REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] U 5

Poslovni broj: Us I-329/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Dinki Dobrović Legović, odvjetnici u Karlovcu, Naselje Marka Marulića 10C, protiv tuženika Ministarstva obrane, Služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV., OIB: 66486182714, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva obrane Zagreb, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/25-01/425, URBROJ: 512M-02-03-26-2 od 15. siječnja 2026., kao i radi poništenja prvostupanjskog rješenja Ministarstva obrane Zagreb, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Karlovac, KLASA: UP/I-560-01/25-01/95, URBROJ: 512M2-01-04-11-25-6 od 3. prosinca 2025. te usvajanja zahtjeva tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Prikuplje, Bosiljevo za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Zagreb, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/25- 01/425, URBROJ: 512M-02-03-26-2 od 15. siječnja 2026., odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Zagreb, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Karlovac, KLASA: UP/I-560-01/25-01/95, URBROJ: 512M2-01-04-11-25-6 od 3. prosinca 2025., a kojim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Prikuplje, Bosiljevo za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991. godine.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Ministarstva obrane Zagreb, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560- 01/25-01/425, URBROJ: 512M-02-03-26-2 od 15. siječnja 2026., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 11. ožujka 2026. pod gore navedenom poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da se iz navoda tužitelja iznesenih u žalbi izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja, nesporno može utvrditi, da je tužitelj sudjelovao u spornom razdoblju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ Prikuplje, te iako nije bilo izravnih borbenih djelovanja, istaknuo je, da se radi o Prikuplju u općini Barilović, karlovačka županija, odnosno područje uz rijeku Koranu koja je tijekom 1991. do 1995. bilo u neposrednoj blizini crte razdvajanja i često izložena u napadima iz smjera tada okupiranog područja oko Slunja, iz šireg karlovačkog bojišta.

3. Tužitelj da je držao stražu na položajima uz crtu obrane, čuvao mostove preko Kupe te je bio u sastavu borbene postrojbe koja je držala liniju obrane Ministarstva unutarnjih poslova, zbog čega postoje realni argumenti da se to smatra sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, bez obzira na činjenicu da nije bilo direktnih borbenih djelovanja, a sama činjenica stražarske dužnosti da ne znači da osoba nije sudjelovala u borbenim djelovanjima ako je objekt bio u zoni neposredne ratne opasnosti, kao što je to bio slučaj kod tužitelja.

4. Tužitelj je istaknuo da su svjedoci ŠL, VL, NL, KL i drugi ostvarili status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a odbijanje zahtjeva tužitelja i nepriznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite da bi dovelo do neujednačene prakse i do povrede članka 14. Ustava Republike Hrvatske.

5. Stoga je tužitelj na okolnosti iz tužbe predložio da se u ovom upravnom sporu sasluša pripadnike Ministarstva unutarnjih poslova, svjedoke: ŠL, VL, NL, LL i KL, dok je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 15. siječnja 2026., kao i prvostupanjsko rješenje od 3. prosinca 2025. te usvoji zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Prikuplje, Bosiljevo u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 15. travnja 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, pa je odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude bi detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, jer tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta iz članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihove obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19, 84/21, 156/23, u nastavku teksta ZHBDR), za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje, jer se držanje straže, zbrinjavanje izbjeglica, čuvanje važnih objekata i prometnica, ne smatra borbenim aktivnostima u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR -a.

7. U ovom upravnom sporu 28. svibnja 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, pa je strankama u skladu s odredbom člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima, te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je Sud odbio izvođenje dokaznog prijedloga tužitelja za saslušanjem predloženih svjedoka iz tužbe, jer su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu osim tužitelja, saslušani i svjedoci KL i FL, čiji iskazi su suglasni sa iskazom tužitelja, pa saslušanje drugih svjedoka predloženih u tužbi nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora. Stoga je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, te je rasprava zaključena.

8. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je tužitelj 21. srpnja 2025., podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Prikuplje, Bosiljevo za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991., da je postupajući po zahtjevu tužitelja, a uvidom u službeni popis pripadnika narodne Zaštite MZ Prikuplje Bosiljevo utvrđeno, da se tužitelj nalazi na istom popisu kao pripadnik u razdoblju od 30. lipnja 1991. do 26. prosinca 1991., da je na okolnosti navedene u zahtjevu tužitelj saslušan u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu kada je 29. listopada 2025. na zapisnik izjavio da je pristupio naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Prikuplje Bosiljevo 1. kolovoza 1991., da je zapovjednik odreda bio LL, da nije imao osobno naoružanje, već je zadužio pušku PAP, da su njegove zadaće i aktivnosti bile u obavljanju dnevnih i noćnih straža od rijeke Kupe do prometnice Zagreb - Rijeka, zbrinjavanje izbjeglica na području Mjesnog odbora Prikupljuje i općine [adresa], s područja Karlovca, Duga Rese i Slunja te čuvanje objekata skladišta oružja u Vukovoj Gorici, mosta preko Kupe te upozoravanje stanovnika na pravila o zamračenju i da u to vrijeme nije bio zaposlen te da se dobrovoljno priključio u narodnu zaštitu.

9. Svjedok KL saslušan na zapisnik 29. listopada 2025. izjavio je, da je Narodnoj zaštiti pristupio 30. lipnja 1991., da je tužitelj bio pripadnik iste, da su nakon pada Skradnika zaduženi za naoružanje, da su im aktivnosti bile dnevno i noćno držanje straže, ophodnje po mjestu, kopanje rovova, čuvanje prometnice i čuvanje mjesta preko Kupe, dok je svjedok FL u izjavi 29. listopada 2025. potvrdio i ponovio iskaz svjedoka KL, nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 3. prosinca 2025. odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991., jer nisu ispunjene kumulativne pretpostavke iz članka 3. ZHBDR-a, za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 15. siječnja 2026., na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a osporavajući koje, je tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

10. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Člankom 3. stavka 1. ZHBDR-a propisano je:

Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:

a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

12. U skladu s odredbom članka 3. stavka 2. ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti i suvereniteta Republike Hrvatske (u nastavku teksta obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13. Prema članku 179. točki a) ZHBDR-a status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

14. Naime, suprotno navodima tužitelja iz tužbe, u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje pravilno je i potpuno utvrđeno, a na takvo činjenično stanje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika od 15. siječnja 2026. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 3. prosinca 2025., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Prikuplje Bosiljevo za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991., jer tužitelj ne ispunjava oba kumulativna zakonska uvjeta iz odredbe članka 3. ZHBDR-a za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za traženo razdoblje, a sve imajući u vidu da iz same izjave tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi, da je tužitelj u spornom razdoblju kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite bio angažiran u aktivnostima koje u svom zahtjevu navodi poput držanja straže, zbrinjavanje izbjeglica, čuvanje važnih objekata i prometnica, a koje se ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a, (a to su sudjelovanje u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, odlazak u postrojbu, na borbeni položaj, povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište), slijedom čega jedan od propisanih uvjeta koji moraju biti kumulativno ispunjeni radi priznavanja traženog statusa, nije ispunjen pa nije bilo osnove da se tužitelju prizna traženi status.

15. Stoga, imajući u vidu da u konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite MZ Prikuplje Bosiljevo u razdoblju od 1. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991., a kako je to utvrđeno uvidom u službeni popis pripadnika Narodne zaštite MZ Prikuplje Bosiljevo, ali nije sudjelovao u izravnim borbenim djelovanjima u smislu odredbu čl. 3. stavka 2. ZHBDR-a, to je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, jer nisu ispunjena oba kumulativna zakonska uvjeta za priznanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite iz članka 3. stavka 1. i 2. ZOHBDR-a, u svezi s člankom 179. točka a. ZOHBDR-a, već je ispunjen samo prvi uvjet, pa je pravilno osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

16. Dokumentacija (preslika članaka Indeks hr.-a i rješenje Ministarstva obrane od 30. studenoga 2023.) koju je opunomoćenica tužitelja predala Sudu na gore održanom ročištu za raspravu, ne odnosi se na konkretan predmet tužitelja niti tužitelj zahtjev pa stoga ne može biti od utjecaja na rješavanje predmetnog upravnog spora, predmetom kojeg je sukladno čl. 3. ZUS-a ocjena zakonitosti pojedinačne odluke (rješenja tuženika od 15. siječnja 2026.) kojim je odlučeno o pravu tužitelja za priznavanje (utvrđivanje) statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Prikuplje, Bosiljevo za razdoblje od 1. kolovoza 1991. do 26. prosinca 1991. godine.

17. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo niti na nadoknadu troška upravnog spora sukladno članku 147. stavak 1. ZUS-a pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 1. lipnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Dinki Dobrović Legović, odvjetnici u Karlovcu, Naselje Marka Marulića 10C

- tuženiku Ministarstvu obrane, Glavnom tajništvu, Sektoru za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1