REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-595/2024-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Nikoli Crnokraku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Sučević i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Dječjeg vrtića Botinec, Zagreb, Ulica Zlatarova zlata 67, OIB: 45434922757, zastupanog po punomoćniku Emilu Cetini, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. travnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Denisa Krištofića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Emila Cetine, odvjetnika, 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Botinec, Zagreb, Ulica Zlatarova zlata 67, OIB: 45434922757, da tužiteljici CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati pravičnu novčanu naknadu za pretrpjelu neimovinsku štetu u iznosu od 3.000,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 9. svibnja 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu naknade neimovinske štete u daljnjem iznosu od 1.500,00 eura, te isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 500,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na te iznose.

III. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Botinec, Zagreb, Ulica Zlatarova zlata 67, OIB: 45434922757, da tužiteljici CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.516,73 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. lipnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog te zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na parnični trošak od dana zaključenja glavne rasprave pa do 1. lipnja 2026.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 22. studenoga 2021. oko podneva, za vrijeme rada kod tuženika, obavljajući poslove spremačice i noseći posudu s vodom, pala i zadobila ozljedu lijeve noge. Istoga dana tužiteljici je pružena medicinska pomoć te joj je utvrđena dijagnoza dislokacije, iščašenja i nategnuća zglobova i ligamenata u području nožnog zgloba i stopala, uz prijelom druge metatarzalne kosti lijevog stopala. Nadalje navodi da joj je 30. studenoga 2021. dijagnosticiran prijelom kostiju donožja, odnosno metatarzalnih kostiju. Tužiteljica tvrdi da je zbog navedenog štetnog događaja pretrpjela neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koja se očituje u pretrpljenim fizičkim bolovima, strahu te duševnim bolovima zbog smanjenja životne aktivnosti. Slijedom navedenog tužiteljica na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, tužbom potražuje za pretrpljenu fizičku bol iznos od 2.000,00 eura, za duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.500,00 eura te za pretrpljeni strah iznos od 1.000,00 eura, dakle ukupno 4.500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana zaključenja glavne rasprave do isplate.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužiteljica konačno uređuje tužbeni zahtjev podneskom od 6. ožujka 2026. na način da na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje: za duševnu bol zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 500,00 eura, s osnove pretrpljenog straha iznos od 500,00 eura, s osnove pretrpljene tjelesne boli iznos od 2.000,00 eura, te s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 500,00 eura, dakle ukupno 3.500,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate kao i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana zaključenja glavne rasprave do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da tužiteljica nije dokazala uzročno-posljedičnu vezu između navodnog štetnog događaja i štete, jer zahtjev temelji na vlastitoj izjavi od 22. studenoga 2021., dok dostavljena medicinska dokumentacija, prema mišljenju tuženika, ne potvrđuje na pouzdan način da je šteta nastala upravo na opisani način. Tuženik posebno ističe da je tužiteljici 22. studenoga 2021. utvrđena dijagnoza S93, a 30. studenoga 2021. dijagnoza S92, pa smatra nejasnim zbog čega je osam dana nakon događaja utvrđena druga dijagnoza. Tuženik nadalje, iz opreza, navodi da bi i u slučaju utvrđenja da je do pada tužiteljice došlo na način koji opisuje tužiteljica, za nastanak štete bila odgovorna sama tužiteljica. Tuženik smatra da je tužiteljica u okolnostima koje je opisala u tužbi morala postupati s pojačanom pažnjom, kako zbog vlastite sigurnosti tako i zbog sigurnosti djece, a da je nastavkom prolaska hodnikom postupala s krajnjom nepažnjom. Stoga tuženik smatra da ne može odgovarati za štetu koju tužiteljica potražuje. Tuženik osporava i visinu zahtjeva, navodeći da su traženi iznosi za fizičke bolove, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i strah određeni paušalno i bez odgovarajućeg dokaznog uporišta, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužiteljicu na naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.

2.1. Tijekom postupka tuženik je predložio da se o parnici obavijesti HOK-osiguranje d.d. i da isti stupi u parnicu kao umješač na strani tuženika, što je sud i prihvatio te je isti obaviješten o otpočetoj parnici dopisom od 11. studenoga 2024., ali isti do zaključenja glavne rasprave nije prijavio svoje miješanje u parnicu na strani tuženika.

3. Sud je tijekom postupka pročitao svu dokumentaciju priloženu spisu, saslušao je svjedokinje CŽA, OŽ te tužiteljicu kao stranku, proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću, dr. med., koji se pisano očitovao na prigovore tuženika te je vještak usmeno saslušan radi očitovanja na iste.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao radnice od tuženika kao njenog poslodavca za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, sve po osnovi ozljeđivanja na radu 22. studenog 2021., kada je tužiteljica prilikom obavljanja redovnog rada svog radnog mjesta spremačice, za vrijeme radnog vremena, noseći posudu s vodom pala i zadobila frakturu na lijevoj nozi.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu spremačice te da se predmetni događaj dogodio 22. studenoga 2021. za vrijeme njezina rada kod tuženika.

7. Sporno je postoji li uzročno-posljedična veza između predmetnog događaja i nastale štete, postoji li odgovornost tuženika, obzirom na istaknuti prigovor isključive krivnje tužiteljice za štetni događaj te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Iz Izvješća o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica u istome opisala događaj od 22. studenoga 2021., navodeći da je toga dana, noseći posudu s vodom, hodnikom išla prema kuhinji, zaobilazeći djecu koja su se s odgojiteljicama igrala u hodniku, te da je pritom nogom zapela, spotaknula se i pala. Nadalje je navela da su joj nakon pada u pomoć priskočile odgojiteljice OŽ i CŽA, koje su joj pomogle ustati. Nakon predmetnog događaja lijeva noga joj je otekla, nije mogla stati na nju niti je mogla micati lijevom nogom, zbog čega je o događaju obavijestila nadređenu osobu C, koja joj je rekla da se javi svojoj liječnici. Tužiteljica je potom otišla na hitni kirurški pregled, gdje joj je nakon obrade postavljena longeta.

9. Svjedokinja CŽA iskazala je da se sjeća dana kada je tužiteljica doživjela ozljedu, ali je istaknula da nije bila neposredni očevidac nastanka štetnog događaja. Navela je da je u to vrijeme radila s djecom u prostoru koji služi kao dvorana, gdje se odvijala sportska aktivnost, te da je u jednom trenutku uočila tužiteljicu kako leži na podu. Iskazala je da ne zna na koji je način tužiteljica pala. Nadalje je navela da je tužiteljica pala u prostoru koji tuženiku služi kao sportska dvorana, a na mjestu gdje je tužiteljica pala nalazila se vreća sa spužvicama i neki sportski rekviziti. Svjedokinja se sjeća da je tužiteljici u pomoć priskočila kolegica OŽ, dok se ona sama posvetila djeci. Istaknula je da je to sve što zna o samom štetnom događaju. Svjedokinja je iskazala da se u prostoru u kojem se dogodio štetni događaj uvijek nalaze iste stvari na istome mjestu. Nije joj poznato je li tužiteljica u trenutku događaja nosila tacnu s vodom. Navela je da put kojim je tužiteljica prolazila predstavlja put koji vodi do kuhinje, pri čemu se s jedne strane nalaze razni sportski rekviziti, dok se s druge strane nalazi zid uz koji se ne nalaze nikakve stvari, već se uz zid nalaze vrata od soba. Prema iskazu svjedokinje, ta lijeva strana hodnika sigurnija je za prolaz, a do kuhinje se može doći i kroz sobe. Svjedokinja je nadalje iskazala da je prostor kojim je tužiteljica prolazila redovito održavan i čišćen te da se uobičajeno tim hodnikom prolazi uz lijevu stranu zida jer je ta strana sigurnija. Navela je i da svi djelatnici tuženika prilikom zaposlenja dobiju upute o načinu na koji su dužni obavljati svoj posao. Nije se mogla izjasniti o tome je li bilo uobičajeno da tužiteljica za vrijeme odvijanja aktivnosti s djecom prolazi tim hodnikom.

10. Svjedokinja OŽ iskazala je da se sjeća dana kada je tužiteljica doživjela ozljedu. Iskazala je da su u to vrijeme ona i kolegica CŽA imale aktivnosti s djecom te da su se nalazile u prostoriji koja se kod tuženika koristi kao dvorana, iako se u naravi radi o hodniku. Navela je da je u jednom trenutku sa svoje lijeve strane uočila tužiteljicu kako izlazi iz sobe, da se sjeća da je tužiteljica nešto nosila u rukama, a da je u idućem trenutku uočila tužiteljicu kako leži na podu. Svjedokinja je iskazala da je put kojim se tužiteljica kretala uobičajeni put kojim su se zaposlenici kretali radi izlaska iz prostorije iz koje je tužiteljica izlazila. Navela je da je cijeli taj prostor, odnosno hodnik koji se kod tuženika koristi i kao sportska dvorana, nezgodan za kretanje jer se na njemu nalaze razni sportski rekviziti te je zakrčen, ali da se tim hodnikom može prolaziti jer se svi zaposlenici njime koriste. Nadalje je iskazala da je tužiteljici priskočila u pomoć i pomogla joj da se podigne. Svjedokinja je navela da ne zna koje je konkretne radne zadatke tužiteljica obavljala u trenutku nezgode, ali da je kao spremačica bila zadužena za brisanje stolova, metenje i slične poslove. Iskazala je da je toga dana bilo ružno vrijeme, zbog čega se sportska aktivnost s djecom odvijala u zatvorenom prostoru, te da je uobičajeno da za to vrijeme spremačice obavljaju svoj dio posla. Svjedokinja je također iskazala da se u predmetnom hodniku uvijek nalaze iste stvari. Prema njezinu iskazu, prvi dio puta kojim je tužiteljica prolazila bio je siguran za prolazak, dok drugi dio puta nije bio siguran jer su se na tom dijelu nalazile svjedokinja, njezina kolegica i djeca. Navela je da, osim puta kojim je prolazila tužiteljica, postoji i alternativni put do kuhinje, i to lijevom stranom hodnika, kao i putem koji vodi kroz sobe. Nadalje je iskazala da je prostor kojim je tužiteljica prolazila redovito održavan i čišćen. Navela je da je uobičajeno da spremačice nose određene stvari i prolaze prostorijom u kojoj se nalaze djeca. Iskazala je i da nije vidjela je li netko od djece bio u kontaktu s tužiteljicom u trenutku štetnog događaja.

11. Tužiteljica u svom je iskazu navela da je kod tuženika bila zaposlena u razdoblju od listopada 2021. do travnja 2022. na radnom mjestu spremačice. Iskazala je da je 22. studenoga 2021. obavljala poslove svog radnog mjesta, odnosno čistila i pripremala stolove za ručak za djecu, koji su se nalazili u stražnjoj sobi. Nakon što je oprala stolove, uzela je posudu s vodom i krenula hodnikom prema kuhinji, koja se nalazila na drugoj strani vrtića. Navela je da je toga dana bilo kišno vrijeme, zbog čega su odgojiteljice s djecom boravile u zatvorenom prostoru i aktivnosti s djecom obavljale u hodniku kojim je tužiteljica prolazila. Tužiteljica je iskazala da se kretala desnom stranom hodnika, dok su se odgojiteljice s djecom nalazile na lijevoj strani, pa je desnu stranu odabrala kako ih ne bi ometala u radu s djecom. Nadalje navodi da je hodajući hodnikom zapela za strunjaču koja se nalazila odložena na podu, spotaknula se i pala. Navela je da hodnik nije bio osobito širok, već širine oko 5 do 6 metara, te da su se po hodniku nalazile razne igračke i rekviziti koje su odgojiteljice i djeca pomicali ovisno o svojim potrebama. Iskazala je da je prilikom prolaska pazila kuda hoda, osobito vodeći računa o tome da ne ometa odgojiteljice u radu s djecom. Tužiteljica je nadalje navela da je predmetni hodnik predstavljao uobičajeni put kojim se kretalo od prostorije u kojoj su se nalazili stolovi do kuhinje. Iskazala je da su se sa strane hodnika nalazile sobe, ali da iz njih nije vodio izravan put do kuhinje, već je svaka soba imala izlaz na predmetni hodnik. Izričito je navela da nije bilo alternativnog puta kojim bi se iz stražnje sobe moglo doći do kuhinje. U odnosu na sam pad, tužiteljica je iskazala da je ozlijedila lijevu nogu jer je stopalom zapela o strunjaču. Navela je da je osjetila jaku bol, da joj je lijeva noga nakon pada ostala visjeti te da je bila na rubu nesvijesti. Iskazala je da su joj u pomoć priskočile prisutne odgojiteljice, koje su je podignule i posjele, nakon čega je pozvala supruga da dođe po nju. Suprug ju je potom odveo na hitnu medicinsku pomoć u KBC Sestre milosrdnice, gdje je učinjeno RTG snimanje i gdje joj je noga imobilizirana. Iskazala je da je nakon nekoliko dana došla na kontrolu, kada je ponovno učinjeno RTG snimanje i postavljena dodatna dijagnoza. Tužiteljica je navela da joj je lijeva noga bila imobilizirana više od mjesec dana, zbog čega se otežano kretala uz pomoć štaka. Iskazala je da i dalje osjeća posljedice predmetne ozljede, odnosno bolove i oticanje noge uslijed vremenskih promjena. Iskazala je da je, hodajući hodnikom i noseći posudu s vodom, gledala ravno ispred sebe, ali da neposredno prije pada nije gledala baš u pod. Navela je da je prostor kojim je hodala inače bio redovito čišćen i održavan. Znala je da se djeca igraju u hodniku te je iskazala da je bilo uobičajeno da se djeca za vrijeme lošeg vremena igraju u hodniku, kao i da se u tom prostoru nalaze dječje igračke. Tužiteljica je nadalje iskazala da i dalje radi kao spremačica. Navela je da je predmetnog dana imala radnu kutu i natikače koje joj je osigurao poslodavac te da takvu odjeću i obuću imaju sve spremačice. Iskazala je da je istim putem prošla i ranije, kada je išla prema sobi u kojoj su se nalazili stolovi, ali da se tada djeca nisu nalazila u hodniku, već su u hodnik došla dok je ona čistila stolove. Navela je da prilikom odlaska prema sobi sa stolovima nije vidjela strunjaču s desne strane hodnika, da je čišćenje stolova trajalo oko 20 minuta te da se strunjača o koju je zapela nije uvijek nalazila na istome mjestu, već su je odgojiteljice i djeca pomicali.

12. Iz iskaza saslušanih svjedoka koje je sud u cijelosti prihvatio, jer su svjedokinje iskazivale suglasno, objektivno, jasno, logično, sud je utvrdio da put kojim je tužiteljica prolazila je uobičajeni put kojim su se zaposlenici kretali radi izlaska iz prostorije iz koje je tužiteljica izlazila, iako je uobičajeno da se tim hodnikom prolazi uz lijevu stranu zida, jer se s jedne strane nalaze razni sportski rekviziti, dok se s druge strane nalazi zid uz koji se ne nalaze nikakve stvari, kao i da se na mjestu gdje je tužiteljica pala nalazila se vreća sa spužvicama i neki sportski rekviziti, budući da hodnik predstavlja sportsku dvoranu te je nezgodan za kretanje. U odnosu na iskaz svjedokinja kojima su ukazivali da je lijeva strana hodnika bila sigurnija za prolaz valja navesti da iz iskaza tužiteljice proizlazi da su se na toj strani hodnika u trenutku pada nalazile odgojiteljice koje su radile sa djecom, a što je onemogućavalo tužiteljicu da prođe tom stranom hodnika. Iako su svjedokinje navodile da se do kuhinje moglo doći i preko soba, tužiteljica je u svom iskazu navela da se preko soba nije moglo doći direktno do kuhinje, već da je svaka soba imala izlaz na hodnik, a koji je vodio direktno do kuhinje. Iz iskaza svjedokinja proizlazi da je bilo uobičajeno da se do kuhinje prolazi hodnikom po kojem se kretala tužiteljica Također iz iskaza tužiteljice kao i iz iskaza saslušanih svjedokinja jasno proizlazi da je kod tuženika bila uobičajena praksa da se u slučaju lošeg vremena, kao što je bilo na dan štetnog događaja, rad s djecom odvija u unutarnjem prostoru, konkretno u hodniku koji je po potrebi predstavljao sportsku dvoranu, kao i da je bilo uobičajeno da za to vrijeme spremačica obavlja svoj dio posla. Sve ovo ukazuje na to da je u konkretnom slučaju tužiteljica poslove svog radnog mjesta obavljala uobičajenom metodom, da je hodala po putu koji je bio predviđen za prolazak, noseći pri tome posudu sa vodom, da je uključila svu dužnu pažnju prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka jer je pazila da ne ometa odgojiteljice koje su radile s djecom upravo na putu koji vodi prema kuhinji, u kojem pravcu se kretala tužiteljica, a da je usprkos pažnji koju je posvetila pri hodanju, zapela za strunjaču koja se nalazila na tom putu. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice jer je isti logičan, životan i uvjerljiv. Iz njenog iskaza ne proizlazi da predmetne zgode nije postupala s potrebnom pažnjom, budući da je tužiteljica uvjerljivo iskazala da je hodala stranom hodnika na kojoj se nisu nalazile odgojiteljice i djeca i da je posebnu pažnju posvetila tome da odgojiteljice i djecu ne ometa u radu. Posebno je kao uvjerljivo i logično sud prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem je navela da su odgojiteljice u radu s djecom pomicale sportske rekvizite koji su se nalazile položene po hodniku, zbog čega je tužiteljica i zapela za strunjaču. Na iskaz tužiteljice tuženik nije imao primjedbe te ga sud ga prihvaća kao istinitog. Dakle, iz iskaza tužiteljice proizlazi da u njenom postupanju nije utvrđeno da je tužiteljica ičim pridonijela nastanku štetnog događaja, već da je je do ozljede tužiteljice došlo iz razloga je površina kojom se kretala bila zakrčena sportskim rekvizitima te je zapela za strunjaču.

13. Prema odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 25. st. 2. istog zakona poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Iz provedenog postupka ne proizlazi da bi postojao i jedan razlog za oslobođenje od odgovornosti poslodavca za štetu koja je proizašla tužiteljici iz ovog štetnog događaja. Slijedom navedenog za svu štetu odgovoran je poslodavac.

14. Prema tome, sud je utvrdio da u nastanku štetnog događaja nije bilo nikakvog doprinosa od strane tužiteljice, niti je tuženik to uspio dokazati. Stoga je sud tuženikov prigovor isključive krivnje tužiteljice ocijenio usmjerenim isključivo izbjegavanju odgovornosti. Prema tome, zaključak je suda da je za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu isključivo odgovoran tuženik kao poslodavac, prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR).

15. Stoga kako je ovaj sud kao nedvojbeno utvrdio odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju to se u smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete, provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Zvonimiru Lovriću, dr.med.

16. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 9. lipnja 2025. proizlazi da je vještak mišljenja da su ozljede koje je tužiteljica zadobila posljedica predmetnog štetnog događaja. Vještak je naveo da je tužiteljica liječena konzervativno, da se pridržavala uputa liječnika te da nije poznato ranije stanje narušenog zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja. Vještak je utvrdio da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. U pogledu trajnih posljedica naveo je da je, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prirodi predmetne ozljede, kod tužiteljice zaostalo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti od 2%, i to zbog stanja nakon loma kosti zastopalja koji je utjecao na stabilnost stopala. U odnosu na pretrpljeni strah, vještak je naveo da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah, koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja, a koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Nadalje je utvrdio da je tužiteljica trpjela tzv. sekundarni strah, koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda, njihovih posljedica kao i ugroze, i to jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta još 3 dana. Također je naveo da je tužiteljica pretrpjela i tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja za ishod ove ozljede, odnosno strah od mogućeg tetanusa, u trajanju od oko 14 dana. U odnosu na fizičke bolove, vještak je utvrdio da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od oko 18 dana te bolove manjeg intenziteta još oko 90 dana. Vještak je nadalje naveo da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno kroz 45 dana. U pogledu naruženja, vještak je utvrdio da kod tužiteljice naruženja nema.

17. Tuženik je istaknuo prigovor na nalaz i mišljenje sudskog vještaka podneskom od 15. srpnja 2025. smatrajući ga nepotpunim, nepravilnim, nejasnim, neobrazloženim i nezakonitim. Tuženik posebno ističe da je vještak prekoračio zadatak vještačenja time što se očitovao o tuđoj pomoći i njezi, iako to nije predmet ovog postupka niti je bilo obuhvaćeno zadatkom vještačenja.

18. Vještak se podneskom od 10. studenog 2025. očitovao na prigovore tuženika navodeći je da je postupao u okviru zadatka određenog rješenjem suda, kojim mu je bilo naloženo razmotriti medicinsku dokumentaciju, izvršiti pregled tužiteljice te se očitovati o posljedicama predmetnog štetnog događaja, odnosno o pretrpljenom strahu, fizičkim bolovima i smanjenju životne aktivnosti tužiteljice. U odnosu na prigovor da nije pregledao tužiteljicu, vještak je naveo da je tužiteljicu osobno pregledao 9. lipnja 2025., što je naznačeno i u njegovu nalazu. U odnosu na prigovor koji se odnosi na zdravstveni karton tužiteljice, vještak je naveo da se isti odnosi na pitanje ranijeg zdravstvenog stanja tužiteljice te je predložio da tužiteljica pribavi presliku osobnog zdravstvenog kartona ili potvrdu liječnika obiteljske medicine o tome je li prije predmetnog štetnog događaja imala ozljede ili bolesti lijevog stopala. Također je naveo da je priložena medicinska dokumentacija vjerodostojna, uredna, potpuna i sačinjena prema pravilima struke. Navodi da pravo osobnosti, zajamčeno Ustavom RH, a detaljnije obrađeno i zaštićeno Zakonom o obveznim odnosima, obuhvaća velik broj prava, koja su bila predmetom zaštite još od razdoblja rimskog prava. Tako povredom prava na život, tjelesnog i duševnog zdravlja, ugleda, časti, dostojanstva, imena, privatnosti osobnog i obiteljskog života, slobode i mnogih drugih, dolazi do nastanka neimovinske štete. Prema odredbi čl. 19. ZOO/05 svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i dr. Prije više od 20 godina to se nazivalo "duševna bol". Svaka fizička povreda jest povreda prava na tjelesno (katkada i duševno) zdravlje. Prisegnuti sudski vještaci medicinske struke moraju znati što je to "pravo na osobnost". Time njihovo mišljenje ne postaje nezakonito. Vještak je pojasnio da je procjenu trajnih posljedica od 2% donio na temelju priložene medicinske dokumentacije, u kojoj se opisuje bolan hod i djelomično spuštanje svoda stopala, kliničkog pregleda tužiteljice od 9. lipnja 2025., vrste ozljede te svojeg dugogodišnjeg iskustva u traumatologiji i sudskom vještačenju. Naveo je da takav prijelom, uz djelomično spuštanje stopala, utječe na stabilnost stopala, time i na opterećenje pri hodu. To predstavlja 2% trajnih posljedica. Dodatne pretrage koje bi potvrđivale trajnu štetu nisu bile medicinski indicirane, niti su potrebne. Činjenica da je tužiteljica nastavila raditi nakon oporavka ne dokazuje da nije zaostalo smanjenja životne i radne sposobnosti - to znači da će morati uložiti dodatne napore u svakodnevnom kretanju, bez obzira na poslu ili izvan njega. Glede straha, zaključak o trajanju i intenzitetu straha se donosi na temelju raščlambe mehanizma ozljede, zbrinjavanja ozljede, trajanja liječenja, neizvjesnosti ishoda liječenja i mogućih posljedica. Ne postoji laboratorijski nalaz niti uređaj koji može izmjeriti strah, posebice retroaktivno. I ovdje je važno iskustvo liječnika koji procjenjuje strah. Strah od tetanusa je oštećena navela ne znajući očito mnogo o tetanusu. Nije za svaki strah potrebna obrada psihijatra. Glede bolova, osnove procjene vještaka su slične: priložena medicinska dokumentacija, vrsta ozljede, trajanje liječenja i svakako osobno iskustvo vještaka u zbrinjavanju istih ili sličnih ozljeda. Pojam konzervativnog liječenja ukratko znači da nije operirana. Izbor metode liječenja ovisi o ordinirajućem kirurgu, kod ovakve ozljede je taj izbor primjeren. Prema medicinskoj dokumentaciji tijekom liječenja se upravo može zaključiti kako se je oštećenica pridržavala preporuka liječnika. Potrebu za tuđom pomoći je uvrstio u svoj nalaz, iako u nalogu suda nije izrijekom spomenuta ta okolnost. Inače, u praksi ocjenjivanja se uvijek ocjenjuje i potreba za tuđom pomoći, eventualno i njegom. Ocjena se radi na temelju procjene nesposobnosti za punu funkciju tijekom određenog razdoblja liječenja kada bi osoba trebala pomoć druge osobe u svakodnevnim aktivnostima. Ovdje je vidljivo kako je oštećena 5 tjedana nosila imobilizaciju, bez opterećenja lijeve noge preko gipsane udlage je morala koristiti štake; nakon skidanja imobilizacije je bio preporučen hod uz pomoć štaka. Vještak navodi da je stanje tužiteljice bilo stabilizirano nakon završetka liječenja, dakle sredinom ožujka 2022. godine.

19. Prilikom usmenog očitovanja svog nalaza i mišljenja vještak je naveo da nije dobio na uvid zdravstveni karton tužiteljice, međutim da iz medicinske dokumentacije koja se odnosi na predmetni štetni događaj nije razvidno da bi kod tužiteljice postojala ranija ozljeda lijevog stopala, te da to može potvrditi i bez uvida u zdravstveni karton. Vještak je ocjenu smanjenja životne aktivnosti tužiteljice dao na temelju medicinske dokumentacije, kliničkog pregleda tužiteljice te svojeg osobnog iskustva kao kirurga traumatologa i sudskog vještaka. Pojasnio je da ocjenu smanjenja životne aktivnosti donosi na temelju vlastite stručne procjene i stanja oštećene osobe, pa je tako postupio i u konkretnom slučaju. Vještak je nadalje naveo da je liječenje tužiteljice završeno i da je prijelom zacijelio, ali da navedeno ne isključuje da je kod tužiteljice ostalo trajno smanjenje životne aktivnosti. U odnosu na ocjenu straha, iskazao je da je istu donio na temelju stručne procjene i svojeg iskustva u liječenju istih ili sličnih ozljeda, pri čemu u konkretnom slučaju nije provodio psihijatrijsko vještačenje. Naveo je da rad tužiteljice nakon završetka liječenja nije mogao utjecati na trajne posljedice predmetnog štetnog događaja. Također je naveo da je pregledom medicinske dokumentacije utvrdio da je nakon sredine ožujka 2022. stanje tužiteljice bilo stabilizirano, što znači da daljnji postupci liječenja ne bi promijenili funkcionalnost.

20. Tužiteljica nije imala primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje već je sukladno istom postavila konačni tužbeni zahtjev u ovom predmetu podneskom od 6. ožujka 2026.

21. Tuženik se podneskom od 24. ožujka 2026. očitovao na dopunsko pisano i usmeno očitovanje navodeći da i dodatno očitovanje vještaka nije otklonilo nedostatke njegovog nalaza i mišljenja, da dodatno očitovanje potvrđuje da vještak nije raspolagao potpunom medicinskom dokumentacijom te da su ključni zaključci nalaza i mišljenja doneseni paušalno i bez jasne medicinske metodologije. Ponavlja da je vještak izašao izvan okvira zadatka vještačenja time što je procjenjivao potrebu za tuđom pomoći i njegom. Stoga predlaže da sud nalaz i mišljenje vještaka ne prihvati kao vjerodostojan dokaz.

22. Prije svega valja navesti da je u pravu tuženik kada ističe da je vještak prekoračio svoje ovlaštenje kada je prilikom izrade nalaza i mišljenja dao ocjenu i tuđe pomoći i njege koju je trebala tužiteljica zbog nastale ozljede, budući da isto nije bilo predmetnom postupka. Naime, tužiteljica tužbom nije ni potraživala naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, niti je sud naložio vještaku da prilikom izrade nalaza i mišljenja ocjeni je li tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega. Stoga sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u tom dijelu.

23. U ostalom dijelu sud je u cijelosti prihvatio osnovni nalaz i mišljenje od 9.lipnja 2025., dodatni pisani nalaz i mišljenje od 10. studenog 2025. te usmeno obrazloženja vještaka, ocijenivši iste vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno. Naime, po stavu suda, stalni sudski vještak prof.dr.sc. Zvonimir Lovrić, dr.med. je u ovom postupku izvršio stručno i detaljno vještačenje te je izradio u cijelosti osnovni i dodatni pisani nalaz i mišljenje prema pravilima struke, detaljno obrazlažući sve bitne činjenice pozivom na zakonske odredbe, a isti je sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je takav nalaz potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljičnih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. I njegovo usmeno očitovanje na iznesene prigovore tuženika, sud je u cijelosti prihvatio jer je vještak vrlo suvislo i argumentirano odgovorio na sva tuženikova pitanja čime je po stavu ovog suda uspješno otklonio sve prigovore tuženika. Pri tome valja navesti da je tuženik je na glavnoj raspravi održanoj 21. travnja izričito naveo da ne predlaže provođenje novog vještačenja.

24. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

24.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

25. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se tužiteljica ozlijedila u životnoj dobi od 57 godina kada je još radno aktivna, da su kao posljedica predmetnog štetnog događaja tužiteljici ostale trajne posljedice zbog stanja nakon loma kosti zastoplja, koje utječe na stabilnost stopala, a time i na opterećenje pri hodu, a zbog čega će tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu u opsegu od 2%, da je tužiteljica pet tjedana nosila imobilizaciju te se kretala uz pomoć štaka, da je u više navrata podvrgnuta RTG snimanju te da prema iskazu tužiteljice i danas osjeća posljedice štetnog događaja u vidu oticanja noge kod promjene vremena kao i da je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano 4 mjeseci nakon nastanka štetnog događaja. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljica trpjela bolove, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.000,00 eura.

25.1. Naime, kako je tužiteljica uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpjela intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužiteljici za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eura.

25.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužiteljici za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 eura.

25.3. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem kod tužiteljice kao posljedica predmetne ozljede nastalo trajno smanjenje životna aktivnost od 2%, sud smatra da tužiteljici za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 eura.

26. Tuženik je u podnesku od 24. ožujka 2026. naveo da se u odnosu na podnesak tužiteljice od 6. ožujka 2026., radi o smanjenju tužbenog zahtjeva s iznosa od 4.500,00 eura, kojeg je tužiteljica postavila u tužbi, na iznos od 3.500,00 eura te da isto predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a ne samo preciziranje zahtjeva. Budući da se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, ističe da je za takvo povlačenje potreban njegov pristanak, koji ne daje.

27. Stoga, kako je tužiteljica podneskom od 6. ožujka 2026. povukla dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, a kojim je potraživala na ime naknade neimovinske štete ukupan iznos od 4.500,00 eura te isti smanjila na iznos od 3.000,00 eura, pri čemu je potraživala i naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 500,00 eura, a kojeg nije potraživala tužbom, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući članak 193. stavak 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi kojim je tužiteljica potraživala isplatu ukupnog iznosa od 4.500,00 eura na ime naknade neimovinske štete, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredila tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja te u kojem je je potraživala i naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, koje nije potraživala tužbom. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

28. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. ZR, sud je tužiteljici na ime neimovinske štete dosudio iznos od 3.000,00 eura. Stoga je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavila u tužbi na ime naknade neimovinske štete, a o kojem je sud odlučivao u ovom postupku i to u iznosu od 1.500,00 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tom dijelu.

29. Sud je odbio zahtjev tužiteljice postavljenog u podnesku od 6. ožujka 2026. kojim potražuje naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 500,00 eura, budući da ovaj vid štete nije bio predmetom postupka, jer tužiteljica nije ni potraživala ovaj vid štete tužbom, usprkos tome što je vještak u svom nalazu i mišljenju ocijenio i ovaj vid štete, iako mu isto nije bilo postavljeno zadatkom suda.

30. Zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica osnovano potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske štete počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od 9. svibnja 2024. pa do isplate.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

32. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u pogledu visine u omjeru od 66,67 %, dok je u odnosu na osnovu uspjela u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 33,33%.

32.1. Stoga je sud za tužiteljicu utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 66,67% = 166,67% / 2 = 83,34%, a za tuženika: 0% + 33,33% = 33,33% / 2 = 16,67%. Kada se od omjera uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 66,67% uspjeha na strani tužiteljice. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljici odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

33. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku.

34. Tako su tužiteljici priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 11. studenog 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 27. ožujka 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 16. rujna 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 6. ožujka 2026. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. ožujka 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 21. travnja 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 1.400,00 eura, odnosno iznos od 933,38 eura za omjer uspjeha od 66,67%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% te troškove vještačenja u iznosu do 350,00 eura, što ukupno iznosi 1.516,73 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

35. Tužiteljici su temeljem članka 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate. Naime, sukladno citiranoj odredbi parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. Stoga je tužiteljicu valjalo odbiti sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na parnični trošak od dana zaključenja glavne rasprave do dana presuđenja.

36. Tužiteljici nisu priznati zatraženi troškovi pristojbe na tužbu, jer isti za tužiteljicu nisu niti nastali. Također treba navesti da je tužiteljica oslobođena plaćanja sudske pristojbe prema čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 157/13), kao radnik u radnom sporu. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

37. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

38. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 1. lipnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice

2. punomoćniku tuženika