REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: P-274/2019-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A B E Z O D R Ž A V A N J A R A S P R A V E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužitelja Zaprešić, društvo s ograničenom odgovornošću za obavljanje komunalnih djelatnosti, Zaprešić, Zelengaj 15, OIB: 96412232479, protiv tužene KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 1. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
1. Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 185,89 EUR/1.400,55 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine tražbine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako slijedi:
- na iznos 2,10 EUR/15,80 kn počev od 17.10.2015. god. do isplate,
- na iznos 64,06 EUR/482,65 kn počev od 17.11.2015. god. do isplate,
- na iznos 61,96 EUR/466,85 kn počev od 16.12.2015. god. do isplate,
- na iznos 57,77 EUR/435,25 kn počev od 19.01.2016. god. do isplate,
te trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,68 EUR/193,50 kn (nastali trošak 20,70 EUR/156,00 kn + predvidivi trošak 4,98 EUR/37,50 kn) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.02.2016. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnični trošak u visini sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 13,27 EUR/100,00 kn i presudu u iznosu od 13,27 EUR/100,00 kn, ukupno 26,54 EUR/200,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je trgovačko društvo za obavljanje javnih usluga kojem je Općina Brdovec kao osnivač na temelju odredaba Zakona o održivom gospodarenju otpadom povjerila obavljanje komunalnih djelatnosti. Nadalje, navodi tužitelj da je u utuženom razdoblju u evidenciji korisnika komunalnih usluga vodio trgovačko društvo Remić trgovina d.o.o., Šenkovec, Zagrebačka 10, OIB: 41714140503, kao korisnika komunalnih usluga održavanja čistoće i odlaganja komunalnog otpada za poslovni prostor na potrošačkom mjestu Zagrebačka 17, Šenkovec.
2. Tužitelj nadalje navodi da je radi naplate tražbine u iznosu od 185,89 EUR temeljem podnesenog prijedloga za ovrhu javni bilježnik Ivan Adžija iz Zaprešića, 1. veljače 2016. donio rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-236/16 koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 23. svibnja 2016. Također, tužitelj navodi da je trgovačko društvo Remić trgovina d.o.o., brisano iz sudskog registra 30. svibnja 2017., rješenjem poslovnog broja Tt-17/15118-1.
3. Isto tako, tužitelj ističe da je tužena zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine označene kao k. čbr. [katastarska čestica], kuća, zgrada, dvor i oranica pod Vukovčakom u Brezju, k. o. [katastarska općina], u 42/48 dijela te u 6/48 dijela (dakle ukupno 1/1), koje nekretnine su povezane s predmetnim potrošačkim mjestom.
4. Također, tužitelj ističe da je tužena kao vlasnica poslovnog prostora koji je koristilo trgovačko društvo Remić trgovina d.o.o., dužna podmiriti predmetu tražbinu.
5. Zaključno, tužitelj predlaže da sud na temelju članka 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 ), članaka 30., 31., 32., 33., 34., 35. i 187. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, članka 84. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, članaka 233. Zakona o obveznim odnosima, članaka 136. i 146. Zakona o parničnom postupku te članaka 3. i 5. Odluke o komunalnim djelatnostima Općine Brdovec i članaka 1. i 4. Odluke o dodjeli obavljanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Općine Brdovec, donese presudu kojom bi se tuženoj naložilo da tužitelju naknadi tražbinu pobliže opisanu u izreci presude.
6. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kao u izreci presude.
7. Tužba, podnesak od 6. veljače 2023. i poziv tuženoj radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, uredno su dostavljeni tuženoj 15. ožujka 2023. (potvrda o uručenju s poleđine lista 24 spisa). Tužena u zadanom roku nije podnijela sudu pisani odgovor na tužbu, a niti do pisanja ove odluke.
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Člankom 332.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje ZPP), određeno je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 1. i 4. ovoga Zakona, a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona, sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.
10. Tijekom provođenja predmetnog postupka utvrđeno je da je tužena u utuženom razdoblju bila vlasnica predmetne nekretnine, što proizlazi iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige, kao i navoda samog tužitelja. Nadalje, iz navoda samog tužitelja tijekom postupka proizlazi da je korisnik usluge bilo trgovačko društvo Remić Trgovina d.o.o., protiv kojeg je tužitelj prethodno i pokrenuo ovršni postupak radi naplate iste tražbine. Navedeno potvrđuje da je i sam tužitelj smatrao upravo to trgovačko društvo svoj im dužnikom.
11. Okolnost da je tužena vlasnica predmetne nekretnine sama za sebe nije dostatna za zaključak da je ujedno samim time obveznik plaćanja predmetne usluge. Napominje se da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje ugovornog ili drugog pravnog odnosa iz kojeg bi proizlazila obveza tužene na plaćanje utužene tražbine.
12. Prema ocjeni ovog suda, neosnovano se tužitelj poziva na članak 20. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15), budući da stavak 5. navedenog članka određuje da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika. Naime, tada važeći članak 20. navedenoga zakona, nije propisivao istodobnu niti solidarnu odgovornost vlasnika nekretnine zajedno s korisnikom usluge. Navedeni članak između ostaloga određivao je tko je obveznik plaćanja usluge, međutim nije predviđao da vlasnik nekretnine odgovora za tražbinu korisnika usluge u slučaju kada je korisnik bio evidentiran kao obveznik plaćanja.
13. Također, neosnovano se tužitelj poziva na članak 84. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014). Navedena odredba nalazi se u dijelu zakona kojim se uređuje vlasništvo posebnih dijelova nekretnine (etažno vlasništvo) te izričito govori o suvlasniku na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine. Iz samog teksta odredbe proizlazi da se odnosi na pravne odnose u okviru etažnog vlasništva, odnosno na posebne dijelove nekretnine uspostavljene na suvlasničkim dijelovima zgrade, a ne na samostalnu nekretninu u isključivom vlasništvu, kakva je predmetna kuća. Napominje se da navedena odredba predviđa odgovornost suvlasnika prema dobavljaču za obveze osobe koja posebni dio nekretnine koristi temeljem najma, zakupa ili drugog ugovora, ali samo u okviru pravnog režima etažnog vlasništva propisanog navedenim zakonom.
14. U utuženom razdoblju nije postojala zakonska odredba iz koje bi izričito proizlazilo da vlasnik nekretnine u slučaju kada je kao korisnik komunalne usluge evidentirana druga osoba, ujedno odgovara kao jamac za obveze tog korisnika prema davatelju usluge.
15. Naime, iz navoda samog tužitelja proizlazi da je korisnik usluge bilo trgovačko društvo Remić trgovina d.o.o. koje je kod tužitelja bilo evidentirano kao obveznik plaćanja usluge. Napominje se da iz dokumentacije koja prileži spisu ne proizlazi da bi tužena bila član društva, nositelj poslovnog udjela niti odgovorna osoba u navedenom trgovačkom društvu. Slijedom navedenoga, prema ocjeni ovog suda ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tužena odgovarala za obveze trgovačkog društva Remić trgovina d.o.o., samo radi činjenice što je bila vlasnica nekretnine u odnosu na koju je trgovačko društvo Remić trgovina d.o.o. bilo evidentirano kao korisnik usluga kod tužitelja.
16. Budući tužitelj nije dokazao postojanje obveznopravnog odnosa između stranaka, valjalo je u smislu članka 332.a ZPP, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 1. lipnja 2026.
SUDAC:
Berislav Zaninović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- tužitelju
- tužena
