REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-986/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Jeleni Maltar Benjak, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Luki Mardešiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi šutnje uprave, 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku MINISTARSTVA RADA, MIROVINSKOG SUSTAVA, OBITELJI I SOCIJALNE POLITIKE, Ulica Grada Vukovara 78, 10000 Zagreb, OIB: 53969486500, da u roku od 8 dana od primitka ove presude odluči o žalbi tužitelja TĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zbog šutnje prvostupanjskog tijela Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Petrinja, KLASA: UP/I-551-06/25-10/163.

II. Nalaže se tuženiku MINISTARSTVA RADA, MIROVINSKOG SUSTAVA, OBITELJI I SOCIJALNE POLITIKE, Ulica Grada Vukovara 78, 10000 Zagreb, OIB: 53969486500 da tužitelju TĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove predmetnog postupka u roku od 8 dana od dana primitka pravomoćne presude, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tužitelj je putem opunomoćenika 24. veljače 2026. podnio tužbu radi šutnje uprave zbog propuštanja tuženika da donese odluku u propisanom roku povodom žalbe od 15. prosinca 2025. izjavljene zbog propuštanja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Petrinja da odluči o njegovu zahtjevu za priznavanje prava na inkluzivni dodatak koji je podnio 26. veljače 2025. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud naloži tuženiku donošenje odluke o žalbi, uz naknadu troška za sastav tužbe sa zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu obavijestio sud da je o žalbi tužitelja od 15. prosinca 2025. odlučio rješenjem, KLASA: UP/II-551-09/25-01/11883, URBROJ: 524- 11-02-/4-26-5 od 22. siječnja 2026. na način da je istu usvojio te je isto dostavio uz odgovor na tužbu. Također je priložio i dokaz o dostavi predmetnog rješenja tužitelju iz kojeg proizlazi da mu je rješenje dostavljeno 17. veljače 2026.

3. Tužitelj je podneskom od 17. travnja 2026. istaknuo da tuženik nije donio meritornu odluku o njegovu zahtjevu za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, već je donio procesno rješenje. Smatra da je tuženik bio dužan meritorno odlučiti o pravu na inkluzivni dodatak, a što nije učinio te stoga njegov pravni položaj ostaje nepromijenjen, odnosno i dalje nema meritornu odluku o svom pravu te šutnja uprave i dalje traje. Predložio je da ovaj Sud utvrdi da tuženik nije ispunio svoju zakonsku obvezu donošenja odluke o pravu tužitelja na inkluzivni dodatak, te da mu naloži da bez odgode, a najkasnije u roku koji Sud odredi, donese odluku po zahtjevu 26. veljače 2025.

4. Tužitelj je podneskom od 25. svibnja 2026. predložio obustavu spora jer je zaprimio rješenje tuženika, KLASA: UP/I-551-06/25-10/163, URBROJ: 139-066-03-08- 26-8 od 15. travnja 2026. kojim je meritorno odlučeno o njegovu zahtjevu.

5. Sud je riješio spor bez održavanja rasprave u skladu s člankom 98. točkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24., 39/26.; dalje: ZUS) jer je sporna primjena prava, činjenice su nesporne, a tužitelj u tužbi nije zahtijevao održavanje rasprave niti je to tražio tuženik u ostavljenom roku.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Člankom 101. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.; dalje: ZUP) propisano je da je službena osoba dužna u slučajevima neposrednog rješavanja na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Stavkom 2. istog članka propisano je da je službena osoba dužna u slučajevima vođenja ispitnog postupka na zahtjev stranke rješenje donijeti i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako službena osoba u propisanom roku ne donese rješenje i dostavi ga stranci, stranka ima pravo izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.

8. Člankom 119. stavkom 1. ZUP-a propisano je da je drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke dužno bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku. Stavkom 2. istog članka propisano je da kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana.

9. Člankom 121. ZUP-a, propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

10. Člankom 103. stavkom 1. ZUS-a propisano je da ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor.

11. Člankom 100. stavkom 1. ZUS-a propisano je da ako nakon pokretanja upravnog spora zbog propuštanja pojedinačne odluke javnopravno tijelo naknadno donese pojedinačnu odluku koju je propustio donijeti u propisanom roku, to će tijelo, osim tužitelja, istodobno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud će u tom slučaju pozvati tužitelja da u roku od 15 dana izjavi je li naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku. Stavkom 2. istog članka ZUS- a propisano je da ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stavka 1. članka 100. ZUS-a, sud će donijeti rješenje o obustavi spora. Protiv rješenja o obustavi može se izjaviti žalba.

12. Člankom 22. stavkom 1. Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“, 156/23.; dalje: Zakon) propisano je da ako je za odlučivanje o pravu na inkluzivni dodatak potrebno utvrđivanje činjenice invaliditeta − oštećenja funkcionalnih sposobnosti, Zavod će zatražiti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom prema propisima kojima se uređuje vještačenje i metodologija vještačenja.

13. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio rješenje tuženika, KLASA: UP/II-551- 09/25-01/11883, URBROJ: 524-11-02-/4-26-5 od 22. siječnja 2026. kojim je odlučeno o žalbi tužitelja od 15. prosinca 2025. na način da je naloženo prvostupanjskom javnopravnom tijelu da u roku od 30 dana od dana primitka tog rješenja donese rješenje o zahtjevu tužitelja za priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Predmetno rješenje tuženika uručeno je tužitelju 17. veljače 2026.

14. Tužitelj je tužbu zbog ne donošenja odluke javnopravnog tijela podnio 24. veljače 2026., dakle nakon što je tuženik rješenjem od 22. siječnja 2026. odlučio o žalbi tužitelja i nakon što mu je isto uručeno 17. veljače 2026.

15. Budući da je tužba radi šutnje uprave podnesena u stvari u kojoj je ta odluka donesena i uručena prije podnošenja tužbe, u konkretnom slučaju nije riječ o šutnji tuženika, odnosno propuštanju tuženika da donese rješenje i dostavi ga tužitelju u zakonom propisanom roku.

16. Sud ne može kao osnovane prihvatiti navode tužitelja da time što rješenjem tuženika od 22. siječnja 2026. nije odlučeno i o njegovu zahtjevu za priznavanje prava na inkluzivni dodatak nije prekinuta šutnja uprave. Tužitelj je podnio žalbu tuženiku zbog propusta prvostupanjskog javnopravnog tijela da odluči o njegovu zahtjevu za priznavanje prava na inkluzivni dodatak koji je podnio 26. veljače 2025. Iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije odlučilo o zahtjevu tužitelja jer nije zaprimljen nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Budući da iz citiranog članka 22. stavka 1. Zakona proizlazi da je za odlučivanje o pravu na inkluzivni dodatak potrebno pribaviti nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, a koji, iako je zaključkom prvostupanjskog javnopravnog tijela od 20. studenog 2025. određeno vještačenje, nije dostavljen, navedeno predstavlja opravdani razlog za ne donošenja rješenja u konkretnoj upravnoj stvari. Stoga je tuženik u žalbenom postupku radi šutnje uprave postupio u skladu s ovlastima iz članka 119. stavka 2. ZUP-a i naložio prvostupanjskom javnopravnom tijelu da u roku od 30 dana od dana primitka tog rješenja donese rješenje o zahtjevu tužitelja. S obzirom na citirani članak 119. stavak 2. ZUP-a, tuženik u konkretnoj situaciji nije ni ovlašten na meritorno rješavanje upravne stvari niti su za to ispunjeni uvjeti iz članka 22. Zakona.

17. S obzirom na to da je tužba zbog ne donošenja odluke javnopravnog tijela podnesena u stvari u kojoj je ta odluka donesena i uručena tužitelju prije podnošenja tužbe, a ne radi se o jednoj od taksativno navedenih negativnih pretpostavki za vođenje upravnog spora iz članka 46. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u skladu s člankom 116. stavkom 1. ZUS-a. Takvo pravno shvaćanje istovjetno je pravnom shvaćanju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz rješenja, poslovni broj: Usž- 3547/2024 od 8. siječnja 2026.

18. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za obustavom spora. Tužitelj je pokrenuo upravni spor radi šutnje uprave nakon što je tuženik rješenjem od 22. siječnja 2026. odlučio o žalbi tužitelja od 15. prosinca 2025., odnosno nakon što je tuženik postupio po postavljenom tužbenom zahtjevu. U konkretnom slučaju tuženik nije naknadno postupio po tužbenom zahtjevu pa da bi se moglo smatrati da su ispunjene pretpostavke iz članka 101. i 103. ZUS-a za obustavom spora.

19. Također, neovisno o navedenome, tužitelj je uz podnesak kojim predlaže obustavu spora priložio rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 15. travnja 2026. kojim je meritorno odlučeno o njegovu zahtjevu za priznavanje prava na inkluzivni dodatak. Budući da je spor pokrenut zbog propuštanja tuženika da u propisanom roku odlučio o žalbi, donošenjem rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela nije prekinuta šutnja tuženika te se ni u tom slučaju ne bi radilo o nastupu razloga za obustavu spora iz članka 101. stavcima 1. i 2. i članka 103. stavka 1. ZUS-a.

20. S obzirom na to da je tužitelj izgubio ovaj upravni spor, na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Jelena Maltar Benjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelj po opunomoćeniku AĐ, [adresa],

2. Tuženiku

3. u spis