24 P-374/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Alenki Skubic, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje d.o.o., Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćniku NŽ, dipl. iur., protiv tuženika: 1. HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, zastupan po punomoćniku ŠŽ, diupl. iur. i 2. HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, zastupan po punomoćniku JŽ, dipl. iur., radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 21. travnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika ad. 1. i ad. 2., dana 2. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku ad. 1. HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, OIB: 80572192786 i tuženiku ad. 2. HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, OIB: 39901919995 da u roku od 15 dana tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje d.o.o., Zagreb, OIB: 84397956623 isplatiti iznos od 11.507,43 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. veljače 2022. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se dana 3. kolovoza 2013. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao putnički vlak "HŽ-VUČA VLAKOVA", br. 7122013 kojim je upravljao zaposlenik tuženika, strojovođa IŽ protv kojeg se vodi sudski postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku posl. broj K-139/2015. U navedenoj prometnoj nesreći teže ozljede da je zadibio osiguranik tužitelja EŽ.

1.1.Tužitelj navodi da je u održanim sudskim postupcima utvrđena suodgovornost tuženika HŽ putničkog prijevoza i HŽ Infrastrukture, i to s pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3102/2014.

1.2. Nadalje, tužitelj navodi kako je pravomoćnim Rješenjem tužitelja broj 80566 od 8. ožujka 2016. osiguraniku ČŽ određena invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sporobnosti od 16. prosinca 2015., kod kojeg da je osiguraniku prema nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom broj dnevnika 160/2025 od 22. prosinca 2015. zbog ozljede izvan rada nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan navedenom prometnom nezgodom, odnosno predmetnim štetnim događajem.

1.3. Također, tužitelj navodi kako isplatom invalidske mirovine po navedenom rješenju u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2021. tužitelj trpi štetu u iznosu od 86.702,74 kn /11.507,43 Eura.

1.4. Tužitelj navodi da je na Trgovačkom sudu u Zadru, Stalna služba u Šibeniku, u tijeku postupak pod poslovnim brojem P-133/2019 između tužitelja i tuženika HŽ putnički prijevoz, te pred Općinskim sudom u Šibeniku pod poslovnim brojem P-128/2020 između tužitelja i tuženika HŽ Infrastruktura u povodu istog činjeničnog i pravnog osnova, a u kojem tužitelj traži od tuženika naknadu štete nastalu isplatom invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti osiguranika ČŽ za razdoblje od 19. veljače 2016. do 31. listopada 2018.

1.5. Tužitelj navodi da odgovornost tuženika za naknadu štete se temelji na članku 161. i članku 162. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne Novine" 157/13).

1.6. Navode tuženika ad. 1. i ad. 2. iz odgovora na tužbu, tužitelj u cijelosti osporava budući je tužitelj u ovom postupku dokazao štetu, štetnika, štetnu radnju, protupravnost i uzročnu vezu.

1.7. Šteta za tužitelja da predstavlja isplata invalidske mirovine do čijeg priznanja ne bi došlo da nije bilo štetnog događaja.

1.8. Tužitelj da je dokazao postojanje uzročno-posljedične veze između predmetne ozljede i priznanja prava na invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja, a koja da je već utvrđena u prethodnom zakonski provedenom upravnom postupku.

1.9. Tužitelj navodi kako je parnični sud vezan pravomoćnim rješenjem donesenim u upravnom postupku (čl. 12. st. 1. Zakona o parničnom postupku) kao prethodno pitanje u odnosu na ovaj postupak, a u tom postupku da je utvrđeno da invalidska mirovina je nastupila zbog štetnog događaja, te d se o pravu na invalidsku mirovinu može odlučivati u upravnom postupku, da je tako sud u parničnom postupku vezan pravomoćnom odlukom upravnog tijela.

1.10. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da sud donese odluku kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ad. 1. osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodeći kako osnovu za isplatu potraživanja u ovom slučaju ne može biti rješenje br. 80566 od 08. ožujka 2016. god., ističe prigovor zastare, jer se u konkretnom slučaju temeljem pravomoćnog rješenja iz 2016. god. naplaćuje potraživanje za razdoblje od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2021. god..

2.1. Tuženik ad. 1. ističe da u tužbi navedena sudska presuda ne može biti valjana osnova iz kojeg se izvlači odgovornost I-tuženika za predmetnu štetnu osnovu.

2.2. Nadalje, tuženik ističe da u priloženoj presudi nisu dostavljene presude o utvrđenju, nego o obvezi plaćanja, a što se ne može koristiti kao dokaz u ovom postupku, a kakvo je stajalište zauzeto u sudskoj praksi.

2.3. Nadalje, tužitelj u tužbi nije dostavio dokaz o izvršenim uplatama na račun osiguranika za utuženo vremensko razdoblje, a što je prethodno pitanje jer ovisno o svakoj izvršenoj mjesečnoj uplati ovisi osnova postavljenog tužbenog zahtjeva. Obračuni tužitelja uz specifikacije plaćanja u kojima su navedeni datumi plaćanja bez dostave dokaza o konkretnim izvršenim mjesečnim uplatama nisu dokaz o pretrpljenoj šteti, odnosno o izvršenim plaćanjima, a što povratno povlači pitanje dokazivanja osnova postavljenog tužbenog zahtjeva.

3. Tuženik ad. 2. prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tuženika ad 2. HŽ INFRASTRUKTURE d.o.o., OIB: 39901919995, Mihanovićeva ulica 12, Zagreb.

3.1. Naime, suprotno tvrdnjama tužitelja iz točke I. tužbe koja je dostavljena ovome tuženiku dana 6. studenog 2023., strojovođa putničkog vlaka IŽ iz [adresa] koji je u kritično vrijeme upravljao putničkim vlakom broj 7122013 nije bio zaposlenik ovoga tuženika već trgovačkog društva HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. Zagreb, te u prilogu svoje tvrdnje kao dokaz priložio Potvrdu HŽ PP od 24. veljače 2017.

3.2. Nadalje se ističe da je Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-06/9090 od 29. prosinca 2006. u sudski registar tog suda upisana podjela društva HŽ HRVATSKE ŽELJEZNICE s ograničenom odgovornošću na četiri nova društva s ograničenom odgovornošću: HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o., HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., HŽ CARGO d.o.o.

3.3.Nadalje, tuženik ad. 2. navodi da je dana 14. rujna 2012. izvršena podjela- razdvajanjem s preuzimanjem društva HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], prijenosom cjelokupne njegove imovine, prava i obveza na društva preuzimatelja HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. sa sjedištem u [adresa] i HŽ CARGO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], uz istovremeni prestanak društva HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o., te u prilogu kao dokaz dostavlja nesluž. Izvadak iz Sudskog registra za HŽ INFRASTRUKTURU d.o.o., nesluž. Izvadak iz Sudskog registra za HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., a koji povijesni izvadci da su dostupni su na internetskim stranicama sudskog registra.

3.4. Dakle, HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o. da nije jedan od preuzimatelja društva koje je brisano iz sudskog registra HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o., te stoga da nije pasivno legitimiran u ovom postupku.

3.5. Nesporno je da je u predmetnoj prometnoj nezgodi osiguranica tužitelja EŽ pretrpjela ozljede djelovanjem prometujućeg putničkog vlaka koji nije u vlasništvu ovog tuženika, nego društva HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. koje je osnovano za prijevoz putnika i na kojega su prenesena imovina, prava i obveze društva HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o.

3.6. U prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 3. kolovoza 2013., odnosno nakon dana upisa novih Društava pravnih slijednika HŽ-HRVATSKE ŽELJEZNICE d.o.o., da je sudjelovao putnički vlak HŽ PUTNIČKOG PRIJEVOZA d.o.o., br. 7122013 kojim je upravljao zaposlenik tuženika ad 1., strojovođa IŽ, pa da je za štetni događaj i eventualnu štetu koju tužitelj posljedično trpi odgovoran tuženik pod ad.1., kao njegov poslodavac kod kojeg je on bio zaposlen u vrijeme štetnog događaja, a ne ovaj tuženik.

3.7. Tuženik ad. 2. predlaže stoga naslovnom sudu da tužbu prvenstveno odbaci kao nedopuštenu, podredno da tužbeni zahtjev zbog zastare tužbenog zahtjeva odbije u cijelosti kao neosnovan, u odnosu na ovoga tuženika.

3.8. Naime, Zakonom o mirovinskom osiguranju u čl. 165. je propisano st.1. da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, a st.2. da rokovi zastare potraživanja naknade štete prema ovom zakonu (Zakon o mirovinskom osiguranju) počinju teći od dana pravomoćnosti rješenja kojim je osiguraniku, odnosno korisniku priznato pravo na mirovinsko osiguranje.

3.9. Prema odredbama Zakona o obveznim odnosima koji se u predmetnom primjenjuje sukladno članku 165. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, da je protekao trogodišnji zakonski rok za podnošenje tužbe, a iz opreza navodi da je protekao i opći zastarni rok od pet godina.

3.10. Naime, tuženik ad. 2. navodi kako Rješenje, Klasa: UP/I-141-02/16-01, Urbroj:

341-19-05/3-16-6010 kojim je ČŽ priznato pravo na invalidsku mirovinu postalo je pravomoćno dana 24. ožujka 2016., a tužitelj da je podnio tužbu sudu dana 18. veljače 2022., odnosno izvan zastarnog roka od tri godine, pa čak i izvan općeg zastarnog roka od pet godina.

3.11. Sudski spor, koji tužitelj u tužbi navodi da se u povodu istog činjeničnog i pravnog osnova, ali za prethodno razdoblje, vodi između tužitelja i tuženika ad 2. pred Općinskim sudom u Šibeniku pod br. P-128/2020, okončan je 2. svibnja 2023. povlačenjem tužbe od strane tužitelja, stoga je ova tužba koja je dostavljena 6. studenog 2023. prva tužba, pa je zastara počela teći donošenjem rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu.

3.12. Osim što ovaj tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva, osporava i visinu, jer tužitelj ničim nije dokazao da su mjesečne mirovine zaista i isplaćene osiguranici tužitelja i ako jesu, koji iznosi su joj isplaćeni. Naime, obračun isplata koji je tužitelj dostavio nema značaj javne isprave i ne može biti relevantan dokaz o isplatama izvršenim osiguranici tužitelja u utuženom razdoblju.

3.13. Navedeno da potvrđuje i sudska praksa i to rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1965/2017 od 31. ožujka 2021.

3.14. Također, tuženik ad. 2. navodi da je do 31. prosinca 2018. bio na snazi Zakon o mirovinskom osiguranju prema kojem tužitelj može zahtijevati samo isplatu razlike između invalidske i starosne mirovine u slučaju da je invalidska mirovina veća.

3.15. Nadalje, tužitelj da ničim nije dokazao odgovornost tuženika i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i umirovljenja svoje osiguranice, tj. nije dokazao uzročnu vezu između zadobivenih ozljeda i štete radi koje je isplaćena invalidska mirovina.

3.16. Naime, iz izreke Rješenja, Klasa: UP/I-141-02/16-01, Urbroj: 341-19-05/3-16- 6010 od 8. ožujka 2016., kao niti iz njegovog obrazloženja, kojim se osiguranici tužitelja ČŽ priznaje pravo na invalidsku mirovinu ne proizlazi da bi osiguranici tužitelja bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti upravo zbog štetnog događaja koji se zbio dana 3. kolovoza 2013.

3.17. Dakle, nikakva odgovornost tuženika ad 2. nije utvrđena izrekom bilo rješenja bilo presude, stoga ovaj tuženik osporava svoju odgovornost za predmetni štetni događaj, jer je sud vezan samo izrekom pravomoćne odluke drugog suda ili upravnog tijela, ali ne i obrazloženjem te odluke, pa tako ni u izreci presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 3102/14, a na koju se tužitelj poziva, nije utvrđena odgovornost tuženika ad 2. za predmetni štetni događaj.

3.18. Radi svega navedenog, tuženik ad 2 se u cijelosti protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva, te ustraje u prijedlogu da se tužba u odnosu na ovog tuženika prvenstveno odbaci kao nedopuštena, podredno da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz dosudu parničnog troška ovom tuženiku.

4. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom rješenja HZMO PU Šibenik od 08. ožujka 2016., nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalne rehabilitacije i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 28. prosinca 2015., obračuna izvršene isplate od 09. veljače 2022. godine (za razdoblje od 01. studenog 2018. do 31. prosinca 2021.), Dopisa HŽPP od 24. veljače 2017., rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 29. prosinca 2006., rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-128/2020 od 2. svibnja 2023., prometa po računu EŽ dostavljen od HPB d.d., uvidom u spis ovog suda P-128/2020, uvid u spis K-139/2015.

5. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), utvrđeno je da tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Sud nije prihvatio osnovanim tuženikov prigovor zastare predmetnog potraživanja, s obzirom da se radi o potraživanju isplate za razdoblje od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2021. , tužbom podnesenoj sudu 18. veljače 2022., te da je potraživanje tužitelja regresni zahtjev prema odgovornoj osobi, a da je prema odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a ovdje nije, tako da niti za jednu od pojedinih mjesečnih isplata izvršenih u označenom razdoblju tužitelj nije izgubio pravo zahtijevati isplatu od tuženika.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u iznosu od 11.507,43 Eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koja šteta je prema tvrdnjama tužitelja, istom nastala isplatom invalidske mirovine osiguranici ČŽ u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2021.

9. U ovom postupku je utvrđeno da se dana 3. kolovoza 2013. godine na pruzi M604, željezničko-cestovnom prijelazu "Jabuka" u Siveriću, dogodila prometna nezgoda u kojoj je teško ozlijeđena osiguranica tužitelja EŽ.

10. Naime, iz presude Općinskog suda u Šibeniku od 10. rujna 2018. poslovni broj K- 139/2015 proizlazi da za učin prometne nezgode proglašen krivim IŽ, što je dana 03. kolovoza 2013.g., oko 08,28 sati, u Siveriću, u svojstvu strojovođe dizelskog motornog vlaka poduzeća "Hrvatske željeznice" d.o.o. upravljao putničkim vlakom broj 5803, prugom M604, iz smjera Knina prema Drnišu, protivno čl. 165. st. 1. toč. 1. Pravilnika o načinu i uvjetima za obavljanje sigurnog tijeka željezničkog prometa (NN 133/09), znajući da uređaj za zvučno i svjetlosno upozorenje da nailazi vlak na željezničko-cestovnom prijelazu "Jabuka", oštećen i da nije u funkciji, o čemu od strane prometnika vlakova UŽ u 08,13 sati na kolodvoru u Kosovu, bio osobno upoznat pismenim nalogom EPS-5 broj 14, u kojem navedeno da je između kolodvora Kosovo-Drniš željezničko – cestovni prijelaz "Jabuka" u km 244+467 neosiguran, te iako dobro poznavao trasu željezničke pruge, približavajući se tom prijelazu, nije pravovremeno poduzeo mjere smanjenja brzine vlaka, a potom i kočenja, sve kako bi vlak, što je morao, zaustavio ispred željezničko-cestovnog prijelaza, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, što se međutim dogodilo, kada je upravo zbog takve vožnje i prekasnim reakcijom poduzimanja radnji smanjenja brzine i kočenja, uslijed čega nezaustavivši vlak prije željezničko-cestovnog prijelaza, istim naletio na autobus poduzeća "Autotransport-Šibenik", marke Volvo, reg. oznake i broja [registarska oznaka], koji se pravilno kretao županijskom cestom iz pravca Knina prema Šibeniku, a kojim upravljao ĆŽ, te je udario prednjom stranom vlaka po sredini desne bočne strane autobusa od kojeg udara putnici u autobusu zadobili teške tjelesne ozljede i to EŽ u vidu ozljeda glave težeg stupnja, kome mozga, udarca mozga, prijelom kosti lica lijevo, krvarenje u sinuse i prijelom sinusnih kostiju, ozljeda gornje usne i područja iznad lijevog oka, OŽ isčešenje i nategnuće cervikalne kralježnice, prijelom nosne kosti i višestruke otvorene rane glave, te VŽ u vidu prijeloma svoda lubanje, ozljede ličnog živca i potres mozga, dok je još 12 putnika autobusa lakše tjelesno ozlijeđeno,

11. Iz pravomoćnog Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 80566 od 8. ožujka 2016. godine proizlazi da je osiguranici tužitelja ČŽ zbog ozljede izvan rada 100% nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, te se istoj priznaje, počevši od 16. prosinca 2015. godine invalidska mirovina zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, kao posljedica ozljede izvan rada, počevši od 19. veljače 2016. godine, pa nadalje, to u početnom mjesečnom iznosu od 2.027,86 kn.

12. Kod osiguranice tužitelja ČŽ provedenim postupkom, nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u Splitu od dana 22. prosinca 2015. godine , Klasa: 140-01/15-02/3212, Ur.broj.: 524-07-15-2, utvrđeno je postojanje potpunog gubitka radne sposobnosti od 100% zbog ozljede izvan rada, uzročno posljedično povezanog sa utuženom prometnom nezgodom.

13. Tužitelj je na temelju priznatog prava na invalidsku mirovinu u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2021. godine, osiguranici ČŽ isplatio iznos od 86.702,74 kn što je danas ekvivalent od 11.507,43 Eura po fiksnom tečaju HNB-a od 7,53450 kn za 1 Euro.

14. Sud nalazi da postoji uzročna veza između štetnog događaja i nastale štete, budući da je do prometne nezgode došlo na željezničko-cestovnom prijelazu uslijed neispravnosti uređaja za zvučno i svjetlosno upozorenje, kao i zbog postupanja strojovođe koji, iako upoznat s navedenim kvarom, nije poduzeo mjere smanjenja brzine niti zaustavljanja vlaka.

14.1. Takvo postupanje predstavlja dvije paralelne uzročne komponente koje su svaka za sebe i zajedno u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štete, pri čemu neispravnost i neodržavanje sigurnosnog uređaja ulazi u sferu odgovornosti HŽ Infrastrukture d.o.o., dok postupanje strojovođe kao zaposlenika ulazi u sferu odgovornosti HŽ Putničkog prijevoza d.o.o.

14.2. Slijedom navedenog, primjenom članka 1107. Zakona o obveznim odnosima, sud utvrđuje solidarnu odgovornost tuženika, pri čemu se njihova odgovornost temelji na različitim pravnim i činjeničnim osnovama, ali koje su kumulativno dovele do nastanka štetnog događaja.

14.3. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije HŽ Infrastrukture stoga je neosnovan.

15. Sud utvrđuje da je tužitelj dokazao isplatu utuženog iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. studenog 2018. do 31. prosinca 2021.

16. Iz priloženog Dopisa – Banke podataka doznaka mirovinskih primanja, koji predstavlja službenu knjigovodstvenu evidenciju tužitelja, kao i obračuna isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 9. veljače 2022., te izvoda o prometu po računu Hrvatske poštanske banke d.d., proizlazi kontinuirana i redovita isplata mirovinskih primanja u korist osiguranice tužitelja u utuženom razdoblju.

17. Sud navedene isprave cijeni kao vjerodostojne knjigovodstvene i financijske isprave u smislu pravila o dokazivanju, pri čemu knjigovodstvene evidencije tužitelja predstavljaju sustavnu i internu financijsku dokumentaciju o izvršenim isplatama, dok bankovni izvod predstavlja objektivni vanjski dokaz o stvarno izvršenim novčanim transakcijama.

18. Tuženici nisu doveli u sumnju točnost niti vjerodostojnost navedenih isprava, niti su predložili dokaze kojima bi osporili visinu ili kontinuitet isplata.

19. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tužitelj u utuženom razdoblju isplatio ukupno utuženi iznos na ime invalidske mirovine, čime su ispunjene pretpostavke za regresno potraživanje tužitelja iz članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju.

20. Odluka o parničnom trošku je izostala, budući tužitelj koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici, nije popisao trošak.

Šibenik, 2. lipnja 2026.

Sudac:

Alenka Skubic

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku 15 dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- tužitelju

- tuženiku ad. 1.

- tuženiku ad. 2.