Pr-7214/21-31

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice, ŠN, [adresa], Tugare, zastupana po pun. Martina Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika KBC Split, Spinčićeva 1 , Split, radi isplate,te, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. svibnja 2026. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Marija Skejića, odvj. u Splitu i pun. tuženika ŠNS, dipl. iur., objavljene dana 2. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2016.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 3.614,76 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 2,49 EUR koja teče od 15. studeni 2016.

- 3,29 EUR koja teče od 15. prosinac 2016.

- 5,62 EUR koja teče od 15. siječanj 2017.

- 5,22 EUR koja teče od 15. veljača 2017.

- 3,21 EUR koja teče od 15. ožujak 2017.

- 6,42 EUR koja teče od 15. travanj 2017.

- 5,22 EUR koja teče od 15. svibanj 2017.

- 6,42 EUR koja teče od 15. lipanj 2017.

- 6,02 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

- 4,50 EUR koja teče od 15. kolovoz 2017.

- 4,74 EUR koja teče od 15. rujan 2017.

- 6,42 EUR koja teče od 15. listopad 2017.

- 4,82 EUR koja teče od 15. studeni 2017.

- 6,02 EUR koja teče od 15. prosinac 2017.

- 25,28 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.

- 51,95 EUR koja teče od 15. veljača 2018.

- 41,67 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

- 23,60 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

- 41,67 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- 46,81 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

- 36,54 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

- 11,80 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

- 51,95 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- 41,67 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

- 51,95 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

- 31,40 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

- 26,97 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 51,95 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

- 36,54 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

- 26,27 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

- 41,67 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 41,67 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

- 28,65 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 57,08 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

- 3,37 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

- 46,81 EUR koja teče od 15. listopad 2019.

- 51,95 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

- 31,40 EUR koja teče od 15. prosinac 2019.

- 28,65 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 46,81 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

- 41,67 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

- 26,09 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 48,64 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 23,60 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 28,83 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

- 27,85 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- 8,43 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 31,40 EUR koja teče od 15. listopad 2020.

- 51,95 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

- 41,67 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

- 41,67 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

- 31,40 EUR koja teče od 15. veljača 2021.

- 41,67 EUR koja teče od 15. ožujak 2021.

- 28,65 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 28,65 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 41,67 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 36,54 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 11,80 EUR koja teče od 15. kolovoz 2021.

- 46,81 EUR koja teče od 15. rujan 2021.

- 46,81 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

- 41,67 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

- 41,67 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

- 51,95 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

- 31,40 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- 31,40 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

- 51,95 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

- 28,65 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- 70,70 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

- 70,70 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- 63,76 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

- 20,67 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 72,62 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

- 58,75 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

- 53,14 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- 53,17 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- 73,29 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

- 55,39 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

- 14,83 EUR koja teče od 15. travanj 2023.

- 14,83 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- 76,29 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

- 62,35 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

- 32,63 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- 50,42 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- 69,32 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

- 76,29 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

- 69,32 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- 44,49 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- 69,32 EUR koja teče od 15. veljača 2024.

- 69,32 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

- 69,32 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

- 55,39 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

- 69,32 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

- 50,42 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

- 41,46 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

- 76,29 EUR koja teče od 15. listopad 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

2. Prihvaća se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.10.2016.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 451,78 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 23,09 EUR koja teče od 15. studeni 2016.

- 16,19 EUR koja teče od 15. prosinac 2016.

- 12,74 EUR koja teče od 15. siječanj 2017.

- 16,19 EUR koja teče od 15. veljača 2017.

- 33,45 EUR koja teče od 15. ožujak 2017.

- 5,84 EUR koja teče od 15. travanj 2017.

- 16,19 EUR koja teče od 15. svibanj 2017.

- 5,84 EUR koja teče od 15. lipanj 2017.

- 9,29 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

- 5,84 EUR koja teče od 15. kolovoz 2017.

- 5,84 EUR koja teče od 15. listopad 2017.

- 19,64 EUR koja teče od 15. studeni 2017.

- 9,29 EUR koja teče od 15. prosinac 2017.

- 9,29 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.

- 12,74 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

- 5,84 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

- 2,39 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 2,39 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

- 48,62 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 48,64 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 33,29 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 9,29 EUR koja teče od 15. kolovoz 2020.

- 2,39 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

- 2,39 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

- 2,39 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

- 1,33 EUR koja teče od 15. prosinac 2022.

- 1,36 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

- 50,00 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

- 26,00 EUR koja teče od 15. kolovoz 2023.

- 2,00 EUR koja teče od 15. rujan 2023.

- 10,00 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

- 2,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 907,50 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 26. listopada 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za dječju kirurgiju te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je adresa 19,09km u jednom smjeru udaljeno od mjesta rada. Tužiteljica da koristi osobni automobil za dolazak na posao.

Tužiteljici da se isplaćuje naknada za troškove prijevoza regulirana TKU za službenike i namještenike u javnim službama i prema Pravilniku o plaćama i naknadama plaća i drugim materijalnim pravim radnika tuženika. Tužiteljica se pozivala na odredbe čl. 67. st. 6 TKU koji se primjenjivao do 30. studenoga 2017. kojim je bilo propisano da ako nije organiziran međumjesni prijevoz odnosno ako zaposlenik kojem je organiziran međumjesni prijevoz omogućava redoviti dolazak na posao i povratak na posao, umjesto mjesnog i međumjesnog prijevoza koristi osobni automobil, poslodavac zaposleniku može isplatiti naknadu u visini od 0,75kn po prijeđenom km. Odredbom čl. 66. st. 12 TKU koja se primjenjuje od prosinca 2017., naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00kn po prijeđenom km. Odredbom čl. 67. st. 13 TKU-u da je propisano da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja HAK-a. S tim u svezi da tužiteljica ima pravo na isplatu troškova prijevoza za razdoblje do 30. studenoga 2017. u dnevnom iznosu od 28,64kn; za razdoblje od 01. prosinca 2017. u dnevnom iznosu od 38,18kn.Obzirom da je tuženik u utuženom razdoblju isplaćivao umanjenu naknadu to je tužiteljica tužbom zatražila dosudu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza prema dokumentaciji koju će dostaviti tuženik za potrebe financijskog vještačenja. Nadalje, tužiteljica je navela da ima pravo na naknadu troškova mjesečne karte za III. tarifnu zonu u iznosu 460,00kn u smislu odredbe čl. 66. st. 17TKU koji se primjenjuje od 01. prosinca 2017., svoje pravo temeljila je i na odredbi čl. 66. st. 16 TKU, zato je predložila sudu tuženika obvezati na isplatu razlike manje isplate naknade troškova prijevoza.

1.1.Tužiteljica je sukladno nalogu suda od 16. listopada 2024. podneskom od dana 13. listopada 2025. . precizirala tužbeni zahtjev, predložila je tuženika obvezati na isplatu iznosa od 1.632,00, s osnova razlike troškova prijevoza za razdoblje od 01. listopada 2016. do 30. rujna 2024. sa pripadajućim kamatama, te tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

1.2. Podneskom od 29. travnja 2026. sukladno izrađenom vještvu tužiteljica je postavila glavni tužbeni zahtjev u kojem je za period obračuna od 01. listopada 2016. do 30. rujna 2024. i to prema prijeđenim km u iznosu od 3.614,76 eura. Podrednim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 451,78 eur prema cijeni međumjesne pokazne karte. Predložila je tuženika obvezati na podmirenje parničnog troška isplatom na račun punomoćnika tužiteljice Martine Radić Šunjić.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva ističući da se po tzv. stupnjevitoj tužbi ne može raspravljati. Da je troškove prijevoza isplaćivao sukladno važećim propisima, Ugovoru o radu sklopljenog s tužiteljicom pozivajući se na Odluke od 08. rujna 2014., i 25. travnja 2018. Tuženik je nadalje isticao kako je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu stoga je predložio sudu naložiti tužiteljici udjelu roka kako bi uredila tužbu na način da ne kvalificirani i uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti određenim zahtjevom tj. komdenatornom tužbom ukoliko tužitelj tako ne postupi predložio je tužbu odbaciti. Nadalje kako se tužiteljica prije podnošenja tužbe nije obratila za pomoć stručnjaku za izračun visine tužbenog zahtjeva.

2.1. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva tuženik je u bitnome naveo kako je tužitelj u odnosu na podnesak od 28. listopada 2024 istakao podredni tužbeni zahtjev uz glavni tužbeni zahtjev pa tako da se postoje dva tužbena zahtjeva. Na taj način da je tužiteljica izvršila preinaku u smislu suštinske izmjene potraživanja, kojoj se preinaci tuženik usprotivio ističući prigovor zastare potraživanja u odnosu i na glavni i na podredni tužbeni zahtjev. Tuženik je istaka da obzirom da sud ne može usvojiti oba tužbena zahtjeva, može ih ili oba odbiti ili jednog odbiti, a drugog osvojiti, st im u svezi ako jedan zahtjev usvoji drugi odbiti kako je sud dužan utvrditi kako svaka stranka snosi svoje troškove postupka uključujući i troškove financijskog vještačenja jer da je isto bilo nužno vezano za glavni i podredni tužbeni zahtjev. Ako su utvrdi da se ne radi o preinaci tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanje tužiteljice iz podneska od 28. travnja 2026. Kojim podneskom je zatražila isplatu iznosa od 1.632,00 eura. Tužbenim zahtjevom od 28. travnja 2026. da potražuje za svaki mjesec 17,00 eura kao u prije postavljenom tužbenom zahtjevu nego manje iznose, da ukupnim iznosom smanjuje visinu potraživanja. Dakle, da se radi o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva kojem se tuženik usprotivio.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz vještačenja po vještaku dip. oec.NN; pregled HAK planera putovanja; pregled platnih lista i evidencije rada tužiteljice; izveden je pregled Cjenika usluga prijevoza za putnike u javnim gradskom i prigradskom području zonskog tarifnog sustava; pregled rasporeda linija javnog prijevoznika PROMET d.o.o. Split; pregled Odluke tuženika od 08.09.2014..,Odluke od 24.05.2022. i Odluke od 18.08.2022; pregled Rješenja VSRH broj Rev-677/21 od 02. veljače 2022.; Tješenje Županijskog suda u Bjelovaru Gž R-85/25 i Rješenje Županijskog suda u Zadru Gž R-55/25; izveden je pregled druge dokumentacije koja prileže spisu.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije je osnovan.

5. Podredni tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Punomoćnice tužitelja je popisala parnični trošak.

7. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica radila na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za dječju kirurgiju

- nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju prebivala na adresi [adresa]

- nije bilo sporno da je udaljenost od prebivališta do mjesta rada 19,35 km u jednom smjeru udaljeno od mjesta rada

- nije bilo sporno kako je Odlukom Skupštine Prometa d.o.o. Split od 30. kolovoza 2022. utvrđen novi tarifni sustav i cjenik usluga u komunalnom prijevozu putnika u cestovnom prometu prema kojem se [adresa] smatraju zonom grada Omiša, što predstavlja III tarifnu zone.

10. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

11. Odredbom čl. 66. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike (NN br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

11.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

11.2. Odredbom čl.66.st.9.TKU/2017, te čl.65.st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

11.3. Odredbom čl.66.st.12.TKU/2017 propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Odredbom iz čl.65.st.14.TKU/2022 koji se primjenjuje od 1. 5. 2022. prethodno navedena naknada je povećana na iznos od 1,35 kuna po prijeđenom kilometru.

11.4. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

11.5. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

11.6. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

12. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

13. Prema nalazu i mišljenju vještakinje financijske struke dipl. oec. NN od 31. listopada 2025. proizlazi kako je predmet potraživanja tužiteljice razlika naknade troškova prijevoza za razdoblje listopada 2016. do rujna 2024., da je izračun napravila u dvije varijante i to prema prijeđenim km i prema cijeni mjesečne karte. Vještakinja je iskazala da je vještvo sačinila prema platnim listama i evidenciji radnog vremena tužiteljice za razdoblje za utuženo razdoblje kao i sukladno odredbama Pravilnika o plaćama, naknadama i drugim materijalnim pravima tuženika kao i prema TKU i prema cijeni pokazne karte [adresa] autoprijevoznik Promet Split d.o.o. Iskazala je kako je tužiteljica prebivala na adresi [adresa] udaljeno od adrese rada 19,35km u jednom smjeru. Izradila je izračun naknade troškova prijevoza u utuženom razdoblju u dvije varijante i to po prijeđenom kilometru od adrese prebivališta do mjesta rada i obrnuto.

U drugoj varijanti izračun je izvršila prema cijeni mjesečna karte za relaciju [adresa] osim za razdoblja od 21. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. kada je trošak utvrđen prema prijeđenom km jer nije postojala linije međumjesnog prijevoza zbog pandemije covid 19.

Konačno, vještakinja je izradila dvije inačice izračuna prikazane u Nalazu utvrdila je razliku između naknade troška dolaska i odlaska s posla za razdoblje od 01. listopada 2016. do 30. rujna 2024. obračunato prema prijeđenom km u ukupnom iznosu od 3.614,76 neto.

Na koncu, prema izračunu prema visini cijena mjesečne karte za relaciju [adresa], polazeći od nesporene činjenice kako je Odlukom Skupštine Promet d.o.o. o cjeniku usluga [adresa] se smatrale zonom grada Omiša ili III tarifnom zonom i kako je stvarno naknada troškova bila isplaćena od strane tuženika u ukupnom iznosu od 1.694,78 eura.

14. Na provedeno vještačenje vještakinje NN tužiteljica ni tuženik nisu imali primjedbi, pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

15. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla u visini mjesečne karte za III. tarifnu zonu. Kako je to vještakinja utvrdila, navedeno iz razloga jer tužiteljica nije podnijela Zahtjev za zaštitu prava Upravnom vijeću tuženika na Odluku tuženika od 25. travnja 2016. prema kojoj Odluci je tuženik vršio redovitu isplatu.

16. Naime, člankom 66. st.15. TKU-a/17 određeno je kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika. Isto tako i čl. 65. st.19. TKU/2022 propisuje kako o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, zaposlenik se svom poslodavcu treba pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta zaposlenika, a st. 20. istog članka zaposlenik voznim redom i rasporedom svog radnog vremena dokazuje ima li ili nema organiziran javni prijevoz, odnosno da mu javni prijevoz omogućuje ili ne omogućuje redoviti dolazak na posao i povratak s posla u skladu s odredbama iz st.11. ovog članka.

17. Nadalje, tužiteljica podrednim tužbenim zahtjevom traži isplatu razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za utuženo razdoblje u visini mjesečne pokazne karte za III. tarifnu zonu u visini od 451,78 eura, budući da joj je tuženik isplaćivao umanjenje troškove prijevoza za utuženo razdoblje, kako je utvrđeno vještačenjem vještakinje NN, a koji zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.

18. Kako iz vještačenja vještakinje NN proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 01. listopada 2016. do 30. rujna 2024. u visini cijene mjesečne karte za III zonu u iznosu ukupno od 415,78 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

19. Tuženik je u podnesku 30. listopada 2025., prigovorio kako je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev (kako glavni, tako i podredni), a kojem djelomičnom povlačenju se on izričito neosnovanim.

20. Naime, smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se djelomičnim povlačenjem tužbe (tako i VSRH na sjednici Građanskog odjela održanoj 26. travnja 2021., broj Su- IV- 16/2021-8).

21. Prema odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) tužba se može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako tuženik na to pristane.

22. U ovom slučaju tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja, a u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagala sa svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva kao ovdje isplata razlike troškova prijevoza, koje nije realno mogla postaviti bez prethodnog financijskog vještačenja kada je moguće saznati sve odlučne činjenice vezane za visinu troškova prijevoza koju tuženik osporava pa nedopuštanje uređenja tužbenog zahtjeva koje je uslijedilo nakon vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl. 190. st.1. ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućuje zlouporabu procesnih prava u svrhu ubrzanja parničnog postupka, a smanjenje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi nije od utjecaja na dužinu trajanja postupka. Imajući u vidu da je tuženik tijekom postupka osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, smanjenjem tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica nije promijenila identitet spora niti iznosi nove činjenice, radi čega se tuženikovo protivljenju smanjenju tužbenog zahtjeva ukazuje neosnovanim.

23. Tuženik je istakao prigovor zastare glavnog tužbenog zahtjeva, posebice prigovor zastare podrednog tužbenog zahtjeva, a koji prigovor ovaj sud smatra neosnovanim.

24. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; dalje - ZR) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika.

25. Kako je tužiteljica tužbu podnijela dane 26. listopada 2021., a potraživanje se odnosi za razdoblje od 01. listopada 2016. do 30. rujna 2024., to je očito da potraživanje tužiteljice nije zastarjelo, kako glavnog, tako i podrednog tužbenog zahtjeva.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa).

26.1. Odredbom čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će utvrditi postotak njihovog uspjeha, zatim će od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela, oduzeti postotak stranke čiji je uspjeh manji. Nakon navedenog će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela i to troškova koji su bili potrebni za svrsishodno vođenje postupka. Toj stranci odmjerit će naknadu dijela ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon obračuna postotka u kojem su obje stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

26.2. Kada stranka djelomično uspije u sporu, tada prilikom određivanja razmjernog dijela parničnog troška sud vodi računa o visini odbijenog, odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovi tužbenog zahtjeva, odnosno u obzir uzima kvantitativni uspjeh s tužbenih zahtjevom kao i kvalitativni.

26.3. Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Glede osnova, tužitelj je u istom uspio u cijelosti, dok u odnosu na visinu je uspio u omjeru od 28%, pa je djelomično uspio u postupku. Uspjeh tužiteljice se umanjuje, uzimajući u obzir osnov i visinu, tužiteljica je u ovom postupku uspjela sa 64%, dok bi uspjeh tuženika bio 36%. Slijedom navedenog donesena je odluka o trošku ovog parničnog postupka.

26.4. Tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe 200,00 eura, za sastav podnesaka od 26. travnja 2026. i 10. svibnja 2024. po 200,00 eura, za ročišta održana 13. svibnja 2024., 3.veljače i 13. svibnja 2026. po 200,00 eura, za ročišta održana 16. listopada 2024. i 2. lipnja 2026. po 100,00 eura, za ročište održano 2. srpnja 2024. 50,00 eura, što ukupno iznosi 1.450,00 eura. Ovom iznosu trebalo je pridodati iznos od 362,50 eura s osnova pripadajućeg PDV-a.

Obzirom da je razlika uspjeha tužiteljice i tuženika 28%, to se tužiteljici obistinjuje srazmjeran trošak u iznosu od 507,50 eura kojem iznosu je trebalo pridodati i iznos od 400,00 eura za troškove provedenog vještačenja, tako se punomoćniku tužitelja obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 907,50 eura.

26.5. Na dosuđeni iznos punomoćniku tužiteljice pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), kao što je odlučeno pod točkom II izreke presude.

26.6. Odluka o trošku sukladna je sa odlukama Županijskog suda u Vukovaru GžR 55/25, GžR 57/25, upravo u odnosu na djelomični uspjeh stranaka.

U Splitu, 2. lipnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-tuženiku

-u spis