REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-626/2020-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja 1. ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sonji Bulić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika 1. DOLORES ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Brbić Valković, odvjetnica u Puli, 2. JŠ iz [adresa], 5 Browning Close Tw 12 1en 0, Hampton, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. LUCIA LIZZULA iz Vodnjana, Ulica Giovanni A. Della Zonca 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave 16. travnja 2026. održane u prisutnosti tužitelja ŠŠ uz punomoćnicu, tuženice ĆŠ uz punomoćnicu te tuženika VŠ, **.**.2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠŠ iz [adresa], Prag 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine od 1187 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/4 dijela, pa se ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu svog prava vlasništva, što su tuženici dužni trpjeti. 3

II. Utvrđuje se da je tužitelj UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine od 1187 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/4 dijela, pa se ovlašćuje da po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama ishodi uknjižbu svog prava vlasništva, što su tuženici dužni trpjeti.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade parnični trošak u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate."

II Nalaže se tužiteljima LŠ i KŠ da tuženici ĆŠ solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 6.562,50 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 8. listopada 2020. u bitnom navode da tuženici u zemljišnim knjigama formalno dolaze upisani kao vlasnici nekretnine kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, površine od 1187 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to tužena ĆŠ 39/40 dijela, tuženik JŠ u 1/80 dijela i tuženik VŠ u 1/80 d ijela.

1.1. Stvarni vlasnici te nekretnine da su tužitelji. Tu nekretninu da je njihov djed, HŠ, stekao od pravnih prednika tuženih te da ju je u dobroj vjeri nastavio koristiti najprije on, a potom i njegovi pravni slijednici. Tužitelji su stoga, računajući i posjed svojih prednika, djeda HŠ i oca NŠ, u poštenom, samostalnom i neprekidnom posjedu te nekretnine preko 50 godina te su tako vlasništvo stekli dosjelošću. Tužitelji su dva od četiri nasljednika iza pokojnog NŠ, pa su stoga suvlasnici te nekretnine svaki u jednoj četvrtini dijela.

1.2. Poštenje da se presumira, sukladno odredbi čl. 18 st. 5 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužiteljima i njihovim pravnim prednicima da nikada nitko nije osporavao ni vlasništvo ni posjed, već naprotiv, vlasnici susjednih nekretnina i stanovnici [adresa] prema njima su se uvijek odnosili kao prema vlasnicima te nekretnine. Tužitelji i njihovi pravni prednici su posjed vršili na način da su obrađivali tu nekretninu, sadili krumpir, kukuruz, repu, kupus. U posljednje vrijeme posjed vrše na način da istu održavaju. Navedena nekretnina da se nalazi u neposrednoj blizini kuće u kojoj je ranije živio djed tužitelja HŠ, a kasnije je u toj kući stanovao njihov otac AŠ s obitelji a danas u istoj živi UŠ.

1.3. Tužitelji predlažu da sud temeljem odredbe čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prihvati njihov tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška.

2. Tuženica ĆŠ je u odgovoru na tužbu navela da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te da tužba sadrži niz netočnih navoda.

2.1. Tuženici da su stvarni vlasnici i posjednici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je predmetna nekretnina oduvijek vlasništvo obitelji tuženika i to stvarno, a ne samo formalno kako to navodi tužitelj. Pravni prednici tuženika prodali su određene svoje nekretnine pravnim prednicima tužitelja, međutim među istima nije bila nekretnina iz ove tužbe, ista da je oduvijek vlasništvo obitelji tuženika. Tužitelj da nikada nije bio u posjedu predmetne nekretnine. Jedini točan navod u tužb i jest da je pok. djed tužitelja nekada davno bio u posjedu nekretnine koja je predmet ovog spora. Djed tužitelja da je bio u posjedu iste isključivo iz razloga što su mu pravni prednici tuženika istu dali na korištenje za bavljenje poljoprivredom za vrijeme dok se bavio poljoprivredom, odnosno dozvolili su mu da istu obrađuje i plodove koristi za sebe u navedene svrhe. Posjed tužiteljeva djeda na predmetnoj nekretnini trajao je za vrijeme korištenja nekretnine. Prestankom obrađivanja i bavljenja poljoprivredom prestao je i posjed tužiteljeva prednika, a to da je bilo prije 35-40 godina. Tužitelj da nikada nije bio posjedu predmetne nekretnine, pogotovo ne u kvalificiranom posjedu, kako to tvrdi u tužbi. On da je znao da nije stvarni vlasnik, a to da su znali i njegovi prednici te da nije ni u posjedu iste.

2.2. Uz navedeno, predmetni navodi i dokazi tužitelja da pobijaju zakonsku presumpciju iz čl. 18.st.5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na koju se isti poziva. Naime, da su pravni prednici tužitelja ikada smatrali da im pripada vlasništvo nekretnine iz ovog postupka, svakako bi već tada pokrenuli odgovarajuće postupke, da li djed i/ili otac tužitelja, a ako ne oni tada tužitelj i preostala tri nasljednika iza pok. oca tužitelja. Međutim, nitko to nije učinio jer su svi znali, i znaju da predmetna nekretnina nije njihovo vlasništvo i ne pripada im. Naime, nakon smrti pok. oca tužitelja njegovi nasljednici (tužitelj, UŠ, MŠ i PŠ) proveli su i postupak diobe naslijeđenih nekretnina. Nekretnina koja je predmet ovog postupka nije bila predmet postupka diobe, niti je ijedan suvlasnik (uključujući i tužitelja) navodio da bi bili stvarni vlasnici i/ili posjednici ove nekretnine. Dapače posredno je utvrđeno i da je posjed sporne nekretnine u vlasništvu treće osobe , vlasnika iste. Tako je jedna od nasljednica MŠ, po izvršenoj diobi obnovila i međe nekretnina koje su joj pripale, od kojih dvije graniče s nekretninom koja je predmet ovog postupka. U postupku utvrđenja međa sudjelovala je i tužena ĆŠ kao vlasnica i posjednica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] što nesporno ukazuje da njezino vlasništvo i posjed predmetne nekretnine nisu sporni, niti su ikada bili sporni članovima obitelji tužitelja. Da su tvrdnje tužitelja istinite i točne svo četvero nasljednika pokrenulo bi odgovarajući postupak, međutim takve tvrdnje nisu istinite pa stoga nikada nikakav postupak nije bio pokrenut. Tužitelj da je ovaj postupak pokrenuo sam tek po izvršenoj diobi s ostalim sunasljednicima. Takvim postupanjem isti želi neosnovano prisvojiti imovinu u vlasništvu tuženika. Sve kada bi njegove tvrdnje i bile točne, a što nisu, isti bi ovim postupkom moguće mogao i oštetiti ostale sunasljednike koje je u cijelosti izostavio iz ovog postupka. Uz sve navedene dokaze. neistinitost navoda tužitelja da vrši posjed predmetne nekretnine i to "na način da istu održava", potvrđuju i slike koje su dostavljene u prilogu. Za razliku od tužitelja tužena ĆŠ da je suvlasnica i suposjednica predmetne nekretnine. Nekretnina da je bila, i sad je, predmet diobe, najprije tužene ĆŠ i ranijih vlasnika, a sada je predmet diobe između tuženika. Uostalom, da su po nalogu tužene utvrđene ove godine i međe predmetne nekretnine.

2.3. Temeljem svega navedenog, a kako je tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan, tužena ĆŠ predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu i naloži tužitelju da joj naknadi trošak ovog postupka.

3. Tuženici JŠ i VŠ nisu dostavili odgovore na tužbu tužitelja. Sud je tuženiku JŠ imenovao punomoćnika za primanje pismena. Tuženik VŠ odazvao se pozivu za glavnu raspravu te sudjelovao na ročištu 16. travnja 2026. i pri tome izjavio kako o predmetu spora nema nikakvih saznanja te da stoga ne želi dati iskaz u svojstvu parnične stranke.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u predmete ovog suda pročitani su posl.br. R1- 134/2019, R1-436/2014, R1-252/2011, izvadak iz zemljišnih knjiga, rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-126/70, oporuka i zapisnik iz istog predmeta, rješenje o nasljeđivanju O-388/00, dopunsko rješenje o nasljeđivanju O-291/11, zapisnik o uviđaju s lica mjesta, nalaz i mišljenje vještaka mjernika Veting d.o.o. Pula, povijesni zemljišnoknjižni izvadak (str.32-50 spisa), dopis i skica izmjere Geo ureda Petrić, fotografije str. 53-54, skica lica mjesta te foto dokumentacija, izvod iz katastarskog plana, zemljišno knjižni izvadak, saslušani su svjedoci SŠ, ČŠ, FŠ, CŠ, RŠ, OŠ te tužitelj ŠŠ i tuženica ĆŠ.

5. Analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari sporne su činjenice jesu li tužitelji osobno i putem svojih pravnih prednika bili istiniti, zakoniti ili barem pošteni samostalni posjednici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za njihovo stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Tužitelji tvrde da su stekli vlasništvo na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], svaki u ¼ dijela, pozivajući se na institut dosjelosti.

8. Dosjelost je stjecanje vlasništva na temelju posjedovanja stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Redovna dosjelost je stjecanje prava vlasništva na temelju kvalificiranog posjeda, vršenog kroz zakonom određeno vrijeme, dok je izvanredna dosjelost stjecanje prava vlasništva na temelju savjesnog posjeda kroz zakonom određeno vrijeme. Prema činjeničnom supstratu u konkretnom slučaju radi se o izvanrednoj dosjelosti. Za stjecanje vlasništva dosjelošću potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom. Tužitelji u tužbi navode da predmetnu nekretninu drže u savjesnom i mirnom posjedu računajući i posjed svojih pravnih prednika dugi niz godina, preko 50 godina. U konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) koji propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban postati vlasnikom stvari. Samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja. U konkretnom slučaju tužitelji su dokazali prvu pretpostavku za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a to je sposobnost stjecatelja . Naime, u principu svaka osoba je sposobna steći vlasništvo dosjelošću pa tako i tužitelji jer u pogledu njih ne postoje nekakva zakonska ograničenja stjecanja. Druga pretpostavka je sposobnost stvari. Predmetna nekretnina je stvar nad kojom se može steći pravo vlasništva dosjelošću. Treća pretpostavka je posjed određene kvalitete. Posjed mora biti samostalan te kvalificiran ili bar savjestan. Posjed nadalje mora biti efektivan, mora se izvršavati i mora trajati neprekidno kroz cijelo vrijeme dosjelosti. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Prema st. 5. iste odredbe posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica i identifikacije nekretnine sud je odredio i proveo dokaze uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika te saslušao predložene svjedoke, tužitelja ŠŠ i tuženu ĆŠ u svojstvu parničnih stranaka.

10. Uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika Veting d.o.o. Pula (DŠ, dipl. ing. geod.) sud je razgledao, a vještak identificirao nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na uviđaju je neposrednim opažanjem utvrđeno da je riječ o nekretnini koja je obrasla i neodržavana. Nadalje, utvrđeno je da između nekretnina koje nose oznaku k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] nema vidljive fizičke granice. Utvrđeno je da je među strankama nesporno da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u vlasništvu tužitelja. Vještak je na licu mjesta i u pisanom nalazu i mišljenju identificirao nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te naveo da je ona upisana kao oranica površine 1187 m2, a da u naravi predstavlja neobrađenu površinu zaraslu u nisko raslinje (na skici lica mjesta površina markirana oker bojom). Na licu mjesta pokazane su međašne oznake na zapadnoj strani k. č. br. [katastarska čestica] (na skici lica mjesta točke "A“ i „B“) te približan položaj granice k. č. br. [katastarska čestica] s k. č. br. [katastarska čestica] koja u naravi nije definirana, što je sve vještak prikazao na skici lica mjesta (str. 128 spisa).

11. Identitet nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] među strankama nakon uviđaja nije bio sporan, a i saslušani svjedoci su uz pomoć skice lica mjesta, koju je sačinio vještak, identificirali nekretninu o kojoj su iskazivali.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-388/00 i dopunsko rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-291/11 utvrđeno je da tužitelji u ostavinskom postupku iza smrti prednika (oca) nisu raspravljali o nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kao ostavinskoj imovini.

12.1. Iz spisa ovog suda poslovni broj R1-436/14 utvrđeno je da su tužitelji sudjelovali u postupku kojim je provedeno razvrgnuće suvlasništva između tužitelja, njihova polubrata PŠ i sestre MŠ na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. č. br. [katastarska čestica]/zgr., k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a riječ je o nekretninama koje su naslijedili iza pok. oca, te da oni ni u tom postupku nisu raspravljali, odnosno razvrgavali, niti tvrdili da ih pripada vlasništvo nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Za nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. č. br. [katastarska čestica]/zgr., k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] tužitelji u ovom postupku tvrde da su činile jedinstvenu cjelinu jer neposredno graniče (posebno to ističu za k. č. br. [katastarska čestica]) no oni to nisu isticali u postupku razvrgnuća (tijekom kojeg je također bio proveden uviđaj na licu mjesta i izvršena identifikacija nekretnina koje se razvrgavaju te procjena njihove vrijednosti).

13. Iz rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-126/70 i oporuke pok. HŠ (djeda tužitelja) koja se nalazi na str. 8 spisa, utvrđeno je da je on sinu NŠ (ocu tužitelja) ostavio kuću i okućnicu koju nazivaju "Grahorište" te da je na ročištu u tom predmetu (zapisnik od 2. prosinca 1970.) na kojem je sudjelovala i IŠ (op. vjerojatno teta spomenuta u iskazu svjedokinje OŠ), a nakon provjere u Uredu za katastar Općine Pula utvrđen točan broj parcela koje čine okućnicu zvanu "Grahovište" i to da su parcele oznake k. č. br. [katastarska čestica] (op. one su bile predmetnom razvrgnuća u predmetu posl.br.R1-436/14), ali ne i predmetna k. č. br. [katastarska čestica]. Iz navedenog je utvrđeno da djed tužitelja pok. HŠ oporukom nije raspolagao s k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], niti su njegovi nasljednici koji su izvršili identifikaciju cjeline zvane "Grahovište" i to provjerom u Uredu za katastar Pula, utvrdili da bi k. č. br. [katastarska čestica] bila cjelina s k. č. br. [katastarska čestica] i drugim nekretninama koje čine njihovu okućnicu.

13.1. Tužitelji u ovom postupku inzistiraju na tome da k. č. br. [katastarska čestica] čini jedinstvenu cjelinu s k. č. br. [katastarska čestica] te da je to tako oduvijek, ali u ostavini iza njihova pok. djeda ona po nasljednicima nije bila identificirana niti navedena kao dio cjeline zvane "Grahovište", niti je bila predmetom ostavine iza njihova pok. oca (npr. kao izvanknjižno vlasništvo), a potom ni predmetom razvrgnuća suvlasničke zajednice ovdje tužitelja, njihove sestre i polubrata.

13.2. Navedena utvrđenja upućuju na zaključak da prednici tužitelja nisu k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] posjedovali kao svoje vlasništvo jer bi nasljednici HŠ, među kojima je i otac tužitelja ŠŠ bili identificirali k. č. br. [katastarska čestica] kao dio njihove okućnice zvane "Grahorište". Naime, površina k. č. br. [katastarska čestica] je znatno veća od površine k. č. br. [katastarska čestica] pa nije životno niti uvjerljivo da bi ju smatrali cjelinom jer su prostim okom mogli vidjeti da ta površina kao cjelina (k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] ukupno iznose 2043 m2) ne iznosi 856 m2 koliko je AŠ naslijedio iza svoga oca, odnosno koliko iznosi površina k. č. br. [katastarska čestica] (rješenje o nasljeđivanju O-126/70).

14. Za razliku od tužitelja tužena ĆŠ je u postupcima razvrgnuća suvlasničke zajednice koji su vođeni pred ovim sudom pod poslovnim brojem R1- 252/11 i R1-134/2019 obuhvatila i razvrgnula suvlasničku zajednicu upravo na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14.1. Tuženica ĆŠ je u postupku R1-134/2019 razvrgnula suvlasničku zajednicu s tuženicima JŠ i VŠ te postala vlasnica k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

15. Iskaz svjedoka RŠ, rođaka tužitelja, sud nije posebno cijenio jer je on tvrdio da nema saznanja o odlučnim činjenicama tko je, kada i kako posjedovao predmetnu nekretninu.

15.1. Iz životno uvjerljivih, nepristranih i logičnih iskaza saslušanih svjedoka SŠ i FŠ, čije iskaze sud ocjenjuje istinitim, te dijela iskaza svjedokinje OŠ, EŠ i CŠ, koje sud prihvaća istinitim u dijelu u kojem su u suglasju s ostalim provedenim dokazima, utvrđeno je da su prednici tužitelja bili u posjedu predmetne k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] . Djed HŠ i otac AŠ da su nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] posjedovali na način da su je obrađivali i na njoj sadili te sijali razne kulture. Osim toga iz njihovih iskaza utvrđena je i činjenica da nakon smrti oca tužitelja, NŠ koji je umro 2000.g., tu nekretninu nitko nije obrađivao, odnosno da tužitelji ŠŠ i UŠ tu nekretninu ne obrađuju niti ju održavaju. Navedene činjenice, u bitnom ne spori ni tužena ĆŠ koja u svom iskazu navodi da su prednici tužitelja (djed HŠ i otac AŠ) uz dopuštenje vlasnika, njezina oca, posjedovali k. č. br. [katastarska čestica] počev od 1954. ili 1955. do 1989. godine.

16. Sporno je među strankama jesu li tužiteljevi prednici vršili samostalan posjed predmetne nekretnine ili su je posjedovali uz znanje i dopuštenje vlasnika, prednika tužene ĆŠ.

16.1. U tom smislu i o tim činjenicama saslušan i svjedok SŠ nije imao saznanja, on nije znao odgovoriti u kakvom je odnosu tužiteljev otac AŠ bio spram k. č. br. [katastarska čestica], odnosno nije znao je li AŠ bio vlasnik te nekretnine jer tvrdi da ga to nikada nije pitao. Navedeno nije znao niti svjedok FŠ, ali je pretpostavljao da jest vlasnik. Svjedok CŠ tvrdio je da su prednici tužitelja kupili nekretnine, odnosno to imanje s time da nije znao od koga su ga kupili, a pod imanjem on je podrazumijevao i pokazao na skici lica mjesta k. č. br. [katastarska čestica]. Svjedokinja OŠ je o tim činjenicama iskazivala temeljem posrednih saznanja od tete GŠ (op. navedena teta nije bila predložena kao svjedok u ovoj pravnoj stvari) koja da joj je rekla da je ta nekretnina stečena kupoprodajom, a plaćena juncem (op. ni tužitelj ŠŠ ne spominje da bi ta nekretnina bila stečena na opisani način, on tvrdi da sa svojim prednicima nikada nije razgovarao o načinu stjecanja te nekretnine jer da ga tada to nije zanimalo). Svjedok EŠ, iskazivao je da su prednici njegove supruge parcelu k. č. br. [katastarska čestica] bili dali u najam ŽŠ (Albinu) koji da ju je obrađivao dok je bio živ, a u najam da su mu dali u zamjenu za pomoć u poljoprivrednim radovima.

16.2. Tužitelj UŠ nije se odazvao pozivu suda pa stoga nije dao iskaz u ovoj pravnoj stvari na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine niti na okolnost stjecanja posjeda.

16.3. Tuženica ĆŠ je u svom životno uvjerljivom iskazu u bitnom potvrdila činjenicu da su tužiteljevi prednici, otac i djed, bili posjednici predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no da su taj posjed vršili uz dopuštenje njezina oca kao vlasnika te nekretnine. Njezin otac da je bio dao na obradu tu zemlju djedu tužitelja (HŠ) i ocu tužitelja (AŠ) s time da ju oni obrađuju dok za time imaju potrebe, a nakon toga, odnosno nakon što ju prestanu obrađivati da ju vrate Š (vlasnicima).

17. Sud nije povjerovao dijelu iskaza svjedokinje OŠ, jer je u pojedinim dijelovima svoga iskaza, unatoč tome što se prisjećala detalja, zapadala u proturječnosti i nelogičnosti iskazujući tako o činjenicama koje nisu poznate niti tužiteljima jer ih ne spominju u tužbi i iskazu (npr. da je predmetna nekretnina stečena kupnjom za jednog junca), navodeći te činjenice kao posredno i naknadno saznanje do kojeg je došla za potrebe ovog postupka, ostavila je dojam da to čini pristrano i isključivo motivirana postizanjem uspjeha tužitelja u ovom sporu. Osim navedenog, ona prvotno u svom iskazu navodi da ono o čemu iskazuje datira od kad pamti do 1978. godine kada se udala i odselila iz [adresa] te da nakon toga nema saznanja o tome tko je i kako posjedovao tu nekretninu. Dalje u svom iskazu svjedokinja potvrđuje tu činjenicu i navodi da je nakon bakine smrti 1997. rijetko dolazila u [adresa], a i kad bi dolazila da je odlazila kod svog brata, ali ne i kod tužitelja. Da bi na samom kraju svoga iskaza, suprotno prethodno rečenom, tvrdila da zna za činjenicu da su tužitelj UŠ i njegova sestra MŠ nakon očeve smrti (otac im je umro 2000.g.) kosili predmetnu nekretninu jer da su od nje posudili trimer. Navedeno je u suprotnosti s dijelom njezina iskaza iz kojeg proizlazi da kod tužitelja nije bila od 1997. godine. Stoga sud navedene tvrdnje svjedokinje ne prihvaća istinitim.

17.1. Dio iskaza svjedoka EŠ u kojem navodi da su prednici tužene dali u najam ŽŠ (Albinu) u zamjenu za pomoć u poljoprivrednim radovima sud nije prihvatio istinitim jer je u suprotnosti s iskazom tužene koja nije spomenula da bi ta nekretnina bila dana u najam niti u zamjenu za pomoć u poljoprivrednim radovima.

17.2. Sud ne vjeruje dijelu iskaza svjedoka CŠ koji je tvrdio da su prednici tužitelja kupili nekretnine, odnosno to imanje koje da čine, k. č. br. [katastarska čestica] jer svjedok nije znao od koga su ih kupili, niti kada te stoga što je ta njegova tvrdnja u suprotnosti s činjenicama utvrđenim i navedenim u točki 13.-13.2. ovog obrazloženja iz kojeg proizlazi da niti nasljednici iza pok. djeda tužitelja HŠ, nisu predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] identificirali kao dio njihova dvorišta iza kuće zvano "Grahovište" već samo k. č. br. [katastarska čestica], a prema motrištu ovog suda da su je bili kupili kako to tvrdi svjedok CŠ, odnosno smatrali svojom tada bi i nju bili identificirali kao dio njegova dvorišta.

18.Tužitelj ŠŠ nije znao odgovoriti koja je bila osnova posjedovanja predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od strane njegovih prednika (oca i djeda), zato sud poklanja vjeru iskazu tužene koja je iskazivala logično i nadasve životno uvjerljivo da su njezini pravni prednici, prednicima tužitelja (djedu i ocu) dopustili korištenje k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na neodređeno razdoblje, dokle god je obrađuju. Nije neuobičajeno za razdoblje tijekom 1950.-tih godina pa nadalje da su obitelji, koje su ostajale živjeti na selu i imale veći broj nekretnina u vlasništvu, davale iste na korištenje do opoziva, sve kako bi njihove nekretnine ostale obradive površine.

19. Iz suglasnih iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno je da su prednici tužitelja, njihov otac i djed obrađivali nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] i to najkasnije do smrti tužiteljeva oca 2000.g., iako vjerojatnije do 1990.g. jer je tada prema iskazu svjedoka SŠ, zadnji puta orao tu nekretninu za oca tužitelja. Što se tiče posjeda samih tužitelja ŠŠ i UŠ ovaj sud je iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno utvrdio da oni nisu bili posjednici predmetne nekretnine. To su potvrdili svjedoci SŠ koji je iskazivao o tome da nije vidio niti tužitelja niti brata UŠ da ju obrađuju niti održavaju. Zatim svjedok FŠ koji je u svom iskazu naveo da nakon smrti tužiteljeva oca, tužitelji nisu nastavili obrađivati te nekretnine. Svjedok EŠ koji je naveo da tužitelji nikada nisu pomagali svome ocu u poljoprivrednim radovima na toj parceli niti su je obrađivali nakon očeve smrti. Svjedok CŠ nije imao saznanja o razdoblju nakon 1985. godine jer nakon toga on nije dolazio na te nekretnine. Tužitelj ŠŠ je u svom iskazu potvrdio da živi u [adresa] i da dolazi dva ili tri puta godišnje u [adresa], upitan da pojasni kako posjeduje predmetnu nekretninu odgovorio je da ne razumije pitanje, da je posjeduje tako što ju smatra svojom.

20. Posjed je faktična vlast nad stvari u konkretnom slučaju nad nekretninom. Posjed prvenstveno mora biti samostalan (tzv. vlasnički posjed"), a osim toga ili kvalificiran ili bar savjestan. Posjed je samostalan kad posjednik posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, odnosno ako izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava time tuđu "višu" posjednu vlast. Posjed nadalje mora biti efektivan, mora se izvršavati i mora trajati neprekidno kroz cijelo vrijeme dosjelosti. Prema odredbi čl. 18. st. 3. ZV posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Prema st. 5. iste odredbe posjed se smatra poštenim, osim ako se ne dokaže suprotno. Posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten dosjelošću stječe u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda (čl. 159. st. 3. ZV).

21.Tužitelji prema teretu dokaza u ovoj pravnoj stvari prvenstveno nisu dokazali da su njihovi prednici vršili samostalan posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], naime upravo suprotno utvrđeno je da su oni (djed i otac tužitelja) posjedovali predmetnu nekretninu uz znanje i dopuštenje prednika tuženika do opoziva, odnosno do trenutka kada je više neće obrađivati. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nužno da je posjed samostalan i barem pošten te da traje zakonom propisano vrijeme, ali i da se izvršava da je efektivan. Posjed tužiteljevih prednika nije bio samostalan jer su oni posjedovali tuđu nekretninu uz dopuštenje vlasnika te nekretnine. Tužitelji pak, kako je to utvrđeno iz provedenih dokaza, uopće ne vrše posjed nad predmetnom nekretninom i to najkasnije od očeve smrti 2000. godine do danas. Dakle, tužitelji efektivno ne izvršavaju posjed predmetne nekretnine. Tužitelj ŠŠ nije znao objasniti kako ju posjeduje, a tužitelj UŠ nije dao svoj iskaz u ovoj pravnoj stvari. Dakle, da bi tužitelji uspjeli ovom tužbom oni su između ostalog trebali dokazati da su posjednici predmetne nekretnine, a kako je to utvrđeno u ovom postupku iz iskaza saslušanih svjedoka tužitelji ju ne obrađuju i ne održavaju od očeve smrti (2000.g.) navedeno je potvrđeno i neposrednim opažanjem tijekom uviđaja na licu mjesta kojom prilikom je utvrđeno da je riječ o nekretnini koja godinama nije obrađena i održavana.

22. Tuženica ĆŠ je u svom iskazu navela da je 13. travnja 2026. neposredno prije ročišta u ovoj pravnoj stvari vidjela UŠ kako kosi k. č. br. [katastarska čestica] što da mu je njezin suprug zabranio, nakon čega da je tužitelj UŠ prestao kositi i povukao se u kuću „brundajući“. Opisano postupanje i povlačenje UŠ, nakon upozorenja od strane supruga tužene, upućuje na zaključak da on priznaje višu vlast tužene kao vlasnice te nekretnine.

23. Dakle, tužitelji nisu dokazali da su ispunjene zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten dosjelošću stječe u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda (čl. 159. st. 3. ZV) . Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nužno je da posjed bude samostalan odnosno da posjednik izvršava faktičnu vlast nad stvari kao da je vlasnik, dakle sa spoznajom da mu vlasništvo pripada. U konkretnom slučaju tužitelji nisu dokazali da su njihovi prednici posjedovali predmetnu nekretninu kao samostalni posjednici, dok za sebe nisu dokazali niti da su posjednici. Stoga nedostatak samostalnosti posjeda ima za posljedicu nemogućnost stjecanja prava vlasništva neovisno o vremenu koje je proteklo tijekom kojeg je posjed izvršavan.

24. Osim svega navedenog valja istači i činjenicu da tužitelji u ovoj pravnoj stvari obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva, da su dosjelošću stekli svaki ¼ predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu dokazali niti pokazali koji su to fizički dio predmetne nekretnine, svaki u ¼ dijela posjedovali, već su tvrdili i pokazivali k. č. br. [katastarska čestica] u cjelini.

25 .Zbog navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

26. U ovoj pravnoj stvari nisu prihvaćene kao dokaz fotografije, dostavljene od strane tužitelja ŠŠ, nakon zaključenja prethodnog postupka jer tužitelj nije dokazao da ih bez svoje krivnje nije mogao pravovremeno dostaviti.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP), kojom je određeno da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, nadalje Tarifa) tuženici pripada trošak za sastav odgovora na tužbu Tbr.8.1. (500 bodova), za zastupanje na ročištu 1. veljače 2022. i 28. kolovoza 2024. Tbr. 9/5 (2x50 bodova), za zastupanje na ročištu 9. svibnja 2022., uviđaju 21. rujna 2023., ročištu 13. lipnja 2024. i 16. travnja 2026. Tbr. 9.1. (4x500 bodova), za sastav podneska Tbr.8.4. (25 bodova), ukupno 2.625 bodova uvećano za vrijednost boda i PDV iznosi 6.562,50 EUR.

27.1.Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka jer su ovu parnicu izgubili.

U Puli 1. lipnja 2026.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 istovjetnih primjeraka, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužiteljima po punomoćniku

2. tuženici ĆŠ po punomoćniku

3. tuženiku TŠ po punomoćniku za primanje pismena

4. tuženiku BŠ osobno