Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-584/2025-9

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja RIJEČKI USLUŽNI SERVIS d.o.o., [adresa], OIB: 89570662388, zastupanog po punomoćnicama Aneli Troskot i Ani Blečić Jelenović, odvjetnicama u Rijeci, protiv tuženika JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Oskaru Skrebecu i Dolores Pijetlović, odvjetnicima iz Rijeke, radi isplate, izvan ročišta, 02. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marije Grozdanić-Dekleva iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-15579/2025 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-558/2025 (javnobilježnički predmet), od 24. srpnja 2025., te se utvrđuje da je tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari povučena.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 125,00 eura (sto dvadeset pet eura), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predmetnom tužbom, odnosno inicijalno prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, zahtijevao od tuženika isplatu novčanog iznosa od 91,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a na temelju vjerodostojne isprave, Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja, od 16. rujna 2024. te je javni bilježnik Marija Grozdanić,Dekleva iz Rijeke, 24. srpnja 2025. izdala Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj: Ovrv-15579/2025 (sudski predmet), UPP/OS- Ovrv-558/2025 (javnobilježnički predmet), kojim je tuženiku naložena isplata navedenog novčanog iznosa glavnice i troškova postupka u iznosu od 50,00 eura, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Pravodobnim prigovorom protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, navedenog u točki 1. obrazloženja ove odluke, tuženik je osporio potraživanje tužitelja kao ovrhovoditelja, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije jer je ugovorom o kupoprodaji od 08. studenog 2022. tuženik prestao biti vlasnikom nekretnine – stana na adresi [adresa], čime su sva njegova prava i obveze po predmetnom stanu, uključujući i čišćenje zajedničkog stubišta, prešli na kupca. Tuženik pritom ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

3. Sada pravomoćnim Rješenjem ovog suda, poslovni broj: Povrv-584/2025-4, od 16. veljače 2026., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi opisano u točki 1. obrazloženja ove odluke, u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute sve provedene radnje i određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom otpremljenim na ovosudni spis predmeta 26. veljače 2026. (list 54-55 spisa), tužitelj je povukao tužbu u predmetnoj pravnoj stvari, navodeći kako je nov vlasnica predmetne nekretnine, JČZ, **.**.2026. podmirila utuženo dugovanje. Pritom tužitelj ističe kako se ovopredmetno potraživanje odnosi na neplaćene usluge na ime čišćenja zajedničkog prostora zgrade na adresi [adresa], za period od veljače 2023. do kolovoza 2024. te da je okolnost tuženikove prodaje stana za sobom povukla i obvezu tuženika da takvu informaciju pravovremeno dostavi tužitelju. Kako promjena kod tužitelja kao davatelja usluge nije izvršena, zaduženja su knjižena na tuženika. Pozivajući se na odredbu članka 161. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj obvezu može osim dužnika ispuniti i treća osoba, pri čemu je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki prani interes da obveza bude ispunjena, čak i kada se dužnik protivi tom ispunjenju, tužitelj navodi kako ista u kontekstu troškova postupka ima isti učinak kao da je obvezu ispunio tuženik kako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je treća osoba udovoljila tužbenom zahtjevu, da je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.

5. Podneskom od 11. svibnja 2026. (list 60-61 spisa), tuženik se suglasio s tužiteljevim povlačenjem tužbe, osporavajući pritom pravo tužitelja na naknadu parničnih troškova jer da tuženik nije uopće bio obveznikom tužiteljevog potraživanja. Tuženik da je predmetni stan otuđio 08. studenog 2022., otkada nije više bio vlasnik predmetne nekretnine, suvlasnik zajedničkih dijelova zgrade, korisnik predmetnog stana niti obveznik plaćanja bilo kakvih troškova vezanih uz predmetnu zgradu pa ni pasivno legitimiran za tražbine koje se odnose na razdoblje nakon prestanka njegova vlasništva i korištenja nekretnine. Činjenica da je nova vlasnica predmetne nekretnine 25. veljače 2026. podmirila predmetno potraživanje, nema veze s tuženikom pa da je neosnovano tužiteljevo pozivanje na odredbu članka 161. Zakona o obveznim odnosima. Navodi tužitelja da je tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja o prodaji stana nisu dokazani i nemaju uporište u pozitivnim propisima Republike Hrvatske, a usluge čišćenja zajedničkog stubišta nisu ugovorili tuženik i tužitelj, već tužitelj i stambena zgrada putem ovlaštenog upravitelja. Tužitelj da tijekom postupka nije dokazao postojanje kakvog ugovornog odnosa između stranaka, postojanje ugovorne obveze obavještavanja niti pravnu osnovu temeljem koje bi eventualni propust tuženika za obavještavanjem tužitelja, mogao proizvoditi obvezu tuženika za troškove nastale gotovo dvije godine nakon otuđenja stana. Tužitelj je prije podnošenja tužbe bio dužan izvršiti provjeru identiteta stvarnog vlasnika, odnosno obveznika plaćanja predmetnih troškova, pri čemu se tuženik poziva na odredbu članka 9. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada kojom je propisan Registar zajednice suvlasnika, kao i na člankom 10. stavkom 3. istog zakona propisanu obvezu upravitelja zgrade izvršiti upis promjena vezanih uz vlasništvo posebnog dijela nekretnine. Tužitelj da je bio, sukladno pravilima o teretu dokazivanja, dužan dokazati da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik ili korisnik predmetne nekretnine, da je bio obveznik plaćanja predmetnih usluga te postojanje pravne osnove njegove odgovornosti, a kako isto nije dokazao, da je tužbeni zahtjev tužitelja, kao i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, neosnovan.

6. Sukladno članku 193. stavku 2. ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.-dalje: ZPP), tužba se može povući i kasnije u tijeku prvostupanjskog parničnog postupka, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, odnosno ako se tuženik u roku od 15 dana od primitka obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje, dok je stavkom 9. istog članka propisano kako se povučena tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti. Slijedom navedenog, obzirom je tužitelj u cijelosti povukao tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, na koje povlačenje tužbe je tuženik pristao, to je primjenom odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 456. ZPP-a, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

7. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a kojom je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva, dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

7.1. Tuženiku je trošak zastupanja priznat prema postavljenom zahtjevu, a sukladno vrijednosti predmeta spora, u visini jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak, sukladno Tarifnom broju 7. točki 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.-dalje: Tarifa), u visini od 50 bodova, što primjenom vrijednosti jednog boda od 2,00 eura, sukladno Tarifnom broju 54. Tarife, iznosi 100,00 eura, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25%, sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 25,00 eura.

7.2. Paricijski rok određen je u skladu sa člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 457. ZPP-a, od 15 dana.

7.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja, te je tuženiku na ime ukupnih troškova ovog postupka dosuđen novčani iznos od 125,00 eura.

8. U odnosu na tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, ovaj je sud isti cijenio neosnovanim.

8.1. Naime, predmet ovog postupka, a kako to i tužitelj tijekom postupka navodi, bilo je potraživanje tužitelja s osnove pružene usluge čišćenja stubišta i zajedničkih prostora u zgradi, na adresi [adresa], za razdoblje od veljače 2023. do kolovoza 2024., u ukupnom iznosu od 91,05 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki mjesečni anuitet, od dospijeća istog pa do isplate.

8.2. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela, poslovni broj: Z-35898/2022, od 08. studenog 2022. (list 42 spisa), dostavljenim uz prigovor tuženika, tada ovršenika, protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, dopušten je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 02. studenog 2022., upis uknjižbe prava vlasništva na nekretninama tuženika (E-11) koja se sastoji od neodređenog omjera dijela nekretnina u A I (jedan): k. č. br. [katastarska čestica] kuća 205,5 čhv, povezano s vlasništvom Zgrada u [adresa] u [adresa]: Četverosobni stan br. 11 na drugom katu koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, blagovaonice, kupaonice, nužnika, hodnika, drvarnice i balkona ukupne površine 122,87 m2, za korist JČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

8.3. Dakle, tuženik je ugovorom od 02. studenog 2022., temeljem kojeg je upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama izvršen 08. studenog 2022., otuđio pravo vlasništva nekretnine – stana u zgradi u [adresa], na adresi [adresa], na koju nekretninu se ovopredmetno potraživanje odnosi pa tuženik u ovdje utuženom razdoblju, odnosno u razdoblju od veljače 2023. do kolovoza 2024., nije bio vlasnikom navedene nekretnine – stana te posljedično niti obveznikom plaćanja usluga koje bi se imale odnositi na zajedničke dijelove zgrade u kojoj se predmetni stan nalazi, uključujući i troškove za pružene usluge čišćenja stubišta i zajedničkih prostora. Pritom tužitelj u tijeku postupka nije niti predložio niti dostavio dokaze na okolnost tuženikovog eventualnog korištenja predmetne nekretnine u utuženom razdoblju, koje korištenje bi eventualno predstavljalo osnov tuženikove obveze plaćanja predmetnih usluga tužitelju. U kontekstu navedenog, tužiteljevi navodi da bi tuženik bio obvezan obavijestiti tužitelja o promjeni, odnosno o prestanku njegovog prava vlasništva na nekretnini – stanu u zgradi u kojoj tužitelj pruža usluge čišćenja stubišta i zajedničkih dijelova, osim što nema uporište u kakvoj normi, prema stavu ovog suda ne bi bio niti životan. Nakon prodaje nekretnine – stana, obveza obavještavanje o promjeni vlasništva prvenstveno je na novom vlasniku jer on stupa u prava i obveze vezane uz nekretninu – stan, od trenutka stjecanja prava vlasništva istog, odnosno od trenutka upisa uknjižbe prava vlasništva u zemljišne knjige. Navedeno se ukazuje i životno nelogičnim obzirom na postojanje i funkciju ovlaštenog upravitelja zgrade.

Slijedom navedenog, obzirom tužitelj u tijeku postupka nije dokazao postojanje pravne osnove temeljem koje bi tuženik bio u obvezi prema tužitelju glede utuženog potraživanja, pri čemu je utuženo potraživanje tužitelja platila upravo nova vlasnica predmetne nekretnine – stana, kojoj je tužitelj prenio vlasništvo istog, to u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 161. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. -dalje: ZOO) te odredbe članka 158. stavka 2. ZPP-a, već je primjenom odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kako u točki III. izreke ovog rješenja.

U Rijeci 02. lipnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ovog rješenja, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.