REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-345/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja VF, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Općina Lipovljani, Lipovljani, Trg hrvatskih branitelja 3, OIB:32047047076, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Vuković, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Dubravke Mokry Uroić iz Kutine, Kolodvorska 2, poslovni broj Ovrv-186/2023 od 7. ožujka 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.656,10 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. veljače 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 356,49 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 7. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od osam dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Dubravke Mokry Uroić iz Kutine, Kolodvorska 2, poslovni broj Ovrv-186/2023 od 7. ožujka 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 18.514,85 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. veljače 2023. do isplate kao i nadoknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.426,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 7. ožujka 2023. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.878,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 20. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.379,69 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku osam dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnice od 14.759,77 EUR pa se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Dubravke Mokry Uroić iz Kutine, Kolodvorska 2, poslovni broj Ovrv- 186/2023 od 7. ožujka 2023.

II. Dopušta se preinaka tužbe koju je tužitelj preinačio podneskom od 20. siječnja 2025. povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 1.878,15 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 20. siječnja 2025. do isplate .

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javna bilježnica Dubravka Mokry Uroić iz Kutine izdala je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-186/2023 od 7. ožujka 2023. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 47.698,59 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te nadoknaditi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.782,49 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, pa je ovaj sud rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U tijeku postupka, nastavljenog po pravilima parničnog postupka, tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev navodeći da su stranke 2. svibnja 2022. zaključile Ugovor o radovima na projektu Tenina staza – uređenje poučne staze (dalje u tekstu: Ugovor) na temelju kojeg je tužitelj izvodio radove prema projektnoj dokumentaciji. Tužitelj je 14. rujna 2022. nakon do tada izvršenih radova izdao privremenu situaciju koja nije bila potpisana od strane nadzornog inženjera sve do 11. listopada 2022. pa je tužitelj pokrenuo postupak osiguranja dokaza u kojem je sudski vještak konstatirao da je tuženik tijekom izvođenja radova mijenjao projekt te da je nadzorni inženjer potpisao sve listove građevinskog dnevnika u kojem nije bilo primjedbi na izvođenje radova. Vještak je također konstatirao da je za dio ugovorenih radova bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu i statički proračun, a koju dokumentaciju tuženik nije ishodio. Tužitelj je stoga dopisom od 28. prosinca 2022. pozvao tuženika da mu dostavi navedenu dokumentaciju potrebnu za nastavak radova, a kako ju tuženik nije dostavio, tužitelj nije mogao nastaviti izvodit i radove. U postupku osiguranja dokaza vještak je utvrdio vrijednost izvedenih radova odnosno da neplaćeni iznos tužitelju iznosi 47.698,59 EUR. Tužitelj u ovom postupku potražuje stvarnu vrijednost izvedenih radova obuhvaćenih 3. privremenom situacijom koju tuženik nije ovjerio, a koje radove je tužitelj uredno i na vrijeme izveo u srpnju 2022. te je građevinsku knjigu odnosno dokaznicu mjera u kojoj su naznačene jedinične cijene i količine ovjerio nadzorni inženjer. Tužitelj je 19. prosinca 2022. zaprimio od tuženika dopis kojim ga tuženik poziva da u roku od 30 dana dovrši radove, ali taj rok nije bio primjeren jer da su se radovi i smjeli izvoditi oni se ne bi mogli izvesti u tom roku.

4. Tuženik u prigovoru i tijekom postupka ne osporava da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora i da je tužitelj izvodio radove na projektu Tenina staza. Međutim, ističe da tužitelj nikada nije tuženiku dostavio 3. privremenu situaciju i da je Ugovor raskinut po sili zakona, jer je rok za izvođenje radova ugovoren kao bitan sastojak ugovora. Odredbom čl. 5. Ugovora određen je početak izvođenja radova za mjesec srpanj 2022. u roku od 120 radno pogodnih dana. Nakon koordinacijskog sastanka 15. studenog 2022. nadzorni inženjer dostavio je izvješće o stanju radova i izvršenju Ugovora od 25. studenog 2022. kojim je konstatirano da je izvođač radova u posao uveden 30. lipnja 2022. s ugovorenim rokom od 120 radno pogodnih dana, da je uvidom u građevinski dnevnik utvrđen jedan nepogodan dan (20. rujna 2022.), a što znači da je radove bilo potrebno izvesti do 29. listopada 2022., da do dana pisanja izvješća izvođač nije dostavio radioničke nacrte ovjerene od projektanta, a što je bila njegova ugovorna obveza, da je trenutno kašnjenje izvođača radova 27 dana i da je bez odobrenja projektanata i nadzorne službe izvođač započeo sa ugradnjom drvene konstrukcije protivno projektu i ugovornom troškovniku. Nakon toga je tuženik kao naručitelj uputio tužitelju kao izvođaču poziv na uredno ispunjenje ugovorom preuzetih obveza i za to mu ostavio daljnji primjereni rok od 30 dana , a koji je tužitelj zaprimio 19. prosinca 2022. što znači da je taj rok istekao 18. siječnja 2023. pa je Ugovor sukladno odredbi čl. 362. Zakona o obveznim odnosima istekom tog roka raskinut po samom zakonu. S obzirom da tužitelj nikada nije dostavio tuženiku 3. privremenu situaciju na kojoj tužitelj u ovom postupku temelji svoje potraživanje, tuženik se nije mogao očitovati o vrijednosti radova koji su po njemu nesporni. Nadalje, navodi da je nadzor izvršio pregled radova i utvrdio da korigirana 3. privremena situacija iznosi 114.940,00 kn bez PDV-a, da ugovorna kazna iznosi 47.116,50 kn bez PDV-a i da za isplatu preostaje iznos od 67.823,50 kn. Međutim, prema čl. 10. Ugovora predviđeno je jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u iznosu od 10 % vrijednosti ugovora bez PDV-a, a što iznosi 94.233,00 kn odnosno više nego što bi po korigiranoj situaciji preostalo za isplatu. Stoga će tuženik razliku u iznosu od 26.409,50 kn naplatiti puštanjem bianco zadužnice. Ističe da prema vještačenju koje je provedeno u postupku osiguranja dokaza proizlazi da je ukupna vrijednost izvedenih radova 442.786,00 kn bez PDV-a. Međutim, potraživanje tužitelja u ovom postupku odnosi se samo na 3. privremenu situaciju dok su 1. i 2. privremena situacija plaćene tužitelju u ukupnom iznosu od 353.820,00 kn bez PDV-a pa kada bi se i prihvatilo navedeno vještačenje zahtjev tužitelja bio bi osnovan za 88.966,00 kn bez PDV-a. Ističe da građevinski dnevnik nije dokaz izvedenih radova i količina nego je to privremena situacija, a da nadzorni inženjer 3. privremenu situaciju nije ovjerio. Ističe da je gradilište bilo prijavljeno nadležnom upravnom odjelu za graditeljstvo koji nije tražio građevinsku dozvolu.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem vještaka EF (list 430-431 spisa) i građevinskim vještačenjem (list 460-503, 561-562, 575-576 i 580-596 spisa) te je ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 125/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), sud utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti osim u dijelu koji se odnosi na nadoknadu troškova ovršnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 47.698,59 EUR zajedno sa zateznim kamatama za stvarno izvedene radove na projektu Tenina staza, a koje potraživanje je obuhvaćeno 3. privremenom situacijom koju tuženik odnosno nadzorni inženjer nije ovjerio.

7. Tijekom postupka tuženik je djelomično podmirio tražbinu tužitelja u iznosu od 14.759,77 EUR pa je tužitelj podneskom od 20. siječnja 2025. smanjio tužbeni zahtjev odnosno povukao tužbu za iznos plaćene glavnice od 14.759,77 EUR, ali je ostao kod zahtjeva za isplatom iznosa od 21.170,95 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 27. veljače 2023. do isplate. S obzirom da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe sud je odlučio kao u toč. I. izreke rješenja temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a.

8. Podneskom od 20. siječnja 2025. tužitelj je također preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 1.878,15 EUR zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva sudu, a koji iznos se odnosi na kamatu obračunatu u apsolutnom iznosu na plaćeni iznos glavnice od 14.759,77 EUR sa zakašnjenjem.

9. Sud je dopustio preinaku, jer se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci, pa se u smislu odredbe čl. 190. st. 4. ZPP-a smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe. Nadalje, tužitelj nije mogao preinačiti tužbu prije zaključenja prethodnog postupka, jer je tuženik tek nakon zaključenja prethodnog postupka djelomično podmirio utuženo potraživanje. Konačno sud smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenje na temelju odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a.

10. Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor nakon provedenog postupka javne nabave i da je tužitelj na temelju istog izvodio radove. Nije sporno niti da je došlo do obustave izvođenja radova, da je proveden postupak osiguranja dokaza na Općinskom sudu u Kutini i da je među strankama u tijeku više sporova proizašlih iz njihovog ugovornog odnosa. Nije sporno da je tužitelj pozvao tuženika dopisom od 22. prosinca 2022. da mu do 9. siječnja 2023. dostavi građevinsku dozvolu za nadstrešnicu i statički proračun, kao niti činjenica da tuženik nije ishodio navedenu dozvolu , jer ista prema mišljenju Sisačko-moslavačke županije od 13. siječnja 2023. nije potrebna, a niti statički proračun, jer smatra da se radi o radioničkoj dokumentaciji koju je tužitelj bio dužan izraditi. Između stranaka nije sporno da je tuženik platio tužitelju radove po 1. i 2. privremenoj situaciji.

11. Između stranaka također nije sporno da je Ugovor raskinut, ali je sporan razlog i vrijeme raskida Ugovora, odnosno je li razlog taj što tuženik u ostavljenom mu roku (koji je istekao 9. siječnja 2023.) nije dostavio tužitelju građevinsku dozvolu i je li uopće postojala obveza tuženika ishoditi navedenu dozvolu, ili je to iz razloga što tužitelj u ugovorenom, a niti u naknadno ostavljenom mu roku, nije ispunio ugovorne obveze, odnosno dovršio radove. Također je sporno je li rok koji je tuženik ostavio tužitelju za naknadno ispunjenje ugovora, bitan sastojak ugovora. Između stranaka je sporno kolika je vrijednost stvarno izvedenih radova koje su obuhvaćene 3. privremenom situacijom koju tuženik odnosno nadzorni inženjer nije ovjerio, a niti je tužitelj 3. privremenu situaciju priložio, a posebno u odnosu na činjenicu da je Ugovor raskinut slijedom čega tuženik smatra da radove koji su obavljeni nakon raskida Ugovora tužitelj nema pravo naplatiti.

12. Uvidom u Ugovor utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao naručitelja radova i tužitelja kao izvođača radova nakon provedenog postupka javne nabave u kojem je tužitelj odabran kao najpovoljniji ponuditelj. Tim je Ugovorom tužitelj preuzeo uređenje poučne staze sukladno glavnom projektu 02-07-20-GP-POUČNA STAZA TENINA STAZA te se obvezao izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu predmetne građevine u skladu sa projektno-tehničkom dokumentacijom, usvojenom ponudom/ponudbenim troškovnikom i važećim propisima kojima se regulira predmetna materija (čl. 4.). Početak izvođenja radova planirao se u srpnju 2022., a dovršetak je ugovoren u roku od 120 radno pogodnih dana računajući od dana uvođenja u posao (čl. 5. st. 1. i 3.). Vrijednost radova je ugovorena u iznosu od 1.177.912,50 kn s uračunatim PDV-om, a sastavni dio ugovora su Ponudbeni list i Troškovnik. Stranke su ugovorile da se ugovor može mijenjati samo pisanim putem i da se sve naknadne moguće izmjene i dopune imaju priključiti svim primjercima ugovora kao njegovi dodatci, dok one izmjene i dopune koje ne budu sastavljene pismeno neće proizvoditi nikakav pravni učinak (čl. 13.).

13. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka EF koji je sačinjen u postupku osiguranja dokaza na Općinskom sudu u Kutini pod brojem R1 - 44/2022 od 5. prosinca 2022. (list 98-183 spisa) proizlazi da je taj postupak proveden radi utvrđenja opsega, količine i cijene izvedenih radova , a u kojem je konstatirano da je vještaku dostavljen dopis Sisačko-moslavačke županije od 9. lipnja 2022. te je vještak naveo svoje mišljenje da je za građenje odmorišta (nadstrešnice) investitor trebao ishoditi građevinsku dozvolu sukladno Zakonu o gradnji. Vještaku je dostavljen na uvid glavni arhitektonski projekt br. 02-07-02 iz srpnja 2020. te glavni arhitektonski projekt nadstrešnice sa nacrtima koji se odnosi na izmjenu prethodnog arhitektonskog projekta u vidu smanjenja površine nadstrešnice sa 180 m2 na 150 m2, izgradnju trakastih temelja sa poprečnim trakastim temeljima umjesto temelja samaca i smanjenje broja klupa sa 8 na 6.

14. Uvidom u dopis tuženika od 16. prosinca 2022. sa povratnicom (list 60 -62 spisa) sud je utvrdio da je tuženik tužitelja pozvao na uredno ispunjenje ugovorom preuzetih obveza i za to mu ostavio naknadni primjereni rok od 30 dana, a koji dopis je tužitelj zaprimio 19. prosinca 2022. Tuženik je ukazao tužitelju da je na dan 15. studenog 2022. kašnjenje izvođača radova 27 dana i da je bez odobrenja projektanta i nadzorne službe započeo s ugradnjom drvene konstrukcije protivno projektu i ugovornom troškovniku pa ga je s tim u vezi pozvao da odmah obustavi radove i odveze dovezeni materijal. Osim toga, zatraženo je od tužitelja da odmah započne s poštivanjem svojih ugovornih obveza i od sada iste koordinira s nadzornim organom u naknadno ostavljenom roku od 30 dana, jer će u protivnom tuženik pristupiti raskidu ugovora zbog nastupa okolnosti iz čl. 321. Zakona o javnoj nabavi .

15. Iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 21. ožujka 2024. (list 452 -455 spisa) proizlazi da je građevinska inspekcija po zaprimljenoj prijavi o mogućnoj povredi odredaba zakona, koji su u nadležnosti građevinske inspekcije, prilikom gradnje nadstrešnice, dana 29. veljače 2024. izvršila pregled na terenu i uvid u dokumentaciju, a među ostalim u mišljenja Sisačko-moslavačke županije od 9. lipnja 2021. i 16. siječnja 2023. te glavni projekt ZOP -02-07-20 i ugovor sklopljen između stranaka te je na temelju stanja na terenu i dokumentacije koja je dana na uvid građevinskom inspektoru, utvrđeno da ne postoje razlozi za pokretanje postupka protiv investitora s obzirom da je nadležni ured za izdavanje građevinskih dozvola izdao mišljenje da ista nije potrebna za gradnju.

16. S obzirom da je u odnosu na konkretne radove Sisačko-moslavačka županija tijelo koje je u upravnom postupku nadležno za odlučivanje o izdavanju građevinske dozvole sukladno odredbi čl. 99. st. 1. i 2. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., 145/24.), nije bez pravnog učinka mišljenje tog upravnog tijela prema kojem nije potrebno izdati građevinsku dozvolu, jer se izvođenje radova može vršiti samo na temelju glavnog projekta. Time su neosnovani tužiteljevi navodi da je tuženik bio dužan ishoditi građevinsku dozvolu, dok mišljenje sudskog vještaka EF nije od utjecaja kada se ima u vidu mišljenje upravnog tijela nadležnog za izdavanje građevinske dozvole da ista nije potrebna, kao i zaključak provedenog građevinskog nadzora. Stoga tužitelj nije opravdano od tuženika zahtijevao izdavanje građevinske dozvole, jer nepostojanje iste nije bilo od utjecaja na mogućnost izvođenja radova na nadstrešnici. Prema tome, okolnost da tuženik nije ishodio navedenu dozvolu, nije dovela do prestanka obveze tužitelja zbog nemogućnosti ispunjenja iz razloga za koje ne odgovara tužitelj u smislu odredbe čl. 208. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje: ZOO), a niti bi to predstavljalo opravdan razlog za raskid ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja obveze.

17. Međutim, tužitelj je već bio u zakašnjenju sa izvođenjem radova u trenutku kad je pokrenuo postupak osiguranja dokaza i kad je primio nalaz i mišljenje vještaka EF u kojem se navodi potreba postojanja građevinske dozvole za nadstrešnicu te zatražio od tuženika da ishodi građevinsku dozvolu jer su radovi prema Ugovoru trebali biti izvedeni do 29. listopada 2022.

18. Slijedom navedenog, tužitelj zbog nepostojanja građevinske dozvole za nadstrešnicu nije opravdano obustavio radove pa to ne može biti opravdan razlog za raskid ugovora. Kao drugi razlog obustave radova tužitelj navodi da mu tuženik nije dostavio statički proračun pri čemu se tužitelj nije očitovao na navode tuženika da statički proračun zapravo predstavlja radioničke nacrte čija je izrada bila obveza tužitelja i koje tužitelj nije dostavio na potvrdu projektantu.

19. Tuženik tijekom postupka istovremeno tvrdi da je rok ispunjenja ugovoren kao bitan sastojak Ugovora, ali se također poziva i na odredbu čl. 362. st. 3. ZOO- a navodeći da je tužitelju ostavio naknadni primjereni rok za ispunjenje . Tuženik se i u dopisu od 8. veljače 2023. kojeg je priložio u spis (list 63-64 spisa) pozvao na odredbu čl. 362. st. 3. ZOO kojom je reguliran raskid ugovora u situaciji kad rok nije bitan sastojak ugovora pa dužnik niti u naknadno ostavljenom roku ne ispuni ugovor, a u dopisu od 16. prosinca 2022. na odredbu čl. 321. Zakona o javnoj nabavi koja regulira značajnu izmjenu ugovora o javnoj nabavi za vrijeme njegovog trajanja što predstavlja razlog za raskid u skladu s čl. 322. toč. 1. tog Zakona.

20. Odredbom čl. 5. st. 3. Ugovora određeno je da radovi trebaju biti završeni u najdužem roku od 120 radno pogodnih dana računajući od dana uvođenja u posao izvođača. Iz navedene ugovorne odredbe razvidno je da se ne radi o tzv. fiksnim rokovima kod kojih bi do raskida ugovora došlo po samom zakonu uslijed isteka roka. Da bi se neki rok za ispunjenje obveze smatrao bitnim sastojkom ugovora u smislu odredaba čl. 361. ZOO-a nije dovoljno samo ugovoriti određeni rok za ispunjenje. Iz odredbe čl. 361. st. 3. ZOO -a proizlazi da je rok ispunjenja bitan sastojak ugovora onda kad to proizlazi iz naravi posla ili kada su suugovaratelji predvidjeli raskid kao posljedicu neispunjenja u ugovorenom roku. Kada bi ovako ugovoreni rokovi kao u čl. 5. st. 3. Ugovora bili bitni sastojci ugovora onda bi zapravo svi pravni poslovi u kojima je određen rok ispunjenja bili fiksni pravni poslovi. Iz naravi posla također ne proizlazi da je rok ispunjenja bitan sastojak ugovora pa ovaj sud zaključuje da je Ugovor raskinut istekom naknadnog roka za ispunjanje, a koji je istekao 18. siječnja 2023.

21. Iz nalaza i mišljenja vještaka EF, a kojeg je usmeno obrazložio na ročištu 29. studenog 2023. (list 430-431 spisa), proizlazi da vještak nije vidio 3. privremenu situaciju na temelju koje tužitelj zahtjeva plaćanje utuženog iznosa pa se vještak nije mogao očitovati o tome je li tužitelj izveo radove koji su obračunati 3. privremenom situacijom, odnosno računom broj 17/1/1 (list 26 spisa) jer u računu nisu specificirani radovi. Vještak je utvrdio da ukupna vrijednost radova koje je tužitelj obavio prema Ugovoru i prema zahtjevima tuženika iznosi 442.786,00 kn bez PDV-a, odnosno 553.482,50 kn s PDV-om (73.459,75 EUR). Dakle vještak je u nalazu i mišljenju sačinjenom u postupku osiguranju dokaza utvrdio što je tužitelj od radova izveo, ali nije mogao utvrditi jesu li ti radovi obuhvaćeni 3. privremenom situacijom, odnosno jesu li obračunati računom broj 17/1/1. Vještak se također nije mogao očitovati prema dostupnoj dokumentaciji u postupku osiguranja dokaza koji su izvedeni radovi obračunati 1. i 2. privremenom situacijom, a koji nisu. Vještak je iskazao da je kod izrade nalaza i mišljenja imao na raspolaganju građevinsku knjigu i to dio koji je potpisao nadzorni inženjer i građevinski dnevnik, a koje mu je dostavio nadzorni inženjer te je bio i na licu mjesta i na taj način utvrdio koje je radove tužitelj stvarno izveo.

22. Nakon saslušanja vještaka EF stranke su suglasno izjavile da je između njih nesporno da je tuženik platio tužitelju radove obračunate 1. i 2. privremenom situacijom i to prema 1. privremenoj situaciji tuženik je platio tužitelju 304.550,00 kn s PDV-om, a prema 2. privremenoj situaciji platio je 137.725,00 kn također s PDV-om, odnosno ukupno 442.275,00 kn (58.699,98 EUR).

23. Nakon saslušanja vještaka EF tuženik je platio tužitelju razliku između utvrđene vrijednosti svih izvedenih radova u postupku osiguranja dokaza i onoga što je tuženik platio po 1. i 2. privremenoj situaciji, a koja razlika iznosi 14.759,77 EUR.

24. S obzirom da tužitelj tvrdi da je i nakon provedenog postupka osiguranja dokaza u predmetu R1-44/2022 pred Općinskim sudom u Kutini (vještak EF izradio je i predao pisani nalaz i mišljenje 5. prosinca 2022.) izvodio radove i isporučio dječje igralište i da je tuženik nakon toga potpisao građevinsku knjigu bez prigovora, kao i da je Ugovor raskinut nakon isteka naknadnog primjerenog roka za ispunjenje 19. siječnja 2023. (rok istekao 18. siječnja 2023.) sud je radi utvrđenja obujma i vrijednosti ukupno , stvarno izvedenih radova odnosno radi utvrđenja koliko je po 3. privremenoj situaciji tuženik dužan još platiti tužitelju izveo dokaz građevinskim vještačenjem .

25. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, dipl. ing. građ. a kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio kao jasnog, objektivnog i argumentiranog, sud je utvrdio da vrijednost radova po trećoj privremenoj situaciji iznosi 35.930,72 EUR sa uključenim PDV-om, a što znači da je to vrijednost radova koje je tužitelj izveo sukladno Ugovoru i sukladno zahtjevima tuženika prema pravilima struke. Jedina stavka koja je naknadno, odnosno nakon obavijesti tuženika o raskidu Ugovora izvedena jesu klupe čija vrijednost iznosi 139.500,00 kn sa PDV-om (stavka u ugovornom troškovniku 232). Klupe su izvedene u opsegu manjem nego što je bilo predviđeno u ugovornoj stavci. Ugovorom je bilo predviđeno 8 klupa sa jasno definiranom količinom i vrstom materijala. Tužitelj je izradio 8 klupa, ali po nalogu nadzornog inženjera i tuženika izradio je 8 klupa drugačijih specifikacija, jer je u ugovornom troškovniku predviđena veća količina drveta nego što je stvarno izvedeno. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da vrijednost stavke koja se odnosi na 8 klupa iznosi 111.600,00 kn bez PDV-a (14.811,87 EUR), odnosno 139.500,00 kn sa PDV-om (18.514,83 EUR). Vještak je obrazlažući usmeno nalaz i mišljenje na pitanje suda je li ostale stavke koje su obuhvaćene 3. privremenom situacijom priznao, odnosno ovjerio nadzorni inženjer, iskazao da je nadzorni inženjer pregledao gradilište i temeljem zatečenog stanja priznao odnosno ovjerio sve do tada izvedene radove koji mu nisu bili sporni a to je bilo sve osim 8 klupa koje do tada nisu bile dostavljene na gradilište , jer su klupe dovezene naknadno.

26. Vještačenjem je utvrđeno da tužitelj nije dostavio ateste i radioničke nacrte kako je određeno općim uvjetima. Međutim, tužitelj je radioničke nacrte trebao dostaviti prije započinjanja radova, ispostavljanja, potvrde i plaćanja 1. i 2. privremene situacije, a koje je tuženik platio. S obzirom da je tuženik platio u cijelosti radove obračunate 1. i 2. privremenom situacijom bespredmetno je njegovo problematiziranje u ovoj parnici činjenice kada je i je li tužitelj dostavio ateste i radioničke nacrte s obzirom da je uslijed nedostatka te dokumentacije nadzorni inženjer ovjerio 1. i 2. privremenu situaciju, a tuženik u cijelosti platio radove obračunate tim situacijama.

27. Dakle, vještačenjem u ovoj parnici je utvrđeno da vrijednost radova po 3. privremenoj situaciji iznosi 35.930,72 EUR sa uključenim PDV-om te da taj iznos predstavlja vrijednost stvarno, kvalitetno izvedenih radova koje je nadzorni inženjer priznao. Vještak je istaknuo da nigdje nije pronašao podatak da je nadzorni inženjer neke radove obustavio, naložio uklanjanje loše izvedenih dijelova ili da je upozorio da nešto treba dostaviti, kao npr. atestnu dokumentaciju, projektnu dokumentaciju ili radioničke nacrte.

28. S obzirom na navedeno ovaj sud je jednostavnom matematičkom operacijom zaključio da je tuženik za ukupno izvedene radove prema pravilima struke koje je priznao nadzorni inženjer, a koji nisu obuhvaćeni 1. i 2. privremenom situacijom, dužan platiti tužitelju iznos od 2.656,10 EUR. Naime, ukupna vrijednost svih kvalitetno izvedenih radova koje je priznao nadzorni inženjer , a koji nisu obuhvaćeni 1. i 2. privremenom situacijom iznosi 35.930,72 EUR sa PDV-om, tuženik je tijekom ovog postupka tužitelju platio 14.759,77 EUR (a koji iznos sadrži i mora sadržavati PDV) dok vrijednost klupa sa PDV-om koje je tužitelj izradio naknadno, nakon obavijesti tuženika o raskidu Ugovora i koje nadzorni inženjer nije ovjerio iznosi 18.514,83 EUR, pa kada se od ukupne vrijednosti kvalitetno izvedenih radova, a koji nisu obračunati 1. i 2. privremenom situacijom, odbije iznos koji je tuženik platio tužitelju tijekom ovog postupka i iznos koji se odnosi na 8 klupa koje su naknadno izrađene odnosno dovezene na gradilište dobije se iznos od 2.656,10 EUR koji tuženik još duguje tužitelju za izvedene radove.

29. Valja istaknuti da tuženik tijekom ovog postupka tvrdi da je dopisom od 16. prosinca 2022. koji je tužitelj zaprimio 19. prosinca 2022. dao tužitelju naknadni primjereni rok za ispunjenje od 30 dana pa kako tužitelj svoju ugovornu obvezu nije ispunio niti u tom naknadnom roku Ugovor je raskinut po sili zakona 19. siječnja 2023. Istovremeno tuženik tvrdi (list 555 spisa) da je ukazao tužitelju da na dan 15. studenog 2022. tuženik kasni sa radovima 27 dana i da je bez odobrenja projektanta i nadzorne službe započeo s ugradnjom drvene konstrukcije protivno projektu i ugovornom troškovniku te ga pozvao da odmah obustavi radove i odveze dovezeni materijal pa zbog toga da je sve izvedeno nakon 15. studenog 2022. tužitelj izveo na svoju ruku, bez odobrenja tuženika i da stoga nema pravo naplatiti te radove. Međutim, kontradiktorni su navodi tuženika, a tako proizlazi i iz priloženih isprava, da je tužitelju dao naknadni primjereni rok za ispunjenje koji je istekao 18. prosinca 2022. i pozvao ga da dovrši radove i navodi da mu je od 15. studenog 2022. zabranio izvođenje daljih radova pa da se stoga tužitelju sve što je izveo nakon tog datuma ne treba izvesti.

30. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja na okolnost je li tužitelj izveo predmetne radove uredno i bez zakašnjenja te na okolnost obujma i vrijednost izvedenih radova, jer je na tu okolnost sud izveo dokaz građevinskim vještačenjem u postupku osiguranja dokaza i u ovom postupku te je saslušan vještak EF, dok se saslušanjem tužitelja navedena činjenica ne može utvrditi sa sigurnošću. Naposljetku, tužitelj je na posljednjem ročištu za glavnu raspravu predložio zaključiti glavnu raspravu, a ne izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja.

31. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza uviđajem na okolnost obujma i vrijednosti izvedenih radova, jer se uviđaj izvodi kada je za utvrđivanje kakve činjenice ili za razjašnjenje kakve okolnosti potrebno neposredno opažanje suda (čl. 227. st. 1. ZPP). Utvrđenje obujma i vrijednosti izvedenih radova ne može se utvrditi neposrednim opažanjem suda, već su navedene činjenice utvrđene građevinskim vještačenjem, a ne postoje niti druge okolnosti za čije razjašnjenje bi bio potreban uviđaj. Za izvođenje vještačenja nije potrebno da sud poduzima i uviđaj, jer vještak i bez toga može pristupiti na mjesto gdje se nalazi predmet vještačenja te izraditi nalaz i mišljenje. Stoga, izvođenje dokaza uviđajem nije nužno za utvrđivanje navedenih činjenica u smislu odredbe čl. 272. i 274. ZPP-a.

32. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je tužitelj i nakon provedenog postupka osiguranja dokaza, a prije raskida Ugovora, izvodio radove koje je priznao odnosno ovjerio nadzorni inženjer te da vrijednost radova koji nisu obuhvaćeni 1. i 2. privremenom situacijom iznosi 35.930,72 EUR, a s obzirom na to da je tuženik tijekom ovog postupka platio tužitelju iznos od 14.759,77 EUR i da vrijednost klupa koje je tuženik izradio i dovezao na gradilište naknadno i koje nisu priznate po nadzornom inženjeru iznosi 18.514,83 EUR, ovaj sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u iznosu od 2.656,10 EUR pa je na temelju odredbe čl. 590. ZOO-a, presudio kao u toč. I. i II. izreke presude.

33. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

34. Tužitelj je podneskom od 20. siječnja 2025. a nakon što je tuženik djelomično platio utuženu glavnicu preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtejva za iznos od 1.878,75 EUR koji predstavlja kamatu obračunatu u apsolutnom iznosu na iznos plaćene glavnice sa zakašnjenjem zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva sudu. Sud je zahtjev tužitelja za isplatom kamata na iznos glavnice plaćene sa zakašnjenjem ocijenio osnovanim , jer tuženik nije osporio tužiteljev obračun kamata. Štoviše, u podnesku od 10. srpnja 2024. navodi da je platio iznos od 14.759,77 EUR tužitelju i da će na taj iznos platiti i zateznu kamatu, pa je sud odlučio kao u toč. III. izreke presude na temelju odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a.

35. Tuženik je tek na posljednjem ročištu za glavnu raspravu 7. svibnja 2026. izjavio da osporava tužiteljev zahtjev za isplatom zateznih kamata na potraživanu glavnicu, jer da u čl. 8. Ugovora piše da račun dospijeva tek kada nadzorni inženjer ovjeri privremenu situaciju, a da 3. privremena situacija nikada nije ovjerena po nadzornom inženjeru. Međutim, tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj uredno i kvalitetno izveo radove u iznosu od 2.656,10 EUR koji nisu obračunati 1. i 2. privremenom situacijom, pa kada bi tijek zateznih kamata ovisio o ovjeri privremene situacije od strane nadzornog inženjera, a koji je iste radove ovjerio u građevinskoj knjizi bez prigovora neopravdano bi se omogućilo investitoru odnosno tuženiku da izbjegne svoju obvezu plaćanja, jer netko koga je upravo on imenovao izbjegava primopredaju radova koji su izvršeni, a odgovornost za to ne može snositi protivna strana odnosno tužitelj.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 158. st. 2. ZPP-a.

37. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a je propisano, da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon provedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći se računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

38. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024.: „Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.

39. Dakle, kada je tuženik osporavao osnovu i visinu zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema konačno postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y: 2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2).“. Pri tome je potrebno navesti i to, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (primjerice Rev-1265/2022-2 od 21. prosinca 2022.) zauzeo pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, zbog čega je bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.

40. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir konačno postavljen tužbeni zahtjev u iznosu od 23.049,10 EUR (21.170,95 EUR i 1.878,15 EUR) prema navedenom pravnom shvaćanju, tužitelj je u parnici uspio u omjeru od 20%.

41. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

42. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak sastavljanje četiri obrazloženih podnesaka od 16. rujna 25., 31. ožujka 2025., 20. svibnja 2025. i 19. siječnja 2025., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8/1 OT i to za sastavljanje podnesaka od 18. travnja 2024., 9. veljače 2024., 22. studenog 2023., 20. ožujka 2023. i 26. veljače 2026. svaki u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8/3 OT), za zastupanje na ročištima od 4. veljače 2026., 2. prosinca 2025., 21. svibnja 2024., 29. studenog 2023., 3. listopada 2023. i 7. svibnja 2026. svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za 25 % PDV-a što iznosi 1.375,00 EUR (Tbr. 46 OT) kao i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 523,44 EUR, odnosno ukupno 8.148,44 EUR, a od čega 20% sukladno konačnom uspjehu tužitelja u sporu iznosi 1.629,69 EUR uvećano za troškove vještačenja u iznosu od 750,00 EUR koji su tužitelju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa odnosno ukupno parničnih troškova 2.379,69 EUR. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP. U odnosu na ovršni trošak odmjeren rješenjem o ovrsi javnog bilježnika, predmetni platni nalog održan je na snazi odnosno ukinut razmjerno uspjehu stranaka u postupku.

43. Tužitelju nije priznat trošak "obavijest stranci" u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV i "konferencija sa strankom" u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV, s obzirom da to nisu troškovi parničnog postupka koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak prijevoza na relaciji Slavonski Brod – Zagreb – Slavonski Brod s obzirom da je tužitelj mogao angažirati odvjetnika na području Trgovačkog suda u Zagrebu pa mu trošak u vidu prijevoza ne bi nastao. Stoga navedeni trošak nije bio potreban radi vođenja parnice.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od osam dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.