Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-177/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Klapšića predsjednika vijeća, Jasmine Štrucelj i Michala Danečeka, članova vijeća, uz sudjelovanje Paule Vlašić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene HZ, zbog kaznenih djela iz članka 147. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018 i 126/2019 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi privatnog tužitelja DZ, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj K-46/2020 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja DZ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj K-46/2020 od 14. listopada 2024. na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026 - dalje: ZKP) okrivljena HZ oslobađa se optužbe da bi počinila u stjecaju dva kaznena djela i to kazneno djelo uvrede opisano po članku 147. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 147. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo klevete opisano po članku 142. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 142. stavak 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP privatni tužitelj se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnični postupak. Na temelju odredbe članka 149. stavak 3. ZKP privatni tužitelj dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP i to putne troškove za svjedoke ČZ i VZ u ukupnom iznosu od 36,00 eura te paušalni trošak u iznosu od 300,00 eura kao i nužne izdatke okrivljenika te nužne izdatke i nagradu njegova branitelja o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje nakon što se pribave podaci o visini tih troškova.

2. Protiv ove presude žalbu je uložio privatni tužitelj DZ, zbog bitne povrede odredaba ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da Županijski sud kao drugostupanjski sud usvoji žalbu privatnog tužitelja i preinači pobijanu presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev privatnog tužitelja, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnijela je okrivljena HZ po branitelju Ivici Matasu, odvjetniku u Šibeniku, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu privatnog tužitelja kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Odgovor na podnesak okrivljenice HZ kojim dostavlja odgovor na žalbu podnio je privatni tužitelj DZ te predlaže Županijskom sudu da u cijelosti prihvati žalbu kao osnovanu i pobije prvostupanjsku presudu, posebno zbog vidljive povrede odredaba parničnog postupka u prvostupanjskom postupku i što je presuda donesena prije završetka dokaznog postupka.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje.

6. Žalba privatnog tužitelja DZ nije osnovana.

7. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama. Međutim, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja počinio navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP. Naime, iz obrazloženja tog žalbenog navoda proizlazi da se žalitelj žali jer smatra da je zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da bi okrivljena počinila kaznena djela pogrešan i time dovodi u sumnju zapravo ispravnost činjeničnih utvrđenja suda prvog stupnja. Naime, kada žalitelj navodi da sud prvog stupnja nije dao razloge o odlučnim činjenicama iz navedenih prigovora proizlazi da on ukazuje zapravo na pogrešne zaključke prvostupanjskog suda kod ocjene pojedinih dokaza što se svodi na to da žalba zapravo upire na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Žalbom se tako upire da za odlučne činjenice sud u presudi nije dao razloge te da je sud na osnovu pogrešnih zaključaka izvedenih iz provedenih dokaza neosnovano utvrdio da je okrivljena HZ nije počinila kaznena djela koja se privatnom tužbom stavljaju na teret. Suprotno žalbenim navodima u pobijanoj presudi su dani razlozi o svim odlučnim činjenicama, a koji razlozi su navedeni jasno i određeno bez proturječja u odnosu na izvedene dokaze na temelju kojih je utvrđeno da nije dokazano da bi okrivljenica postupala na način kako joj se to privatnom tužbom stavlja na teret. Slijedom navedenog nije dakle ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP na koju se upire žalbom jer ne postoje niti proturječja o sadržaju iskaza danih u postupku i razloga koji su dani u prvostupanjskoj presudi o sadržaju tih iskaza.

8. Žalitelj navodi da je prvostupanjski sud i pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te da je i pogrešno primijenio materijalno pravo te da nije s jednakom pažnjom vrednovao sve dokaze koji su izvedeni na raspravi.

9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Po mišljenju ovog suda pravilno je prvostupanjski sud analizirao sve izvedene dokaze kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti te za svaki od izvedenih dokaza dao logičnu i uvjerljivu ocjenu da li taj dokaz prihvaća ili ne. Žalitelj u žalbi reproducira iskaze svjedoka i okrivljenice koji su dani u drugim postupcima odnosno u parničnim postupcima i u postupku pred [naziv]. Međutim, prvostupanjski sud može samo cijeniti dokaze koji su izvedeni u dokaznom postupku pred tim sudom, a kako je to ispravno i vrednovano u prvostupanjskoj presudi. Izjave koje su dane u drugim postupcima, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije mogao uspoređivati sa iskazima svjedoka ili obranom okrivljene koji su dani u ovom kaznenom postupku. Presuda se u kaznenom postupku može temeljiti isključivo i samo na iskazima svjedoka, materijalnoj dokumentaciji i obrani okrivljenika koji dokazi su izvedeni u kaznenom postupku odnosno na iskazima svjedoka koji su saslušani u ovom kaznenom postupku. Iskaze svih saslušanih svjedoka i po ocjeni ovog vijeća prvostupanjski sud je ispravno cijenio i kako pojedinačno tako i u ukupnosti sa ostalim izvedenim personalnim i materijalnim dokazima. Pri tome je i po ocjeni ovog vijeća ispravna ocjena prvostupanjskog suda da su iskazi svjedoka VZ, OZ i ZZ međusobno proturječni, ali i neživotni i nelogični. Žalitelj dokaze koji su izvedeni u prvostupanjskom postupku prikazuje selektivno, uspoređuje ih sa izjavama svjedoka danih u drugim postupcima. Na takav selektivni način prikazivanja sadržaja dokaza privatnog tužitelja pokušava prikazati kako je zaključak prvostupanjskog suda da okrivljena HZ nije počinila kaznena djela koja joj se stavljaju na teret pogrešan. Međutim, kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze te na temelju takve ocjene donio ispravan zaključak to činjenično stanje nije ni pogrešno ni nepotpuno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni iskaza ispitanih svjedoka, privatnog tužitelja kao i obrani okrivljene kao i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični, zakoniti i pravilni pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odnosno ne postojanju odlučnih činjenica čvrsto utemeljeni na izvedenim dokazima.

9.1. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer prvostupanjski sud nije proveo sučeljavanje okrivljene HZ sa svjedokinjom ZZ. Naime, prvostupanjski sud je na raspravi **.**.2024. odbio prijedlog privatnog tužitelja za sučeljavanje okrivljene HZ sa svjedokinjom ZZ kao nevažan i odugovlačeći dokazni prijedlog navodeći da činjenicu da je VZ bila u ordinaciji okrivljenice i sama okrivljenica nije osporavala pa se izvođenjem takvog dokaza ne bi utvrdile nikakve činjenice važne za donošenje odluke i samo bi se odugovlačio daljnji postupak. Navedene razloge u potpunosti prihvaća i ovo vijeće uz napomenu da se prema članku 278. stavak 1. ZKP okrivljenik može suočiti sa svjedokom samo ako se njihovi iskazi ne slažu u važnim činjenicama, a što ovdje nije slučaj. Kako je prvostupanjski sud presudu donio i objavio nakon završetka dokaznog postupka nisu osnovani niti žalbeni navodi da je presuda donijeta prije nego što je prvostupanjski sud izveo sve dokaze.

10. U odnosu na žalbene navode da okrivljena na raspravi tijekom iznošenja obrane nije iskazivala samostalno već uz pomoć drugih osoba ističe se da tijekom iznošenja obrane okrivljene na raspravi kojoj je nazočio privatni tužitelj DZ stranke nisu imale primjedbi na izvođenje dokaza na tom ročištu pa su takvi žalbeni navodi po ocjeni ovog vijeća neutemeljeni i paušalni.

11. Kako žalitelj nije doveo u pitanje zaključke prvostupanjskog suda te kako nisu nađene niti povrede na koje ovaj sud prema članku 476. stavak 1. ZKP pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP presuđeno kao u izreci.

U Karlovcu 2. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Klapšić