REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: P-920/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Borku Bebiću, odvjetniku u Splitu, Kneza Višeslava 16, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, Maksimirska 81, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 29.travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Borka Bebića, odvjetnika u Splitu, i zamjenice punomoćnika tuženika Ane Jurić, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 2.lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici AF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 9.565,85 EUR (slovima: devet tisuća pet stotina šezdeset pet eura osamdeset pet centi), sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 48,63 EUR teče od 31.3.2007.g. do isplate,

- na iznos od 47,87 EUR teče od 30.4.2007.g. do isplate,

- na iznos od 47,23 EUR teče od 31.5.2007.g. do isplate,

- na iznos od 46,76 EUR teče od 30.6.2007.g. do isplate,

- na iznos od 46,92 EUR teče od 31.7.2007.g. do isplate,

- na iznos od 47,02 EUR teče od 31.8.2007.g. do isplate,

- na iznos od 71,58 EUR teče od 30.9.2007.g. do isplate,

- na iznos od 71,22 EUR teče od 31.10.2007.g. do isplate,

- na iznos od 71,90 EUR teče od 30.11.2007.g. do isplate,

- na iznos od 71,31 EUR teče od 7.1.2008.g. do isplate,

- na iznos od 72,38 EUR teče od 7.2.2008.g. do isplate,

- na iznos od 72,86 EUR teče od 29.2.2008.g. do isplate,

- na iznos od 138,29 EUR teče od 31.3.2008.g. do isplate,

- na iznos od 134,49 EUR teče od 30.4.2008.g. do isplate,

- na iznos od 132,75 EUR teče od 31.5.2008.g. do isplate,

- na iznos od 134,00 EUR teče od 11.7.2008.g. do isplate,

- na iznos od 131,18 EUR teče od 13.8.2008.g. do isplate,

- na iznos od 130,90 EUR teče od 12.9.2008.g. do isplate,

- na iznos od 131,90 EUR teče od 14.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 142,19 EUR teče od 13.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 134,58 EUR teče od 16.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 157,21 EUR teče od 14.1.2009.g. do isplate,

- na iznos od 158,22 EUR teče od 13.2.2009.g. do isplate,

- na iznos od 158,38 EUR teče od 17.3.2009.g. do isplate,

- na iznos od 155,98 EUR teče od 17.4.2009.g. do isplate,

- na iznos od 155,81 EUR teče od 12.5.2009.g. do isplate,

- na iznos od 152,42 EUR teče od 16.6.2009.g. do isplate,

- na iznos od 149,79 EUR teče od 15.7.2009.g. do isplate,

- na iznos od 149,82 EUR teče od 13.8.2009.g. do isplate,

- na iznos od 150,39 EUR teče od 3.9.2009.g. do isplate,

- na iznos od 149,76 EUR teče od 1.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 148,10 EUR teče od 9.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 149,62 EUR teče od 30.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 150,70 EUR teče od 25.1.2010.g. do isplate,

- na iznos od 152,46 EUR teče od 19.2.2010.g. do isplate,

- na iznos od 151,35 EUR teče od 18.3.2010.g. do isplate,

- na iznos od 153,90 EUR teče od 21.4.2010.g. do isplate,

- na iznos od 152,06 EUR teče od 24.5.2010.g. do isplate,

- na iznos od 153,24 EUR teče od 15.6.2010.g. do isplate,

- na iznos od 162,55 EUR teče od 30.6.2010.g. do isplate,

- na iznos od 159,84 EUR teče od 31.7.2010.g. do isplate,

- na iznos od 165,38 EUR teče od 2.9.2010.g. do isplate,

- na iznos od 162,54 EUR teče od 30.9.2010.g. do isplate,

- na iznos od 158,42 EUR teče od 3.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 164,91 EUR teče od 1.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 155,44 EUR teče od 2.1.2011.g. do isplate,

- na iznos od 148,99 EUR teče od 1.2.2011.g. do isplate,

- na iznos od 147,24 EUR teče od 15.4.2011.g. do isplate,

- na iznos od 150,49 EUR teče od 10.3.2011.g. do isplate,

- na iznos od 157,22 EUR teče od 30.6.2011.g. do isplate,

- na iznos od 147,01 EUR teče od 3.5.2011.g. do isplate,

- na iznos od 156,96 EUR teče od 31.5.2011.g. do isplate,

- na iznos od 165,26 EUR teče od 31.7.2011.g. do isplate,

- na iznos od 159,92 EUR teče od 31.8.2011.g. do isplate,

- na iznos od 154,19 EUR teče od 30.9.2011.g. do isplate,

- na iznos od 118,23 EUR teče od 2.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 117,30 EUR teče od 2.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 118,44 EUR teče od 31.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 119,32 EUR teče od 31.1.2012.g. do isplate,

- na iznos od 118,95 EUR teče od 31.8.2012.g. do isplate,

- na iznos od 116,89 EUR teče od 30.9.2012.g. do isplate,

- na iznos od 117,56 EUR teče od 31.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 117,49 EUR teče od 4.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 116,24 EUR teče od 21.1.2013.g. do isplate,

- na iznos od 227,13 EUR teče od 15.3.2013.g. do isplate,

- na iznos od 113,71 EUR teče od 4.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 112,06 EUR teče od 30.4.2013.g. do isplate,

- na iznos od 108,63 EUR teče od 14.6.2013.g. do isplate,

- na iznos od 107,79 EUR teče od 19.7.2013.g. do isplate,

- na iznos od 107,65 EUR teče od 13.8.2013.g. do isplate,

- na iznos od 107,89 EUR teče od 17.9.2013.g. do isplate,

- na iznos od 108,48 EUR teče od 30.9.2013.g. do isplate,

- na iznos od 106,94 EUR teče od 31.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 212,99 EUR teče od 22.1.2014.g. do isplate,

i to po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici AF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iznos od 8.992,34 EUR (slovima: osam tisuća devet stotina devedeset dva eura trideset četiri centa), sa zateznom kamatom od 1.listopada 2015. do isplate, po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Djelomično se odbija kao neosnovan zahtjev tužiteljice za više zatraženu zateznu kamatu koja na iznos od 8.992,34 EUR teče od 31. svibnja 2006. do 30.rujna 2015.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici AF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iznos od 6.386,15 EUR (slovima: šest tisuća tri stotine osamdeset šest eura petnaest centi), sa zateznom kamatom od 30. rujna 2015. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (OIB: 14036333877) u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici AF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) parnični trošak u iznosu od 9.812,33 EUR (slovima: devet tisuća osam stotina dvanaest eura trideset tri centa), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2.lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi upućenoj ovom sudu preporučenom pošiljkom 12.lipnja 2019. navodi se da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom (koji je tada poslovao pod nazivom Hypo Aple-Adria-Bank d.d.) kao davateljem kredita u Splitu 7. travnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj: 216-203/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine. Na temelju predmetnog ugovora tuženik je tužiteljici plasirao kunsku protuvrijednost iznosa od 140.000,00 CHF po srednjem tečaju tuženika važećeg na dan korištenja, na rok otplate od 15 godina, uz ugovornu kamatu od 3,88 % godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom tuženika. Tužiteljica je tijekom kredita mijenjala prezime (udajom je uzela prezime RF da bi razvodom vratila svoje djevojačko prezime AF), tako da neka kreditna dokumentacija glasi na AF, a neka na RF. Međutim, odredbe predmetnog Ugovora koje se odnose na promjenjivost kamatne stope, kao i na valutnu klauzulu, ništetne su i ne proizvode pravne učinke, a što je i utvrđeno u postupku po kolektivnoj tužbi protiv više banaka, medu kojima i protiv tuženika, i to presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129-13-4 od 13. lipnja 2014. i broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Tuženik je nakon zaključenja ugovora o kreditu s tužiteljicom u više navrata jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez daje prethodno o tome pregovarao s tužiteljicom. Tužiteljica je s tuženikom 20. siječnja 2016. sklopila Aneks ugovoru o kreditu broj 216-203/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, a koji aneks ugovoru o kreditu je sklopljen radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. Predmetnim aneksom je konvertiran kredit u valutu EUR, s također promjenjivom kamatom koja se mijenjala i uvijek je bila viša od kamatne stope navedene u temeljnom ugovoru o kreditu (3,88%). Sklopljeni aneks ne predstavlja smetnju tužiteljici da potražuje i ostvari naplatu cijelog iznosa za koji se tuženik neosnovano obogatio na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Činjenica je da tužiteljica nije imala mogućnosti pregovarati ni o uvjetima odnosno odredbama Aneksa ugovoru o kreditu, te je i taj aneks zaključen uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom koju je opet jednostrano mijenjao tuženik. Iz svega je razvidno da konvertiranjem nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama stranaka iz ugovora o kreditu, te da nije postignut učinak zaštite tužiteljice kao potrošača. Zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tužiteljica je tuženiku za vrijeme od zaključenja Ugovora o kreditu do konačne otplate istog (do 14. studenog 2017.) preplatila svoje kreditne obveze za iznos od 32.844,03 EUR, a koji iznos predstavlja razliku između anuiteta koje je trebala plaćati bez primjene ništetnih odredbi o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli i anuiteta koje je platila u tom periodu. Taj iznos je tuženik stekao bez osnova, te je u obvezi isplatiti tužiteljici zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos preplate kreditnih obveza od dana dospijeća svakog pojedinog anuiteta kredita u kojem je preplaćena kreditna obveza do dana isplate. Tužiteljica je prijevremeno otplatila ostatak kredita 14. studenog 2017., kojom prigodom je tuženik, zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, od nje naplatio znatno veći iznos nego što je trebao da se nije primjenjivala ništetna odredba ugovora o valutnoj klauzuli. Stoga je i u tom dijelu bez osnova stekao iznos od 10.852,34 EUR, koji je uključen u iznos od 32.844,03 EUR. Nadalje, u taj iznos je uključen i iznos od 324,67 EUR koji je tuženik stekao bez osnova naplativši istog dana od tužiteljice i naknadu za prijevremenu otplatu kredita u većem iznosu nego što je trebao da se nije primjenjivala ta ništetna odredba. Radi svega tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužiteljici iznos od 32.844,03 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dopijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da tuženik naknadi tužiteljici parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

1.1.Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 26.siječnja 2024. uredila tužbeni zahtjev pod točkom I. na način da od tuženika potražuje isplatu iznosa od 32.193,42 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Tužiteljica je na taj način djelomično povukla tužbu za iznos od 650,61 EUR, kojem povlačenju se tuženik nije usprotivio već je nastavio raspravljati po istom.

2. Rješenjem od 29.prosinca 2020. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do okončanja postupka povodom zahtjeva Vrhovnog suda Republike Hrvatske podnesenom Sudu Europske unije o tumačenju Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koja odluka je po žalbi tužiteljice ukinuta rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću posl.br.Gž-83/2021 od 11.veljače 2021. i predmet vraćen ovom sudu na daljnji postupak.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući osnovu i visinu, kao i navode tužbe, ističe prigovor zastare, te predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na naknadu troškova postupka. Tuženik osporava pravni interes tužitelja za podnošenje kondemnatorne tužbe jer je tužitelj pristao na konverziju kredita na način da je s tuženikom sklopio Aneks Ugovora o kreditu, a kojim je došlo i do izmjene kamatne stope. Time je i otpala eventualna ništenost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pod uvjetom da je i postojala, smatrajući da se presuda donesena u sporu radi kolektivnih prava i interesa ne može primijeniti u ovom postupku. Nadalje, tuženik se poziva na utvrđenja iz postupka Gos-1/2019, kao i na brojne odluke županijskih sudova u RH i Europskog suda, ističe da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti, kao i da ne postoje uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe u ovom postupku.

4.Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj:216- 203/2006 od 7.travnja 2006.sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, Izvatka iz Matice rođenih za tužiteljicu izdanog od strane Matičnog ureda Split 7.listopada 2014., Aneksa od 20.siječnja 2016. uz Ugovor o kreditu broj: 216-203/2006 od 7.travnja 2006.sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, Obavijesti o provedenoj konverziji od 26.siječnja 2016., dopisa s izračunom konverzije, Izjave gđe.AFĆ od 24.kolovoza 2020. ovjerene od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-5477/2020 dana 24.kolovoza 2020.,Izvatka iz Sudskog registra za tuženika od 19.travnja 2022., Obavijesti o promjenama kamatne stope (list 297-305), Otplatnog plana za predmetni kredit, Izvoda po kreditu, Tablice G1:kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Darki Cecić pri Forum reviziji d.o.o., dopunskim pisanim i usmenim vještačenjem po sudskoj vještakinji Darki Cecić, i saslušanjem tužiteljice.

5. Presudom ovog suda posl.br.P-561/2021-46 od 12.lipnja 2024. prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice na način da je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 32.193,42 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.468,33 EUR sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

6. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu, koju je Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi prihvati kao osnovanu i rješenjem posl.br.Gž-790/2024-3 od 20.veljače 2025. u cijelosti ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

7. U obrazloženju drugostupanjski sud ističe da je u ponovnom postupku potrebno provesti dopunsko financijsko vještačenje, kojim će se naložiti vještaku da na temelju izračuna konverzije tuženika, utvrdi za koja mjesečna razdoblja je utvrđena preplata iz provedene konverzije u iznosu od 3.660,64 eura, i da u skladu s tim utvrdi razdoblja za koja tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, i to posebno u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope, a posebno u odnosu na ništetnost valutne klauzule iz osnovnog ugovora o kreditu do izvršene konverzije, odnosno do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu dana 20. siječnja 2016.

8. U ponovljenom postupku izveden je dokaz dopunskim financijskim vještačenjem sukladno uputi drugostupanjskog suda, te je tužiteljica podneskom od 10.travnja 2026. konačno uredila tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 24.944,34 EUR, od čega iznos od 9.565,85 EUR na ime razlike pretplaćene kamate, iznos od 8.992,34 EUR na ime razlike s osnova valutne klauzule i iznos od 6.386,15 EUR na ime razlike u neotplaćenoj glavnici.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

10. Predmet spora je isplata iznosa koji je tužiteljica pretplatila na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika, i to u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i na promjenjivu kamatnu stopu, ako i razliku u preostaloj neotplaćenoj glavnici.

11. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili 7.travnja 2006. Ugovor o kreditu broj:216-203/2006 od 7.travnja 2006.sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim je tuženik- banka odobrila tužiteljici kao korisniku iznos kredita od 140.000,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita za adaptaciju i dovršetak kuće (čl.2.Ugovora), uz obvezu tužiteljice na otplatu u roku od 15 godine, ili u 180 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 1.027,16 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan plaćanja (čl.4.Ugovora). Isto tako nije sporno da je čl.6. Ugovora određeno da je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci tuženika. Nije sporno ni da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene u tečaju valute CHF, kao i da je dolazilo do promjene kamatne stope. Nadalje, među strankama nije sporno da su na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. zaključili Dodatak ugovora o kreditu dana 20.siječnja 2016., tako da je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., kojim Dodatkom su utvrdili da preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 51.616,07 EUR plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za EUR, da je utvrđen iznos preplate od 3.660,64 EUR, a koji iznos preplate će se koristiti za namirenje budućih anuiteta koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka.

12. Međutim, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.

13. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 7.travnja 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03, nadalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).

14. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

15. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

16. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

17.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

18. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

19. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.lipnja 2004. do 6.kolovoza 2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

20. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, a tamo petotuženik u razdoblju od 01.studenoga 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora petotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time petotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.studenoga 2004. do 06.kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.kolovoza 2007. do 31.prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom petotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora petotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotuženika.

21. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužiteljicu, odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, 155/23, 146/25, nadalje: ZPP-a) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužiteljica i poziva u tužbi.

22. I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

23. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, te imajući na umu da su sporne odredbe čl. 2., 4. i 6. Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

24. Naime, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora.

25. Čak i izvršenjem Ugovora o kreditu ne može nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. st. 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a.

26. Neosnovano tuženik navodi da zbog toga što je s tužiteljicom sklopio konverziju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015, nadalje:ZID ZPK) tužiteljica više nema pravni interes ostvarivati svoja prava na temelju ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, niti zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.

27. Na temelju svih naprijed navedenih utvrđenja, sud je kao prethodno pitanje utvrdio da dio odredbi čl. 2., 4. i 6. predmetnog ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne.

28. Tužiteljica potražuje isplatu iznosa koji je tužitelju platila 14.studenoga 2017. na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita koja je predviđena u dijelu čl.8. kojim je ugovoreno da u slučaju prijevremene otplate kredita, tuženik ima pravo obračunati naknadu. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužiteljica izvršila prijevremenu otplatu kredita 14.studenoga 2017., i da joj je banka izvršila naplatu naknade za prijevremenu otplatu sukladno čl.8.Ugovora. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom 5.studenoga 2020. zauzeto pravno shvaćanje da ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se o naknadi za prijevremenu otplatu kredita kao pojedinačnoj odredbi ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, niti je ugovorena njena visina, koja se određuje jednostranom odlukom tuženika kao banke, po ocjeni takva odredba uzrokovala je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača. Slijedom navedenoga sud smatra da je navedena odredba u čl.8.Ugovora ništetna.

29. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

29.1. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

29.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014., dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.

29.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 12.lipnja 2019. znači da računajući od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018. pa do njezina podnošenja nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.

30. Nadalje, sud je omogućio tuženiku dokazivanje da je u konkretnom slučaju tužiteljici kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući na umu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Tuženik je na tu okolnost predlagao izvođenje dokaza saslušanjem zaposlenika tuženika EF, ali je naknado odustao od izvođenja tog dokaza.

31. Izjava svjedokinje AFĆ od 24.kolovoza 2020. ovjerena od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-5477/2020 dana 24.kolovoza 2020., nije od značaja za konkretni obveznopravni odnos između tužitelja i tuženika, pa sud nema potrebu istu posebno obrazlagati. Naime, imenovana svjedokinja kao zaposlenica tuženika daje samo općenite izjave o pregovaranju prilikom davanja kredita u CHF i upozoravanju klijenata na pojmove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, dok ne sadrži nikakve relevantne činjenice koje bi se odnosile na uvjete sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Dakle, tuženik nije u dokazao da bi se u ovom konkretnom slučaju pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora o kreditu prilikom samog sklapanja, niti je dokazao da je upravo tužiteljicu upozorio na rizik ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu švicarskog franka i čija je kamatna stopa promjenjiva.

32. Izveden je i dokaz saslušanjem tužiteljice, koji su svom iskazu navodi da je predmetni ugovor zaključila jer su joj trebala novčana sredstva za renovaciju kuće na adresi [adresa] u [adresa]. Prije sklapanja ugovora nije bila klijent tuženika, ali se kod više banaka informirala o uvjetima vezano za sklapanje ugovora o kreditu, npr. kod PBZ d.d. Odlučila se za tuženika zbog povoljnih uvjeta. U tom trenutku nije bilo moguće podignuti kredit u kunama, već isključivo u eurima ili u chf, s tim da se zbog proteka roka ne može sjetiti da li je mogla birati između ta dva modela kredita. Model chf joj je ponuđen od strane tuženika, prikupila je svu potrebnu dokumentaciju, tekst ugovora je pripremio tuženik, koji je prije potpisivanja tužiteljica pročitala. Nitko ju prije samog potpisivanja ugovora nije upozorio na način na koji bi se mijenjala kamatna stopa, iako je znala da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, niti ju je itko od zaposlenika tuženika upozorio na rizik isplate kredita vezanog za chf odnosno da bi zbog promijene tečaja i visina rate mogla biti veća. Sva novčana sredstva iz ugovora o kreditu uložila je u adaptaciju kuće, troškove je morala pravdati radi povrata poreza, koji nije ostvarila jer nisu bili u iznosu od 100% pokriveni, dok se ne sjeća da li se tuženiku trebao pravdati iznos utrošenih novčanih sredstava. U vrijeme podizanja kredita bila je zaposlena u obiteljskoj tvrtki, odnosno u radnom odnosu, a novčana sredstva dobivena kreditom nije koristila za nikakve poslovne svrhe. Rate kredita su godinu- dvije bile uredne, ali su onda počele rasti. Tuženik je nikada nije pisanim putem obavijestio o razlozima rasta mjesečnih rata, osim godišnjih izvješće o stanju otplate kredita. Rata kredita u početku je bila manja od 530,89 EUR, a neposredno prije konverzije rata je iznosila oko 995,42 EUR. Što se tiče same konverzije i sklapanja dodatka ugovora o kreditu, sve je obavila banka, odnosno tuženik, kako u pogledu pripreme teksta tako i u pogledu samog izračuna. Kod ovakvih situacija ne postoji mogućnost nikakvog pregovaranja, već možete prihvatiti ponudu ili je ne prihvatiti. Tekst je također sastavio tuženik, koji je tužiteljica pročitala prije potpisivanja. Konverzija joj je došla kao spas jer je smanjila ratu kredita za više od 132,72 EUR, dok o ostalome nije previše razmišljala. Tužiteljica napominje da je predmetni kredit otplatila prije vremena te je banci-tuženiku morala platiti izlaznu naknadu, u protivnom ne bi mogla zatvoriti kredit već isti nastaviti plaćati. Posebno upitana tužiteljica navodi da je zbog visokih rata predmetnog kredita dva puta ugovarala moratorij na isplatu, po nekih 6 mjeseci, možda i godinu dana. Tužiteljici nitko od strane tuženika, i prije ugovora i nakon ugovora, nije objašnjavao parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope i okolnosti valutne klauzule, niti je to učinio javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora. Tužiteljica stanuje na adresi [adresa], i koristi kuću za stanovanje, u sklopu koje se i nalazi apartman koji tužiteljica iznajmljuje unatrag nekoliko godina. Odgovarajući na pitanja tuženika, tužiteljica navodi da je završila ekonomski fakultet 2014., te da je specijalist za vođenje projekata, imala je primjedbu na tekst ugovora, ali se ne može konkretno očitovati koju, i da je zbog toga odlazila kod tuženika. Upitana da li je tada mogla sklopiti ugovor o kreditu i sa fiksnom i sa promjenjivom kamatom, tužiteljica izjavljuje da je moguće, ali se ne može sjetiti da li joj je nuđena fiksna kamatna stopa, s tim da tužiteljica nije tražila pojašnjenja što je valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, ovo joj je bio prvi kredit u životu, a zadnji sigurno. Na upit da li je obiteljska tvrtka u kojoj je bila zaposlena tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu imala sjedište na adresi stanovanja tužiteljice [adresa], tužiteljica je izjavila da tvrtka tada nije imala sjedište na toj adresi, a već godinama tvrtka je u stanju mirovanja. Dok je navedena tvrtka aktivno poslovala, nikada nije imala sjedište na adresi stanovanja tužiteljice, već sjedište na adresi [adresa] u [adresa] ima od kad se nalazi u mirovanju, a njen naziv glasi Misi design d.o.o.

33. U odnosu na status tužiteljice kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju namjena kredita je adaptacija i dovršetak kuće, kako to tužiteljica navodi i u svom iskazu, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, niti da bi u takve svrhe utrošio novčana sredstva isplaćena na temelju ugovora o kreditu. Prigovor tuženika da je tužiteljica posljednjih nekoliko godina počela iznajmljivati nekretninu radi čije adaptacije je tužiteljica podigla predmetni kredit u cijelosti su neosnovani. Tužiteljica je predmeti kredit otplatila 2017., i slobodna je kao vlasnica svoju nekretninu koristiti u dozvoljene svrhe. Upravo je zaštita privatnog vlasništva i pravo na privređivanje jedno od temeljnih načela sadržanih u Ustavu Republike Hrvatske. Slijedom svega navedenoga, tužiteljicu se ima smatrati potrošačem.

34.Tuženik osporava pravo tužiteljici na obeštećenje zbog činjenice da je pristala na sklapanje Dodatka/Aneksa ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, pozivom na odluku Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., što je u cijelosti neutemeljeno. To stoga što navedena odluka nema nikakve veze, niti je donesena u svezi navedenog spornog pitanja, jer je u tom predmetu VSRH postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?", i na to pitanje dan je odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenoj odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka ugovora o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-118/17 apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju.

35. Što se tiče visine zahtjeva, ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskoj vještakinji financijske struke Darki Cecić na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale konkretnih primjedbi, nakon što se sudska vještakinja više puta dopunski očitovala na primjedbe parničnih stranaka pisanim putem i usmeno na ročištu za glavnu raspravu. Sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darke Cecić, kao i njegove dopune prihvaća kao objektivne, stručne, jasne, potpune i bez proturječnosti te utemeljene na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.

36. U nalazu i mišljenju od 25.listopada 2022., sudska vještakinja Darka Cecić navodi da je na osnovi analize podataka i izračuna za vrijeme od početka otplate kredita do dana konačne otplate tj. u razdoblju od 31. svibnja 2006. do 15. studenog 2017., utvrđeno sljedeće:

- u razdoblju od 31.svibnja 2006. do 30.rujna 2015., uspoređujući kredit s početnom kamatnom stopom od 3,88% i početnim tečajem u kunama sa stvarno plaćenim iznosima po anuitetima u CHF, preplata po anuitetima iznosi ukupno 133.442,66 kn,

− tužiteljici je u konverziji na dan 30. rujna 2015. utvrđena preplata u iznosu od ukupno 27.581,07 kn koja je iskorištena za obračunsko podmirenje 50% dospjelih anuiteta u razdoblju od 31. siječnja 2016. do 31. listopada 2016. Ovaj iznos potrebno je prebiti s vještačenim iznosima preplate da nije bilo ništetnih odredbi tijekom cijelog razdoblja otplate kredita,

− u razdoblju od 01.listopada 2015. do 15.studenoga 2017., nakon konverzije, uspoređujući kredit s početnom kamatnom stopom od 3,88% na preostalu glavnicu iz početnog otplatnog plana preračunatu u EUR po tečaju na dan konverzije sa prometom po konvertiranom kreditu u EUR, preplata po anuitetima iznosi ukupno 61.231,48 kn,

− prilikom prijevremene otplate kredita 14. studenog 2017. naplaćen je iznos naknade za prijevremenu otplatu u iznosu 8.543,07 kn;

− sve uplate tužiteljice za cijelo vrijeme od početka otplate kredita 27. travnja 2006. do dana prijevremene otplate kredita 15. studenog 2017. evidentirane su u Specifikacijama uplata te Prometima po kreditu u CHF i EUR iz kojih je razvidno da su iskorištene za zatvaranje obveza po ovom kreditu.

37. U dopuni nalaza i mišljenja od 13.rujna 2023, sudska vještakinja Darka Cecić detaljno se očitovala se na primjedbe i prigovore tužiteljice i tuženika, te zaključno izjavila da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja.

38. U usmenom očitovanju na ročištu za glavnu raspravu održanom 23.travnja 2024. sudska vještakinja za financije Darka Cecić navodi da je u ovom i u drugim istovjetnim predmetima tuženik uobičajeno dostavlja u spis dokumente pod nazivom Predmet prometa za klijenta, specifikacija uplate te izračun konverzije u slučaju da se radi o konvertiranom kreditu. Jedini dokument iz kojeg se može utvrditi na koji način je banka zatvarala dospjele anuitete jest pregled prometa za klijenta koji prikazuje iznose zatvaranja u švicarskim francima i kunama prema tečaju na dan dospijeća. Iz dostavljenih dokumenata nije moguće provjeriti i potvrditi navode tuženika u načinu da je banka evidentirala uplate po tečaju na dan plaćanja, niti kako su tretirani viškovi uplata, niti podatak o naplaćenoj interkalarnoj kamati. Ako je banka pretplatu vodila u protuvrijednosti švicarskog franka na datum plaćanja, uplaćeni kunski iznosi neće se slagati s iznosima koji su zatvoreni u priloženim dokumentima, pa vještakinja može samo nagađati i otprilike podešavati brojeve da iznos ukupnih uplata u kunama iskazan u vještačenju bude usklađen s iznosom stvarnih uplata tužiteljice.

39. U ponovljenom postupku izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po sudskoj vještakinji Darki Cecić, u kojem je imenovana vještakinja zaključila da tužiteljica konverzijom nije obeštećena u odnosu na ništetnost promjenjive kamatne stope, dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF tužiteljica djelomično obeštećena. Na osnovi prikazanih izračuna koji obuhvaćaju razdoblje otplate kredita od 31.svibnja 2006. do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu 20.siječnja 2016. preplaćene razlike kamata iznose ukupno 9.565,85 eura. Prijebojem pretplate priznate u konverziji sa obračunatim zateznim kamatama na dan 20. siječnja 2016. tužiteljici ostaje nepodmireno 15.423,02 EUR razlike s osnove valutne klauzule i 428,18 EUR zateznih kamata.

39.1. Dodatno se očitujući na primjedbe tužiteljice, sudska vještakinja Darka Cecić konačno je zaključila da bi na datum provođenja konverzije 30.rujna 2015. izračunato prema uputi drugostupanjskog suda, potraživanje tužiteljice obuhvaćalo preplaćene razlike kamata od ukupno 9.565,85 EUR. Prijebojem pretplate priznate u konverziji sa obračunatim zateznim kamatama na dan 30. rujna 2015. tužiteljici ostaje nepodmireno 8.948,44 EUR razlike s osnove valutne klauzule i 43,90 eura zateznih kamata. Razlika u glavnici između stanja duga po početnom otplatnom planu i konvertirane glavnice kredita u EUR iznosi 6.386,15 EUR.

40. S obzirom da je utvrđena ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke, to tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedene ništetne odredbe ukoliko nije u cijelosti obeštećena izvršenom konverzijom. Na temelju provedenog financijskog vještačenja sud na temelju zaključka sudske vještakinje Darke Cecić nedvojbeno zaključuje da tužiteljica nije u potpunosti obeštećena zaključenjem Dodatka ugovoru, odnosno izvršenom konverzijom. Naime, iz Tablice 3. Nalaza i mišljenja vještaka za financije Darke Cecić proizlazi da je tužiteljica na temelju ništetnih odredbi od 31.svibnja 2006. do 30. rujna 2015. pretplatila po anuitetima ukupno 17.680,44 EUR, kao i da je nakon provedene konverzije tužiteljica također pretplatila tuženiku iznos od 8.126,81 EUR ili ukupno 25.807,26 EUR. U ovaj iznos uračunata je i naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 1.133,86 EUR, koju je tužiteljica platila 14.studenoga 2017. prilikom prijevremene otplate preostalog dugovanja.

41. Sudska vještakinja navodi da je konverzijom tužiteljici zapravo obračunato još više kamata nego kod kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF. Posljedica konverzije provedene sukladno zakonskim odredbama jest da na dan 30.rujna 2015. tužiteljica duguje viši iznos glavnice nego što bi dugovala po početnom otplatnom planu da nije bilo ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Dakle, iz financijskog vještačenja nedvojbeno proizlazi da tužiteljica provedenom konverzijom ugovora o kreditu nije obeštećena odnosno da konverzijom nije uspostavljena ekonomska ravnoteža između ugovornih stranaka.

42. Naime, konverzijom je tužiteljici utvrđena preostala glavnica u iznosu od 51.616,07 EUR, iako pravilnim obračunom izvršenim s danom 30.rujna 2015. tako izračunata glavnica preostala glavnica iznosi 45.229,92 EUR, iz čega proizlazi da je tužiteljica na ime razlike glavnice pretplatila tuženiku 6.386,15 EUR, koji iznos tužiteljica potražuje pod točkom III. tužbenog zahtjeva.

43. Nadalje, tužiteljica je pretplatila tuženiku ukupan iznos od 9.565,85 EUR na ime razlike po ništetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, sa zateznom kamatom od dana plaćanja do isplate, koji iznos potražuje pod točkom I. tužbenog zahtjeva, zatim iznos od 8.948,44 EUR na ime pretplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli. Kako je tužiteljici prilikom konverzije priznata pretplata u iznosu od 3.610,64 EUR, sudska vještakinja za financije obračunala je zatezne kamate za pojedinačne iznose koje čine pretplatu po osnovi valutne klauzule i od tog iznosa odbila tzv." konverzijsku pretplatu" odnosno izvršila prijeboj, nakon čega je preostalo iznos od 43,90 EUR na ime preostale obračunate zatezne kamate. Stoga tužiteljica tužbenim zahtjevom pod točkom II. osnovano potražuje isplatu ukupnog iznosa od 8.992,34 EUR (8.948,44 EUR + 43,90 EUR).

44. U odnosu na tzv. negativne razlike, odnosno okolnost da su u određenom razdoblju plaćani niži anuiteti, ne utječe na rezultate provedenog vještačenja. Tuženik koji je sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenjala njegovom odlukom i valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO. Onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo na povrat danog (u tom smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-580/07 od 29. kolovoza 2007. i broj Rev-2624/2015 od 23. siječnja 2019., ŽS u Karlovcu, Gž-650/2023 od 27.rujna 2023.). Isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br.Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023. izrazio je stajalište da sud ne može samovoljno odbijati tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od tečaja isplate kredita u CHF. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu pretplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten prema mišljenju revizijskog suda umanjivati tužiteljevu tražbinu s tzv.negativnim tečajnim razlikama. Dakle, niže tečajne razlike mogu biti prebijene s potraživanjem tužitelja kao potrošača samo u slučaju ako je tuženik to zatražio u konkretnom iznosu po određenim anuitetima, i ako su to zatražili prije zaključenja prethodnog postupka. Međutim, tuženik u ovom postupku nije postupio na opisani način, pa nema mjesta uzimanju u obzir tzv.negativnih razlika prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva.

45. Tužiteljica je nakon izvršenog vještačenja podneskom od 10.travnja 2026. uredila tužbeni zahtjev, na način da od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 24.944,34 EUR na ime pretplate izvršene na temelju ništenih odredbi ugovora o kreditu, kako je pobliže navedeno pod točkom 42. i 43 obrazloženja, sve sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

46. Tužiteljica je u otplati kredita tuženiku vraćala kunske iznose radi čega joj pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

47. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužiteljici zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.

48. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom ukupnog iznosa od 9.565,85 EUR na ime razlike po ništetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, sa zateznom kamatom od dana plaćanja do isplate, i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

48.1. Za navesti je i da je zbroj pojedinačnih iznosa koji tužiteljica potražuje pod točkom I. iznosi 9.656,22 EUR, dakle isti je manji od ukupnog novčanog iznosa za 0,63 EUR, ali tužiteljica je ovlaštena zahtijevati isplatu zateznih kamata u manjem obujmu od onog koji bi joj pripadao, što znači da zbroj pojedinih novčanih iznosa na koje je određen tijek zatezne kamate nužno ne mora odgovarati ukupno dosuđenom iznosu tužiteljice na ime povrata stečenog bez osnove.

49. Prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim potražuje isplatu ukupnog iznosa od 8.992,34 EUR (8.948,44 EUR na ime pretplate po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli i 43,90 EUR na ime preostale obračunate zatezne kamate na pojedinačne iznose po ovoj pretplati), i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

50.Međutim, kako je sudska vještakinja napravila obračun zatezne kamate s danom 30.rujna 2015., to tužiteljici na ovaj iznos ne pripada zatezna kamata od 31.svibnja 2006., kako je zatražila već od 1.listopada 2015. do isplate, pa je za više zatraženu zateznu kamatu na ovaj iznos zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

51. Također je prihvaćen kao osnovan zahtjev tužiteljice kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 6.386,15 EUR, na ime razlike u obračunu preostale nedospjele glavnice, sa zateznom kamatom od 30.rujna 2015. kao dana obračuna preostale glavnice, do isplate, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

52. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

53. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Tužiteljici koja je zastupana po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, 107/2025, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), i priloženom popisu parničnog troška, a imajući na umu vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 24.944,34 EUR za sljedeće radnje: za sastav tužbe 250 bodova, za sastav podneska od 23.srpnja 2019., 13.rujna 2022. i 14.prosinca 2022. po 25 bodova za svaki podnesak (3x25, sukladno traženju tužiteljice), za sastav žalbe od 27.siječnja 2021. protiv rješenja o prekidu postupku 125 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 19.travnja 2022., 30.svibnja 2022., 2.prosinca 2022., 26.siječnja 2024. po 250 bodova za svaki podnesak (250x4), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 8.rujna 2022., 7.veljače 2024., 23.travnja 2024., 17.ožujka 2026. i 29.travnja 2026. po 250 bodova za svako ročište (250x5), za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o procesnim pitanjima održanim 20.travnja 2022., 31.svibnja 2022., i 15.prosinca 2022. po 125 bodova za svako ročište (125x3), za sastav obrazloženih podnesaka od 9.svibnja 2025. i 10.travnja 2026. po 100 bodova za svaki podnesak (Tbr.8.toč.3.Tarife, 100x2), i za pristup ročištu za objavu odluke 50 bodova, odnosno ukupno 3 325 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 6.650,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 8.312,50 EUR. Na taj iznos tužiteljici treba priznati trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 374,94 EUR i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 1.124,89 EUR, tako da je tužiteljici priznat ukupan trošak u iznosu od 9.812,33 EUR. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 13.studenoga 2025. u iznosu od 50,00 EUR uvećano za PDV, kojim je u spis dostavila dokaz o uplati predujma, jer je bilo dovoljno dostaviti uplatnicu bez sastavljanja podneska. Na dosuđeni trošak tužiteljici je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom IV.

Split, 2.lipnja 2026.

SUTKINJA:

Sanja Bikić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- tužiteljici putem punomoćnika,

-tuženiku putem punomoćnika,

-u spis.