Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: Pr-180/2022-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva- Ivošević, kao sucu pojedincu pravnoj stvari tužitelja ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Srečku Posavec, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Opće bolnice Karlovac, Dr. Andrije Štampara 3 OIB:95156346215, zastupanog po punom. Mati Burazinu, odvjetniku iz Karlovca, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punom. tužitelja i zamjenice punom. tuženika, na ročištu radi objave presude održanom 2. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika broj: 01-01-3539/3-22 od dana 11. studenog 2022. godine, kojom se stavlja izvan snage Odluka tuženika broj: 01 -01- 3539/1-22 od dana 2. studenog 2022. godine, odnosno povlači odobrenje tužitelju za sklapanje poslova za svoj račun iz zdravstvene djelatnosti poslodavca u Poliklinici Tuškan, d.o.o., N. Šebetića 3, iz Karlovca.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenom zahtjev koji glasi:

„Ostaje na snazi Odluka tuženika broj: 01-01-3539/1-22 od dana 2. studenog 2022. godine“.

III. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 28. prosinca 2022. naveo da je zaposlenik tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 20. listopada 2014. godine. Tužitelj je dana 17. studenog 2022. godine zaprimio tuženikovu Odluku broj: 01 -01-3539/3- 22 od dana 11. studenog 2022. godine, kojom se izvan snage stavlja Odluka broj: 01-01- 3539/1-22 od dana 2. studenog 2022. godine.

Dana 30. studenog 2022. godine, sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), tužitelj je, nezadovoljan u cijelosti pobijanom Odlukom podnio zahtjev za zaštitu prava, na koji nije zaprimio odgovor.

Dana 27. listopada 2022. godine tužitelj je podnio zahtjev tuženiku kojim traži da mu se odobri rad izvan radnog vremena u Poliklinici Tuškan d.o.o. u [adresa], za obavljanje poslova liječnika ortopeda. U navedenom zahtjevu tužitelj je naveo da bi kod drugog poslodavca radio 2 sata tjedno i da bi s radom započeo 1. studenog 2022. godine.

Dana 2. studenog 2022. godine tuženik je donio Odluku broj: 01-01-3539/1-22, kojom se, na temelju odredbe čl. 157. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (NN 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022), odredbe čl. 21. Statuta Opće bolnice Karlovac i odredbe čl. 3. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca (NN 42/2016, 100/2018), tužitelju daje odobrenje za sklapanje poslova za svoj račun iz zdravstvene djelatnosti poslodavca u Poliklinici Tuškan d.o.o., [adresa], iz [adresa].

Dana **.**.2022. NL dr. med., v.d. Pročelnik službe za kirurgiju je podnio zahtjev tuženiku kojim traži da se odobrenje za rad izvan radnog vremena kod drugog poslodavca, dano tužitelju Odlukom broj: 01-01-3539/1-22 od dana 2. studenog 2022. godine, poništi s danom 9. studeni 2022. godine. Dana 11. studenog 2022. godine tuženik je donio pobijanu Odluku, kojom, sukladno zahtjevu od dana 9. studenog 2022. godine, stavlja izvan snage Odluku broj: 01-01- 3539/1-22 od dana 2. studenog 2022. godine, odnosno povlači odobrenje za rad izvan radnog vremena tužitelja s danom 9. studeni 2022. godine.

Kao što i sam tuženik navodi u pobijanoj Odluci, prilikom donošenja odluka o davanju odobrenja radnicima za sklapanje poslova iz zdravstvene djelatnosti poslodavca, poslodavci su dužni postupati u skladu s odredbom čl. 157. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, uzimajući u obzir kriterije propisane odredbom čl. 2. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca.

Tužitelj ističe da je u obrazloženju Odluke broj: 01-01- 3539/1-22 od dana 2. studenog 2022. godine, kojom je tužitelju prvotno dano traženo odobrenje za rad izvan radnog vremena, utvrđeno da su Opća bolnica Karlovac i Poliklinika Tuškan d.o.o. sklopili Ugovor o međusobnim pravilima i obvezama, a što je propisano kao osnovni uvjet za davanje predmetnog odobrenja. Tuženik se u obrazloženju iste odluke poziva na odredbe članka 2. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti zdravstva, što jasno ukazuje na to da je isti uzeo u obzir navedena mjerila i zaključio kako tužitelj istima udovoljava. Tužitelj uistinu redovito, savjesno i stručno obavlja poslova iz svog Ugovora o radu, u skladu s pravilima struke i uputama tuženika, stručno usavršava svoja znanja i vještine, poštuje sva strukovna i stegovna pravila koja proizlaze iz organizacije rada tuženika i profesionalne djelatnosti te ne postoje nikakvi čak ni prigovori, a kamoli kaznene, prekršajne ili disciplinske pravomoćne odluke vezane uz odgovornost tužitelja u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti. Kao što je tuženiku poznato, tužitelj prosječno fakturira i radi u gornjoj polovici drugih djelatnika na Odjelu te istom nikada nisu izrečene nikakve opomene od strane tuženika vezane za rad, niti postoje kakve pritužbe pacijenata na njegov rad.

Dana **.**.2022. NL dr. med., v.d. Pročelnik službe za kirurgiju je podnio tuženiku Zahtjev za poništenjem danog odobrenja, a da pritom ničime ne navodi razloge takvog zahtjeva. Tuženik uvažava navedeni neobrazloženi zahtjev dr. NL te dana 11. studenog 2022. godine donosi pobijanu Odluku, u obrazloženju koje samo utvrđuje da se postupa po zahtjevu dr. NL te ničime dodatno ne obrazlaže donošenje takve odluku, iako je odlukom od dana 2. studenog 2022. godine nesporno utvrdio da tužitelj ispunjava sve uvjete i mjerila koja su potrebna za davanje predmetnog odobrenja.

Iz svega navedenog razvidno je da tuženik nema nikakav opravdani razlog za povlačenje predmetnog odobrenja, budući da je prvotno utvrđeno da tužitelj ispunjava sve uvjete i mjerila za davanje takvog odobrenja, a to naknadno ničime nije osporeno. Također, ovakvim postupanjem tuženik tužitelja dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike kojima tuženik uredno izdaje odobrenja za rad izvan radnog vremena, ukoliko isti udovoljavaju svim propisanim uvjetima kojima u predmetnoj situaciji u potpunosti udovoljava tužitelj. Osim što opisanim postupanjem tuženik tužitelja diskriminira te mu bez opravdanog razloga uskraćuje pravo na stjecanje dodatnih materijalnih primanja, istog je doveo u vrlo neugodnu situaciju pred drugim poslodavcem kojeg je tužitelj obavijestio o danom odobrenju dana 2. studenog 2022. godine.

Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da se presudom utvrdi nedopuštenost odluke tuženika od 11. studenog 2022. kojom se stavlja izvan snage odluka tuženika 2. studenog 2022. odnosno povlači odobrenje tužitelju za sklapanje poslova za svoj račun iz zdravstvene djelatnosti poslodavca u Polklinici Tuškan te da se utvrdi da ostaje na snazi Odluka tuženika od 2. studenog 2022.

2.U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Ističe da je predmetna tužba u cijelosti neosnovana i bezpredmetna, budući je tužitelj podnio Zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa kod tuženika sa danom 30.01.2023. godine. Ukoliko tužitelj ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu, tuženik ističe kako je Odobrenje za rad izvan radnog vremena tužitelju stavljeno izvan snage s danom 09.studeni 2022. godine budući za postojanje odobrenja nisu bili ispunjeni uvjeti propisani u čl. 2. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže da se odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

3.Podneskom od 17. veljače 2023. punom. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika te naveo da je za predmetnu tužbu relevantan trenutak uskraćivanja odobrenja za dodatan rad tužitelja, odnosno trenutak kada je tuženik Odlukom br. 01 - 01-3539/3-22 od dana 11. studenog 2022. godine poništio i stavio izvan snage Odluku br. 01-01-3539/1-22 od dana 2. studenog 2022. godine, a u kojem je trenutku tužitelj još uvijek bio zaposlenik tuženika. Konkretno, u ovom se postupku ima utvrditi je li tuženik, na temelju svih činjenica i okolnosti koje su postojale u trenutku donošenja pobijane Odluke, imao osnovu donijeti takvu odluku o povlačenju odobrenja za dodatni rad. Štetne posljedice za tužitelja, a koje su proizašle iz neopravdanog povlačenja odobrenja za dodatan rad, očituju se i danas, budući da je tužitelj izgubio potencijalnu zaradu i narušio povjerenje prema drugom poslodavcu, odnosno prema Poliklinici „Tuškan“. Osim toga, jedan od razloga zbog kojeg je došlo do sporazumnog raskida radnog odnosa, odnosno zbog kojeg tužitelj više nije želio nastaviti radni odnos kod tuženika, jest upravo neopravdano povlačenje odobrenja za dodatan rad. Slijedom navedenog, tužitelj ističe kako su potpuno neosnovani tuženikovi navodi da bi tužba u ovoj pravnoj stvari bila neosnovana zbog toga što tužitelj u ovom trenutku više ne radi kod tuženika. Tužitelj se u cijelosti protivi navodima tuženika vezanim za neispunjavanje uvjeta iz čl. 2. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu, tek paušalno, bez bilo kakvog obrazloženja, ističe kako je pobijana odluka od 11. studenog 2022. godine, a kojom je povučeno odobrenja za dodatan rad tužitelja, donesena iz razloga što tužitelj nije ispunjavao uvjete iz čl. 2. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca. Upravo je sam tuženik, u odluci broj: 01-01-3539/1- 22 od dana 02. studenog 2022. godine, kojom je prvotno tužitelju dano odobrenje za dodatan rad, utvrdio da tužitelj ispunjava sve uvjete i pretpostavke propisane čl. 157. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, čl. 2. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca te čl. 21. Statuta Opće bolnice Karlovac. S druge strane, iz pobijane odluke od 11. studenog 2022. godine uopće nije vidljivo iz kojih bi opravdanih razloga bilo povučeno odobrenje za dodatan rad, već se isključivo navodi da se tako postupa na temelju zahtjeva dr. NL od 9. studenog 2022. godine, a koji zahtjev također ne sadrži razloge zbog kojih se traži povlačenje odobrenja. Naime, tuženik niti u pobijanoj odluci niti u svom odgovoru na tužbu ne navodi koji točno uv jeti propisani relevantnim propisima, a koji su nužni za davanje odobrenja za dodatni rad, nisu ispunjeni niti kako je navedeno tek naknadno utvrdio. Ovim putem tužitelj opetovano ističe da je isti u trenutku donošenja pobijane odluke, kao i odluke od dana 2. studenog 2023. godine, a što tuženik ničime nije pobio u dosadašnjem tijeku postupka, ispunjavao sve uvjete iz čl. 2. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca. Konkretno, tužitelj je redovito, savjesno i stručno obavljao poslove iz svog Ugovora o radu, u skladu s pravilima struke i uputama tuženika, stručno usavršavao svoja znanja i vještine, poštovao sva strukovna i stegovna pravila koja proizlaze iz organizacije rada tuženika i profesionalne djelatnosti te protiv istog tuženik nikada nije zaprimio ni prigovor, a kamoli kaznene, prekršajne ili disciplinske pravomoćne odluke vezane uz odgovornost u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti. Također, kao što je tuženiku poznato, tužitelj je prosječno fakturirao i radio u gornjoj polovici drugih djelatnika na Odjelu te istom nikada nisu izrečene nikakve opomene od strane tuženika vezane za rad, niti postoje bilo kakve pritužbe pacijenata na njegov rad. Osim što je zbog ovakvog postupanja tuženika tužitelj pretrpio materijalne gubitke te je doveden u neugodan položaj pred drugim poslodavcem, kojeg je već obavijestio da je dobio suglasnost tuženika za dodatan rad, tužitelj je i izravno diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika, budući da je tuženik svim ostalim radnicima u istovjetnim i usporedivim situacijama davao suglasnost za dodatan rad.

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem ugovora o radu na neodređeno vrijeme (l.br. 7-8 spisa), odluke (l.br. 9 spisa), odluke (l.br. 10 spisa), odobrenja za rad izvan radnog vremena (l.br. 11 spisa), podatka (l.br. 12 spisa), zahtjeva za zaštitu prava (l.br. 13-17 spisa), obavijesti o prestanku ugovora o radu na neodređeno vrijeme (l.br. 23 spisa), zamolbe za prestanak ugovora o radu na neodređeno vrijeme (l.br. 24 spisa), te saslušanjem svjedoka dr. ČL (l.br. 40 spisa) i svjedoka dr. OL (l.br. 40-41 spisa).

6.U predmetnom postupku tužitelj zahtjeva utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika od 11. studenog 2022. kojom je stavljena izvan snage odluka tuženika od 2. studenog 2022. odnosno povlačenje odobrenja tužitelju za sklapanje poslova za svoj račun iz zdravstvene djelatnosti poslodavca u Poliklinici Tuškan, te da se utvrdi da na snazi ostaje odluka tuženika od 2. studenog 2022.

7.Saslušani svjedok dr. NL, zaposlenik tuženika kao specijalista kirurg, u svom iskazu je naveo da je u razdoblju od 2022. do 2023. bio v.d. Pročelnika službe za kirurgiju te da se ne sjeća što je bilo, a vezano za uskraćivanje odobrenja za dopunski rad tužitelju. Tužitelj više nije zaposlenik tuženika. Pravilo bolnice pri odobravanju dopunskog rada liječnicima je bilo da nema duge liste čekanja. Navodi da nije zaprimio niti jednu pisanu primjedbu na rad tužitelja.

8.Saslušani svjedok dr. CL, zaposlenik tuženika kao voditelj Odjela ortopedije i traumatologije, u svom iskazu je naveo da je bio obaviješten od strane tužitelja da je tužitelju povučeno odobrenje za rad van ustanove u kojoj je zaposlen i rekao mu je da zbog toga daje otkaz, da je to bila "kap koja je prelila čašu". U konkretnom slučaju nije bio pozvan niti je davao svoje mišljenje niti po pitanju, davanja odobrenja, niti po pitanju oduzimanja odobrenja tužitelju za rad izvan ustanove. Ne može se sjetiti nikakvog konkretnog razloga zbog kojeg je tužitelju povučeno odobrenje, ali zna da je bilo nekih sitnih trzavica na razini službe. Navodi da je po Pravilniku moguće 8 sati mjesečno rada izvan matične ustanove. Od strane pacijenata nije bilo nikakvih primjedbi na rad tužitelja, pacijenti su bili zadovoljni s postupanjem tužitelja kao liječnika.

9.Ocjenom rezultata svih izvedenih dokaza zasebno i u ukupnosti ovaj sud nalazi nesporno utvrđenim:

-da je tužitelj kao liječnik specijalista ortopedije bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme od 14. studenog 2014. temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. listopada 2014.;

-da je tužitelj 27. listopada 2022. kod tuženika podnio zahtjev za odobrenje za rad izvan radnog vremena;

-da je odlukom tuženika broj 01-01-3539/1-22 od 2. studenog 2022. tužitelju dato odobrenje za sklapanje poslova kao liječenika specijaliste ortopedije za svoj račun iz zdravstvene djelatnosti poslodavca u Poliklinici Tuškan;

-da je dana 9. studenog 2022. v.d. Pročelnika službe za kirurgiju dr.med. NL, specijalista opće kirurgije, sub.specijaliste abdominalne kirurgije podnio zahtjev da se poništi izdano odobrenje tužitelju od 2. studenog 2022.;

-da je odlukom tuženika broj:01-01-3539/3-22 od 11. studenog 2022. stavljena izvan snage s danom 9. studenog 2022. odluka tuženika broj: 01-01-3539/1-22 od 2. studenog 2022. kojom je dano odobrenje tužitelju za sklapanje poslova za svoj račun iz zdravstvene djelatnosti poslodavca u Poliklinici Tuškan d.o.o. uz obrazloženje da je v.d. Pročelnika Službe za kirurgiju uputio dopis od 9. studenog 2022. ravnatelju kojim traži da se izdano odobrenje za rad tužitelju stavi izvan snage;

-da je tužitelj dana 30. studenog 2022. tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava;

-da je tužitelj dana 27. prosinca 2022. podnio zamolbu za prestanak ugovora o radu s danom 30. siječnja 2023.;

-da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao s danom 30. siječnja 2023.

10.Među strankama je sporno da li je zakonita i dopuštena odluka tuženika od 11. studenog 2022. kojom je stavljena izvan snage odluka kojom je dato odobrenje tužitelju za rad u drugoj zdravstvenoj ustanovi jer tužitelj tvrdi da takva odluka nije na zakonu utemeljena budući da nije obrazložena te ne sadrži razloge za donošenje takve odluke, radi čega zahtjeva i da se utvrdi da ostaje na snazi tuženikova odluka od 2. studenog 2022. kojom je tužitelju dato odobrenje za rad u drugoj zdravstvenoj ustanovi, a tuženik tvrdi da je tužiteljeva tužba u cijelosti neosnovana i bezpredmetna jer je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao s danom 30. siječnja 2023.

11. Odredbom članka 157. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine 100/2018, 125/2019, 133/2020, 147/2020, 136/2021, 119/2022) je propisano:

(3) Uvjet za davanje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka jest prethodno sklopljeni ugovor o međusobnim pravima i obvezama između poslodavca i zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost odnosno privatnog zdravstvenog radnika kod kojeg će zdravstveni radnik za svoj račun obavljati poslove iz djelatnosti poslodavca.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, poslove iz djelatnosti poslodavca ne smiju sklapati za svoj račun ravnatelj, zamjenik ravnatelja niti pomoćnik ravnatelja zdravstvene ustanove.

(5) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka poslodavac daje u skladu s mjerilima koje pravilnikom propisuje ministar.

12.Odredbom članka 2. Pravilnika o mjerilima za davanje odobrenja zdravstvenom radniku za sklapanje poslova iz djelatnosti poslodavca je propisano:

(2) Uvjet za davanje odobrenja za dopunski rad jest prethodno sklopljeni ugovor o međusobnim pravima i obvezama između poslodavca i zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno privatnog zdravstvenog radnika kod kojeg će zdravstveni radnik za svoj račun obavljati poslove iz djelatnosti poslodavca.

(3) Mjerila za davanje odobrenja za dopunski rad zdravstvenom radniku su:

-redovito, savjesno i stručno obavljanje poslova iz ugovora o radu, u skladu s pravilima struke i uputama poslodavca odnosno ovlaštenih osoba poslodavca,

-kontinuirano stručno usavršavanje znanja i vještina,

-obavljanje poslova iz ugovora o radu u skladu s poslovnim interesima poslodavca,

-poštivanje strukovnih i stegovnih pravila koja proizlaze iz organizacije rada poslodavca i profesionalne djelatnosti,

-nepostojanje kaznene, prekršajne ili disciplinske pravomoćne odluke kojom je utvrđena odgovornost zdravstvenog radnika u vezi obavljanja profesionalne djelatnosti.

13.Sud smatra da svaka odluka poslodavca kojom se odlučuje o pravima, obvezama ili odgovornostima iz radnog odnosa treba biti obrazložena, a posebice ako se njome zadire u prava radnika kao što se u konkretnom predmetu odlučivalo o uskrati tužitelju prava na dopunski rad u drugoj zdravstvenoj ustanovi.

14.S obzirom da odluka tuženika od 11. studenog 2022. kojom je stavljeno izvan snage odobrenje tužitelju za dopunski rad u Poliklinici Tuškan d.o.o. ne sadrži obrazloženje odnosno na temelju kojih činjenica je takva odluka donesena, koji su bili konkretni razlozi njezinog donošenja te na kojem pravnom propisu je pobijana odluka utemeljena odnosno koji uvjet tužitelj ne ispunjava, to sud smatra da pobijana odluka nema kvalitetu zakonitosti te da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva da se utvrdi nedopuštenost odluke tuženika od 11. studenog 2022.

15.Niti tijekom ovog postupka, iako su izvedeni svi dokazi predloženi od strane tuženika, tuženik nije dokazao da je imao opravdani razlog za donošenje odluke kojom se stavlja izvan snage odobrenje tužitelju za dopunski rad u Poliklinici Tuškan d.o.o. već naprotiv saslušani svjedoci, liječnici tuženika, su naveli i to dr. NL da se ne sjeća što je bilo vezano za uskraćivanje odobrenja za dopunski rad tužitelju,a dr. CL je naveo da od strane pacijenata nije bilo nikakvih primjedbi na rad tužitelja i da su pacijenti bili zadovoljni sa postupanjem tužitelja kao liječnika, slijedom čega sud ne nalazi da je tužitelj dokazao opravdanost razloga za donošenje odluke od 11. studenog 2022. kojom se stavlja izvan snage odobrenje tužitelju kao liječniku specijalisti za dopunski rad, radi čega je valjalo presuditi kao pod točkom I. izreke.

16.Nesporno je među strankama da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao s danom 30. siječnja 2023., a dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtjeva da se utvrdi da ostaje na snazi odluka tuženika od 2. studenog 2022. kojom je tužitelju dato odobrenje za dopunski rad u drugoj zdravstvenoj ustanovi ne može proizvesti nikakve pravne učinke budući da tužitelju više nije zaposlenik tuženika te opstanak takvog odobrenja nema pravnu svrhu niti smisao jer odobrenje za dopunski rad može dati samo poslodavac kod kojeg je tužitelj zaposlen po osnovi radnog odnosa, pa kako tužitelj, nesporno, nije više u radnom odnosu kod tuženika, to se tuženiku ne može naložiti da dato odobrenje održi na snazi.

17.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992,112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) kojim je propisano ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove, te odlučio da s obzirom na postignuti uspjeh u parnici svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

18.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 2. lipnja 2026.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1.Odvjetnik Srečko Posavec, Branimirova 71A

2.Odvjetnik Mate Burazin, Karlovac, Vranicanijeva 5/I