Poslovni broj: K-983/2025-33

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Tini Ružić Škrobonja kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Datković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice DI zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.– u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja PI od 02. travnja 2019. izmijenjene 01. prosinca 2023., nakon održane javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u prisutnosti okrivljenice DI i njezina branitelja Ivana Smokrovića, odvjetnika iz Rijeke, privatnog tužitelja PI i njegove opunomoćenice Tijane Sigel, odvjetnice iz Rijeke, 02. lipnja 2026. izrekao je i javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje : ZKP/08)

Okrivljenica DI, bez nadimka, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćerka D i P rođene Ž, rođena u [adresa] **.**.1957., državljanka RH, s mjestom stanovanja u [adresa], umirovljenica, s mirovinom u iznosu od 540,00 eura, oženjena, majka dvoje punoljetne djece, srednjeg imovnog stanja, vlasnica stana na adresi prebivališta površine cca 76 kvadrata i suvlasnik stana u [adresa] površine od oko 69 kvadrata, nije vlasnica vrjednijih pokretnina, neosuđivana

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

23. srpnja 2018. oko 10,00 sati u dvorištu kuće na adresi [adresa], s namjerom da privatnog tužitelja ozbiljnom prijetnjom zastraši i uznemiri, istome omotala lanac oko ruke te mu se obratila riječima :"Dogodit će ti se nešto kada to uopće nećeš očekivati!", a koje riječi su kod privatnog tužitelja izazvale veliki strah i uznemirenost,

dakle, drugome ozbiljno prijetila kakvim zlom da bi ga ustrašila ili uznemirila,

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom, opisano i kažnjivo po odredbi čl. 139. st. 1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 149. st. 3 ZKP-a, u svezi čl. 145. st. 2 toč. 1. do 7. ZKP-a, privatni tužitelj ŽI obvezuje se na snošenje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 eura (petsto eura), te troškova na ime nužnih izdataka okrivljenice, nagrade i nužnih izdataka branitelja okrivljenice, o visini kojih će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. U ovoj kazneno pravnoj stvari privatni tužitelj uvodno citiranom privatnom tužbom tereti okrivljenicu zbog učina kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. KZ/11 u svemu činjenično i pravno pobliže opisanim u izreci presude.

2. Ovosudnom presudom poslovni broj K-779/2019-38 od 04. srpnja 2024. okrivljenica je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobođena optužbe da bi počinila predmetno kazneno djelo, no presuda je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Kž-680/2024 od 02. rujna 2025. ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje i odluku.

3. U daljnjem tijeku postupka, pozvana da se očituje o optužbi okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom.

4. U tijeku dokaznog postupka ispitani su svjedoci : ŽI i DIO (na raspravi održanoj **.**.2026.,), BI (na raspravi održanoj **.**.2026.,), ŠI i FI, (na raspravi održanoj **.**.2026.,), AI i ČI (na raspravi održanoj **.**.2026.,) te PIO (na raspravi održanoj 28. svibnja 2026.,). Ujedno je na raspravi održanoj 28. svibnja 2026. na temelju čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08 pročitan iskaz svjedoka OI sa zapisnika od 22. veljače 2024; pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to : rješenje ODO-a Rijeka K-DO-1018/18 od 20. ožujka 2019., nalaz KBC Rijeka od 23. srpnja 2018. (list 16 spisa), katastarskog plana (list 65 spisa), ispravu o identifikaciji (list 66 i 79 spisa), izvaci iz zemljišnih knjiga (list 67-68, 81-88 spisa), izvod iz katastarskog plana (list 80 spisa), fotografija (list 78 spisa), a i reproducirana je sedma datoteka video zapisa sa snimke od 23. srpnja 2018. (list 4 spisa). U konačnici, na toj raspravi održanoj 28. svibnja 2026. odbijen je kao neosnovan prijedlog obrane okrivljenice da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoji CD video snimka (list 4 spisa).

5. Prije ispitivanja okrivljenice, na završetku dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za istu.

6. Iznoseći svoju obranu na raspravi održanoj 28. svibnja 2026. okrivljenica je iznijela suglasnu obranu kao na raspravi održanoj 01. srpnja 2024. U tom smislu okrivljenica je izjavila da su predmetnog dana 23. srpnja 2018. njezin suprug BI i FI išli na policiju kako bi rekli da će se skidati portun, ali da im je policija rekla da ne izlaze na teren osim ako bude kakvog sukoba. Da je počelo skidanje portuna. Tu da su bili pok. MI, SI, mama od PI, AI, ona, BI i FI. Taj portun koji su stavili ŽI, njegova mama i ĆI, da su predstavljale zapravo dvije oronule kolone koje da su se zapravo ljuljale kada bi se portun otvorio i zatvorio. Što se tiče predmetnog događaja, ona da nije prijetila privatnom tužitelju PI, a on da je sam stavio ruku ispod lanca, a ona da je taj lanac povukla i maknula.

7. Iz iskaza privatnog tužitelja PI danog na raspravi održanoj 22. veljače 2024. (list 74-76), proizlazi da je on tog dana 23. srpnja 2018. u jutarnjim satima učio za pravosudni ispit i da je u jednom trenutku čuo buku na njihovoj okućnici; da je pogledao kroz prozor te vidio DI i NI i FI kako uklanjaju stupiće, lance, ograde i druge stvari. Izašli su van on i majka te su u tom trenutku bila maknuta vrata i naljepnica na kojoj je pisalo da je prostor pod video nadzorom kao i tabla privatno vlasništvo. Ostali su nosači od vratiju i dio ograde pa je vidio što oni rade; pozvao je BI, DI i JI da ako misle da imaju neka prava da pokrenu tužbu pred sudom, a ne da to rješavaju agresijom. Na to je dobio odgovor, a posebno od DI da će oni to sami riješiti, da njima ne treba sud. On ih je pokušao urazumiti, ali su oni bili još agresivniji. U jednom trenutku je pokušao FI iščupati i te ostale nosače metalnih vratiju, ali mu je on popriječio put i onda su ga oni svi troje počeli odguravati odnosno naguravati, da bi u jednom trenutku FI uhvatio šipku od tog nosača i stavio mu preko glave te je on bio u šoku uslijed kojeg čega se nije mogao kretati. Odmah nakon toga DI mu je omotala lanac oko ruke te mu rekla da će mu se dogoditi nešto kada to uopće neće očekivati, kao i neke druge slične stvari. U tom trenutku on je i dalje bio u šoku i nije bio svjestan što se sve to događa. Pokušao ih je urazumiti da prestanu sa time. Majka je zvala policiju koja je došla nakon nekih 10-15 minuta, oni su dali iskaz policiji koja im je rekla da idu to prijaviti. On je nakon prijave na policiji išao u bolnicu; nije mogao učiti niti spavati jer je bio u strahu da će se dešavati i druge stvari prema njima, zbog čega su se dogovorili da uvijek skupa idu (on, mama i tata) da se mogu zaštiti odnosno međusobno pomoći. Otišao je na Lošinj, nije bio za ništa tih desetak dana koliko je bio na Lošinju; zvao je svaki dan roditelje jer je bio zabrinut, ali se ništa nije dogodilo. Ovo je prva prijetnja koja mu je upućena, do tada su bile prisutne uvrede i omalovažavanja, a nakon ovog događaja je sve išlo na gore.

Priložio je u spis materijalnu dokumentaciju za koju je naveo da iz iste proizlazi slijedeće: fotografija koja datira sa danom 22. veljače 2024. prikazuje na lijevoj strani zid njihove kuće, a sa desne strane se vidi gospodarska kuća koja je u suvlasništvu njegova oca i Grada Rijeke i tu se vidi kolona na kojoj je oznaka privatno vlasništvo i prostor pod video nadzorom i isto ovako stanje je bilo te 2018. Nadalje, u vrijeme inkriminacije u kući u kojoj su živjeli (dakle na fotografiji s lijeve strane pokazan zid kuće) u prizemlju je bio stan u vlasništvu ĐI, a na prvom i drugom katu stan u vlasništvu njegova oca, dok je ta gospodarska zgrada tada kao i sada u suvlasništvu njegova oca i Grada Rijeke. Iz isprave - identifikacije čestice je bitna čestica "dio 576/1" jer je to okućnica njihove kuće, a koja se pokriva video nadzorom i ona je u suvlasništvu njegova oca Grada Rijeke i Gortan Ane koja je pokojna i taj upis na Gortan Anu je star preko 70 godina. Oni nemaju suglasnost Grada Rijeke za postavljanje video nadzora u pogledu čestice 576/1, ali Grad Rijeka njima nikada video nadzor nije osporavao, a Grad posjeduje dopis od predstavnika stanara BI koji navodi da je prostor pod video nadzorom. To je dopis koji je upućen tadašnjem gradonačelniku B. Video nadzor obuhvaća, pored čestice 576/1, i česticu 576/3 koja je okućnica i vidljiva je iz fotografije koju je uložio u spis, i ta čestica 576/3 predstavlja također njihovu okućnicu. Na toj čestici 576/3 je i ta gospodarska zgrada i ta čestica 576/3 je u suvlasništvu njegova oca i Grada Rijeke. Iz dva izvatka iz zemljišne knjige i to za zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul [broj ZK uloška] je vidljivo suvlasništvo za tu česticu 576/3, a iz izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] je vidljivo suvlasništvo za česticu 576/1. Dakle, video nadzor obuhvaća kč. br. [katastarska čestica]. Kuća u kojoj oni žive je kčbr. [katastarska čestica] i tu su suvlasnici te zgrade njegov otac i ĐI. Grad Rijeka nikada nije bio u posjedu ovih čestica koje su i oni upisani kao suvlasnici. Oni su sa gradom Rijeka pokušali riješiti pitanje suvlasništva na čestici 576/3, ali Grad Rijeka je predložio da se ta čestica cijepa na tri dijela pri čemu bi prostor okućnice ispred zgrade u kojoj oni žive, a to je na kčbr. [katastarska čestica], pripao jednim dijelom II, jedan dio njima, a jedan dio bi se opet cijepao na njih i grad Rijeka. No do svega toga nije niti došlo. Niti na čestici 576/1 niti na čestici 576/3 nije bila nikada upisana služnost, a oni su video nadzor stavili u svibnju 2018. i tada nije bila upisana nikakva služnost na česticama koje su pokrivene video nadzorom, a to su dakle čestice 576/3 i 576/1. Fotografija uložena u spis prikazuje motorna vozila koja su parkirana na kčbr. [katastarska čestica], dakle sva tri vozila su na toj čestici 576/3. ĐI je dao suglasnost za postavljanje video kamere. Video kamera je postavljena na zidu te njihove zgrade u kojoj je stan njegova oca i ĐI. Suglasnost nije niti potrebna jer je njegov otac većinski vlasnik te zgrade u omjeru 2/3, pa se ne radi o poslovima izvanredne uprave, a taj omjer proizlazi iz zk. izvatka koji je priložen u spis. Video nadzor obuhvaća stepenice koje vode u zgradu koja ima dva kata pri čemu se na svakom katu nalaze dva stana, DI živi u prizemlju. DI ne ide tim stepenicama već pored tih stepenica ide desno. Misli da su stepenice na kčbr. [katastarska čestica], a to znači u suvlasništvu njegova oca, grada [adresa] i RI svi u omjeru 1/3. Na upit suda je li postojala suglasnost vlasnika stanova u zgradi do koje vode stepenice koje su obuhvaćene video nadzorom, privatni tužitelj je naveo da se na prvom katu te zgrade nalaze stanovi u vlasništvu LI Atenia i misli da je on rekao njegovu ocu da nema ništa protiv tog nadzora; na drugom katu te zgrade nalazi se stan u suvlasništvu supruge FI koja nije dala suglasnost za video nadzor i nalazi se još jedan stan koji je suvlasništvu stanara koje žive izvan RH, a za njih ima punomoć LI u pogledu davanja stana u najam i misli da je on za njih dao suglasnost da se prostor stepenica snima, pri čemu nije 100% siguran jer je to radio njegov otac. Nastavno je na raspravi 24. veljače 2026. (list 173 spisa) svjedok ŽI ustrajao kod navedenog iskaza te dodatno ustvrdio da AI nije bio prisutan u trenutku kada se je dešavalo ovo što se inkriminira već da je došao 5 minuta nakon toga, a udaljenost mjesta gdje se AI nalazio do ovog mjesta inkriminacije je nekih 30-ak metara.

8. Iz iskaza svjedokinje DIO danog na raspravi 09. veljače 2024. (list 60-62 spisa), majke privatnog tužitelja, proizlazi da su tog dana 23. srpnja 2018. tri osobe među kojima je bila i DI, oštetile njihovu imovinu, skinuli vrata, stupić i tablu na kojoj je pisalo privatno vlasništvo. Ona i sin su iz stana došli u dvorište, ali te osobe su i dalje nastavile raditi i oni su zvali policiju. Za vrijeme dok su radili, DI je prijetila njezinom sinu govoreći nećeš ti znati što će te snaći, vidjeti ćeš što će ti se dogoditi. Teško je predočiti agresivni ton kojim je to bilo izvedeno, a sve je to kod nje i njezinog sina izazvalo strah i traumu. To je ustvari jedno trajno stanje, koje izaziva trajnu posljedicu straha, šoka i nesanice. Njezin sin ŽI je bio ustrašen i zbog sebe i zbog njih pa su ga poslali deset dana na Lošinj kod prijatelja, a on je i otkazao pravosudni ispit jer se nije mogao skoncentrirati i učiti. To je jedna dramatična situacija kod njih i neminovno da stvara osjećaj straha i traume. Poslije je policija došla, oni su se razišli i policija je uzimala iskaz. Kod tih prijetnji je DI zamotala lancem ruku njezinom sinu PI i govorila ove rečenice prijetnje, u raznim varijantama su se ponavljale, ali je smisao bila uvijek ista, a to je prijetnja. Kritične zgode su pored DI, tu bili i BI i FI i oni su sudjelovali u demoliranju imovine. Ona nije tada uopće vidjela AI, jer nije bio u krugu njihove okućnice gdje se to dešavalo. Nakon što je DI prvotno skinula tablu sa oznakom privatno vlasništvo, njezin suprug je ponovno stavio drugu tablu s istom tom oznakom, da bi navečer suprug okrivljenice BI skinuo i bacio tu drugu tablu, a njezin suprug i sin su izašli van i tada ih je DI polijevala šmrkom i tim polijevanjem je i dalje prijetila. Ona je to promatrala i slušala preko kuhinjskog prozora, koji je točno tamo. Oni su došli skroz mokri kući, cijedilo se s njih. Nadalje, kada je okrivljenica omotala lanac oko ruke njezina sina i prijetila mu, oni su dvoje bili jedan uz drugoga, a ona je bila na udaljenosti niti metar od njih. Lanac je bio metalni. Vezano za ovaj događaj od 23. srpnja 2018., na sudu se vodi postupak, parnica, zbog ometanja posjeda. U tom postupku nije još donesena pravomoćna odluka, jer se predmet vodi na županijskom sudu, a nepravomoćna odluka donesena je u korist DI. Na adresi [adresa] žive ona, suprug, kćer i sin, a adresa Kalčića je [adresa]. Ona i suprug su stavili stupiće i to godinu prije. Njezin sin je nakon izrečenih mu prijetnji ostao i nadalje stajati u tom dvorištu i čekali su policiju, a na te prijetnje nije reagirao prema okrivljenici. Kritične zgode je FI savinuo metalnu šipku od vrata kojom prilikom je ozlijedio s tom šipkom njezina sina koji je onda otišao na Hitnu. Video nadzor su postavili tako što su nazvali firmu koja se s tim bavi i to postavili, za to im ne trebaju dozvole. Ovo o čemu je iskazivala se dogodilo u dvorištu kuće koja ima prizemlje i dva kata, pri čemu su prvi i drugi kat u vlasništvu ŽI, a prizemlje kuće je u vlasništvu treće osobe. Ovo se je dogodilo u dvorištu ispred te kuće i to je dvorište asfaltirano. Njezin suprug ĆI kada se je dogodila ova inkriminacija nije bio prisutan već je došao naknadno. ŠI, zet od okrivljenice nije bio prisutan.

Prilikom reproduciranja sedme datoteke zapisa video snimke od 23. srpnja 2018., svjedokinja DIO je izjavila da: se na istoj vidi dvorište, koje je u vlasništvu njezina supruga ĆI i grada Rijeke s tim da je i nadstrešnica i konoba dio tog dvorišta pa su i ti dijelovi u vlasništvu grada Rijeke i njezina supruga. Izvan metalne ograde je prolaz koji je također u suvlasništvu njezina supruga, grada Rijeke i još jedne osobe po imenu RI, a tu metalnu ogradu su postavili njezin suprug i ona. Stan s desne strane koji ima smeđa ulazna vrata je u vlasništvu EI, a drugi stan pored ovih smeđih vrata je stan DI, i DI i KI imaju svako svoja posebna vrata. Izvan metalne ograde, a nakon prolaza vide se stepenice koje vode u stan FI.

Nastavno je na raspravi 24. veljače 2026. (list 173-174 spisa) svjedokinja DIO ustrajala kod navedenog iskaza te dodatno ustvrdila, a vezano za postupak koji se je vodio radi smetanja postupka, da je odlukom ŽS prvostupanjska presuda poništena i vraćena na ponovni postupak. Vezano za događaj od 23. srpnja 2018. da je i nju DI uzela za ruku i povukla dok je ona stajala uz svog sina, da razdvoji nju i sina. Sjećala se je toga i kada je prethodno davala iskaza, ali nije rekla jer nije rekla, zaboravila je. Da HI kasnije nije došao i da nije bio prisutan u dvorištu i nakon ovog događaja.

9. Iz iskaza svjedoka BI, supruga okrivljenice, danog na raspravi održanoj 10. lipnja 2024. (list 107 spisa), proizlazi da je obitelj DIO na njihovu okućnicu stavila dvokrilni portun i poslala obavijest svim stanarima do kada će dozvoliti prolaz. Njihov susjed FI da je bio na brodu i kada se s istoga vratio, da je skinuo tu ogradu u čemu mu je on pomogao. Tu večer da je ŽI pošpricao sprejem po očima KI, jednog njihovog susjeda. Što se tiče ovog događaja on je prerezao lanac te ograde i njegova supruga ga je bacila i to je bilo sve u vezi toga, pri čemu nikakvog vezivanja nije bilo. Njegova supruga uopće nije raspravljala sa PI niti mu je rekla da "će mu se dogoditi nešto kada to najmanje očekuje". Otkad je prerezao taj lanac pa dok je došla policija ŽI je bio tamo i on nije vidio da bi on bio preplašen, čak se je postavio fizički ispred JI. Događaju kada je on prerezao lanac, a supruga ga bacila, bio je prisutan i FI i VI, a bila je i Stefanova majka.

Nastavno je na raspravi 10. ožujka 2026. (list 177 spisa) svjedok BI ustrajao kod navedenog iskaza te dodatno ustvrdio da on toga dana nije čuo da bi njegova supruga bilo kakvu prijetnju izrekla PI. Da je predmetnog dana tu bio prisutan i AI koji da je bio na udaljenosti od nekih 12 metara, pa da je sve to mogao vidjeti. ŽI i njegova supruga da su bili udaljeni kritične zgode na udaljenosti 1-2 metra. ŽI je bio u kontaktu s JI, a ne sa njegovom suprugom. Njegova supruga i ŽI nisu ništa pričali.

10. Iz iskaza svjedoka CI, zeta okrivljenice, danog na raspravi održanoj 10. lipnja 2024. (list 108 spisa) proizlazi da se sjeća da su susjedi, ŽI i njegov otac, pretpostavlja, stavili ogradu i zna da su dolazili supruga, djeca i on kod punice u goste i da su jedva mogli proći. Nastala je neka galama i to se čulo, djeca su se prestrašila i oni su s njima ušli u kuću, a punac je došao naknadno. Njihova kćerkica se prestrašila doći kod svoje none i nonića, već čim bi vidjela ulaz u ulicu, rekla bi da neka nona dođe. Njegova punica nije nikome fizički prijetila, a niti je govorila privatnom tužitelju "da će mu se dogoditi nešto kada to najmanje očekuje." Kada je došlo do galame bio je u kući s djecom i čuo je "strku".

Njegova žena je isto bila napadnuta i to se sve na brzinu događalo. To je bilo 2018. Kada je u jednom navratu izašao van, vidio je susjeda (ne zna kako se zove), svoju punicu i ženu, otac i sin (može biti sin privatni tužitelj), a punac je dolazio.

Nastavno je na raspravi 16. travnja 2026. (list 186 spisa) svjedok ŠI ustrajao kod navedenog iskaza.

11. Iz iskaza svjedoka FI danog na raspravi 01. srpnja 2024. (list 117 spisa) proizlazi da je on nakon povratka s plovidbe zatekao lanac i vrata na ulazu od njihova prolaza. On i BI da su išli skinuti taj lanac i ta vrata, odnosno te barijere i na to su došli privatni tužitelj i njegova majka. DI je tada također bila prisutna i ista tada nije upućivala nikakve prijetnje privatnom tužitelju. Pored njega, BI i DI, privatnog tužitelja i njegovog roditelja, tu je bio i AI, a bila je tu i od pok. ĐI supruga, ne zna točno kako se ona zove. Gđa DI je tamo samo bila prisutna, ona ništa nije radila. On i njegova supruga PIO su u odličnim odnosima sa DI, a sa obitelji PI nisu u dobrim odnosima. U lošim odnosima sa obitelji PI su iz razloga što su im prepriječili put do njihova stana, s tim da želi reći da i dan-danas obitelj PI parkira svoja motorna vozila na način da ih ili morate oštetiti ili se zabiti u zid. Radi se o otežanom pristupu njihovoj nekretnini.

Nastavno je na raspravi 16. travnja 2026. (list 186 spisa) svjedok FI ustrajao kod navedenog iskaza.

12. Iz iskaza svjedoka AI danog na raspravi 10. lipnja 2024. (list 107 spisa) proizlazi da se on sjeća situacije kada se je FI vratio s broda i kada je s BI maknuo nepropisno postavljen portun. On je tada bio udaljen nekih 10-ak metara i zna, jer je vidio, da je privatni tužitelj skakao na njih. Tada su bili prisutni osim JI, BI, njega i DI, privatni tužitelj i njegova mama. On je bio prisutan da reagira ukoliko situacija eskalira u negativnom smjeru jer je i prethodno molio oca privatnog tužitelja da se svi pomire, ali to nije urodilo plodom. Okrivljenica nije prijetila privatnom tužitelju; svi su govorili u jednom tonu, osim JI i BI. Apsolutno ŽI nije bio prestrašen niti je pobjegao. Dapače, on je bio u strahu da JI ne upotrijebi svoju fizičku nadmoć nad njim jer je JI jači od njih trojice u ovoj sudnici. Privatni tužitelj i okrivljenica su u jednom trenutku bili blizu, u jednom trenutku udaljeni, jer je ŽI stalno mijenjao svoju poziciju. Nije nikoga čuo da bi netko nekome prijetio. Nije reagirao iz razloga što je procijenio da ne treba reagirati. Došao je jer je bio u svom dvorištu i čuo je tu "frku". Nastavno je na raspravi 21. svibnja 2026. (list 207 spisa) svjedok AI ustrajao kao navedenog iskaza, s tim da je dodao da je on ne samo jednom nego i u više navrata tražio od oca priv. tužitelja da se pomire. On da je predmetne zgode bio udaljen nekih 9-10 metara od mjesta gdje se je isti događao i da je čuo što su oni razgovarali i zato je rekao da on nije čuo da bi okrivljenica prijetila priv. tužitelju, a da je prijetila on bi to čuo i on jako dobro za svoje godine vidi i čuje. On ne može reći da je vidio da je okrivljenica držala lanac u ruci, a njega je privatni tužitelj vidio tog dana. On da nije bio prisutan od početka tom događaju već da je došao kad je čuo tu frku. Cijelo vrijeme je bila galama, najviše su vikali privatni tužitelj i njegova mama.

13. Iz iskaza svjedoka ČI danog na raspravi 10. lipnja 2024. (list 109 spisa) proizlazi da susjedi imaju vlasništvu koje su obilježili žutom crtom jer se tuda prolazilo i to njima nije odgovaralo. Sjeća se da je PI stavio lanac da se tuda ne prolazi i zna da su auti bili u problemu. Međutim, oni su tuda prolazili jer je tu bio pristup kući. Netko je kasnije taj lanac iščupao, nije vidio tko. PI je postavio ogradu i to je iščupano, ali nije vidio tko je to napravio. Konkretno nije bio prisutan događaju da bi okrivljenica prijetila privatnom tužitelju.

Nastavno je na raspravi 21. svibnja 2026. (list 208 spisa) svjedok ČI ustrajao kod navedenog iskaza.

14. Iz iskaza svjedokinje PIO danog na raspravi 10. lipnja 2024. (list 109 spisa) proizlazi da su ona i suprug FI kupili nekretninu 2007., da bi 2018. negdje na ljeto dobili prijeteće pismo da imaju rok od 10-ak dana da si nađu put do svoje nekretnine. Ona je potom zvala predstavnika stanara, gospodina UI, koji joj je rekao da ništa ne brine i da ništa od toga. Sjeća se da ju je 2018. nazvao sin, koji joj je rekao da ne može doći doma jer da su stavili portun. Privatni tužitelj i njegov otac ili majka zatvorili su portunom prolaz, tako da nisu mogli prolaziti. Njenom 12-godišnjem sinu su upućivali prijetnje i on se bojao ići sam u školu i kada bi prolazila s djecom uvijek bi se netko od PI spuštao dolje i govorio da ne mogu tuda prolaziti. Segnani su njezinoj svekrvi znali govoriti da ne može tuda prolaziti, kao i njenom pokojnom ocu, a isto su govorili i poštaru i dostavljaču. Sjeća se, kada je njezin suprug došao s broda 2018., da je zajedno s BI skinuo portun. Nije bila osobno prisutna kada su BI i njezin suprug skinuli portun, ali ju je sin zvao, bila je u gradu i s taksijem je došla gore te zatekla je BI, svoga supruga i misli da je bila mama od PI.

Nastavno je na raspravi 28. svibnja 2026. (list 209 spisa) svjedokinja PIO ustrajala kod navedenog iskaza, s tim da je dodala da su ona i njezin suprug prošle godine prodali stan jer da je bilo neizdrživo živjeti, što zbog djece, što zbog njih. Da oni imaju mlt. dijete koja se je bojala izaći iz stana sama i otići u školu. Razbolila se od anksioznog poremećaja zbog golgote koju da su prošli sa obitelji PI. Redovito idu kod psihijatra, a da se radi o njezinoj djevojčici koja ima 15 godina.

15. Iz iskaza svjedoka ĆI, oca privatnog tužitelja, danog na raspravi 22. veljače 2024. (list 72-74 spisa), a pročitanog na raspravi održanoj 28. svibnja 2026., proizlazi da je on u jutarnjim satima negdje oko 09,30 otišao u trgovinu i vratio se nakon cca 1 sat te je vidio da mu je imovina uništena. U kući je zatekao sina i suprugu koji su bili u šoku tako da mu nisu mogli reći što se je dogodilo. Došli su policajci i oni su, nakon što su im oni to rekli, otišli na policiju koju su oni zvali i podnijeli su prijavu. Dok su se vozili on i ŽI do policije on ga je pitao što se desilo i da li je ozlijeđen, na što mu je ŽI rekao da ga boli vrat i da ga ne može okretati. Nakon što su završili sa davanjem prijave na policiji, on je odvezao PI na hitnu pomoć da vide što je sa tim bolovima u vratu i kad su ga oni primili on i ŽI su se dogovorili da on ide kući da ga nazove kada bude gotov. Tako je i bilo. On je došao kući, supruga mu je ispričala što je bilo i nakon nekih sat i pol dva ga je nazvao ŽI te je on došao po njega. Stavili su mu ovratnik da bi mu imobilizirali vrat, dali su mu tablete protiv bolova s uputom da se javi liječniku opće prakse, da miruje i da bude u kućnoj njezi. Popodne je išao pogledati video snimku za koju su se dogovorili sa policijom da će im je dostaviti. Ujutro je DI otklonila tablu s natpisom privatno vlasništvo i zabranjeno parkiranje i on je stavio drugu tablu oko 19 sati. Oko 22,30 sati je bila buka u dvorištu i on je izašao van da vidi što se dešava te je zatekao BI da se kreće po njegovoj okućnici sa jednim krilom vratiju. Za njim je izašao i ŽI. BI je vikao i prijetio mu smrću, a DI je uzela šmrk vode i počela zalijevati njega i PI. Oni su nakon svega odlučili da se ŽI makne, otišao je kod prijatelja na Lošinj jer je bio u strahu, najvidljivije posljedice tog napada su bile na njemu. U to vrijeme ŽI je pripremao pravosudni ispit koji je zbog tih događaja odgodio i prebacio ga je za studeni (bio mu je zakazan za rujan). Osim što je nosio ovratnik nastavno je išao i na liječničke kontrole. On je kameru za video nadzor putem firme postavio na zapadnoj strani njegove kuće, kraj prozora, a to je kuća na adresi [adresa]. Naljepnica da se prostor snima je bila na stupiću koji su BI, DI i FI uklonili, na samom ulazu u njegovo dvorište. Bile su dvije naljepnice pri čemu je još jedna naljepnica bila na desnoj koloni koja je bila spojena sa njegovom gospodarskom kućom, a tu je potonju naljepnicu ujutro iščupao odnosno maknuo BI. On je te naljepnice dobio zajedno sa video nadzorom od djelatnika tvrtke Securitas koja je postavljala taj video nadzor i on je postavio te dvije naljepnice za video nadzor sa njima. Po njegovom mišljenju, DI je znala da se prostor snima, a to temelji na tome što je 10-15 dana od postavljanja video nadzora (koji je postavljen 9. Ili 18. svibnja 2018.) kćerka DI, Š njima rekla da su pedofili i da koriste te snimke za snimati njihovu djecu. Njima DI nikada nije poslala pismo niti osporila postavljanje tih kamera (dvije su kamere bile). Nikada nitko ni na koji način od stanara zgrade na adresi [adresa] nije osporio video nadzor. Video nadzori ne pokrivaju ulaz u stan okrivljenice jer se između dviju parcela nalazi zid koji sklanja vidljivost u ulaz stana okrivljenice. Stambena zgrada u kojoj se nalazi stan okrivljenice se ne vidi u video nadzoru, već se vide stepenice, a pokriva se okućnica njegove zgrade jer njihova zgrada je zgrada bez okućnice. Dakle, čim otvore vrata su na njegovu vlasništvu. Već nekih sedam godina stanari te zgrade u kojoj živi DI kad izađu iz zgrade su na njegovoj okućnici jer je on tu okućnicu kupio 2017., a njihova stambena zgrada je napravljena 1910. On ne zna kakve veze ima DI sa ovratnikom koji je nosio njegov sin, a sin mu je rekao da mu je ta ozljeda nastala nasilnim činima koje su svo troje, a to DI i BI i FI činili prema njemu, s tim da on nije bio prisutan događaju. Na video snimci se vidi da mu DI omotava lanac oko ruke. Supruga mu je rekla da su ona i ŽI čuli da se nešto dešava. ŽI pa onda ona, da su izašli van i da je ŽI rekao DI i BI i JI da ukoliko smatraju da imaju neka prava, neka se obrate sudu, na što da mu je DI rekla da će oni to sami riješiti i da imaju papire od B. Muški da su nastavili sa razbijačkim pohodom, ŽI da je stao ispred vratiju, a FI da je skočio da iščupa nosač odnosno okvir vratiju (radi se o ulaznom portunu), dok je istovremeno DI PI omotala lanac oko ruke. Njih dvoje, njegov sin i supruga nisu se mogli tome oduprijeti. I nakon sedam godina situacija se nije smirila, i dan danas trpe neke agresivne napade i vode se sudski postupci. On se ne sjeća koje mu je riječi supruga rekla da bi DI kritične zgode uputila njegovu sinu.

16. Iz rješenja ODO –a Rijeka broj KO – DO – 1018/18 od 20. ožujka 2019. proizlazi da je temeljem čl. 206. st. 1. toč. 1. i 4. Zakona o kaznenom postupku odbačena kaznena prijava protiv okrivljenika FI zbog kaznenog djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. i 2. KZ-a i kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ-a; drugo okrivljenice DI zbog kaznenih djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. i 2. u svezi s čl. 37. i 38. KZ-a, tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. u svezi s čl. 37. i 38. KZ-a, kaznenog djela nepružanja pomoći iz čl. 123. st. 1. KZ-a, prijetnje iz čl. 139. st.2. KZ-a, kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st.1. KZ-a; treće okrivljenika BI zbog kaznenih djela pokušaja teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. i 2. u svezi s čl. 37. i 38. KZ-a, tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. u svezi s čl. 37. i 38. KZ-a, kaznenog djela nepružanja pomoći iz čl. 123. st. 1. KZ-a, kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st.2. KZ-a i četvrto okrivljenice ZI zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235.

st.1. KZ-a.

17. Iz nalaza KBC-a Rijeka od 23. srpnja 2018. (list 16 spisa) proizlazi da je privatni tužitelj zaprimljen u 14,25 sati na hitni pregled tijekom kojeg je utvrđena kao dijagnoza : dislokacija, iščašenje i nategnuće zglobova i lagamenta u području vrata uz uputu mirovanja, upotrebe hladnih obloga i analgetika.

18. Iz kopije (izvoda) katastarskog plana (list 65 i 80 spisa) razvidna je pozicija kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] grad, u odnosu na koje su dostavljene u spis isprave o identifikaciji (list 66 i 79 spisa) uvidom u koje je utvrđeno da kč. br. [katastarska čestica] u katastru odgovara kč. br. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama, a da kč. br. [katastarska čestica] u katastru, odgovara kč. br. [katastarska čestica]/A, 577/2, 577/6, 576/1 (dio), 577/4 (dio) i 577/5 (dio) u zemljišnim knjigama.

19. Iz izvadaka iz zemljišnih knjiga (list 67-68, 81-88 spisa) proizlazi da je ĆI uz RI i grad Rijeka suvlasnik nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] (u naravi dvorište), dok je vlasnik nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] ( u naravi dio kuće u predjelu Kozala, cijeli prvi kat, nenastanjivi tavan sa balkonom i vanjsko stubište) i 576/3 (u naravi dvorište sa ekonomsko zgradom, zajedničko s drugim dijelom kuće).

20. Iz fotografije (list 78 spisa) razvidna je nekretnina na kojoj je vidljiva tabla sa oznakom "privatno vlasništvo" i slikom video nadzora pričvršćena na zid zgrade.

21. Analizirajući obranu okrivljenice, te sve ostale rezultate provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da nije dokazano da bi okrivljenica ponašanjem inkriminiranim u izreci presude počinila kazneno djelo prijetnje koje joj se stavlja na teret.

22. Prije svega, u ovoj kazneno pravnoj stvari nije sporno da su odnosi između obitelji privatnog tužitelja i obitelji okrivljenice zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa konfliktni, trajno i teško poremećeni.

23. Nadalje, nije sporno niti to da su se kritične zgode privatni tužitelj, njegova majka DIO, okrivljenica i njezin suprug BI te FI nalazili u Rijeci, u blizini kuće na adresi [adresa] gdje se nalazi prebivalište privatnog tužitelja i njegove obitelji, s tim da se u neposrednoj blizini na adresi [adresa], nalazi prebivalište okrivljenice.

24. Sporno jest, je li tada okrivljenica izgovorila privatnom tužitelju riječi prijetnje opisane u činjeničnom opisu inkriminiranog joj kaznenog djela s ciljem da istog ustraši i uznemiri.

25. Iz reproducirane video snimke (sedme datoteke naziva - rusenje vrata 2- juzni dio okucnice, list 4 spisa) razvidan je tijek događaja kritične zgode pa je utoliko iz te snimke utvrđeno da je tada došlo do prepirke i naguravanja među nespornim sudionicima istog događaja, pri čemu je već na samom početku snimke (10,00 sati) vidljivo da se privatni tužitelj, koji stoji pored svoje majke, obraća BI gestikulirajući pritom rukama s tim da u to vrijeme dolazi okrivljenica; nastaje prepirka između BI i privatnog tužitelja; FI uzima metalnu šipku, privatni tužitelj mu priječi put te nastaje prepirka između FI i privatnog tužitelja; majka privatnog tužitelja ga povlači, ali on odmahuje rukom; okrivljenica gura i povlači majku privatnog tužitelja maknuvši je time od ograde; dok BI staje između privatnog tužitelja i okrivljenice opet nastaje prepirka, ali i naguravanje između BI i privatnog tužitelja, a potom i do prepirke okrivljenice i privatnog tužitelja, a nastavno i do fizičkog sukoba BI i privatnog tužitelja i međusobne prepirke, pri čemu okrivljenica staje između BI i privatnog tužitelja; opet nastaje prepirka između FI i privatnog tužitelja, s tim da se nastavno privatni tužitelj gestikulirajući rukama obraća okrivljenici koja stoji za njega i nastaje prepirka između njih, a potom i između privatnog tužitelja i FI; nakon što se BI saginje i nešto radi po betonu, privatni tužitelj ide nogom prema njegovoj ruci i nastaje naguravanje; okrivljenica ide prema ogradi, privatni tužitelj za njom te okrivljenica omotava lanac oko ruke privatnog tužitelja; opet dolazi do prepirke BI i privatnog tužitelja i opet okrivljenica staje između njih i u konačnici nastaje prepirka okrivljenice i privatnog tužitelja.

26. Okrivljenica je u svojoj obrani porekla da bi kritične zgode prijetila privatnom tužitelju. Njezinu obranu potkrijepljuju iskazi očevidaca; njezinog supruga BI te svjedoka FI i AI.

27. S druge strane, privatni tužitelj je detaljno opisao okolnosti predmetnog događaja te je ustvrdio da mu je u tim okolnostima, konkretno, u trenutku kada mu je omotala lanac oko ruke, okrivljenica rekla da će mu se nešto dogoditi kada to uopće neće očekivati. Njegov iskaz u dijelu sadržaja riječi potkrijepljuje njegova majka, DIO, koja je isto tako bila očevidac tog događaja.

28. Dakle, slijedi da postoje dvije suprostavljene strane koje na različite načine interpretiraju događaj, pri čemu su na jednoj strani okrivljenica, njezin suprug BI, svjedoci FI i HI, a na drugoj strani privatni tužitelj i njegova majka, DIO.

29. Sud je kao vjerodostojnu i istinitu prihvatio obranu okrivljenice u kojoj poriče da bi kritične zgode prijetila privatnom tužitelju s obzirom da njezinu obranu potkrijepljuju iskazi svjedoka očevidaca, BI, FI i AI, a kojima sud poklanja vjeru kao istinitima i to sve iz razloga kako slijedi. BI je suprug okrivljenice; FI je sa njom u dobrim odnosima, dok to nije sa privatnim tužiteljem, pa utoliko isti imaju motiv/razlog iskazivati u korist okrivljenice. Ovo tim više ukoliko se uzme u obzir da su i oni kritične zgode bili u sukobu sa privatnim tužiteljem. No, taj motiv/razlog nema svjedok AI koji je čak iskazao da je u više navrata molio oca privatnog tužitelja, ĆI, da se svi pomire, ali da to nije urodilo plodom, pa je utoliko jasno da je njemu zapravo stalo do toga da postoje međusobno dobro susjedski odnosi. AI je izričito ustvrdio da okrivljenica nije prijetila privatnom tužitelju, a da je on predmetne zgode bio udaljen nekih 9-10 metara od mjesta gdje se je isti događao (u prilog čemu ide iskaz svjedoka BI koji je iskazao da je AI bio udaljen nekih 12 metara) i da je čuo što su oni razgovarali i zato je rekao da on nije čuo da bi okrivljenica prijetila privatnom tužitelju, a da je prijetila on bi to čuo i on jako dobro za svoje godine vidi i čuje. Navedeni dio iskaza svjedoka sud prihvaća kao istinit jer ne nalazi zašto bi isti neistinito iskazivao s obzirom da za to nesporno nema motiva/razloga. Sukladno tome, a s obzirom da su iskazi svjedoka BI i FI koje je sud posebno kritički cijenio pozivom na prethodno navedeno, potkrijepljeni iskazom svjedoka TI, to sud istima također poklanja vjeru i smatra istinitima u dijelu u kojem su isti naveli da okrivljenica kritične zgode nije prijetila privatnom tužitelju. Ovdje se ističe da je GI iskazao da nije bio prisutan događaju od početka već da je došao kada je čuo frku. Međutim isti je isto tako iskazao, a govoreći o situaciji kada je FI micao postavljen portun, da je tada bio udaljen nekih 9-10 metara. Dakle, slijedi da je, a s obzirom da se je micao portun tijekom vremena inkriminacije, AI istoj bio prisutan i da je neistinit iskaz privatnog tužitelja da je AI došao 5 minuta nakon toga. Isto tako je neistinit iskaz privatnog tužitelja da je AI bio udaljen nekih 30 – ak metara jer je njegova udaljenost bila znatno manja, sve kako je to svjedok GI iskazao, a u prilog čemu ide i iskaz svjedoka BI.

30. Iskaz privatnog tužitelja u dijelu u kojem tereti okrivljenicu da bi mu izrekla inkriminirane riječi potkrijepljuje njegova majka, DIO, koja je isto tako bila očevidac. No, uzimajući u obzir da i ona ima posredan interes odnosno motiv/razlog iskazivati u korist privatnog tužitelja (kao što to imaju svjedoci BI i FI iskazivati u korist okrivljenice), to je sud posebno kritički cijenio i njezin iskaz. Utoliko sud njezin iskaz u dijelu u kojem tereti okrivljenicu da bi izrekla njezinom sinu, privatnom tužitelju, riječi prijetnje za koje se tereti, ne prihvaća jer isti nije potkrijepljen niti jednim drugim nepristranim svjedokom; dok je iskaz BI i FI potkrijepljen iskazom nepristranog svjedoka TI. Osim toga ista je iskazala da je okrivljenica u raznim varijantama ponavljala prijetnju, iako to niti sam privatni tužitelj ne navodi, a što da jeste bilo, logično je i životno da bi to privatni tužitelj istaknuo. Isto tako je svjedokinja DIO iskazala da AI nije došao na lice mjesta, a tijekom postupka je utvrđeno da jeste. U konačnici, njezin iskaz pa niti iskaz njezina sina, privatnog tužitelja da bi okrivljenica prijetila kritične zgode inkriminiranim riječima, ne potvrđuje niti ĆI, otac privatnog tužitelja i suprug DIO. Isti doduše nije bio osobno prisutan predmetnom događaju, ali je ustvrdio da mu je supruga rekla što je bilo i da se ne sjeća riječi koje bi okrivljenica uputila njegovom sinu. Mišljenje je suda, da je okrivljenica doista rekla riječi prijetnje za koje se tereti privatnom tužitelju, da je životno i logično da bi se otac privatnog tužitelja tih riječi sjetio, s obzirom da se sadržajno radi o riječima koje da su doista iznesene, su objektivno podobne da izazove osjećaj straha i uznemirenosti. Osim toga, a uzimajući u obzir upravo težinu inkriminiranih riječi, nije logično da se otac privatnog tužitelja istih ne bi sjetio, a sjeća se rečenice da je privatni tužitelj kritične zgode rekao okrivljenici, BI i FI da ukoliko smatraju da imaju neka prava, neka se obrate sudu. U konačnici privatni tužitelj je iskazao da mu je okrivljenica kritične zgode uz riječi prijetnje rekla i neke druge slične stvari, a da su do tada bile prisutne uvrede i omalovažavanja, što da je tome bilo tako, bi svakako bilo precizirano koje su to druge slične stvari i koje su to uvrede i omalovažavanja. Isto tako je privatni tužitelj iskazao da mu je FI šipku od nosača stavio preko glave, a što video snimka ne potvrđuje.

31. Dakle, analizirajući i ocjenjujući iskaze privatnog tužitelja i njegove majke, svjedokinje DIO, kako pojedinačno tako i u svezi s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud ih nije prihvatio kao istinite i vjerodostojne u dijelu u kojem su naveli da je okrivljenica u vrijeme predmetnog događaja prijetila na način opisan u izreci. Naime, njihove iskaze ne potvrđuje u pogledu prijetnje niti iskaz ĆI, njihova oca i supruga, a isti iskazi su suprotni iskazu nepristranog svjedoka i očevica AI koji potkrijepljuje iskaze svjedoka BI i FI, a u konačnici i obranu okrivljenice koja prijetnju negira. Ovdje je sud imao na umu i da postoje konfliktni neriješeni imovinsko pravni odnosi između obitelji privatnog tužitelja i okrivljenice, pa utoliko nije moguće isključiti odnosno bezrezervno otkloniti da privatni tužitelj nema motiva lažno teretiti okrivljenicu. Ovo tim više što i iz same video snimke proizlazi da ti odnosi kulminiraju i naguravanjem odnosno fizičkim sukobom pri čemu se niti sam privatni tužitelj ne suspreže u poduzimanju radnji kojima doprinosi tom sukobu. To se naročito očituje u situacijama kada mu se okrivljenica nalazi iza leđa, a on se gesitkulirajući rukama sa istom prepire, kao što to čini i sa ostalim sudionicima, a napose se to očituje u situaciji u kojoj on nakon što se suprug okrivljenice, BI saginje i nešto radi po betonu, ide nogom prema ruci BI i sa istim se nagurava. Privatni tužitelj je kao stranka u postupku neposredno zainteresiran za ishod postupka, a kako njegov iskaz u dijelu u kojem tereti okrivljenicu da bi mu izrekla inkriminirane riječi ne potvrđuje niti jedan drugi vjerodostojan iskaz (majka je pristrana i iskazuje suprotno od nepristranog i vjerodostojnog svjedoka AI, a otac se riječi ne sjeća), dok obranu okrivljenice pa i iskaze svjedoka BI i FI, potvrđuje kako je to već navedeno, nepristran i vjerodostojan iskaz svjedoka AI, to u korelaciji sa međusobno lošim konfliktnim odnosima, ostaje jedino za zaključiti da tijekom postupka nije dokazano sa potpunom izvjesnošću da bi okrivljenica počinila kazneno djelo prijetnje za koje ju se tereti.

Ovdje je potrebno istaknuti i slijedeće :

Točno je da se na predmetnoj video snimci vidi da je okrivljenica kritične zgode omotala lanac oko ruke privatnog tužitelja i da je između privatnog tužitelja i okrivljenice postojala interakcija u nekoliko navrata u vidu povišenih tenzija i sukoba (jer je prethodno uklonjena ograda koju je postavio otac privatnog tužitelja), ali kada se ta snimka dovede u vezu sa iskazima svjedoka koje je sud ocijenio sve kako je gore navedeno, tada ostaje da nije, kako je to prethodno navedeno, dokazano sa potpunom izvjesnošću da bi okrivljenica tada privatnom tužitelju rekla prijeteće riječi za koje se tereti. Naime, prema toj snimci nije okrivljenica bila jedina koja je postupala na opisani način sukoba, već je i privatni tužitelj bio taj koji se nije susprezao u poduzimanju radnji kojima sudjeluje u tom sukobu, pa se samim time ne može zauzeti stav da takvo međusobno naguravanje i participiranje obiju strana u sukobu samo po sebi ukazuje da bi okrivljenica upućivala prijeteće riječi, a i kada se ta video snimka dovede u vezu sa ocjenom gore navedenih iskaza svjedoka i obranom okrivljenice, tada i nadalje ostaje za zaključiti da je kritične zgode povišenih tenzija i sukoba bilo, ali da nema jasnog i nedvosmislenog dokaza da bi bile upućene riječi prijetnje privatnom tužitelju od strane okrivljenice.

Iskaze svjedoka CI, ŽIO i DN sud nije posebno cijenio niti uzeo u obzir budući da isti svjedoci nemaju neposredna saznanja o predmetnom događaju.

32.Da bi se radilo o kaznenom djelu prijetnje potrebno je da se dokažu svi bitni elementi tog kaznenog djela, tj. da su prijeteće riječi upućene, te da su iste kod osobe kojoj su upućene izazvale osjećaj straha.

32.1. Posljedica nemogućnosti utvrđenja s izvjesnošću počinjenja kaznenog djela okrivljenika je upravo donošenje oslobađajuće presude, argumentum a contrario iz odredbe čl. 455 st. 1. ZKP/08, zbog čega je valjalo odlučiti kao u izreci presude i okrivljenicu osloboditi optužbe. Dakle, tijekom provedenog dokaznog postupka nije na jasan i nedvojben način utvrđeno da je okrivljenica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, pa ju je u nedostatku dokaza, valjalo osloboditi od optužbe.

33. U konačnici, vezano za prijedlog branitelja okrivljenice da se kao nezakonit dokaz iz spisa izdvoji CD video snimka (list 4 spisa), ističe se da je taj prijedlog kao neosnovan sud odbio raspravnim rješenjem 28. svibnja 2026. i to sve iz razloga kako slijedi.

33.1.Naime, predmetni video nadzor postavio je, kako je to sam i iskazao, otac privatnog tužitelja ĆI kako bi snimao prostor okućnice njegove zgrade, a prema materijalnoj dokumentaciji (izvadak iz zemljišne knjige, list 67 i 68 spisa) proizlazi da je njegova zgrada označena kao kč. br. [katastarska čestica], dok je okućnica upisana kao dvorište i označena kao kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]. Pravo je svakog (su)vlasnika nekretnine da postavljanjem video nadzora štiti svoje (su)vlasništvo kao i pokretnine smještene na ili u njoj od protupravnih zadiranja neovlaštenih osoba, pa u tom smislu (su)vlasnik niti nije dužan upozoriti da je njegova nekretnina, konkretno dvorišni prostor pod video nadzorom. Međutim, ovdje je to čak ĆI nesporno i učinio stavljanjem vidljive oznake da je prostor pod video nadzorom (fotografija na listu 78 spisa) i okrivljenica je za taj video nazor znala. Notorno je da se kamere video nadzora postavljaju iz sigurnosnih razloga, radi zaštite ljudi i imovine, a ne u svrhu narušavanja privatnosti bilo koje osobe koja se na nadziranom prostoru nađe, a niti radi prikupljanja privatnih podataka o određenoj osobi. Pozivom na navedeno, nije osnovan prijedlog branitelja okrivljenika da se predmetna CD snimka video nadzora izdvoji kao nezakoniti dokaz te je prijedlog odbijen, a budući da je odlučeno odmah nastaviti s raspravom, određeno je da protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba na temelju odredbe čl. 431. st. 3. ZKP/08.

34. Kako je donijeta oslobađajuća presuda, troškovi kaznenog postupka na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 padaju na teret privatnog tužitelja.

Rijeka, 02. lipnja 2026.

Sutkinja

Tina Ružić Škrobonja

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- opunomoćenica privatnog tužitelja

- okrivljenica DI putem sudskog dostavljača

- branitelj okrivljenice – Ivan Smokrović, odvj. iz Rijeke