REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8

Poslovni broj: Pp-496/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog KT, radi prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kojeg brani Matko Pavičić, odvjetnik iz Bjelovara, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/25-5/4128, Urbroj: 511-02-05-25-1 od 15.2.2025., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti okrivljenika i branitelja okrivljenika, a u odsutnosti podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e

OKRIVLJENI KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i C, r. F, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., radnik, nezaposlen, oženjen, 8 maloljetne djece, državljanin Republike Hrvatske, završena osnovna škola, pismen, prekršajno osuđivan,

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

I da bi dana 15. veljače 2025., u 19:30 sati, u mjestu [adresa]., nasilnički se ponašao u obitelji na način da bi kćerku CT, rođenu **.**.2009., povukao za jaknu te udario otvorenim dlanom u predjelu lica, a zatim je i odgurnuo na ormar, nakon čega ju je vrijeđao i omalovažavao riječima: "Kurvo, droljo, jebeš se sa svima", što je kod kćerke prouzročilo osjećaj straha, ugroženosti i uznemirenosti te povrede dostojanstva, nakon čega je otišao od kuće, time da kćerka CT nije zadobila vidljive tjelesne ozljede,

pa da bi time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

II Na temelju članka 140. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/4128, Urbroj: 511-02-05-25-1 od 15.2.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Nakon provedenog postupka donesena je prvostupanjska presuda kojom je okrivljenik oglašen krivim za inkriminirani prekršaj, ali je povodom žalbe okrivljenika, Visoki Prekršajni sud u Zagrebu ukinuo navedenu presudu, u vezi čega je proveden ponovni postupak.

3. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.

4. Okrivljenik nije želio tokom postupka aktivno iznositi obranu već se branio šutnjom.

5. Obzirom na to, sud je u dokaznom postupku ispitao oštećenu CT te svjedoka FT, kao kćerke okrivljenika, zatim svjedoka TT, kao suprugu okrivljenika, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju oštećene CT u svojstvu svjedoka, te zapisnike o ispitivanju FT i TT u svojstvu svjedoka.

6. Ispitana CT iskazuje da se zbog proteka vremena ne sjeća detalja sporne situacije, ali može potvrditi da se događaj nije zbio na način kako se okrivljenika tereti optužnim aktom u smislu toga da ju je otac verbalno i fizički maltretirao u obiteljskoj kući. Prisjeća se da je otac navedene večeri došao u kuću i zna da je u ruci nosio slatkiše za svu djecu i ona je kraće vrijeme s njim imala konverzaciju koja je bila normalna i uobičajena. Nema govora o tome da bi je otac tom prilikom fizički napao i udario dlanom ruke po licu i odgurnuo na ormar te povlačio za jaknu koju je nosila. Za to nije bilo razloga, a svakako se ne sjeća da bi joj otac iskazao neke pogrdne riječi koje bi je dovele u stanje uznemirenosti ili izazvale drugu negativnu emociju, posebno da bi je nazivao kurvom ili droljom. Naime, u to vrijeme na završetku osnovne škole izvjesno vrijeme je imala psihičkih problema, gdje nije mogla kontrolirati emocije, zbog čega je uzimala terapiju lijekovima. U naznačeno vrijeme prestala je uzimati terapiju i bila je osjetljiva odnosno senzibilna i kada je otac bez razloga te večer naglo naputio kuću, osjećala se nesretna samo zbog njegovog odlaska iz kuće te je stoga izmislila događaj u smislu toga da ju je on verbalno i fizički maltretirao, a što se faktično nije dogodilo. Stoga njezine tvrdnje iznesene u prvotnom iskazu kod policije svakako nisu istinite, jer ih je izmislila. Nakon što je upisala srednju školu situacija se s njezinim zdravstvenim stanjem popravila i osjeća se psihički stabilnije te više ne uzima terapiju lijekovima niti ima problema sa emocijama. Stoga je jedina istina da ju otac te zgode ni na koji način nije zlostavljao.

7. Ispitana TT iskazuje da ima neznatna saznanja o predmetnom događaju i to iz razloga što se te večeri nalazila u kući kada se unutar kuće pojavio okrivljenik kao njezin suprug i zna da je došao sa jednim susjedom po imenu PT, jer je tog susjeda uočila u dvorištu kuće. Još se prisjeća da je suprug donio u ruci vrećicu sa slatkišima za djecu i zadržao se u kući kratko vrijeme nakon čega je napustio kuću. Nalazila se u kuhinji po njegovom dolasku i nije čula da bi u bilo kojem trenutka imao konverzaciju sa kćerkom CT nije čula izricanje pogrdnih riječi odnosno psovki od njegove strane, niti zna da bi tom prilikom fizički nasrtao na kćer CT. Također, kćer mu se nije požalila niti u jednom trenutku po njegovom odlasku iz kuće da bi je otac maltretirao na bilo koji način niti je uočila na njoj promjenu raspoloženja odnosno činjenicu da bi bila uznemirena ili uplakana. Na kraju može reći da je u naznačeno vrijeme kćer CT imala problema sa emocijama, jer ih je otežano kontrolirala zbog činjenice da je imala neočekivane probleme unutar škole sa vršnjacima, pa kako bi održavala miran psihički status izvjesno vrijeme je uzimala terapiju lijekovima, pa čak i u naznačeno vrijeme. Međutim, nakon završetka osnovne škole ona je prestala uzimati terapiju, jer se emotivno ustalila i sada nema problema, pa je moguće zbog takvog svog statusa prijavila oca za događaj koji se faktično nije zbio.

8. Ispitana FT iskazuje da ima samo neznatna saznanja o predmetnom događaju i to iz razloga što se te večeri nalazila u kući kada se unutar kuće pojavio otac te je donio u ruci vrećicu sa slatkišima za svu djecu, a u kući se zatekla zajedno sa sestrom CT. Otac se zadržao u kući kratko vrijeme i nije imao posebnu komunikaciju sa njenom sestrom CT te ih je pozdravio i ostavio te slatkiše, da bi ubrzo otišao iz kuće u nepoznatom pravcu. Za sve to vrijeme nije zapazila da bi otac zasebno imao poseban razgovor sa sestrom CT, a posebno da bi joj upućivao neke pogrdne i uvredljive riječi, te još manje da bi je fizički napadao. Po odlasku iz kuće nije na sestri CT zapazila promjena u ponašanju niti u raspoloženju te tako nije imala razloga zaključiti da joj se nešto loše dogodilo u vrijeme kada je otac bio u kući. Kod toga se ne prisjeća da bi otac s sestrom CT bio u drugoj zasebnoj prostoriji, tako da u vrijeme dok su svi bili zajedno nije zapazila bilo kakvo neprimjereno ponašanje oca prema sestri CT.

9. U postupku nije bilo nespornih okolnosti tako da je valjalo utvrđivati da li se okrivljenik kritične zgode nalazio u obiteljskoj kući te se nasilnički ponašao prema maloljetnoj kćerki i to psihičkim putem tako što bi joj uputio pogrdne riječi koje bi kod djeteta izazvale izvjesnu posljedicu u smislu uznemirenosti ili povrede dostojanstva te ujedno i fizičkim putem i to udaranjem otvorenim dlanom u predjelu lica, a zatim odguravanjem na ormar, kao i povlačenjem za jaknu.

10. Na temelju svih provedenih dokaza, sud nije na siguran način utvrdio da se okrivljenik u ovoj situaciji ponašao na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je za navedeni prekršaj oslobođen optužbe.

11. Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za navedeni prekršaj nije se aktivno izjašnjavao o spornim i relevantnim činjenicama već se branio šutnjom.

12. S druge strane analizom ostalih provedenih dokaza jedino se može zaključiti da ove zgode ponašanje okrivljenika ipak nije bilo asocijalno u smislu nasilja koje bi usmjerio prema maloljetnoj kćerki odnosno oštećenoj. Naime, ponajprije prema tvrdnjama same oštećene proizlazi da se sporna situacija svakako nije dogodila na način kako j e to opisano u optužnom aktu. Time oštećena ističe da je otac nije verbalno i fizički maltretirao u obiteljskoj kući već je te večeri u kuću donio slatkiše za svu djecu te je ona s njim kratko komunicirala na normalan i uobičajen način. Nema govora o t ome da bi je otac udario rukom po licu ili odgurnuo na ormar te povlačio za jaknu koju je nosila. Također nije bilo razloga da je vrijeđa pogrdnim riječima koje bi kod nje izazvale uznemirenost ili neku drugu negativnu emociju. Nju je jedino zasmetala činjenica što je otac nakon kratkog boravka u kući ponovno napustio kuću i time se osjećala nesretno, pa je izmislila događaj koji se faktično nije zbio. Time je sve navode koje je istaknula kod prvotnog iskaza u policiji izmislila kako bi napakostila ocu, jer je tada emotivno neuravnotežena, ali je jedina istina da je otac te zgode nije zlostavljao.

13. I preostali ispitani svjedoci odnosno majka oštećene TT te njena sestra FT također nisu niti u jednom trenutku govorile o tome da bi okrivljenik na bilo koji način zlostavljao oštećenu u obiteljskoj kući. I majka oštećene T se prisjeća da je suprug donio u ruci vrećicu sa slatkišima za djecu te se zadržao u kući kratko vrijeme te otišao iz kuće. Nalazeći se u kuhinji nije čula da bi okrivljenik imao posebnu konverzaciju sa oštećenom niti je čula izricanje bilo kakvih pogrdnih riječi odnosno psovki od njegove strane, a ne zna da bi fizički nasrtao na kćer CT. Posebno je indikativna tvrdnja svjedokinje o tome da joj se kćer te večeri nije požalila da bi je otac maltretirao na neki način niti je primijetila na njoj promjenu raspoloženja odnosno uznemirenost, uplakanost ili izljev neke druge negativne emocije. U to vrijeme je oštećena imala manjih psihičkih problema zbog nemogućnosti kontroliranja emocija radi sukoba sa vršnjacima u školi, ali je nakon ovog događaja njezin zdravstveni status poboljšan i ne troši više terapiju lijekovima. Na sličan način o događaju je iskazivala sestra oštećene FT koja se nalazila u kući kritične večeri te potvrđuje da je okrivljenik kao otac došao u kuću na vrlo kratko vrijeme i pozdravio ukućane te ostavio slatkiše za djecu. Nije uočila da bi otac imao poseban razgovor sa sestrom CT i da bi je vrijeđao pogrdnim riječima ili fizički napadao. Isto tako niti ona nije na sestri CT vidjela te večeri promjenu raspoloženja i ponašanja gdje bi zaključila da joj se nešto loše dogodilo u vrijeme dok je otac bio u kući.

14. Nadalje, sama oštećena ispitana nakon spornog događaja pružajući zakoniti iskaz ističe da je otac došao te večeri u spavaću sobu te da je fizički na nju nasrnuo i vrijeđao pogrdnim riječima iz optužnog akta. Međutim, ispitana pred sudom u cijelosti oštećena poriče ikakvo nasilje od strane oca i dosljedno te argumentirano ponavlja da je izmislila cjelokupan događaj kako bi napakostila ocu zbog napuštanja obiteljske kuće, dok je njezina reakcija proizašla zbog njenog nestabilnog emotivnog stanja radi psihičkih problema koje je imala tada. Doista su predmetni iskazi oštećene potpuno kontradiktorni, pri čemu niti ona niti ostali svjedoci tokom postupka ne tvrde da se ona u bilo kojem trenutku nalazila sama sa ocem u prostoriji spavaće sobe, kako je to ustvrdila nakon spornog događaja.

15. S druge strane, iskazi FT i TT koje su ispitane nakon događaja također ne ukazuju da one imaju saznanja o nasilničkom ponašanju okrivljenika u odnosu na oštećenu kritične večeri pri čemu je čak FT napomenula da otac te večeri nije bio kod kuće, iako pred sudom potvrđuje da je na kratko vrijeme otac bio u kući kako bi donio slatkiše za djecu, ali da svakako nije imao poseban razgovor sa oštećenom gdje bi je u komunikaciji vrijeđao ili je fizički napadao.

16. Time su navedeni iskazi svjedoka ipak u potpunosti suglasni vezano za sporne i relevantne činjenice o kojima ovisi ulazak u sferu prekršaja na strani okrivljenika. Kod toga treba napomenuti da nije smisleno i životno prihvatljivo gdje bi majka i sestra oštećene štitile bilo kojeg člana obitelji kao nasilnu osobu za slučaj da su one bile prisutne i pratile ikakvo zlostavljanje oštećene već bi upravo nju pokušale zaštititi. Ovako proizlazi da svjedoci potkrjepljuju u potpunosti navode same oštećene o tome da se nije zbio nikakav događaj koji bi u naravi predstavljao nasilni čin izazvan od strane okrivljenika prema svom maloljetnom djetetu, pri čemu dodatno majka oštećene potvrđuje da je ona u to vrijeme imala određenih psihičkih odnosno emotivnih problema, zbog kojih je mogla bezrazložno iskonstruirati i izmisliti navedenu situaciju.

17. Prema tome, niti jedan od provedenih dokaza apsolutno ne ukazuje na izvršenje psihičkog i fizičkog nasilja od strane okrivljenika prema oštećenoj, jer analizom svih provedenih dokaza nalazimo da majka i sestra oštećene koje su se te večeri nalazile u kući nisu čule neprimjerenu komunikaciju okrivljenika prema oštećenoj, a još manje fizički nasrtaj na nju niti su kod oštećene primijetile ikakvu promjenu raspoloženja odnosno emocija, dok sama oštećena ukazuje na životno prihvatljiv razlog zbog kojeg je ipak izmislila navedeni događaj i zbog čega je bezrazložno i neistinito iskazivala o nasilnom činu koji se od strane oca prema njoj doista nije niti zbio.

18. Upravo zbog svih naprijed navedenih razloga sud nalazi utvrđenim da okrivljenik ipak ovom prilikom nije postupao nasilno prema bliskom članu obitelji i to maloljetnoj kćeri na način kako ga se tereti činjeničnim opisom optužnog akta, te ga je sud za odnosni prekršaj oslobodio optužbe.

19. Svi troškovi nastali provođenjem ovog prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.

U Bjelovaru, 2. lipnja 2026.

Zapisničar

SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.

Ratko Laban v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude podnositelj Optužnog prijedloga ima pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku

2. Podnositelju Optužnog prijedloga

3. Branitelju

• po pravomoćnosti

4. Zakonskom zastupniku oštećene CT, majci TT

5. Hrvatskom Zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar