Poslovni broj: P-1370/2019
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica Plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], zastupana po punomoćniku Boži Vrkiću i Ivanu Šalini, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženice Addiko banka d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović, odvjetnicima iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave dana 13. svibnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i zamjenice punomoćnika tužiteljice te odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te objave 01. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj: 236-302/2003 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, zaključen između tužiteljice i tuženika, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti-vratiti tužiteljici iznos od 68.334,82 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
−iznos od 301,12 EUR sa kamatom od 30.12.2006. godine
−iznos od 301,12 EUR sa kamatom od 05.02.2007. godine
−iznos od 300,67 EUR sa kamatom od 29.03.2007. godine
−iznos od 293,76 EUR sa kamatom od 03.05.2007. godine
−iznos od 324,63 EUR sa kamatom od 19.06.2007. godine
−iznos od 337,70 EUR sa kamatom od 09.07.2007. godine
−iznos od 337,70 EUR sa kamatom od 16.07.2007. godine
−iznos od 337,70 EUR sa kamatom od 13.08.2007. godine
−iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 03.09.2007. godine
−iznos od 322,08 EUR sa kamatom od 04.10.2007. godine
−iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 14.11.2007. godine
−iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 15.12.2007. godine
−iznos od 331,81 EUR sa kamatom od 03.01.2008. godine
−iznos od 338,36 EUR sa kamatom od 04.02.2008. godine
−iznos od 338,44 EUR sa kamatom od 11.03.2008. godine
−iznos od 361,03 EUR sa kamatom od 14.04.2008. godine
−iznos od 353,97 EUR sa kamatom od 13.05.2008. godine
−iznos od 353,97 EUR sa kamatom od 03.06.2008. godine
−iznos od 353,97 EUR sa kamatom od 08.07.2008. godine
−iznos od 358,35 EUR sa kamatom od 18.08.2008. godine
−iznos od 358,35 EUR sa kamatom od 29.09.2008. godine
−iznos od 351,74 EUR sa kamatom od 16.10.2008. godine
−iznos od 381,88 EUR sa kamatom od 31.10.2008. godine
−iznos od 0,81 EUR sa kamatom od 03.11.2008. godine
−iznos od 367,38 EUR sa kamatom od 02.12.2008. godine
−iznos od 393,95 EUR sa kamatom od 31.12.2008. godine
−iznos od 397,78 EUR sa kamatom od 02.02.2009. godine
−iznos od 399,51 EUR sa kamatom od 02.03.2009. godine
−iznos od 394,74 EUR sa kamatom od 31.03.2009. godine
−iznos od 395,65 EUR sa kamatom od 30.04.2009. godine
−iznos od 388,36 EUR sa kamatom od 01.06.2009. godine
−iznos od 382,99 EUR sa kamatom od 30.06.2009. godine
−iznos od 384,42 EUR sa kamatom od 31.07.2009. godine
−iznos od 387,25 EUR sa kamatom od 31.08.2009. godine
−iznos od 387,00 EUR sa kamatom od 30.09.2009. godine
−iznos od 384,14 EUR sa kamatom od 02.11.2009. godine
−iznos od 374,25 EUR sa kamatom od 30.11.2009. godine
-iznos od 0,02 EUR sa kamatom od 01.12.2009. godine
−iznos od 15,23 EUR sa kamatom od 02.12.2009. godine
−izos od 283,40 EUR sa kamatom od 31.12.2009. godine
−izos od 110,33 EUR sa kamatom od 05.01.2010. godine
−iznos od 291,30 EUR sa kamatom od 01.02.2010. godine
−iznos od 90,25 EUR sa kamatom od 03.02.2010. godine
−iznos od 17,77 EUR sa kamatom od 04.02.2010. godine
−iznos od 244,44 EUR sa kamatom od 01.03.2010. godine
−iznos od 95,56 EUR sa kamatom od 04.03.2010. godine
−iznos od 58,25 EUR sa kamatom od 09.03.2010. godine
−iznos od 124,31 EUR sa kamatom od 31.03.2010. godine
−iznos od 159,22 EUR sa kamatom od 07.04.2010. godine
−iznos od 122,97 EUR sa kamatom od 22.04.2010. godine
−iznos od 142,48 EUR sa kamatom od 30.04.2010. godine
−iznos od 156,02 EUR sa kamatom od 07.05.2010. godine
−iznos od 112,22 EUR sa kamatom od 14.05.2010. godine
−iznos od 158,53 EUR sa kamatom od 01.06.2010. godine
−iznos od 159,27 EUR sa kamatom od 04.06.2010. godine
−iznos od 95,92 EUR sa kamatom od 10.06.2010. godine
−iznos od 91,95 EUR sa kamatom od 30.06.2010. godine
−iznos od 158,56 EUR sa kamatom od 05.07.2010. godine
−iznos od 183,29 EUR sa kamatom od 12.07.2010. godine
−iznos od 430,20 EUR sa kamatom od 02.08.2010. godine
−iznos od 446,19 EUR sa kamatom od 31.08.2010. godine
−iznos od 440,41 EUR sa kamatom od 30.09.2010. godine
−iznos od 431,12 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine
−iznos od 450,73 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
−iznos od 468,18 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
−iznos od 450,79 EUR sa kamatom od 31.01.2011. godine
−iznos od 457,49 EUR sa kamatom od 28.02.2011. godine
−iznos od 449,72 EUR sa kamatom od 31.03.2011. godine
−iznos od 451,13 EUR sa kamatom od 30.04.2011. godine
−iznos od 484,00 EUR sa kamatom od 31.05.2011. godine
−iznos od 487,20 EUR sa kamatom od 30.06.2011. godine
−iznos od 514,66 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
−iznos od 500,55 EUR sa kamatom od 31.08.2011. godine
−iznos od 485,11 EUR sa kamatom od 30.09.2011. godine
−iznos od 468,88 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
−iznos od 467,73 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
−iznos od 474,87 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
-iznos od 481,10 EUR sa kamatom od 31.01.2012. godine
−iznos od 481,94 EUR sa kamatom od 29.02.2012. godine
−iznos od 477,63 EUR sa kamatom od 31.03.2012. godine
−iznos od 480,54 EUR sa kamatom od 30.04.2012. godine
−iznos od 482,53 EUR sa kamatom od 31.05.2012. godine
−iznos od 479,18 EUR sa kamatom od 30.06.2012. godine
−iznos od 480,06 EUR sa kamatom od 31.07.2012. godine
−iznos od 477,55 EUR sa kamatom od 31.08.2012. godine
−iznos od 472,20 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine
−iznos od 477,98 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
−iznos od 480,76 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
−iznos od 478,74 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
−iznos od 467,83 EUR sa kamatom od 31.01.2013. godine
−iznos od 477,10 EUR sa kamatom od 28.02.2013. godine
−iznos od 477,91 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine
−iznos od 474,27 EUR sa kamatom od 30.04.2013. godine
−iznos od 210,38 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
−iznos od 91,58 EUR sa kamatom od 31.05.2013. godine
−iznos od 147,39 EUR sa kamatom od 03.06.2013. godine
−iznos od 14,94 EUR sa kamatom od 04.06.2013. godine
−iznos od 72,87 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine
−iznos od 389,67 EUR sa kamatom od 02.07.2013. godine
−iznos od 465,46 EUR sa kamatom od 31.07.2013. godine
−iznos od 469,91 EUR sa kamatom od 31.08.2013. godine
−iznos od 476,07 EUR sa kamatom od 30.09.2013. godine
−iznos od 472,90 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
−iznos od 475,15 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
−iznos od 421,96 EUR sa kamatom od 30.06.2014. godine
−iznos od 425,69 EUR sa kamatom od 31.07.2014. godine
−iznos od 428,82 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine
−iznos od 428,17 EUR sa kamatom od 30.09.2014. godine
−iznos od 429,31 EUR sa kamatom od 21.10.2014. godine
−iznos od 0,42 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine
−iznos od 66,36 EUR sa kamatom od 26.11.2014. godine
−iznos od 134,61 EUR sa kamatom od 02.12.2014. godine
−iznos od 139,06 EUR sa kamatom od 31.12.2014. godine
−iznos od 139,16 EUR sa kamatom od 31.01.2015. godine
−iznos od 125,69 EUR sa kamatom od 28.02.2015. godine
−iznos od 124,52 EUR sa kamatom od 31.03.2015. godine
−iznos od 14,64 EUR sa kamatom od 02.04.2015. godine
-iznos od 134,67 EUR sa kamatom od 30.04.2015. godine
−iznos od 139,16 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine
−iznos od 134,67 EUR sa kamatom od 30.06.2015, godine
−iznos od 139,16 EUR sa kamatom od 31.07.2015. godine
−iznos od 139,16 EUR sa kamatom od 31.08.2015. godine
−iznos od 134,67 EUR sa kamatom od 30.09.2015. godine
−iznos od 139,16 EUR sa kamatom od 31.10.2015. godine
−iznos od 431,95 EUR sa kamatom od 30.11.2015. godine
−iznos od 431,95 EUR sa kamatom od 31.12.2015. godine
−iznos od 193,94 EUR sa kamatom od 01.02.2016. godine
−iznos od 193,01 EUR sa kamatom od 29.02.2016. godine
−iznos od 190,57 EUR sa kamatom od 31.03.2016. godine
−iznos od 189,42 EUR sa kamatom od 30.04.2016. godine
−iznos od 27,38 EUR sa kamatom od 31.05.2016. godine
−iznos od 162,52 EUR sa kamatom od 04.06.2016. godine
−iznos od 190,29 EUR sa kamatom od 30.06.2016. godine
−iznos od 188,38 EUR sa kamatom od 01.08.2016. godine
−iznos od 188,34 EUR sa kamatom od 31.08.2016. godine
−iznos od 189,15 EUR sa kamatom od 30.09.2016. godine
−iznos od 188,86 EUR sa kamatom od 31.10.2016. godine
−iznos od 189,72 EUR sa kamatom od 30.11.2016. godine
−iznos od 190,41 EUR sa kamatom od 31.12.2016. godine
−iznos od 229,69 EUR sa kamatom od 31.01.2017. godine
−iznos od 373,08 EUR sa kamatom od 28.02.2017. godine
−iznos od 373,57 EUR sa kamatom od 31.03.2017. godine
−iznos od 301,14 EUR sa kamatom od 30.04.2017. godine
−iznos od 73,92 EUR sa kamatom od 04.05.2017. godine
−iznos od 202,00 EUR sa kamatom od 31.05.2017. godine
−iznos od 170,40 EUR sa kamatom od 02.06.2017. godine
−iznos od 148,72 EUR sa kamatom od 30.06.2017. godine
−iznos od 2,99 EUR sa kamatom od 30.06.2017. godine
−iznos od 220,34 EUR sa kamatom od 30.06.2017. godine
−iznos od 8,67 EUR sa kamatom od 14.07.2017. godine
−iznos od 371,60 EUR sa kamatom od 31.07.2017. godine
−iznos od 371,69 EUR sa kamatom od 31.08.2017. godine
−iznos od 376,01 EUR sa kamatom od 30.09.2017. godine
−iznos od 376,56 EUR sa kamatom od 31.10.2017. godine
−iznos od 144,65 EUR sa kamatom od 30.11.2017. godine
−iznos od 220,36 EUR sa kamatom od 04.12.2017. godine
−iznos od 13,47 EUR sa kamatom od 06.12.2017. godine
-iznos od 310,31 EUR sa kamatom od 31.12.2017. godine
−iznos od 66,16 EUR sa kamatom od 04.01.2018. godine
−iznos od 13,30 EUR sa kamatom od 31.01.2018. godine
−iznos od 222,27 EUR sa kamatom od 02.02.2018. godine
−iznos od 132,72 EUR sa kamatom od 08.02.2018. godine
−iznos od 3,82 EUR sa kamatom od 12.02.2018. godine
−iznos od 0,58 EUR sa kamatom od 28.02.2018. godine
−iznos od 219,10 EUR sa kamatom od 02.03.2018. godine
−iznos od 153,50 EUR sa kamatom od 05.03.2018. godine
−iznos od 1,56 EUR sa kamatom od 31.03.2018. godine
−iznos od 225,13 EUR sa kamatom od 04.04.2018. godine
−iznos od 145,76 EUR sa kamatom od 09.04.2018. godine
−iznos od 51,62 EUR sa kamatom od 30.04.2018. godine
−iznos od 221,04 EUR sa kamatom od 04.05.2018. godine
−iznos od 9,29 EUR sa kamatom od 09.05.2018. godine
−iznos od 98,88 EUR sa kamatom od 09.05.2018. godine
−iznos od 220,94 EUR sa kamatom od 04.06.2018. godine
−iznos od 151,79 EUR sa kamatom od 06.06.2018. godine
−iznos od 0,05 EUR sa kamatom od 30.06.2018. godine
−iznos od 221,38 EUR sa kamatom od 04.07.2018. godine
−iznos od 145,91 EUR sa kamatom od 04.07.2018. godine
−iznos od 2,63 EUR sa kamatom od 24.07.2018. godine
−iznos od 370,65 EUR sa kamatom od 31.07.2018. godine
−iznos od 372,20 EUR sa kamatom od 31.08.2018. godine
−iznos od 372,02 EUR sa kamatom od 30.09.2018. godine
−iznos od 372,12 EUR sa kamatom od 31.10.2018. godine
−iznos od 371,62 EUR sa kamatom od 30.11.2018. godine
−iznos od 371,70 EUR sa kamatom od 31.12.2018. godine
−iznos od 359,65 EUR sa kamatom od 31.01.2019. godine
−iznos od 372,29 EUR sa kamatom od 28.02.2019. godine
−iznos od 372,22 EUR sa kamatom od 31.03.2019. godine
−iznos od 371,57 EUR sa kamatom od 30.04.2019. godine
−iznos od 259,46 EUR sa kamatom od 31.05.2019. godine
−iznos od 112,38 EUR sa kamatom od 04.06.2019. godine
−iznos od 148,24 EUR sa kamatom od 30.06.2019. godine
−iznos od 222,32 EUR sa kamatom od 04.07.2019. godine
−iznos od 2,51 EUR sa kamatom od 09.07.2019. godine
−iznos od 7,84 EUR sa kamatom od 16.07.2019. godine
−iznos od 49,59 EUR sa kamatom od 31.07.2019. godine
−iznos od 224,25 EUR sa kamatom od 02.08.2019. godine
-iznos od 92,19 EUR sa kamatom od 08.08.2019. godine
−iznos od 274,39 EUR sa kamatom od 31.08.2019. godine
−iznos od 366,79 EUR sa kamatom od 04.09.2019. godine
−iznos od 92,62 EUR sa kamatom od 04.09.2019. godine
−iznos od 0,07 EUR sa kamatom od 30.09.2019. godine
−iznos od 237,34 EUR sa kamatom od 31.10.2019. godine
−iznos od 132,5 EUR sa kamatom od 04.11.2019. godine
−iznos od 36,73 EUR sa kamatom od 30.11.2019. godine
−iznos od 230,18 EUR sa kamatom od 04.12.2019. godine
−iznos od 101,78 EUR sa kamatom od 10.12.2019. godine
−iznos od 94 EUR sa kamatom od 31.12.2019. godine
−iznos od 229,9 EUR sa kamatom od 03.01.2020. godine
−iznos od 45,39 EUR sa kamatom od 09.01.2020. godine
−iznos od 226,5 EUR sa kamatom od 04.02.2020. godine
−iznos od 98,19 EUR sa kamatom od 04.02.2020. godine
−iznos od 40,93 EUR sa kamatom od 05.02.2020. godine
−iznos od 181,52 EUR sa kamatom od 29.02.2020. godine
−iznos od 185,64 EUR sa kamatom od 04.03.2020. godine
−iznos od 225,88 EUR sa kamatom od 31.03.2020. godine
−iznos od 148,37 EUR sa kamatom od 01.04.2020. godine
−iznos od 82,52 EUR sa kamatom od 30.04.2020. godine
−iznos od 232,16 EUR sa kamatom od 04.05.2020. godine
−iznos od 56,72 EUR sa kamatom od 12.05.2020. godine
−iznos od 84,76 EUR sa kamatom od 31.05.2020. godine
−iznos od 231,96 EUR sa kamatom od 04.06.2020. godine
−iznos od 55,4 EUR sa kamatom od 12.06.2020. godine
−iznos od 6,45 EUR sa kamatom od 30.06.2020. godine
−iznos od 231,75 EUR sa kamatom od 03.07.2020. godine
−iznos od 92,91 EUR sa kamatom od 08.07.2020. godine
−iznos od 40,01 EUR sa kamatom od 10.07.2020. godine
−iznos od 17,7 EUR sa kamatom od 29.07.2020. godine
−iznos od 200,17 EUR sa kamatom od 31.07.2020. godine
−iznos od 164,74 EUR sa kamatom od 04.08.2020. godine
−iznos od 366,42 EUR sa kamatom od 31.08.2020. godine
−iznos od 367,64 EUR sa kamatom od 30.09.2020. godine
−iznos od 368,82 EUR sa kamatom od 31.10.2020. godine
−iznos od 368,02 EUR sa kamatom od 30.11.2020. godine
−iznos od 337,37 EUR sa kamatom od 31.12.2020. godine
−iznos od 29,94 EUR sa kamatom od 04.01.2021. godine
−iznos od 365,65 EUR sa kamatom od 07.01.2021. godine
-iznos od 366,54 EUR sa kamatom od 28.02.2021. godine
−iznos od 366,28 EUR sa kamatom od 31.03.2021. godine
−iznos od 365,5 EUR sa kamatom od 30.04.2021. godine
−iznos od 17,7 EUR sa kamatom od 11.05.2021. godine
−iznos od 320,12 EUR sa kamatom od 31.05.2021. godine
−iznos od 43,31 EUR sa kamatom od 01.06.2021. godine
−iznos od 189,78 EUR sa kamatom od 30.06.2021. godine
−iznos od 172,7 EUR sa kamatom od 01.07.2021. godine
−iznos od 361,26 EUR sa kamatom od 31.07.2021. godine
−iznos od 360,35 EUR sa kamatom od 31.08.2021. godine
−iznos od 360,97 EUR sa kamatom od 30.09.2021. godine
−iznos od 361,61 EUR sa kamatom od 31.10.2021. godine
−iznos od 362,07 EUR sa kamatom od 30.11.2021. godine
−iznos od 362 EUR sa kamatom od 31.12.2021. godine
−iznos od 360,06 EUR sa kamatom od 31.01.2022. godine
−iznos od 360,76 EUR sa kamatom od 28.02.2022. godine
−iznos od 362,37 EUR sa kamatom od 31.03.2022. godine
−iznos od 361,72 EUR sa kamatom od 30.04.2022. godine
−iznos od 360,34 EUR sa kamatom od 31.05.2022. godine
−iznos od 16,83 EUR sa kamatom od 11.06.2022. godine
−iznos od 360,04 EUR sa kamatom od 30.06.2022. godine
−iznos od 357,82 EUR sa kamatom od 31.07.2022. godine
−iznos od 357,32 EUR sa kamatom od 31.08.2022. godine
−iznos od 358,44 EUR sa kamatom od 30.09.2022. godine
−iznos od 358,56 EUR sa kamatom od 31.10.2022. godine
−iznos od 359,49 EUR sa kamatom od 30.11.2022. godine
−iznos od 358,79 EUR sa kamatom od 31.12.2022. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 30. prosinca 2006. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05 % polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% polugodišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2019. godine pa do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2020. godine pa do 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2020. godine pa do 31. prosinca 2020.godine, po stopi od 5,75% polugodišnje za razdoblje od 01. siječnja 2021. godine pa do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% polugodišnje za razdoblje od 01. srpnja 2021. godine pa do 31. prosinca 2021. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".
II. Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1.Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 3 i čl. 6 Ugovora o kreditu broj: 236-302/2003 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna i odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio, kao i promjenjivom tečaju CHF a koje promjene su izvršene nakon 17. studenog 2006. godine.
2. Dužan je tuženik isplatiti-vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa i ništetne valutne klauzule, odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 7.898,93 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na: −iznos od 405,61 EUR sa kamatom od 30.6.2010. godine
−iznos od 13,65 EUR sa kamatom od 30.6.2010. godine
−iznos od 22,95 EUR sa kamatom od 5.7.2010. godine
−iznos od 92,05 EUR sa kamatom od 12.7.2010. godine
−iznos od 124,69 EUR sa kamatom od 2.8.2010. godine
−iznos od 141,42 EUR sa kamatom od 31.8.2010. godine
−iznos od 135,64 EUR sa kamatom od 30.9.2010. godine
−iznos od 126,34 EUR sa kamatom od 2.11.2010. godine
−iznos od 145,96 EUR sa kamatom od 30.11.2010. godine
−iznos od 163,41 EUR sa kamatom od 31.12.2010. godine
−iznos od 146,02 EUR sa kamatom od 31.1.2011. godine
−iznos od 152,71 EUR sa kamatom od 28.2.2011. godine
−iznos od 144,95 EUR sa kamatom od 31.3.2011. godine
−iznos od 146,36 EUR sa kamatom od 30.4.2011. godine
−iznos od 179,23 EUR sa kamatom od 31.5.2011. godine
−iznos od 182,43 EUR sa kamatom od 30.6.2011. godine
−iznos od 209,89 EUR sa kamatom od 1.8.2011. godine
−iznos od 195,78 EUR sa kamatom od 31.8.2011. godine
−iznos od 180,34 EUR sa kamatom od 30.9.2011. godine
−iznos od 164,11 EUR sa kamatom od 31.10.2011. godine
−iznos od 162,96 EUR sa kamatom od 30.11.2011. godine
−iznos od 170,10 EUR sa kamatom od 31.12.2011. godine
−iznos od 176,33 EUR sa kamatom od 31.1.2012. godine
−iznos od 177,16 EUR sa kamatom od 29.2.2012. godine
−iznos od 172,85 EUR sa kamatom od 31.3.2012. godine
−iznos od 175,76 EUR sa kamatom od 30.4.2012. godine
−iznos od 177,75 EUR sa kamatom od 31.5.2012. godine
−iznos od 174,41 EUR sa kamatom od 30.6.2012. godine
−iznos od 175,29 EUR sa kamatom od 31.7.2012. godine
−iznos od 172,78 EUR sa kamatom od 31.8.2012. godine
−iznos od 167,43 EUR sa kamatom od 1.10.2012. godine
−iznos od 173,21 EUR sa kamatom od 31.10.2012. godine
−iznos od 175,99 EUR sa kamatom od 30.11.2012. godine
−iznos od 173,96 EUR sa kamatom od 31.12.2012. godine
−iznos od 163,06 EUR sa kamatom od 31.1.2013. godine
−iznos od 172,32 EUR sa kamatom od 28.2.2013. godine
−iznos od 173,13 EUR sa kamatom od 2.4.2013. godine
−iznos od 169,50 EUR sa kamatom od 30.4.2013. godine
−iznos od 71,37 EUR sa kamatom od 31.5.2013. godine
−iznos od 73,19 EUR sa kamatom od 3.6.2013. godine
-iznos od 14,94 EUR sa kamatom od 4.6.2013. godine
−iznos od 17,19 EUR sa kamatom od 1.7.2013. godine
−iznos od 140,58 EUR sa kamatom od 2.7.2013. godine
−iznos od 160,69 EUR sa kamatom od 31.7.2013. godine
−iznos od 165,14 EUR sa kamatom od 31.8.2013. godine
−iznos od 171,30 EUR sa kamatom od 30.9.2013. godine
−iznos od 168,12 EUR sa kamatom od 31.10.2013. godine
−iznos od 170,37 EUR sa kamatom od 30.11.2013. godine
−iznos od 114,14 EUR sa kamatom od 30.6.2014. godine
−iznos od 117,86 EUR sa kamatom od 31.7.2014. godine
−iznos od 121,00 EUR sa kamatom od 1.9.2014. godine
−iznos od 120,35 EUR sa kamatom od 30.9.2014. godine
−iznos od 123,06 EUR sa kamatom od 31.10.2014. godine
po stopi od 15 % godišnje za razdoblje od 19. lipnja 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
III. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.181,81 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik dana 17. studenoga 2006. godine zaključili Ugovor o kreditu broj 236-302/2006 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kreditni iznos od 80.000,00 CHF. Spomenutim ugovorom ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 3,88 % (čl. 3 i čl. 6). Tuženik je, s obzirom na odredbe cit. Ugovora jednom obavijestio tužiteljicu o promjeni kamatne stope na što je tužiteljica usmeno prigovorila dok je kasnije promjene vršio bez da o tome obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način tako da tužiteljica nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica je kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet u odnosu na prvotni, znatno porastao, međutim kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali su bez ikakvog rezultata. Promjene tuženika u pogledu kamatne stope su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tuženik kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužiteljice. Ni stanje na međunarodnom tržištu ne ide tuženiku u prilog budući su tamo prilike takve da kamatne stope dramatično padaju. Naime, na međunarodnom tržištu kamata na švicarske franke se određuje u skladu sa kretanjima kamata koje banke međusobno određuju jedna prema drugoj prilikom pozajmljivanja. Od početka 2009. godine Libor neprestano pada tako da je tada kamatna stopa na CHF bila 0,53% pa je, dakle, jasno da stanje na tom tržištu nije ono što je utjecalo na povećanje sporne kamate. Upravo prateći stanje na tom međunarodnom tržištu tuženik je tužiteljici trebao spustiti kamate. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tome nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužitelj nije mogao pregovarati. Nju je tužiteljica, kao slabija ekonomska strana, morala prihvatiti i povinuti se sili jačega. Sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, sporna odredba ne navodi na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa. Ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužiteljicu u neravnopravan položaj. Njoj prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope. Bez tih podataka tužiteljica kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjeni kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženiku kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. toga zakona ništetne. Dakle, tuženik je mijenjao kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužiteljice iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogao učiniti i u korist tužiteljice. Kako to tuženik nije činio to je njegovo postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Odredba tuženika je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tuženika je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8 te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su u suprotnosti i sa odredbama čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 EEZ. Pored promjenjive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli Ugovorena u spornom Ugovoru o kreditu je kao nepoštena odredba ništetna. Naime, kolektivnom presudom po tužbi potrošača pa i protiv tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. Naime, s obzirom da je tužitelj zaduživan po tečaju CHF koji, kao takav, nikada nije primio te mu je mjesečni anuitet obračunavan po tečaju tuženika na dan isplate to je tužitelj i na taj način izvršio povrat iznosa koji, kao takav, nije morao. Ni o ovoj odredbi Ugovora o kreditu, kao ni o ostalim odredbama tužiteljica kao slabija ugovorna strana nije mogao pregovarati. Osim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, za koje odredbe je od strane Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno da su ništetne, ništetne su i ostale odredbe što, svakako, čini Ugovor o kreditu ništetnim u cijelosti. Naime, bez tih odredbi Ugovor o kreditu ne može opstati na bilo koji način, što ga opet u konačnici čini ništetnim. Upravo stoga, a polazeći od odredbi Zakona o obveznim odnosima i to konkretno čl. 1111. svaka od ugovornih strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem takvog ništetnog pravnog posla primila. Međutim, za razliku od tužiteljice, tužena strana je nepoštena, pa je ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos tužiteljici dok s druge strane tužiteljica ima pravo na povrat zakonskih zateznih kamata na isplaćene iznose. Kada se učini prijeboj međusobnih uplata i to na strani tuženika iznosa glavnice bez kamata dok na strani tužiteljice imamo mjesečne anuitete sa zakonskim zateznim kamatama ispada da je tužiteljica u tom slučaju isplatila i pretplatila pozamašen iznos. U svakom slučaju, tužiteljica ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatila s osnova nezakonitog povećanja po promjenjivoj kamatnoj stopi te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici. Tužiteljica napominje i da je nepoštena praksa prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena.
2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu u bitnome osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice, te ističe kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan zbog provedene konverzije, te kako tužitelj nema pravni interes tražiti ono što potražuje u ovom postupku, a zbog činjenice da je provedena konverzija ugovora. S tim u vezi tuženik upućuje na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz rješenja od 4. ožujka 2020.g. Broj: Gos 1/2019-36 kojim se navodi da se pravni interes ne bi mogao isključiti jedino u slučaju cit. „onih konverzija koje nisu provedene suglasno strogim odredbama tog Zakona. S obzirom da se radi o ugovoru o kreditu za koji je provedena konverzija sukladno ZIDZPK te s obzirom da tužitelj ne osporava da je konverzija provedena pravilno sukladno strogim odredbama ZIDZPK, jasno je da tužitelj nema pravni interes vodi ovaj postupak. Neosnovan je i prvo istaknuti tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, jer sve i da bi i bile ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i odredba kojom je tuženik ovlašten mijenjati kamatnu stopu svojom odlukom, a što tuženik osporava, isto ne bi dovelo do ništetnosti cijelog ugovora o kreditu. U skladu s člankom 81. stavkom 4. Zakona o zaštiti potrošača tuženik je dužan (a time i ovlašten) dokazati da se o takvim odredbama pojedinačno pregovaralo (a o čemu tuženik predlaže dokaze u konkretnom postupku), zbog čega takve odredbe u skladu s člankom 81. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ne bi bile nepoštene, a time niti ništetne. Podredno, tuženik ukazuje i predlaže dokaze da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Tuženik ističe kako je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze, u potpunosti postupao sukladno svim važećim kogentnim propisima. Tuženik je postupao i sukladno Zakonu o kreditnim institucijama, te je od stupanja na snagu istog zakona, potrošače obavještavao o promjeni kamatne stope 15 dana prije primjene izmijenjene kamatne stope te im uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan, a sve sukladno članku 308. stavku 1. navedenog zakona. Tuženik da se u cijelosti pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača. Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine određuje u članku 59. obvezan sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu, a koji treba obuhvaćati i cit. „odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti. Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. godine mijenja gore navedenu odredbu, i to u članku 74. utoliko što pored gore navedenog sadržaja, ugovor mora sadržavati i cit.: „U slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu, pisani ugovor mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti. Niti stari niti novi Zakon o zaštiti potrošača ne propisuje da je tuženik kao banka trebao imati egzaktne parametre, već pretpostavke, odnosno sukladno Zakonu o kreditnim institucijama uvjete, a što je tuženik i ispunio (kako je gore obrazloženo). Tuženik, dakle, sve do stupanja na snagu izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine, a koje su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014. godine, nije imao zakonsku obvezu glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da uvede egzaktne parametre promjenjivosti kamatne stope. Konačno, ugovorna odredba o kamatnoj stopi u potpunosti je u skladu i s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, ugovorena kamatna stopa iz predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja dopuštenu i odredivu kamatnu stopu, sukladno članku 269. stavak 2. i članku 272. Zakona o obveznim odnosima. Odredivost kamatne stope ogleda se u tome da su postojale pretpostavke za određivanje iste, a da ni u kojem slučaju kamatna stopa nije mogla prijeći najvišu dopuštenu kamatnu stopu. Dakle, ugovaranjem promjenjive kamatne stope, tužitelj je nesumnjivo pristao na promjenjivost iste za koju je jasno određeno da se mijenja odlukom tuženika kao banke, a što je istome pojašnjeno, te koja će se kretati u granicama zakonom dopuštene kamatne stope. Stoga je ista i u skladu s kogentnim odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tuženik ističe kako se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom sukladno odredbi iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe kako se o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača. U odnosu na navod tužitelja da bi bila ništetna ugovorna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, tuženik navodi da je Sukladno odredbi iz članka 81. Zakona o zaštiti potrošača na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe kako se o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, zbog čega se ne može raditi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača, te da je kreditni referent (radnik tuženika) prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužitelju objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužitelja te mu je i javni bilježnik prilikom solemnizacije protumačio značenje svih ugovornih odredbi, objasnio mu pravne posljedice koje iz Ugovora o kreditu za njega proizlaze, utvrdio kako su mu iste jasne i razumljive te se uvjerio o njegovoj pravoj i ozbiljnoj volji za sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu navedenog sadržaja, te predlaže njihovo saslušanje i kreditnog referenta i javnog bilježnika. U slučaju da bi se utvrdilo da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, a što se osporava, tuženik ističe kako je za utvrđenje poštenosti/nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potrebno provesti test poštenja sporne ugovorne odredbe. Nije životno niti pravno uvjerljivo tvrditi da odredba o valutnoj klauzuli sama po sebi može prouzročiti neravnotežu između ugovornih stranaka na štetu potrošača. Odredba o valutnoj klauzuli može dovesti do toga da novčana obveza u hrvatskoj kuni bude veća ili manja za dužnika, ovisno o kretanju tečaja hrvatske kune u odnosu na stranu valutu. Podjednako je moguće da tečaj kune u odnosu na CHF poraste ili padne, što znači da je postojala jednaka mogućnost da ukupna obveza tužitelja u hrvatskim kunama bude veća ili manje od inicijalno predviđene obveze u kunama. Također je potrebno uzeti u obzir da nije bilo značajnijih fluktuacija CHF sve do 2009. godine, iz čega proizlazi da tuženik, jednako kao ni tužitelj, nije imao razumnog osnova predvidjeti značajniji porast CHF-a. S obzirom na navedeno, očito je kako niti tuženik, niti Hrvatska narodna banka, niti bilo tko drugi nisu mogli predvidjeti kretanje tečaja CHF, iz čega proizlazi kako je tuženik postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Na okolnost da tuženik nije mogao pouzdano procijeniti kretanje CHF tečaja tuženik dostavlja projekcije kretanja tečaja i kamatnih stopa koje su pripremljene na temelju istraživanja trećih strana (ING, Deutsche Bank, UBS, Morgan Stanley itd.). Također, na okolnost da tuženik nije mogao procijeniti kretanje CHF tečaja predlaže se saslušanje svjedoka NKD i CK. Ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Tuženik ističe da bi utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli na način kako to traži tužitelj dovela do posljedice kao da je među ugovornim stranama ugovorena fiksna kamatna stopa, a da se ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ispunjava kao ugovor o kreditu u HRK, primjenjujući pritom na njega kamatnu stopu koja vrijedi za ugovor o kreditu u CHF. . U slučaju da sud nađe osnovanim zahtjev tužitelja, tuženik ističe i prigovor zastare za potraživanja tužitelja na isplatu utuženog iznosa po osnovi sporne ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu, a s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Budući da bi se u tom slučaju radilo o stjecanju bez osnove, tužitelj ističe kako se u tom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godine za povrat tako plaćenih iznosa. Također, ukoliko bi sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja, tuženik ističe kako je tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu postupao savjesno i u dobroj vjeri, zbog čega tužitelj nema pravo na zatezne kamate prije podnošenja tužbe.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao Ugovor o kreditu broj 236- 302/2006 (l.s. 5-10), Aneks Ugovora o kreditu (l.s. 17-20, 25-26), Izjava tužiteljice (l.s. 20, 28), Izračun konverzije (l.s. 21, 29), Obavijest o provedenoj konverziji (l.s. 49), otplatni plan (l.s. 50-52. 184-230), saslušana svjedokinja javna bilježnica Alkica Kolega Zubčić (l.s.235), svjedok JK, djelatnik banke (l.s. 241), Specifikacija uplata (l.s 52-55), sudska praksa (l.s. 56-68, 70-104), kreditni prijedlog (l.s. 105-112), Promotivni letci banke (l.s. 113-135), Metodologija promijene kamatne stope (l.s. 69), Izjava svjedoka GK (l.s 172-176), nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Majde Korljan (l.s.243-273), očitovanje vještaka (l.s. 318), dopuna Nalaza i mišljenja (l.s. 349- 356), te je saslušao tužiteljicu (l.s. 375).
3.1. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22, 155/23 dalje u tekstu ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan kako je navedeno pod I. izreke ove presude, dok je našao eventualni tužbeni zahtjev tužiteljice naveden pod II. i III. izreke presude osnovanim.
4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti Ugovora i odredaba Ugovora o kreditu broj 236-302/2006 sklopljenog između stranaka, te zahtjev za isplatom, sve na ime stečenog bez osnove.
5. U konkretnom slučaju na temelju izvedenih dokaza utvrđene su sljedeće činjenice:
-da su stranke 17. 11. 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj:236-302/2006 gdje se navodi da se radi o stambenom kreditu, kojim ugovorom je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 80.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita,
-da je kredit odobren s rokom otplate 19 godina, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja dospijeća,
-da je u čl. 3. Ugovora ugovorena godišnja kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 3,88%, time da je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke,
-da su stranke zaključile Aneks ugovora o kreditu, te da je na dan 30. rujna 2015. tuženik utvrdio preplatu u iznosu od 18.119,92 HRK, 2.404,93 Eura, te da nijedna od stranaka ne osporava zakonitost konverzije provedene sklapanjem dodatka ugovora o kreditu
6. Prvenstveno je istaći da je, po ocjeni ovog suda, tužiteljica u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu imala status potrošača i stoga se ista može pozivati na utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu.
7. Naime, prema odredbi čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Pritom valja reći kako su nacionalni sudovi država članica Europske unije dužni tumačiti nacionalno zakonodavstvo u skladu s pravom Europske unije, i za sve nacionalne sudove država članica, obvezujućom sudskom praksom Suda Europske unije.
8. Slijedom tumačenja Suda Europske unije, za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan je kriterij svrhe u koju je fizička osoba sklopila konkretan ugovor (objektivan kriterij). Pritom je sud dužan po službenoj dužnosti, imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora, utvrditi je li riječ o ugovoru koji je fizička osoba sklopila u privatne svrhe ili u svrhu obavljanja njezine profesionalne djelatnosti. Svojstvo potrošača procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora, što znači da eventualne naknadne promjene vezano uz svrhu ugovora, ne utječu na procjenu svojstva potrošača.
9. U konkretnom slučaju iz iskaza tužiteljice, kao i odredbi samog ugovora u kojem je navedena namjena kredita – stambeni kredit za adaptaciju stana u kojoj je tužiteljica živjela sve dok se nije preselila na otok, a u kojem stanu sada živi njena kćer s obitelji, jasno proizlazi da je ista u trenutku sklapanja prijepornog ugovora imala status potrošača.
10. Među strankama nije sporno da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.
11. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
12. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
13. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
14. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je i o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke imale saznanje o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora u kreditima s valutnom klauzulom u CHF. Iz obrazloženja pravomoćne odluke u tome sporu proizlazi da na temelju dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredaba, kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, informirano se odlučiti sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
15. Ovdje valja reći da je sukus, u kolektivnom sporu donesenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 i Rev-2221/18 o ništetnosti ugovornih uglavaka o kamatnom i tečajnom riziku, utvrđenje da su banke mijenjale ugovornu (redovnu) kamatu i visinu tečaja CHF jednostranom odlukom banke samim obavješćivanjem o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao što je to ovdje slučaj, te Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2015, U-III-2922/18 i U-III-4150/19 od 3. veljače 2021. da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenim odredbama, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.
16. U konkretnom slučaju nije dvojbeno da su odredbe koje su se odnosile na valutnu klauzulu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, o kojim odredbama se sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, niti je potrošač imao utjecaj na njihov sadržaj, a o kojim odredbama je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključenja ugovora zbog čega iste uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku – trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.
17. Kako je dakle, u konkretnom slučaju ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, to ovaj sud zaključuje da su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene, što ih čini ništetnima.
18. Kako vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, ovdje tuženika, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, slijedom čega su odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.
19. U pojedinačnom potrošačkom sporu odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu temelji se na presumpciji da tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora. U konkretnom slučaju iako tuženik tvrdi da je tužiteljici dao takve obavijesti, takvu svoju tvrdnju, međutim, tijekom postupka nije dokazao.
19.1. Ovome valja dodati da je tezu tuženika o davanju svih potrebnih obavijesti u predugovornoj fazi sklapanja ugovora u svojem iskazu opovrgnula tužiteljica, pa ovaj sud nalazi utvrđenim da tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o namjenskom kreditu nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora.
19.2. U navedenom kolektivnom sporu utvrđeno je da tužene banke nisu na transparentan način informirale potrošače da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli u EUR i kod ove odredbe vrijedi presumpcija da se o njoj nije pregovaralo. Smatra se da se o pojedinoj odredbi pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora.
19.3. Iz iskaza tužiteljice, u bitnom, proizlazi da o ni jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu nije mogla pregovarati niti na nju utjecati, da se radilo o tipskom ugovoru, te da nije upozorena na postojanje rizika u vezi tečaja. Ovaj zaključak sud temelji na navodima tužiteljice, da je podigla, pri čemu je već bila određena kamatna stopa, o kojoj se dakle nije pregovaralo, već je bio "uzmi ili ostavi".
19.4. Iz iskaza javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor proizlazi u bitnom da je na tada na snazi bio zakon koji je obvezivao tuženika u objašnjavanju promjenjive kamatne stope i valute te da isto nije bilo u nadležnosti javnog bilježnika pri solemnizaciji Ugovora, dok iz iskaza saslušanog djelatnika banke tužene proizlazi da je u to vrijeme radio kao blagajnik u banci, a ne kreditni referent, a i da referenti banke nisu imali podatke kako će se kretati tečaj. Sud iskaze svjedoka smatra istinitim i vjerodostojnim ali ih nije posebno obrazlagao i cijenio jer nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
19.4. U konkretnom slučaju je i analizom predmetnog ugovora ovaj sud zaključio da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužiteljica nije imala utjecaja na njegov sadržaj.
20. Dakle, tužiteljica je u konkretnom slučaju dokazala osnovanost deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje djelomične ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa je dokazana činjenična osnova tužbe - da je s tuženom bankom sklopila predmetni ugovor o namjenskom kreditu s valutnom klauzulom vezanom za CHF u spornom razdoblju te promjenjivom kamatnom stopom, na koju se protežu pravni učinci presude po kolektivnoj tužbi, jer odredbe čl. 502.c ZPP te Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u takvoj tužbi. Stoga su bez utjecaja navodi tuženika kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke o kolektivnom sporu za zaštitu interesa potrošača.
21. Što se tiče prigovora tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, istaći je da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama. Ako to nije slučaj, tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada.
22. Naime, na temelju Direktive 93/13 te na temelju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 tužiteljica ima pravo na svoje potraživanje zbog ništetnih ugovornih odredbi, ali i po rješenju u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos 1/2019, jer iako je konverzija valjana, to ne utječe na pravo potrošača da potražuje preplaćene iznose zbog ništetnih odredaba, a utužena banka nije dokazala da je konverzijom izvršeno vraćanje preplaćenih anuiteta, s time da u oglednom sporu Vrhovni sud nije mogao zauzeti shvaćanje o osnovanosti kondemnatornog zahtjeva korisnika kredita nakon sklopljenog sporazuma o konverziji, ali se pozvao i na presudu Europskog suda u predmetu broj C-118/17 N protiv Erste bank Hungary Zrt od 14. ožujka 2019. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zaštite potrošača, dakle, morala se uspostaviti potpuna ravnoteža između stranaka, što ovdje nije slučaj, jer konverzijom nisu izvršena vraćanja (svih) preplaćenih iznosa zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
23. Inače sama konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.
24. Također je istaći da se radi o aktu kojim se bankama temeljem zakona nalaže izmjena odredaba iz osnovnog ugovora, te eventualno do danas sklopljenih dodataka i to valuta kredita, kamatna stopa i iznose preostale neotplaćene glavnice kredita, te postiže sporazum o raspolaganju pretplatom/podmirenja manje uplaćenog iznosa, sve na način kako to nalaže zakon.
25. Dakle, činjenica da su stranke sklopile Aneks kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate na dan 30. rujna 2015., sama za sebe ne upućuje na zaključak da bi time prestala sva potraživanja tužiteljice i da bi bila uspostavljena ravnoteža između stranaka.
26. U konkretnom slučaju, visina tražbine utvrđena je na temelju izračuna, odnosno nalaza i mišljenja vještaka Majde Korljan, stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo, kojeg ovaj sud prihvaća u cijelosti, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost. Prigovore tuženika ocjenjuje paušalnima te otklonjenima očitovanjem vještaka.
27. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
28. Dakle, nepoštena odredba u cijelosti ne obvezuje potrošača i to od trenutka sklapanja ugovora, na temelju samog zakona. Potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada pravo i na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe.
29. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednosti postignute koristi.
30. U konkretnom slučaju vještak je izračunao da je banka uslijed promjene tečaja i kamatne stope, do konverzije, tužiteljici više obračunala iznose anuiteta od 10.303,09 EUR (radi se o iznosu koji se dobije kada se uzmu u obzir samo pozitivne razlike, oduzme iznos tzv. negativne razlike, a kada se odbije i iznos pretplate od 2.404,93 EUR dobije se iznos od 7.898,16 EUR).
30.1. Tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev, uzevši u obzir samo pozitivnu razliku, što je uvažio i ovaj sud, prvenstveno imajući na umu predmet ovog spora, tj. zahtjev za vraćanjem stečenog bez osnove, pa stoga po ocjeni ovog suda tužiteljica i nije dužna vratiti nešto što nije ni stekla, tim više što tuženik u tom pravcu ne stavlja nikakav zahtjev, ili pak prigovor prijeboja, pa sud, koji u parničnom postupku odlučuje u okviru dispozicija stranaka (čl. 2. st. 1. ZPP), iste nije niti mogao tuženiku dosuditi (tako i Županijski sud u Zagrebu broj Gž-4138/2022). Ocjena je ovog suda da tuženik takvo svoje eventualno potraživanje ne može zahtijevati u ovoj parnici, bez obzira što se radi o novčanom potraživanju, jer je tužiteljica kredit otplaćivala u određenim iznosima kako ga je tuženik pozivao, a što znači da tog određenog dana nije tuženiku platila manje novčanih sredstava, već upravo onoliko koliko je tuženik od nje zahtijevao.
30.2. Dakle, na temelju nalaza i mišljenja vještaka, ovaj sud nalazi utvrđenim da je tuženik uslijed promjene tečaja i kamatne stope više obračunao tužiteljici iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 10.303,09 EUR, od kojeg iznosa je valjalo umanjiti priznatu preplatu iz konverzije u utvrđenom iznosu od 2.404,93 EUR, što rezultira iznosom od 7.898,16 EUR, koji je tužiteljica više platila tuženiku, a koji iznos nije obuhvaćen konverzijom, i tek isplatom tog iznosa će tužiteljici u potpunosti biti vraćen iznos koji je tuženik primio kao rezultat promjene tečaja valute CHF u odnosu na kunu i promjene kamatne stope, koje je odredbe ovaj sud utvrdio ništetnima.
30.3. Iz Ugovora o kreditu, Aneksa i financijskog vještačenja sudskog vještaka, kao i dopune istog proizlazi da je:
- Iz izračuna prikazanog u Tablici br. 1 proizlazi da je Banka uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja više obračunala anuitete u ukupnom iznosu od 10.303,09 EUR i to od početka otplate do dana 30.09.2015.g. (do konverzije). Na preplaćeni pojedinačni iznos anuiteta obračunata je zakonska zatezna kamata do dana 30.09.2015.g. (do konverzije) u ukupnom iznosu od 5.163,02 EUR. Preplata priznata u postupku konverzije na dan 30.09.2015.g iznosi 18.119,92 HRK /2.404,93 EUR. Ukupna preplata anuiteta, te zateznih kamata na preplaćene anuitete iznosi ukupno 15.466,11 EUR (10.303,09 + 5.163,02 =15.466,11 Eur), što je za 13.061,18 EUR više od preplate priznate postupkom konverzije na dan 30.09.2015.g.
-Dopunom Nalaza i mišljenja vještak se izjasnio da su tužitelj i tuženik sklopili su Aneks Ugovora o kreditu br. 236-302/2006 dana 07.01.2016.g. i to sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015). Postupkom izračuna konverzije na dan 30.09.2015.g Banka je utvrdila preplatu u iznosu od 18.119,92 HRK/2.404,93 EUR (l.s 21-22). Provjerom metodologije i izračuna konverzije utvrđeno je, da je Banka pri izračunu uračunala sve uplate od strane tužitelja i to na način da je izvršene kunske uplate u korist CHF kredita preračunala u EUR prema tečaju koji je vrijedio na datum uplate, te da je konverzija kredita provedena matematički ispravno.
31. Naime, sukladno iznijetom stranke su u skladu s odredbama ZID ZPK 15. trajno i konačno uredile svoj pravni odnos, ali za vrijeme nakon njegovog sklapanja. Što se tiče visine zahtjeva tužiteljice, odnosno iznosa koji je tužiteljici priznat nakon što je ovaj sud od zatraženog iznosa pretplate odbio iznos koji je tužiteljici priznat u konverziji, ovaj sud je na tako utvrđenu razliku dosudio zakonsku zateznu kamatu jer smatra da su se sklapanjem navedenog aneksa stranke, osim sa glavnicom kredita (koja nije bila predmet kolektivnog spora), suglasile i sa iznosom priznate pretplate. Također je navesti kako je u konkretnom slučaju predmet spora povrat stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredaba ugovora, te je odlučna činjenica bila, s obzirom na utvrđenje da su odredbe ugovora ništetne, koliki iznos je tužena primila od tužiteljice temeljem tih ništetnih odredaba. Navedeni iznos utvrđen je kako je to već obrazloženo, na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke te je od tog iznosa odbijen iznos koji je tužiteljici priznat u konverziji, tako da je tužiteljici dosuđen iznos koji predstavlja razliku, odnosno iznos koji je ovdje tuženik stekao bez osnove.
32. Sukladno odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
33. Kako je u konkretnom slučaju do tuženikovog stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, to on ima položaj nesavjesnog stjecatelja, te je na stečeni iznos po čl. 1115. ZOO dužan tužiteljici platiti i zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta, kako je to utvrđeno u nalazu i mišljenju vještaka.
34. Tuženik je osporavajući tužbeni zahtjev tužiteljice, istakao i prigovor zastare koji ovaj sud nalazi u cijelosti neosnovanim.
35. Naime, prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
36. Sukladno navedenom pravnom shvaćanju, za tužiteljičinu tražbinu zastara je počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nepoštenog ugovaranja valutne klauzule, pa kako je predmetna tužba podnesena 24. svibnja 2019., to je ista podnesena prije nastupa zastare, jer do dana podnošenja tužbe nije prošao petogodišnji zastarni rok.
37. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. istog zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku ništetnost je cijelog ugovora. Stoga, budući da su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Konačno, odredbama članka 87. ZZP/03 i članka 102. ZZP/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa. Stoga je zahtjev tužiteljice usmjeren na ništetnost cijelog ugovora te zahtjevom za isplatom cjelokupnog isplaćenog iznosa odbijen kao neosnovan.
38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23) te su tužiteljici priznati troškovi prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr.7.1.Tarife), za zastupanje na raspravi od 21.03.2023., 19.05.2023., 25.07.2023., 11.12.2023., 05.11.2024., 01.12.2025., 14.04.2026. i 13.05.2026. sve po 100 bodova (Tbr.br. 9.1. Tarife), za sastav podneska od 26.06.2020., 04.07.2023, 14.11.2023., 19.01.2026 svaki od po 100 bodova (1 bod /2 eura) (Tbr.br. 8.1. Tarife) ali ne više od 4 podneska tijekom prvostupanjskog postupka, uvećano za iznos PDV-a od 25%, te trošak vještačenja od 331,81 EUR i 600,00 EUR, što sveukupno iznosi 4.181,81 EUR.
38.1. Ovaj sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadom troška preko dosuđenog iznosa po radnji obzirom da je prema vrijednosti predmeta spora trošak zastupanja i sastava podneska propisan u iznosu od po 100 bodova, a odbijen je i zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 700,00 EUR obzirom da iste tužiteljica (pristojbu na tužbu) nije ni platila dok je oslobođena plaćanja pristojbe na presudu, a za naknadom troška sastava preostalih podnesaka iste se ne priznaju jer se jer se radi o požurnicama na postupanje suda.
Zadar, 01. lipnja 2026.
Sutkinja
Maja Nevešćanin
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.
Dostavna naredba:
1.Tužiteljici, po punomoćniku,
2.Tuženici, po punomoćniku.
