REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6577/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Lana Maria Milić, odvjetnica u Zagrebu, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., OIB: 87939104217, Jurišićeva ulica 4, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno te punomoćnika tuženika, dana 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 241429 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama zaključen između pok. ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ulozi korisnika kredita te tužite ljice TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ulozi založnog dužnika, s jedne strane, i prednika tuženika VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, u ulozi kreditora, s druge strane, i to:

- čl. 4. kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,75 % godišnje,

- čl. 5. kojim je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1,25%,

- čl.9.17. kojim je ugovoreno da korisnik kredita može vratiti kredit prijevremeno, uz uvjete dogovorene s kreditorom sukladno Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora te naknada za takvo prijevremeno otkazivanje kredita.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu broj 241429 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama zaključen između pok. ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ulozi korisnika kredita te tužiteljice TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ulozi založnog dužnika, s jedne strane, i prednika tuženika VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, u ulozi kreditora, s druge strane, u preostalom dijelu izuzev odredbi čl.4., čl.5. i čl. 9.17. Ugovora.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su VOLKSBANK d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, prednik ovdje tuženika, u ulozi kreditora, s jedne strane, te pokojni ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u ulozi korisnika kredita, s druge strane, zaključili dana 4. listopada 2012. Ugovor o kreditu broj 241429 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama. TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužitelj, je potpisom predmetnog Ugovora u svojstvu založnog dužnika bitnom pristala da se (u svrhu osiguranja povrata kredita) zasnuje založno pravo na nekretnini u njezinom vlasništvu. Navodi da su ništetne ugovorne odredbe o kamatnoj stopi te da ništetnost tih odredbi, s obzirom da utvrđuju obvezu korisnika kredita, kao bitan sastojak Ugovora, posljedično „povlači“ ništetnost ostalih ugovornih odredbi, odnosno ugovora u cijelosti. Povrh ništetnih odredbi koje uređuju kamatnu stopu, ništetne su i odredbe predmetnog ugovora koje se utvrđuju tzv. „ulaznu“ te „izlaznu“ naknadu. Tuženik je odmah (nakon što nisu podmirena 2 ili 3 uzastopna mjesečna anuiteta dospjela nakon smrti korisnika kredita) pokrenuo ovršni postupak protiv založnog dužnika - ovdje tužitelja u ulozi ovršenika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da nema pravnog interesa za podnošenjem tužbe na utvrđenje, u prvom redu iz razloga što tužiteljica nije bila korisnica predmetnog kredita. Ističe prigovor zastare. Navodi kako ništetnost spornih odredbi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora. Navodi kako su navedene odredbe razumljive i jasne. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova .

3. Tužiteljica kasnije u tijeku postupka mijenja činjenične navode tužbe te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev navodeći da su odredbe predmetnog ugovora koje se odnose na osiguranje povrata kredita (čl.8., čl.9.9., čl.9.10. i čl.9.12 predmetnog ugovora) u najmanju ruku nejasne, teško uočljive i nerazumljive te na činjenicu kako na sadržaj predmetnih odredbi niti ovdje tužitelj, u svojstvu založnog dužnika, kao niti korisnik kredita nisu imali nikakav utjecaj. Kada se uzme u obzir činjenica da se radi o ugovoru na tipskom obrascu unaprijed sastavljenom od strane kreditora, ovdje tuženika te činjenica da korisnik kredita, kao i založni dužnik, ovdje tužitelj nije imao nikakav utjecaj na sadržaj predmetnih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, jasno je da citirane ugovorne odredbe treba tumačiti u korist tužitelja odnosno podredno utvrditi ništetnim.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 130-141 spisa), zk izvadak (listovi 6-8), djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra (listovi 9- 20),otplatni plan (listovi 34-35), prometnu karticu (listovi 52-94), spis ovog suda broj Ovr-498/2023 (u priklopu), spis ovog suda O-5373/15 (preslike na listovima 124-128) te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice (listovi 142-143).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je glavni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan. Slijedom navedenog, sud nije odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

6. Među strankama nije sporno:

- da su VOLKSBANK d.d., Zagreb, prednik ovdje tuženika, u ulozi kreditora, s jedne strane, te pokojni ĆĆ, u ulozi korisnika kredita, s druge strane, zaključili dana 4. listopada 2012. Ugovor o kreditu broj 241429 i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama,

- da je tužiteljica TĆ, potpisala predmetni Ugovor u svojstvu založnog dužnika kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini u njezinom vlasništvu,

- da je predmetnim Ugovorom u čl. 4. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,75 % godišnje,

- da je čl. 5. ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1,25%,

- da je odredbom čl.9.17. Ugovora ugovoreno da korisnik kredita može vratiti kredit prijevremeno, uz uvjete dogovorene s kreditorom sukladno Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora te naknada za takvo prijevremeno otkazivanje kredita,

- da su čl. 8 ugovoreno osiguranje povrata kredita i to osnivanjem založnog prava, izdavanje zadužnica i ugovaranjem police osiguranja za slučaj smrti i doživljenja,

- da je između ostalog čl. 8.10. Ugovora ugovoreno da u slučaju nastupa osiguranog slučaja korisnik kredita ili njegovi nasljednici mogu tražiti od kreditora da naknada i ili ugovorna svota osiguranja bude iskorištena za podmirenje svih dospjelih i nedosp jelih tražbina kreditora iz ovog Ugovora,

- da je čl. 9.9. Ugovora određeno da se korisnik kredita obvezuje dati izjavu u vezi s nekretninom koja je založena radi osiguranja, koja u slučaju da ne sadrži točne podatke omogućuje da banka traži dostatna osiguranja tražbine ili mogućnost promjene kamatne stope, metodu promjene kamata, visinu naknada za usluge ili otkazati ugovor,

- da je čl. 9.10.ugovoreno pravo kreditora otkazati ugovor o kreditu, između ostalog i ako se ne plate dva dospjela uzastopna anuiteta,

- da je čl.9.12. ugovorena obveza založnog dužnika odnosno korisnika kredita redovito osiguravati nekretninu koja je predmetom založnog prava.

7. Predmet postupka je utvrđenje ništetnim predmetnog Ugovora o kreditu u cijelosti, a s obzirom na navode tužiteljice da su ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadi za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita te odredbe kojima su ugovoreni uvjeti osiguranja kredita.

8. U odnosu na prigovor nedostatka pravnog interesa da tužiteljica traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu valja reći da, suprotno navodima tuženika, tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi, s obzirom da je odredbom čl. 327. ZOO-a propisano da pravo na isticanje ništavosti ima svaka zainteresirana osoba (tako i VSRH u odluci Rev-1051/22). Pojam zainteresirane osobe nije unaprijed definiran, ali su zainteresirane osobe svakako ugovorne strane, univerzalni sukcesori ugovaratelja i njihovi vjerovnici, založni dužnik ili dužnik drugog sredstva osiguranja tražbine iz ugovora te zainteresirano državno tijelo, ovlašteno štititi javni interes. S obzirom da se na tužiteljicu kao založnog dužnika mogu protegnuti učinci ništavih ugovornih odredbi, ona radi zaštite svojih prava ima legitimni pravni interes tražiti utvrđenje ništetnim ugovora odnosno pojedinih ugovornih odredbi (tako i VSRH u odluci br. Rev- 2553/2018-2 od 8. ožujka 2022.).

9. U odnosu na svojstvo potrošača, valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti EUR (čl. 2.) ĆĆ kao korisniku kredita i fizičkoj osobi. Ujedno je kao namjena i vrsta kredita navedeno da je riječ o namjenskom kreditu za potrošače radi kupnje nekretnine. Zbog navedenog ovaj sud zaključuje da je korisnik kredita sklopio ugovor o kreditu kao potrošač.

10. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužiteljice izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužiteljicu.

10.1. Iz odredbe čl. 4. Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,75 % godišnje.

10.2. Odredbom čl. 5. Ugovora ugovoreno je da se prije isplate kredita odbijaju od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% iznosa kredita, dok je odredbom čl. 9.17. Ugovora o kreditu ugovoreno da korisnik kredita može vratiti kredit prijevremeno, uz uvjete dogovorene s kreditorom sukladno Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora te naknada za takvo prijevremeno otkazivanje kredita.

11. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

14. Imajući na umu da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

15. U svom iskazu tužiteljica je navela da nije bila prisutna u banci prije potpisivanja ugovora, odnosno kada su se dogovarali uvjeti kreditiranja. Bila je prisutna na dan potpisivanja ugovora, možda je bio prisutan i ĆĆ, ali se ne sjeća. Ugovor nije pročitala, nije imala odgovarajuće naočale. Njoj službenik banke ništa nije objašnjavao, nije bilo nikakvih razgovora niti dogovora. Nitko joj nije pročitao ugovor o kreditu niti je tražila da joj se ugovor pročita jer joj je rečeno da nema nikakvih problema. Ne sjeća se javnog bilježnika, ali misli da su i tamo bili. Ni javni bilježnik joj ništa nije objašnjavao. Tom prilikom nije bilo razgovora između ĆĆ i službenika banke a vezano uz ugovor. Njoj ĆĆ nije ništa govorio o dogovorima s bankom oko sastavljanja ugovor.

15.1. Iz iskaza tužiteljice, kao i iz sadržaja samog ugovora, proizlazi da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi naknadi za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita unaprijed formulirane ugovorne odredbe od strane tuženika kao kreditora. Iako tužiteljica nema neposrednih saznanja o tome je li ĆĆ kao korisnik kredita mogao pregovarati i utjecati na sadržaj spornih ugovornih odredbi, valja reći da je na tuženiku (trgovcu) teret dokazivanja da se o sporn im odredbama pojedinačno pregovaralo (tako i VSRH u odluci broj Rev 589/2024-2 od 23. travnja 2024.). Slijedom navedenog kako tuženik nije navedeno dokazao u konkretnom slučaju sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, zaključio da se o spornim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te da korisnik kredita nije mogao utjecati na njihov sadržaj.

16. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 4607 i 79/07, dalje ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoš tenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnost.

17. Korisnik kredita, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo korisnika kredita u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo a korisnikom kredita, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

18. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njima nije moglo pregovarati jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 5. i 9.17. Ugovora o kreditu u dijelu koji se odnosi na ugovorenu naknadu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnom.

19. Prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je utvrdio ništetnim dio odredbe čl. 4. spornog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

20. Međutim, ništetnost navedenih ugovornih odredbi ipak za sobom ne povlači ništetnost čitavog predmetno Ugovora jer isti može opstati i bez navedenih odredbi u smislu odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a.

20.1. Naime, kako su prema odredbi čl. 1021. ZOO-a bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, naknada za obradu kredita i prijevremena otplata kredita, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni nište tnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Stoga je valjalo zahtjev tužiteljice da se predmetni Ugovor utvrdi u cijelosti ništetnim odbiti i odlučiti kao u izreci presude pod točkom II.

21. S obzirom da je sud našao osnovanim prihvatiti zahtjev radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope, naknade za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita, to je sud prihvatio tužbeni zahtjev kao djelomično osnovan pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

22. Iako sud u ovom postupku s obzirom na djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev nije ovlašten odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, valja reći da u slučaju kada se glavnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora u takvom je zahtjevu sadržano i utvrđenje ništetnosti i pojedinih ugovornih odredbi. Stoga u odnosu na odredbe čl. 8., 9.9., 9.10. i 9.12. Ugovora kojim se ugovaraju uvjeti osiguranja valja reći da tužiteljica ističe da su i te odredbe unaprijed formulirane i da se o njima nije moglo pregovarati te da se trebaju tumačiti u korist tužiteljice odnosno podredno utvrditi ništetnim. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona smatra da su te odredbe ništetne zato što ju banka nije kontaktirala kad je ĆĆ umro, niti joj je itko išta govorio o samom ugovoru o kreditu već joj je samo rečeno da je zaštićena i da može potpisati ugovor. ĆĆ je redovito plaćao rate do svoje smrti, nakon njegove smrti je to trebalo pokriti osiguranje. Nakon njegove smrti je uz pomoć odvjetnice kontaktirala banku, a nepravedno je upravo to što ju banka nije ni nazvala niti aktivirala osiguranje već su odmah išli na njenu nekretninu.

22.1. Iz navedenog slijedi da tužiteljica smatra nepoštenim postupanje banke nakon smrti kreditora koja je između različitih instrumenata osiguranja kredita odabrala onaj koji je najotegotniji za tužiteljicu kao založnog dužnika. Iako sud prihvaća da se o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te da su iste unaprijed formulirane od strane kreditora, samo po sebi to ne znači da je riječ o očito nepoštenoj ugovornoj odredbi. Potrebno je da odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama. Teret dokazivanja neravnoteže leži na tužitelju. Međutim, tužiteljica u konkretnom slučaju nije dokazala da navedene odredbe uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama na njezinu štetu, a izbor banke između različitih instrumenata osiguranja nije od utjecaja na ovakav zaključak suda. Slijedom navedenog, sud nije našao da bi odredbe čl. 8., 9.9., 9.10. i 9.12. Ugovora bile ništetne.

23. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi prema čl. 328. ZOO-a.

24. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

24.1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je djelomično uspjela u sporu u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu, i to u pogledu odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stop, naknada za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita, stoga je sud, imajući na umu sve okolnosti konkretnog slučaja, temeljem odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona, odlučio da će svaka stranka snositi svoje troškove postupka.

24.2. Slijedom navedenog, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove

postupka, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 2. lipnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud .

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženik po pun.