REPUBLIKA HRVATSKA

P-3035/2022

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužiteljice GĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Jelena Dulčić, odvjetnica u Hvaru, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, kojega zastupa punomoćni Stjepan Brčić, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim zapljena i prijenos mirovine ovršenice, na temelju Izjave o suglasnosti za zapljenu plaće koju je ovršenica potpisala i ovjerila svoj potpis kod Javnog bilježnika Jadranke Plenković, Stari Grad, poslovni broj: OV-1849/03 dana 09.06.2003.godine, za iznos od 278.132,86 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 96.909,23 kuna koja teče od 19.01.2022.godine, koju zapljenu i prijenos provodi HZMO, Područni ured Split, po zahtjevu za postupanje po suglasnosti o zapljeni primanja br. OV-1849/03 podnijetom od strane ovrhovoditelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, zaprimljeno pri HZMO-u dana 24.01.2022.godine, ukidaju se provedene radnje, te se obustavlja zapljena i prijenos u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 10.478,10 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi utvrđenoj u članku 29. ZOO-a.

Obrazloženje

1. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koju tuženik provodi na njezinoj mirovini temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu plaće od 9. lipnja 2003. izdane u korist Podravske banke d.d., a čija su prava naknadno prenesena na tuženika.

2. Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu od 4. lipnja 2003., Izjavu tužiteljice od 9. lipnja 2003., Izjavu HĐ od 9. lipnja 2003., Izjavu o ustupu prava po ispravi od 24. studenoga 2021., stanje duga, zapisnike s održanih ročišta, iskaz tužiteljice, iskaz svjedokinje HĐ, te ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

3. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Među strankama nije sporno:

a. da je Podravska banka d.d. 4. lipnja 2003. sklopila ugovor o kreditu s

MĐ;

b. da je tužiteljica sudjelovala u navedenom pravnom poslu kao jamac; c. da je 9. lipnja 2003. potpisala ispravu nazvanu „Izjava“ kojom daje suglasnost za zapljenu dijela svoje plaće radi naplate tražbine iz navedenog kredita;

d. da je Podravska banka d.d. svoja prava prenijela na tuženika; e. da je tuženik 2022. pokrenuo postupak izravne naplate protiv tužiteljice putem HZMO-a pozivajući se upravo na navedenu izjavu.

5. Sporno je ima li navedena isprava svojstvo ovršne isprave podobne za provedbu ovrhe.

6. Iz sadržaja isprave od 9. lipnja 2003. proizlazi da je riječ o privatnoj ispravi kojom je tužiteljica dala suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni dio njezine plaće. Međutim, iz same isprave ne proizlazi da bi ona bila sastavljena u obliku javnobilježničkog akta, niti proizlazi da bi bila solemnizirana, odnosno potvrđena na način koji bi joj davao svojstvo ovršne isprave prema važećem ovršnom zakonodavstvu.

7. Sud pritom prihvaća navod tužiteljice da predmetna isprava ne predstavlja privatnu ispravu potvrđenu kod javnog bilježnika u smislu članka 202.

Ovršnog zakona.

8. Odredbom članka 202. stavka 1. Ovršnog zakona propisano je da dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijene njegova plaća ili drugo stalno novčano primanje.

9. Dakle, zakon izričito zahtijeva postojanje privatne isprave potvrđene kod javnog bilježnika.

10. Pregledom predmetne izjave sud nije utvrdio postojanje takve potvrde, niti elemenata koji bi toj ispravi davali pravnu narav isprave iz članka 202.

Ovršnog zakona.

11. Navedena isprava stoga ne ispunjava zakonske pretpostavke za neposrednu provedbu ovrhe.

12. Ovršni postupak temelji se na načelu strogog formalnog legaliteta, a to znači da se ovrha može provoditi samo na temelju isprave kojoj zakon izričito priznaje svojstvo ovršne isprave. Sud u ovršnom postupku nije ovlašten proširivati učinke pojedine isprave izvan okvira koji je zakonom određen.

13. Slijedom toga nije odlučno postoji li eventualno materijalnopravna tražbina tuženika prema tužiteljici, niti je odlučno postoji li dug koji proizlazi iz ugovora o kreditu.

14. Za odluku u ovom postupku odlučno je isključivo pitanje postoji li valjana ovršna osnova za provedbu prisilne naplate na način kako ju je tuženik pokrenuo.

15. Sud smatra da takva osnova nije dokazana.

16. Sud posebno ističe da činjenica što je tužiteljica bila jamac po ugovoru o kreditu sama po sebi ne daje predmetnoj izjavi svojstvo ovršne isprave.

17. Eventualna odgovornost tužiteljice za obveze korisnika kredita mogla bi se ostvarivati u odgovarajućem parničnom ili drugom zakonom propisanom postupku, ali ne opravdava provođenje izravne naplate na temelju isprave koja nema svojstvo ovršne isprave.

18. Drugim riječima, postojanje eventualne obveze i postojanje ovršne isprave predstavljaju dva odvojena pravna pitanja.

19. Sud je saslušao tužiteljicu i svjedokinju HĐ, a njihovi iskazi, u bitnome suglasno potvrđuju da su prilikom sklapanja kreditnog odnosa potpisale unaprijed pripremljenu dokumentaciju banke, te da nisu sudjelovale u sastavljanju sadržaja predmetne izjave.

20. Iako navedeni iskazi sami za sebe nisu odlučni za ishod spora, oni dodatno potvrđuju zaključak suda da predmetna izjava ne sadrži obilježja ovršne isprave kakvu zahtijeva važeći Ovršni zakon.

21. S obzirom da je već na temelju ovoga odlučeno o tužbenom zahtjevu, o prigovoru zastare se nije dalje raspravljalo.

22. Budući da je tuženik postupak prisilne naplate pokrenuo pozivajući se na ispravu od 9. lipnja 2003., a sud je utvrdio da navedena isprava nema svojstvo ovršne isprave podobne za neposrednu provedbu ovrhe u smislu odredaba Ovršnog zakona, sud nalazi da je ovrha pokrenuta na temelju takve isprave nedopuštena.

23. Slijedom navedenoga, temeljem članka 60. i članka 62. Ovršnog zakona, tužbeni zahtjev valjalo je usvojiti i odlučiti kao u izreci presude.

24. Odluka o trošku se temelju na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadni troškova odvjetnika. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, a zastupana je po odvjetnici, valjalo je tuženika obvezati naknaditi još trošak ovog postupka. S obzirom na vrijednost predmeta spora, valjalo je tužiteljici dosuditi trošak kako je zatražen. U Starom Gradu, 2. lipnja 2026.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužiteljici, po punomoćnici;

- tuženiku po punomoćniku;

- u spis.