REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3969/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja ĆA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],kojeg zastupa opunomoćenica Marina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, Prve Poljanice 15, protiv tuženika Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava na invalidsku mirovinu, nakon održane usmene i javne rasprave, 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 141-02723-01/23-01/03447912316, URBROJ: 341-99- 05/3-23-2197 od 17. srpnja 2023.

II. Poništava se Rješenje Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22- 01/03447912316, URBROJ: 341-25-05/3-22-90366 od 10. ožujka 2023.

III. Tužitelju kod kojeg je zbog ozljede na radu (50%) i bolesti (50%) nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, priznaje se pravo na invalidsku mirovinu počevši od 23. siječnja 2023.

IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne presude u odnosu na tužitelja odluči o iznosu invalidske mirovine.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti ove presude tužitelju naknadi trošak upravnog spora od 3.062,20 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja presude do isplate, dok se u preostalom dijelu odbija tužitelj sa zatraženim troškovima.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02723-01/23-01/03447912316, URBROJ: 341- 99-05/3-23-2197, od 17. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22- 01/03447912316, URBROJ: 341-25-05/3-22-90366, od dana 10. ožujka 2023. kojim je tužitelju kod kojeg je zbog bolesti nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 23. siječnja 2023.

2. Tužitelj pobija osporavanog rješenja zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te nepravilnog zaključka u pogledu činjeničnog stanja i izvođenja nepravilnog zaključka u pogledu činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je u radnom odnosu na radnom mjestu vozača tramvaja kod društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. a od 1. lipnja 2023. na radnom mjestu preuzimač tramvaja, zbog posljedica zadobivene ozljede na radu, kao i činjenice da je isti uslijed zadobivene ozljede na radu izgubio sposobnost vozača C, C1 i H kategorije. Nesporno je da je tužitelj vozač tramvaja dana 6. svibnja 2021. u 07,00 sati u Draškovićevoj ulici 62, Zagreb, sudjelovao u prometnoj nesreći na način da je vozeći tramvaj, pješak podletio pod tračnice tramvaja uslijed prelaska za njega crvenog svjetla, pri čemu je pješak zadobio teške tjelesne ozljede. Tužiteljev poslodavac podnio je tuženiku prijavu o ozljedi na radu dana 19. svibnja 2021, ozlijede označene dijagnozom – akutni stresni poremećaj, šifra dijagnoze:

F43.0, a koja ozljeda je tužitelju priznata ozljedom na radu te su mu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Kao posljedicu zadobivene i priznate ozljede na radu te kontinuiranog i nastavnog liječenja tužitelju je 15. lipnja 2021. označena dijagnoza – posttraumatski stresni poremećaj, šifra dijagnoze: F43.1. Tužitelj je u postupku kod Upravnog suda u Zagrebu, posl.br: Us I – 3518/2021 osporavao rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, klasa: UP/II-502-03/21- 01/596, ur.broj: 338-01-06-05-21-03, od 22. listopada 2021. i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, klasa: UP/I-502-03/21-04/92, ur.broj:

338-21-02-02-21-4, od 16. srpnja 2021., u kojem je postupku provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku specijalistu psihijatru Ninoslavu Mimici, koji je naveo da se razvila prvo akutna reakcija na stres, a potom se usprkos liječenju, na to uzročno- posljedično nadovezao PTSP (posttraumatski stresni poremećaj, F43.1.) pa da se tužitelju dijagnoza F43.1 može priznati posljedičnom dijagnozom ranije pretrpljene i priznate ozljede na radu pod dijagnozom F43.0 zadobivene 06. svibnja 2021. Zbog zadobivene ozljede na radu kod tužitelja je nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, te je uslijed iste ozljede na radu kod tužitelja došlo do gubitka sposobnosti obavljati dosadašnje radne poslove i poslove radnog mjesta vozača tramvaja jer je kod istoga došlo do gubitka sposobnosti za upravljanje vozilima C, C1 i H kategorije, a što je isključiva posljedica zadobivene ozljede na radu. Stoga smatra da tuženik neosnovano pobijanim rješenjima odbija priznati da je tužitelju nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti uslijed zadobivene ozljede na radu, već isti tužitelju priznaje djelomičan gubitak radne sposobnosti uslijed bolesti. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje i utvrditi da je kod tužitelja zbog ozljede na radu nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti te priznati tužitelju pravo na invalidsku mirovinu od 23. siječnja 2023., uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja te smatra da je pravilno utvrdio da je kod tužitelja nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti uslijed bolesti. Navodi da je rješenjem HZZO-a od 22. listopada 2021. potvrđeno rješenje od 16. srpnja 2021. kojim bolest prema MKB-10 klasifikaciji šifre F43.1 ne priznaje se posljedicom ozljede na radu a u odnosu na koja rješenja je tužitelj pokrenuo postupak pred Upravnim sudom u Zagrebu. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 27. travnja 2025. tužitelj navodi da su presudom ovog Suda poslovni broj UsI-3518/21 od 30. siječnja 2024. poništena rješenja HZZO-a od 22. listopada 2021. i 16. srpnja 2021. i tužitelju bolest izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji šifre F43.1 priznata je posljedicom ranije priznate ozljede na radu nastale dana 6. svibnja 2021. a izražene dijagnozom F43.0.

5. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

6. Sud je održao usmenu i javnu raspravu 6. svibnja 2025. i 5. svibnja 2026., čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

7. Sud je proveo medicinsko vještačenje po sudskom vještaku medicine rada Mariji Zavalić radi utvrđenja može li se djelomičan gubitak radne sposobnosti tužitelja uzročno-posljedično povezati s pretrpljenom ozljedom na radu od 6. svibnja 2021. kao i da li je djelomični gubitak radne sposobnosti tužitelja isključiva posljedica zadobivene ozljede na radu uz nespornu činjenicu da je kod tužitelja dijagnoza šifre prema MKB- 10 klasifikaciji šifre F43.1 (posttraumatski stresni poremećaj), priznata posljedicom ranije priznate ozljede na radu, nastale dana 6. svibnja 2021., izražene dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji šifre F43.0 (akutna reakcija na stres).

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu.

9. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

10. Člankom 39. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22, dalje ZOMO) propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.

11. Člankom 56. stavak 1. ZOMO propisano je da pravo na invalidsku mirovinu ima osiguranik iz članka 9., članka 10. i članaka 12. do 18. ovoga Zakona na temelju djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, a osiguranik iz članka 11. ovoga Zakona na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 4. ovoga Zakona ako je djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada prije navršenih 65 godina života i ako mu navršeni mirovinski staž pokriva najmanje jednu trećinu radnog vijeka.

12. Pri donošenju presude, sud je uzeo u obzir da su u tijeku ovog spora pravomoćnom presudom ovog Suda poslovni broj UsI-3518/21 od 30. siječnja 2024. poništena rješenja HZZO-a od 22. listopada 2021. i 16. srpnja 2021. i tužitelju bolest izražena dijagnozom prema MKB-10 klasifikaciji šifre F43.1 priznata je posljedicom ranije priznate ozljede na radu nastale dana 6. svibnja 2021. a izražene dijagnozom F43.0.

13. Također uzeto je u obzir i činjenično stanje utvrđeno prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Marije Zavalić dr. med., specijalista medicine rada, koji je pribavljen u ovom upravnom sporu. U Nalazu i mišljenju od 28. srpnja 2025. i dopunjenom 27. studenog 2025. vještak je na temelju medicinske dokumentacije ocijenio da je djelomičan gubitak radne sposobnosti tužitelja uzročno-posljedično povezan s pretrpljenom ozljedom na radu od 6. svibnja 2021. a razvio se posljedični PTSP direktno uzročno povezan sa navedenom prometnom nezgodom te je zbog navedene bolesti koja je kod tužitelja sada trajnog karaktera tužitelj je trajno zdravstveno nesposoban za poslove vozača C, C1 i H kategorije vozila. Isto tako da djelomični gubitak radne sposobnosti tužitelja nije isključiva posljedica zadobivene ozljede na radu jer tužitelj boluje i od ankilozantnog spondilitisa zbog kojeg također ne može obavljati poslove vozača tramvaja jer isti zahtijevaju rad pri hladnom i vlažnom vremenu te duže sjedenje, pri čemu tužitelj ne može sam regulirati potrebu povremenih odmora, te ne može izbjeći izlaganje vlazi i hladnoći i duže sjedenje. Stoga je vještakinja ocijenila da je uzrok djelomične nesposobnosti za rad tužitelja 50% ozljeda na radu, a 50% bolest-ankilozantni spondilitis koji nije posljedica ozljede na radu.

14. Vještakinja se očitovala u dopuni nalaza i mišljenja 27. studenog 2025. na prigovor tužitelja glede uzroka djelomične nesposobnosti za rad obzirom na tvrdnje tužitelja da mu se treba priznati uzrok isključivo ozljeda na radu a ne bolest, navodeći da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da se tužitelj liječio od 2008. vezano uz tegobe lokomotornog sustava, obrađivan je kod reumatologa u 2022. i fizijatar u nalazu od 4. studenog 2022. ocijenio je stanje bolesti trajnim uz potrebu provođenja rehabilitacije zbog usporenja napredovanja bolesti i obzirom na radno mjesto vozača, sve veću osjetljivost tužitelja na vlagu, hladnoću, opterećenja i duže sjedenje te je predložio promjenu radnog mjesta a jednako tako i da je tužitelj na pregledu 23. siječnja 2023. na prvostupanjskom vještačenju izjavio da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja unazad oko godine dana (bolovi, zakočenost vrata, laktova i koljena) te da su dijagnoze koje utječu na radnu sposobnost navedene i PTSP i ankilozantni spondilitis. Također vještakinja navodi da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je do pogoršanja zdravstvenog stanja inače kronične progredijentne bolesti, ankilozantnog spondilitisa, došlo tijekom bolovanja tužitelja zbog liječenja PTSP-a, bitno je oštećena funkcija kralježnice u smislu ograničenja pokreta naprijed, nazad te mogućnosti pokreta u stranu što obzirom da je vozač tramvaja bitno utječe na mogućnost sigurne kontrole stanja u prometu, te tužitelj prema Pravilniku o zdravstvenoj sposobnosti vozača i kandidata za vozača nije na pregledu zadovoljio zdravstvene zahtjeve za H kategoriju ni po psihičkim zahtjevima ni po zahtjevima koji se odnose na bolesti lokomotornog sustava i posljedično sigurno upravljanje tramvajem.

15. Vještakinja se usmeno očitovala da ostaje u potpunosti kod nalaza i mišljenja te na pitanje opunomoćenice tužitelja odgovorila da bi sama dijagnoza PTSP-a priznata kao posljedica ozljede na radu bila dovoljan uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti ali jednako tako ankilozantni spondilitis, dakle da bi i PTSP i ankilozantni spondilitis svaka bolest ponaosob, da i nije bilo druge bolesti, bili uzrok djelomičnog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja. Vještakinja je također navela da u momentu vještačenja tužitelj je imao izrazite promjene lokomotornog sustava a koje su uzrokovane ankilozantnim spondilitisom te da je kod njega došlo do bitne progresije od momenta kada je postavljena dijagnoza pa do momenta vještačenja, kao i da je prema ocjeni ordinacije medicine rada kao uzrok nesposobnosti upravljanja tramvajem navedena i dijagnoza PTSP i ankilozantni spondilitis, ali i medicinska dokumentacija govori u tom smislu.

16. U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka, podneskom od 22. siječnja 2026. tuženik je dostavio očitovanje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, Sektora za vještačenje, u kojem nisu osporili nalaz i mišljenje vještaka Marije Zavalić. S druge strane, tužitelj nije dokazao ničime svoje tvrdnje da bi djelomični gubitak radne sposobnosti isključivo bila ozljeda na radu odnosno bolest PTSP izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji šifre F43.1 koja je priznata posljedicom ranije priznate ozljede na radu.

17. Prema ocjeni suda nalaz i mišljenje vještaka i njegova dopuna, sačinjeni su u skladu s medicinskom dokumentacijom i pravilima struke, vještakinja je argumentirano obrazložila razloge svoje ocjene omjera u kojem je ozljeda na radu i bolest uzrok djelomične nesposobnosti za rad. Stoga je sud uzimajući u obzir i usmeno obrazloženje vještaka i svu dokumentaciju u spisu, ocijenio da je u konkretnom slučaju trebalo utvrditi da je uzrok djelomične nesposobnosti za rad tužitelja 50% ozljeda na radu, a 50% bolest-ankilozantni spondilitis. Imajući u vidu naprijed navedeno, osporeno i prvostupanjsko rješenje sud je ocijenio nezakonitim i temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima poništio je oba rješenja i priznao tužitelju uzrok djelomične nesposobnosti u navedenom omjeru i to počevši od 23. siječnja 2023. kada je ispunio uvjete za invalidsku mirovinu na temelju članka 39. stavak 3. i 56. stavak 1. ZOMO-a.

18. Sud je, primjenom odredbe članka 147. stavak 2. ZUS-a, odlučio o troškovima upravnog spora. Tužitelj je tražio da sud utvrdi da je tužitelju nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti isključivo uslijed zadobivene ozljede na radu a ne bolesti (kako je to utvrđeno u upravnom postupku) pa kako je u ovom sporu utvrđeno da je djelomični gubitak radne sposobnosti nastao uslijed bolesti 50% i ozljede na radu 50%, to je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 50%. Sud je priznato tužitelju sukladno Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 EUR, zastupanje na dva ročišta 6. svibnja 2025. i 5. svibnja 2026. u iznosu od po 1.000,00 EUR i sastava podneska od 27. travnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR, što ukupno iznosi 4.000,00 EUR a uvećano za PDV iznosi 5.000,00 EUR odnosno obzirom na uspjeh u sporu od 50% iznosi 2.500,00 EUR. Tužitelju je priznat kao potreban u cijelosti trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 500,00 EUR i 62,20 EUR. Stoga sveukupan priznat trošak tužitelja iznosi 3.062,20 EUR. Preostali zatraženi troškovi nisu priznati jer nisu troškovi koje se priznaju u smislu Tbr. 27. Tarife.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.,

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju po opunomoćeniku

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, putem e-kom.

3. U spis