REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2081/2024-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Maša Gluhinić, odvjetnica iz Zagreba, Lička ulica 31, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na prijevremenu starosnu mirovinu, nakon održane usmene i javne rasprave, 2. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03329507997, URBROJ: 341-99-05/3-23-6139 od 16. siječnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/23- 01/03329507997, URBROJ: 341-25-05/3-23-124834 od 9. listopada 2023. uz priznavanje prava tužitelju na prijevremenu starosnu mirovinu i nalaganje prvostupanjskom tijelu da utvrdi iznos mirovine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-02/23-01/03329507997, URBROJ: 341-99-05/3-23-6139 od 16. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu KLASA: UP/I 140-02/23-01/03329507997, URBROJ: 341-25-05/3-23- 124834 od 9. listopada 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu.
2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja smatrajući da je pobijano rješenje nezakonito radi pogrešne primjene zakona i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da je tužitelj prekinuo radni odnos i nastavio nakon što je stekao uvjete za mirovinu pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog tijela da nije bilo prestanka radnog odnosa i da stoga ne ispunjava uvjete za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu. Ne spori da u trenutku zasnivanja novog radnog odnosa na nepuno radno vrijeme nije bio korisnik prijevremene starosne mirovine iako je postavio zahtjev za ostvarivanje mirovine ali da mu je zahtjev odobren, bio bi mu odobren sa datumom podnošenja zahtjeva i time bi bio ispunjen uvjet da je korisnik prijevremene starosne mirovine i da se zaposlio do polovice radnog vremena. Smatra da se radi o restriktivnom tumačenju zakonskih propisa i upravo je člankom 99. stavkom 11. Zakona o mirovinskom osiguranju predviđena situacija u kojoj se nalazi tužitelj a to je da se korisnicima prijevremene starosne mirovine omogući zapošljavanje na nepuno radno vrijeme uz isplatu mirovine. Predlaže se da Sud pobijano i prvostupanjsko rješenje poništi i tužitelju prizna pravo na prijevremenu starosnu mirovinu uz nalaganje prvostupanjskom tijelu da utvrdi iznos mirovine.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i tuženika, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u spis predmeta i spis tuženika dostavljen u odgovoru na tužbu.
7. Prema podacima spisa predmeta, postupak priznavanja prava tužitelju na prijevremenu starosnu mirovinu pokrenut je povodom njegovog zahtjeva od 31. svibnja 2023. za priznavanjem prava od 1. lipnja 2023. te je u postupku utvrđeno da je tužitelj osnivač i direktor društva Opseg d.o.o., u kojem je bio osiguran kao direktor u punom radnom vremenu do 31. svibnja 2023. a od 1. lipnja 2023. do polovice radnog vremena. Tužitelju u upravnom postupku pozivom na članak 37. stavak 6. Zakona o mirovinskom osiguranju nije priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu radi neispunjenja uvjeta i osporenim rješenjem tuženika od 16. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja.
8. Odredbom članka 37. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22, dalje ZOMO) propisano je da pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da iznimno od stavaka 1. do 5. ovoga članka, osiguranik koji je nakon ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu ili starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika prema ovome Zakonu nastavio raditi, ali ne više s punim radnim vremenom, nego do polovice punog radnog vremena koje je radio prije ispunjenja uvjeta, može i bez prestanka radnog odnosa steći pravo na tu mirovinu od dana s kojim je nakon ispunjenja uvjeta nastavio raditi do polovice punog radnog vremena.
9. Odredba članka 37. stavka 6. ZOMO-a predstavlja pogodnost koja se priznaje iznimno a opće je pravilo da se pravo na starosnu mirovinu i prijevremenu starosnu mirovinu ne može steći prije prestanka osiguranja (članak 37. stavak 1. ZOMO-a).
10. Odredbom članka 99. ZOMO-a propisano je da korisniku mirovine koji se zaposli ili počne obavljati djelatnost na temelju koje postoji obveza na osiguranje isplata mirovine se obustavlja (stavak 1.). Korisniku mirovine koji se zaposli u međunarodnoj organizaciji sa sjedištem u državi u kojoj se primjenjuju uredbe Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ili u instituciji Europske unije na koju se primjenjuje Zakon o prijenosu mirovinskih prava (»Narodne novine«, br. 117/17.) odnosno zastupniku u Europskom parlamentu za razdoblje trajanja mandata u smislu članka 93.a ovoga Zakona obustavlja se isplata mirovine (stavak 1.).
10.1. Stavkom 3. istog članka Zakona propisane su iznimke od stavaka 1. i 2. ovoga članka i mirovina se, između ostalog, ne obustavlja korisniku prijevremene starosne mirovine koji se tijekom korištenja prava zaposli do polovice punog radnog vremena (točka 11.).
11. Članak 12. ZOMO propisuje da su obvezno osigurani članovi uprave i izvršni direktori trgovačkih društava, likvidatori i upravitelji zadruge ako nisu obvezno osigurani po drugoj osnovi i ako posebnim propisom nije drukčije određeno.
12. U konkretnom slučaju tužitelj je kao direktor bio obvezno osiguran u punom radnom vremenu do 31. svibnja 2023. a potom je ostao kao direktor osiguranik u nepunom radnom vremenu od 1. lipnja 2023. temeljem priležećeg u spisu tuženika Izmjene Ugovora o radu direktora od 26. svibnja 2023. Dakle i dalje je tužitelj bio osiguranik. Između te dvije prijave nije postojalo priznato pravo na mirovinu, nije nastupio prekid obveznog osiguranja pa nisu niti ispunjeni uvjeti za priznanje prava na prijevremenu starosnu mirovinu jer sukladno članku 37. stavku 1. ZOMO-a pravo na prijevremenu starosnu mirovinu osiguranik može steći kada ispuni uvjete za mirovinu, a nakon prestanka osiguranja. Članak 99. stavak 3. točka 11. ZOMO-a dopušta da korisnik prijevremene starosne mirovine radi do polovice radnog vremena i prima mirovinu ali tek nakon što je priznato pravo na mirovinu i osoba postane umirovljenik, a koji status se stječe kada bude doneseno rješenje o priznanju prava na prijevremenu starosnu mirovinu od određenog datuma.
13. U prilog ovome je i sudska praksa pa je tako u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-1241/24 od 17. srpnja 2024., sud iznio stav da su direktori obvezno osigurani po zakonu i čim postoji osiguranje obustavlja se isplata mirovine sukladno članku 99. stavku 1. ZOMO-a. Također, članak 99. ZOMO-a bio je predmet ocjene suglasnosti sa Ustavom i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3667/19 od 4. svibnja 2021. i U-I-1263/2014 od 13. svibnja 2015. nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom radi diskriminacije određenih kategorija umirovljenika a iz kojih odluka proizlazi da je Ustavni sud prihvatio da zakonodavac može različito uređivati položaj pojedinih skupina umirovljenika ako za to postoji razuman i legitiman cilj socijalne politike, odnosno da određen krug korisnika mirovine može raditi uz istovremenu isplatu mirovine, da se omogućavanjem rada polovice radnog vremena korisniku starosne mirovine i korisniku prijevremene starosne mirovine, osigurava poboljšanje materijalnog položaja navedenih umirovljenika ali i ostvarenje legitimnih ciljeva (podučavanje radne snage i osiguranje potreba u deficitarnim zanimanjima).
14. Sukladno navedenom Sud ocjenjuje da je prvostupanjsko tijelo pravilno odbilo zahtjev tužitelja, što je tuženik osnovano potvrdio odbijanjem žalbe.
15. Prema ocjeni suda, niti osporavanim rješenjem niti prvostupanjskim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.
16. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.
U Zagrebu 2. lipnja 2026.,
Sutkinja:
Sanda Jeromela
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku
3. U spis
