Poslovni broj: Ovr-325/2024-4
Republika Hrvatska
Općinski sud u Velikoj Gorici
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, na prijedlog sudske savjetnice Nicole Vugrinović, u pravnoj stvari ovršenice NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po Tihani Ani Reljić odvjetnici u Zagrebu, protiv ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Radnička cesta 41, Zagreb, zastupan po punomoćniku Zvonimir Buterin odvjetniku u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, 2. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se prijedlog ovršenice NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] od 8. travnja 2024. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao nepravodoban.
II. Nalaže se ovršenici naknaditi ovrhovoditelju trošak za sastav podneska od 19. travnja 2024. u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Ovršenica je podnijela ovom sudu 8. travnja 2024. godine prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa. Ovršenica u prijedlogu u bitnom ističe kako temelj zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, zadužnica broj OV-3995/05 od 24. svibnja 2005. godine, ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe članka 23. Ovršnog zakona budući da u vrijeme kada je ista izdana zadužnice nisu bile solemnizirane od strane javnih bilježnika. Nadalje, ističe kako je tražbina osigurana zadužnicom zastarjela radi proteka općeg zastarnog roka od 5 godina od dana njenog izdavanja, a koji rok ovršenica smatra primjenjivim budući da je na zadužnici ovjeren samo potpis ovršenice, u prilog čemu dostavlja izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 19. studenog 2018. godine. Ovršenica ističe kako je predmetni prijedlog pravovremen budući da se u skladu s odredbom članka 53. Ovršnog zakona isti može podnijeti sve do dovršetka ovršnog postupka.
2. Ovrhovoditelj se dana 19. travnja 2024. godine podneskom očitovao na prijedlog ovršenice te ističe kako je isti prije svega nedopušten, a podredno i neosnovan. Ovrhovoditelj smatra kako ovršenica nema opravdan razlog temeljem kojeg bi se mogla primijeniti odredba članka 53. Ovršnog zakona, slijedom čega se isti treba odbaciti kao nedopušten. Ističe kako je pogrešan navod ovršenice da predmetna zadužnica nije ovršna isprava budući da je za valjanost svojstava ovršne isprave mjerodavno pravno uređenje koje je postojalo u vrijeme nastanka te isprave te se u prilog tomu poziva na odluku VSRH broj Rev-2226/11 te odluku Županijskog suda u Splitu broj Gž-2778/2015-5. U vezi s time, ovrhovoditelj također ističe kako sukladno odredbi članka 183. st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ boj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 151/04, 88/05, 121/05) zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, odnosno pravomoćne sudske odluke, na koje se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok, slijedom čega je i prigovor zastare ovršenice neosnovan.
3. Sukladno odredbi članka 210. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 – dalje: OZ), na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi, odnosno članci 50. i 53. OZ-a. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 14. srpnja 2022., a ovršenica je podnijela ovom sudu 8. travnja 2024. prijedlog radi proglašenja nedopuštenim p ljenidbe i prijenosa. Iz navedenog i cjelokupnog stanja spisa proizlazi da je protekao rok za žalbu ovršenice. U svezi s rokovima za podnošenje prijedloga, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U- III-879/2020 od 16. lipnja 2021. zauzeo je stajalište da rok za podnošenje prijedloga za proglašenje pljenidbe nedopuštenom počinje teći od trenutka kada je ovršenik saznao ili mogao saznati za provedenu mjeru, što isključuje mogućnost pozivanja na nepostojanje roka. Slijedom toga shvaćanja, ovršenica je u konkretnom slučaju imala dostatno vremena za pravovremeno podnošenje prijedloga, s obzirom na to da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen još 14. srpnja 2022. Naime, ovršenica u prijedlogu nije niti navela opravdane razloge radi kojih nije mogla istaknuti žalbene razloge u roku, a što je bila dužna učiniti te iste potkrijepiti sukladno odredbi članka 53. st. 3. OZ-a te je stoga valjalo primijeniti odredbu članka 53. st. 4. OZ -a i predmetni prijedlog odbaciti kao što je odlučeno u točki I. izreke rješenja.
4. Budući da ovrhovoditelj podneskom od 19. travnja 2024. godine potražuje trošak za sastav podneska u iznosu od 1.000,00 eura s PDV-om u iznosu 250,00 EUR, dakle u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s Tbr.11. toč. 1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23), ovrhovoditelju se dosuđuje zatraženi trošak, budući da su troškovi bili potrebni za ovrhu u smislu čl. 14. st. 4. OZ-a slijedom čega je, u skladu s čl. 154. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Velikoj Gorici, 2. lipnja 2026.
Sutkinja
Ileana Bebek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 8 dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja. Žalba se podnosi pisano, u 3 istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Dna: pun. ovrhovoditelja
pun. ovršenika