REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2128/23-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Bešliću u pravnoj stvari tužiteljice REE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagreb, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Zagreb, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 1.856,00 eura s osnove neimovinske i imovinske štete sa zateznim kamatama:

-na iznos od 1.750,00 eura od 28. lipnja 2023. do isplate,

-na iznos od 106,00 eura od 2. lipnja 2026. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva naknadu neimovinske štete u iznosu od 650,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 28. lipnja 2023. do isplate, kao i u odnosu na isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od 106,00 eura za razdoblje od 28. lipnja 2023. do 1. lipnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 1.857,94 eura sa zateznim kamatama koje teku od 2. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se 3.4.2023. dogodio štetni događaj u [adresa], kod kućnog broja 4, u kojoj je pretrpjela višestruke tjelesne ozljede. Navedenog dana tužiteljica se kretala pješke uz neboder na prethodno navedenoj adresi u smjeru sjevera te je pritom stala na oštećenje nogostupa poradi kojega je izgubila ravnotežu i pala na popločenu površinu te rasjekla gornju usnu i ozlijedila koljeno i ručni zglob. Za održavanje javne površine na kojoj je nastao štetni događaj odgovoran je osiguranik tuženika, Grad Zagreb, sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu. Tužiteljica je 28.6.2023. uputila odštetni zahtjev tuženiku kod kojega Grad Zagreb ima sklopljenu policu osiguranja od dogovornosti. Međutim, 21.7.2023. tuženik je otklonio odštetni zahtjev s obrazloženjem kako nije bilo moguće utvrditi postojanje odgovornosti njegovog osiguranika za štetni događaj i nastalu štetu uzimajući u obzir kako osiguranik tuženika, Grad Zagreb, nije tuženiku, kao svom osiguratelju, dostavio očitovanje na okolnost nastanka štetnog događaja. Kako je uzrok pada i ozljeđivanja tužiteljice oštećena javna površina u gradu Zagrebu kojom se kreću pješaci, postoji odgovornost tuženika za naknadu štete temeljem ugovora o osiguranju sklopljenim s Gradom Zagrebom, a iz razloga što Grad Zagreb, zbog propusta u održavanju navedene javne površine, nije omogućio nesmetano i sigurno kretanje pješacima. Tužiteljica je nakon nastanka štetnog događaja, istoga dana, pristupila u Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Kliniku za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata gdje joj je dijagnosticirana otvorena rana glave, VLC labii oris superior, Contusio geni I. sin i Contusio mani I. sin. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je pretrpjela tjelesne ozljede različitog intenziteta, između ostalih ozljedu usta, koljena i ručnog zgloba, kao i strah različitog intenziteta, od jakog do srednjeg i slabijeg koji se očituje u strahu za zdravlje i strahu od samostalnog kretanja izvan doma. Također je došlo do duševnih boli radi umanjenja životne aktivnosti i naruženja u vidu ožiljka na gornjoj usni koji je vidljiv svim trećim osobama. Tužiteljica stoga, poradi štetnog događaja, potražuje iznos od 700,00 EUR na ime pretrpljenih fizičkih bolova, iznos od 700,00 EUR na ime pretrpljenog straha, iznos od 106,00 EUR na ime tuđe pomoći i njege koja joj je bila potrebna za vrijeme liječenja te iznos od 1.000,00 EUR na ime duševnih bolova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim da je Grad Zagreb na dan nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti broj 1307-00064276, te temeljem navedene činjenice čini nespornom svoju pasivnu legitimaciju. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, točno je da je Grad Zagreb sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu dužan osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na održavanju gradskih javnih prometnih i pješačkih površina te da nadzor nad javnim površinama u Gradu Zagrebu vrši komunalno redarstvo. U skladu s time, Sektor za komunalno i prometno redarstvo u očitovanju od 6.9.2023. navodi da navedeni Sektor nema saznanja o predmetnom štetnom događaju, da u vrijeme nastanka štetnog događaja nije postojao nalog za izvođenje radova od strane komunalnog redarstva na navedenoj površini te da ne postoje nikakva saznanja o oštećenju. Osim toga tuženik naglašava da navedenom lokacijom dnevno prolazi veliki broj pješaka i nikada se nije dogodilo ništa slično. Tužiteljica kao pješak ima obvezu kretati se ulicom uz dužnu pažnju što predviđa i gledanje u površinu kojom se kreće. Isto tako, pregledom lokacije navedene u tužbi, [adresa], utvrđeno je da ista ne odgovora fotografijama koje prileže tužbi. Fotografije prikazuju prolaz uz zgradu na [adresa], odnosno na k. č. br. [katastarska čestica] ., k. o. [katastarska općina] a čiju geolokaciju dostavlja i tužitelj uz tužbu, te je ista u suvlasničkom odnosu i za čije održavanje je odgovorno društvo koje upravlja zgradom , a ne Grad Zagreb. Tuženik osporava tuženi tijek zakonske zatezne kamate te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Tužiteljica je u podnesku od 4.12.23. navodi kako je općepoznata činjenica da u gradu Zagrebu postoji čitav niz oštećenih javnih površina za čije održavanje je odgovoran Grad Zagreb pa stoga navod kako u vrijeme nastanka štetnog događaja nije postojao nalog za izvođenje radova od strane komunalnog redarstva nije od utjecaja na odgovornost Grada Zagreba, kao osiguranika tuženika, za naknadu štete. Smatra da su oštećenja jasno vidljiva iz fotografija dostavljenih uz tužbu pa je stoga daljnje raspravljanje o postojanju oštećenja bespredmetno. Uz navedeno, tužiteljica ističe kako se u trenutku nastanka štetnog događaja kretala uobičajenim hodom, ali upravo iz razloga što se na predmetnoj lokaciji kreće veliki broj pješaka, ista nije bila u mogućnosti uočiti oštećenje na površini kojom se kretala, a zbog čega ista nije niti može biti odgovorna. Tužiteljica ističe kako je u tužbi omaškom navedeno da je štetni događaj nastao na lokaciji [adresa]. Naime, štetni događaj nastao je na lokaciji [adresa], u odnosu na koju lokaciju je tužiteljica i dostavila cjelokupnu dokumentaciju uz tužbu. Međutim, netočni su navodi tuženika kako je predmetna lokacija u suvlasničkom odnosu i kako je za održavanje iste odgovorno trgovačko društvo koje upravlja zgradom. Upravo iz uvida u podatke sadržane na geoportal.dgu.hr, ali i iz uvida u posjedovni list broj: 2975, jasno proizlazi kako je Grad Zagreb odgovoran za održavanje predmetne lokacije nastanka štetnog događaja označene kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

4.1. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u fotografije s mjesta štetnog događaja (list 6-10 spisa), podatke s geoportala (list 11 spisa), odštetni zahtjev od 28.6.2023. (list 12-13 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 20-31 spisa), očitovanje Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektor za pravne i financijske poslove, odjel za pravne poslove, Odsjek za poslove pripreme utuživanja (list 38 spisa), očitovanje na odštetni zahtjev Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektor za komunalno i prometno redarstvo (list 40 spisa), podatke s geoportala (list 47 spisa), posjedovni list za nekretninu na kojoj se dogodio štetni događaj (list 48 -81 spisa), slike tužiteljice ( list 107-108 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje (listovi 93-95 i 131-132 spisa), saslušanje svjedoka RE (list 113-114 spisa), UE (list 114 spisa) i tužiteljice (list 114-115 spisa) te je proveden i uviđaj na [adresa] (list 121 spisa).

4.2. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. travnja 2026., dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP.

4.3. Stranke su na ročištu održanom 21. travnja 2026. navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te da odustaju od eventualno ranije predloženih.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8 . ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužiteljice na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koju je tužiteljica pretrpila u štetnom događaju od 3.4.2023. kada je stala na oštećeni pločnik, izgubila ravnotežu i pala na popločenu površinu.

7. Među strankama nije sporno da je Grad Zagreb na dan štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti te da je tužiteljica odštetni zahtjev poslala tuženiku 28. lipnja 2023.

8. Među strankama je sporan nastanak štetnog događaja na način kako je opisala tužiteljica, odgovornost, uzročno posljedična veza, osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi da je na fotografijama prikazano mjesto štetnog događaja i da je tužiteljica 28. lipnja 2023. poslala tuženiku odštetni zahtjev.

10. Na uviđaju na licu mjesta na adresi [adresa], provedenom 7.5.2025. tužiteljica je pokazala mjesto štetnog događaja odnosno lijevi dio ulice Splavnica gledajući od [adresa] u smjeru Dolca. Također, utvrđeno je da se na podu nalaze betonske ploče te da se između ploča i pokrova šahta vidi uzdignuti dio te u nastavku rupa, odnosno ulegnuće. Tužiteljica je pokazala smjer kretanja prema tržnici Dolac te je navela da je zapela nogom na spoju između podne ploče i ruba šahta. Uz navedeno utvrđeno je i to da mjesto štetnog događaja u potpunosti odgovara fotografijama sa lista 6-10 sudskog spisa.

11.1. Svjedokinja RE u svom iskazu navodi da su ona i tužiteljice prijateljice i da su se predmetnog dana našle u gradu na kavi, krenule su splavnicom od [adresa] prema kafićima u Tkalčićevoj ulici. Lijevo od splavnice tužiteljica je zapela i pala te misli da se radilo o nekoj rupi na pločniku za koju joj je zapela cipela. Navodi da se tužiteljica udarila u usnicu i zube, išla joj je krv, no da je ustala i da su otišle ipak sjesti u kafić. Međutim, s obzirom da joj je usnica krvarila, otpratila ju je do Vinogradske bolnice i tamo je bila obrađena. Vrijeme je bilo, koliko se sjeća, suho, a rupa je bila kao uz neki šaht i na tom dijelu je tužiteljica pala. Tužiteljica je nosila ravne cipele, hodale su polako i razgovarale, a svjedokinja je bila pored nje. Nakon što su svjedokinji predočene fotografije koje prileže uz tužbu, ista je navela da je to mjesto štetnog događaja na kojem je tužiteljica pala, a vidljiv je šaht i okrhnuta ploča uz šaht.

11.2. Svjedok UE u svom iskazu navodi da on nije vidio štetni događaj, ali navodi da je nakon nekoliko dana bio kod tužiteljice, koja je njegova majka, i koja mu je ispričala da je išla s prijateljicom na kavu i da joj je noga zapela u rupu uz šaht zbog čega je pala. To je bilo dan ili dva nakon štetnog događaja, usnica tužiteljice i dalje je bila natečena i vidio je razderotinu na toj usnici. Također, navodi da je zbog bolova u nozi tužiteljici dugo bila potrebna pomoć s obzirom na to da živi u kući prepunoj stepenica u kojoj je svaka soba na posebnoj etaži. Svjedok navodi da je dolazio i pomagao tužiteljici kod kretanja, prilikom nabavke i slično. Tri do četiri tjedna je trajalo to što je majku obilazio i pomagao joj u kući, a uskakala je i njegova supruga.

11.3. Tužiteljica u svom iskazu navodi da se predmetnog dana dogovorila s prijateljicom RE da odu na kavu pa su našle na [adresa],00 sati te su krenule prema Tkalčićevoj ulici lijevo od splavnice. Vrijeme je bilo suho, a na nogama je imala ravne cipele s gumom. Navodi da se u jednom trenu samo našla na podu, noga joj je zapela za rupu i čitavim tijelom je pala direktno na prsa i lice. Udarila je glavu, koljeno, ruku i prsni koš, a iz usnice je potekla krv. Pridigla se uz pomoć prolaznika koji je stao da joj pomogne, krv je liptila po tužiteljici, a navedeni prolaznik je rekao da joj usnica visi. Otišle su do prvog kafića gdje je stavila led, a onda ju je prijateljica ipak otpratila do bolnice. Tamo su joj usnicu zašili, napravili su i RTG koljena, ali rekli su da je samo natučeno. To koljeno ju boli i danas, prije ju je boljelo povremeno i liječnica je to pripisivala kičmi i degenerativnim promjenama, ali nakon ovog udarca bol se pojačala, pogotovo kada dugo stoji. Nakon štetnog događaja sin i snaha su joj dolazili u pomoć nekoliko tjedana zbog kretanja po kući, nabavke i vožnje liječniku. Navodi da je inače planinar i u dobroj formi te nije imala problema s koljenom vezano za kretanje, a sada primjećuje da ju koljeno pojačano boli kod spuštanja, zbog čega se više ne usudi planinariti. Tužiteljica je pokazala i ožiljak dužine 2,5 cm po gornjem rubu usnice s desne strane, isti je svjetlije boje i jedva vidljiv kad se priđe bliže. Tužiteljica navodi da ju isti ne smeta toliko estetski, ali da ju koža zateže na tom dijelu. Osim koljena, bolio ju je i prsni koš te lijeva ruka, a fizikalnu terapiju obavila je vezano za ozljedu koljena.

12.1. Odredbom čl. 21. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG) propisano je da su komunalne djelatnosti, između ostalog, i one kojima se osigurava građenje i/ili održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne ispravnosti. Odredbom čl. 22. st. 1. toč. 2. ZKG komunalnom djelatnosti izrijekom je propisano održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, dok čl. 60. st. 2. ZKG u pojam tih površina izrijekom svrstava i pločnike. Konačno, čl. 23. st. 2. ZKG propisano je da se pod navedenim održavanjem podrazumijeva „održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost."

12.2. Odredbom čl. 2. st. 1. Odluke o komunalnom redu ("Službeni Glasnik Grada Zagreba" 14/19, 24/19, 22/20, 16/22 i 15/23, dalje: Odluka), propisano je da su javne površine u smislu te odluke površine u javnoj uporabi, a prema namjeni razlikuju se, između ostalih javnoprometne površine, koje su trgovi, pločnici, javni prolazi, javne stube, prečaci, šetališta, biciklističke i pješačke staze, pothodnici, podvožnjaci, nadvožnjaci, mostovi i tuneli, ako nisu sastavni dio nerazvrstane ili druge ceste; , a odredbom čl. 74. Odluke propisano da javne površine moraju biti uredne i čiste i služiti svrsi za koju su namijenjene.

12.3. Pločnik na kojemu je tužiteljica zadobila ozljede sastavni je element komunalne infrastrukture koji je navedenim odredbama ZKG izrijekom obuhvaćen zakonskom obvezom Grada Zagreba. Pri tome je, u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni Rev-x-477/2016-2 od 23. siječnja 2018., irelevantno čije je vlasništvo formalnopravno upisano na predmetnoj čestici s obzirom na to da je sud uviđajem utvrdio da je predmetna popločana površina uz zgradu sastavni dio pješačke infrastrukture i služi slobodnom prolasku svih prolaznika te suštinski čini dio [adresa], pa ona ima karakter javne prometne površine bez obzira na katastarsko stanje, dok je obveza jedinice lokalne samouprave osigurati funkcionalnu ispravnost komunalne infrastrukture. Slijedom navedenog, zbog neredovitog obavljanja djelatnosti osiguranika tuženika u smislu čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), postoji i odgovornost njegova osiguratelja, ovdje tuženika (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-4148/2022-2 od 3. siječnja 2023.).

12.4. Dovodeći u vezu iskaze tužiteljice i saslušanih svjedoka, koje je sud ocijenio kao iskrene, životne i uvjerljive, s utvrđenim uviđajem na licu mjesta, u postupku je kao relevantno utvrđeno da je tužiteljica, hodajući javnom površinom, zapela za rupu u pločniku te se spotaknula i pala na tlo. Sud ne nalazi da bi na strani tužiteljice bilo ikakvog doprinosa štetnom događaju, s obzirom na to da iz iskaza tužiteljice te saslušane svjedokinje RE proizlazi da se tužiteljica kretala normalno, nije se žurila, pazila je kuda hoda i nosila je cipele s ravnim potplatom .

12.5. Tuženik je dužan osigurati funkcioniranje službi od općeg značaja, odnosno da se komunalna djelatnost održavanja javnih površina obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Na temelju rezultata izvedenih dokaza sud zaključuje da je do štetnog događaja došlo zbog propusta tuženika s pločnika ukloni i sanira rupe na koje bi netko mogao zapeti i da na taj način pločnik bude siguran za nesmetano kretanje korisnika. S obzirom na to da je upravo navedeni propust tuženika rezultirao ozljeđivanjem tužiteljice, to postoji na temelju odredbe čl. 1084. ZOO odgovornost tuženika za štetu nastalu tužiteljici.

13.1. U odnosu na visinu štete provedeno je vještačenje po vještaku dr. Igoru Stipančiću. U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak dr. Igor Stipančić navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ranu gornje usnice, natučenje desnog koljena i natučenje lijevog ručnog zgloba. Te su joj ozljede utvrđene na dan štetnog događaja pregledom liječnika u KB „Sestre milosrdnice“, a rana na gornjoj usni joj je kirurški obrađena. U njenom zdravstvenom kartonu nije zabilježeno da je zadobila gore navedene ozljede. Postoje podaci o tegobama i liječenju koljena i tegoba s kralježnicom znatno prije predmetnog događaja. Prvi pregled svog liječnika nakon predmetnog događaja načinila je 17.4.2023. a prije toga 13.1.2023. kad je zbog tegoba s koljenom upućena fizijatru. Sam štetni događaj i ozljede nisu u njenom kartonu zabilježene. Stoga je ozljedu tj. natučenje koljena zadobila na već ranije (degenerativno) promijenjeno koljeno. UZV koji je načinila 3.5.2023. ukazuje na degenerativne promjene bez opisa znakova ozljede kao i RTG u nalazu fizijatra od 5.5.2023. Što se tiče natučenja prsnog koša koji se spominje 2 tjedna kasnije vidi se u njenom kartonu da je 17.4.2023. upućena na RTG prsnog koša iako nije navedena dijagnoza tj. koji je razlog upućivanja na ovu pretragu. Međutim, prema načinu kako tužiteljica opisuje štetni događaj vještak smatra da je mogla zadobiti natučenje. Slijedom navedenog, vještak navodi kako je uvidom u medicinsku dokumentaciju i nakon pregled tužiteljica, utvrdio da nema elemenata koji potvrđuju da je u ovom predmetnom događaju tužiteljica zadobila takove ozljede koje su ostavile trajne posljedice i koje joj umanjuju životnu aktivnost. Tegobe vezane za koljeno su postojale prije predmetnog događaja i posljedica su degenerativnih promjena koljena. S druge strane, vještak smatra da je tužiteljica je trpjela bol i strah te trebala tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trajao 1-2 dana, srednjeg do 3 dana i manjeg do 2 tjedna. Bol jakog intenziteta je trpjela do 2 dana, srednjeg oko 4-5 dana, a manjeg još do 3 tjedna sveukupno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u ukupnom trajanju od 3 tjedna 2 h na dan zbog mirovanja i otežanog kretanja. Naruženje je vrlo blago jer na gornjoj usni s desne strane postoji ožiljak koji se uočava tek pomnim promatranjem.

13.2. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tužiteljica navela da je vještak iznio oprečno mišljenje u odnosu na izvršeni pregled tužiteljice, budući da je i sam ustanovio na pregledu i iznio u mišljenju da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila inter alia ranu gornje usnice te je pregledom ustanovio da se na gornjoj usni nalazi ožiljak dug 2,5 cm, pa je istaknula da se ne radi o jedva zamjetnom ožiljku, već se radi o ožiljku na usnici koji se tek prikrivanjem šminkom može donekle prikriti. Također, u odnosu mišljenje vještaka kako ne nalazi smanjenje životne aktivnosti zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, tužiteljica navodi da vještak ne obrazlaže u dovoljno argumentiranoj mjeri nedostatak uzročne veze između štetnog događaja i smanjenja životne aktivnosti te uopće ne uzima u obzir mogućnost da se zadobivenim tjelesnim ozljedama prilikom štetnog događaja, tužiteljici moglo pogoršati stanje u koljenu. Stoga je tužiteljica predložila da se vještak dodatno pisano očituje o istome i/ili da usmeno na raspravi dopuni svoje mišljenje.

13.3. Vještak Igor Stipančić u svom usmenom očitovanju navodi da se stupanj naruženosti procjenjuje medicinski objektivno obzirom na lokalizaciju, vidljivost u svom socijalnom kontaktu, dobi i spolu oštećenika. Nadopunjuje taj nalaz na način da kod tužiteljice na gornjoj usni desno na samom rubu usnice između kupidonova luka i desne komisure postoji linearni ožiljak duljine 2,5 cm, blijed u razini okolne kože bez retrakcije tkiva, bez deformacije konture usne. Navedeni ožiljak se nalazi na izloženom dijelu tijela odnosno lica i u tom smislu je vidljiv pri neposrednoj komunikaciji, no u svakodnevnom socijalnom kontaktu pri uobičajenom razgovoru između dvije osobe uočava se tek pažljivim promatranjem zbog svoje širine i boje. Dakle, uzimajući u obzir lokalizaciju, dob i spol tužiteljice, onda stupanj naruženosti ocjenjuje kao lako naruženje, time mijenja stupanj naruženja i ocjenjuje kao lako naruženje. Što se tiče prigovora u odnosu na smanjenje životne aktivnosti, za koje tužiteljica navodi da je posljedica pogoršanja ranijeg oštećenja koljena, vještak navodi da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužiteljica prije predmetnog događaja imala oštećenje i tegobe vezano za desno koljeno. Dakle, 16.11.2022. se u njenom zdravstvenom kartonu navode tegobe s desnim koljenom, 19.12.2022. je fizijatar preporučio izbjegavanja čučanja i klečanja te korištenja štapova pri planinarenju, a tada joj je i postavljena indikacija za RTG oba koljena. 13.1.2023., manje od tri mjeseca prije predmetnog događaja, upućena je fizijatru zbog istih tegoba. Na dan štetnog događaja zadobila je kontuziju odnosno natučenje desnog koljena, a radi se o ozljedi koja ne dovodi do strukturnih oštećenja tkiva. Kontrolni UZV koljena načinjen 3.5.2023. dakle mjesec dana po štetnom događaju , a isti ne opisuje nikakve znakove ozljede niti promjene koje se mogu povezati s ozljeđivanjem. Opisuju se klasične degenerativne promjene koje se razvijaju i nastaju godinama. Nadalje u medicinskoj dokumentaciji, a i pregledom tužiteljice od strane vještaka po štetnom događaju ne postoje nikakvi objektivni klinički znaci oštećenja funkcije koljena. Dakle, vještak smatra da ne postoji nikakva činjenica koja ukazuje na to da je po predmetnom događaju došlo do novih oštećenja desnog koljena.

13.4. Sud je u cijelosti prihvatio, kako pisani nalaz i mišljenje vještaka, tako i usmeno očitovanje koje je dano na glavnoj raspravi, budući su isti logični, uvjerljivi, te su dani u skladu s pravilima struke. Sud smatra da su na primjedbe na nalaz i mišljenje dana logična i uvjerljiva objašnjenja koja u cijelosti kao vjerodostojna prihvaća i ovaj sud. Pritom je odlučno da tužiteljica, nakon usmenog očitovanja vještaka, nije niti predložila provođenje novog vještačenja po drugom vještaku. Takav prijedlog bio bi jedini procesni put kojim bi tužiteljica mogla pobijati zaključke vještaka u situaciji kada su njezini prigovori bili iznijeti i razmotreni, a vještak ih je argumentirano otklonio. Kako taj prijedlog nije stavljen, sudu nije bila dana ni procesna osnova za eventualno provođenje novog vještačenja, tim više što za takvo postupanje po ocjeni ovog suda nisu niti postojali uvjeti iz čl. 261. st. 3. ZPP-a.

14.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14.2. Imajući na umu okolnosti koje utječu na visinu dosuđene naknade (pretrpljene fizičke bolove i strah) kao i druge okolnosti slučaja, posebno ocijenivši da je kod tužiteljice, kao neposredna posljedica štetnog događaja, ostalo lako naruženje na gornjoj usni desno gdje je zaostao linearni ožiljak duljine 2,5 cm te da se to naruženje nalazi na vidljivom dijelu lica, ovaj sud smatra da tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 1.750,00 eura.

14.3. Ovdje valja napomenuti da se sud, odlučujući o visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, vodio noveliranim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se, prema pravnom shvaćanju broj Su-IV-47/2020-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05 te na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

15. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj ici tuđa pomoć i njega bila potrebna u trajanju od 21 dan po 2 sata dnevno. Sud je iz iskaza svjedoka UE, sina tužiteljice, kojeg je ocijenio objektivnim i u skladu s pisanom dokumentacijom u spisu, utvrdio da je on tužiteljici pružao pomoć i njegu. Stoga sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 106,00 eura, čija je visina naknade određena sukladno odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a pri čemu je naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege određena u iznosu od 4,00 eura za cijelo utuženo razdoblje , ali je iznos dosuđen u granicama zahtjeva postavljenog u tužbi.

16. Slijedom navedenog, tužiteljici s osnova neimovinske i imovinske štete pripada iznos od 1.856,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama pa je odlučeno kao u toč. I. izreke presude. Tužbeni zahtjev je odbijen u preostalom zatraženom iznosu od 650,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

17. Na gore dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelj ima pravo na zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (28. lipnja 2023.) do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO. Visina stope određena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. Kamata na dosuđeni iznos nenovčane imovinske štete po osnovi naknade za tuđu pomoći i njegu teče od dana donošenja presude, kada je ta šteta utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a, a po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

18. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan na temelju odredbe čl. 1072. st. 1. ZOO-a i 1100. ZOO-a.

19.1. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

17.2. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev uspjela u pogledu visine s 74,00%, dok je u pogledu osnove uspjela s 100%, pa je tužiteljica ukupno uspjela s 87.00%, slijedom čega je tuženik u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 13,00%. Razlika njihovih uspjeha iznosi 74,00% u korist tužiteljice.

17.3. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i 155. ZPP u skladu s vrijednosti predmeta spora (2.506,00 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova, trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 4.12.2023. i 14.11.2024. u iznosu od po 100 bodova (x2) (Tbr. 8/1), trošak zastupanja na ročištima održanim 3.7.2024., 25.11.2024. i 21.4.2026. u iznosu od po 100 bodova(x3) (Tbr. 9/1) te zastupanje na uviđaju u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9/7) Navedeno sveukupno iznosi 800 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.000,00 eura. Priznat joj je i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,76 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 71,51 eura. Dakle, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.107,27 eura te kada se navedeni iznos podijeli s omjerom uspjeha tužitelja u parnici od 74,00%, proizlazi da tužiteljica ima pravo na naknadu troškova u iznosu od 1.559,38 eura.

17.4. Kada se gore navedenom iznosu od 1.559,38 eura doda kao nužan trošak medicinskog vještačenja od 199,08 eura, trošak predujma za pristup vještaka na ročište u iznosu od 50,00 eura te trošak predujma za uviđaj u iznosu od 49,48 eura, dobije se iznos od 1.857,94 eura.

18. Slijedom navedenog, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 1.857,94 eura zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke presude.

U Zagrebu 2. lipnja 2026.

Sudac:

Ivan Bešlić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun.