REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P- 2659/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Portfolio Jug d.o.o., Zagreb, Gradišćanska ulica 30, OIB: 29548856592, zastupan po punomoćniku Vjekoslavu Pavkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika I-tuženika ĆN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici ĆNĐ i II-tuženice SN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku TN, odvjetniku, radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 24. travnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja Vjekoslava Pavkovića, odvjetnika, punomoćnice I-tuženika ĆNĐ, odvjetnice i punomoćnika II-tuženice TN, odvjetnika, dana 01. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I/ Ugovor o darovanju nekretnine od 26. svibnja 2021. godine, zaključen između I. tuženika ĆN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja i II. tuženice ČN (sada SN), iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenika, ovjeren od strane javnog bilježnika Nevenke Jukić, iz Zagreba, Koranska 1c 26. svibnja 2021. godine pod brojem OV-1817/2021, gubi pravni učinak prema tužitelju Portfolio Jug d.o.o., Zagreb, Gradišćanska ulica 30, OIB: 29548856592 u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tražbine tužitelja, u ukupnom iznosu od 500.000,00 EUR (slovima: pet stotina tisuća eura), uvećane za iznos ugovorne kamate tekuće od 4. prosinca 2024. godine do 2. siječnja 2025. godine, u visini stope zakonskih zateznih kamata propisane odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, uvećane za polovinu te stope, te sve uvećano za iznos zakonske zatezne kamate tekuće od 3. siječnja 2025. godine pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, pri čemu se stopa zakonskih zateznih kamata određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II/ II. tuženica SN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], je dužna trpjeti da tužitelj Portfolio Jug d.o.o., Zagreb, Gradišćanska ulica 30, OIB: 29548856592 namiri svoju tražbinu u iznosu iz točke I/ ove presude prema I. tuženiku ĆN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prodajom nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, k. o. [katastarska općina] (Mbr. 999901), upisane u ZK uložak: [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao „KUĆA U [adresa] , DVORIŠTE I VOČNJAK“, ukupne površine 1021 m2, i to 2. Suvlasnički dio: 1/2, „ZLOPAŠA DORA, OIB: [osobni identifikacijski broj], BEDNJANSKA ULICA 14, 10000 ZAGREB“.

III/ Nalaže se I. tuženiku i II. tuženici u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana kada su troškovi učinjeni pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.“

II. Nalaže se tužitelju Portfolio Jug d.o.o., Zagreb, Gradišćanska ulica 30, naknaditi I- tuženiku ĆN, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 37.610,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 01. lipnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju Portfolio Jug d.o.o., Zagreb, Gradišćanska ulica 30, naknaditi II- tuženici SN, iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 47.005,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 01. lipnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je I-tuženik kao dužnik poduzeo radnju na štetu tužitelja kao vjerovnika i to radnju besplatnog raspolaganja nekretninom, zbog koje I-tuženik nema dovoljno sredstava za ispunjenje tražbine tužitelju, te navodi da su ispunjene sve pretpostavke za pobijanje pravne radnje I-tuženika kao dužnika. Nadalje navodi da ima nenamirenu dospjelu novčanu tražbinu u visini iznosa od 500.000,00 EUR prema I-tuženiku na temelju ovršne isprave Sporazuma o utvrđenju i priznanju duga od 3. prosinca 2024. godine, da je izdana javnobilježnička potvrda ovršnosti od 11. ožujka 2025. godine, broj: OV 1662/2025, kojom se potvrđuje da je predmetni Sporazum ovršan dana 3. siječnja 2025. godine. Ističe da je tražbina iz Sporazuma u cijelosti sa svim pravima ustupljena tužitelju temeljem Ugovora o ustupu tražbine i prijenosu zadužnica od 7. veljače 2025. godine, da je dana 17. ožujka 2025. godine nekretninu besplatnim pravnim poslom u cijelosti I-tuženik prenio na II-tuženicu, kćer I-tuženika, Ugovorom o darovanju nekretnine od 26. svibnja 2021. godine. Tužitelj navodi da je I-tuženik znao da takvim raspolaganjem nanosi štetu tužitelju, da je I- tuženik u blokadi već 13 godina, da nema dovoljno sredstava kojima može podmiriti dospjelu tražbinu, te da je tako ispunjena i pretpostavka propisana čl. 66. st. 2. ZOO- a. Navodi da je rok za podnošenje tužbe propisan čl. 71. ZOO, koji rok počinje teći upisom u zemljišnu knjigu prava vlasništva darovane nekretnine, što znači 17. ožujka 2025. godine, slijedom čega je tužba podnesena unutar roka od 3 godine. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu I-tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, prigovara naznačenoj visini predmeta spor. Osporava navode tužitelja da su ispunjene pretpostavke za tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, da je I-tuženik darovao nekretninu svojoj kćeri, ovdje II-tuženici, Ugovorom o darovanju nekretnine od 26. svibnja 2021.g., dakle, prije gotovo četiri godine. Tvrdi da nije mogao znati da će darovanjem nekretnine svojoj kćeri, dana 26. svibnja 2021.g., nanijeti štetu tužitelju, ističe da Sporazum o utvrđenju i priznanju duga sklopio je tek tri i pol godine kasnije, odnosno 3. prosinca 2024. godine, pa u trenutku darovanja nije postojao nikakav pravni odnos između tužitelja i I-tuženika iz kojeg bi proizašla nekakva obveza prema tužitelju, niti je postojao bilo kakav pokazatelj da će takav odnos uopće nastati. I- tuženik osporava da bi darovao nekretninu s namjerom da našteti tužitelju time da treba imati u vidu i činjenicu da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju Ugovora o darovanju nekretnine, broj: OV-1817/2021, od 26. svibnja 2021.g. podnesen z.k. odjelu ovog suda dana 5. srpnja 2021.g. a koji prijedlog je podnio I- tuženik kao predlagatelj te je na temelju rješenja ovog suda poslovni broj -36758/2021 izvršen prijenos prava vlasništva za korist II-tuženice tako da je II-tuženica jedina i isključiva nositeljica prava vlasništva predmetne nekretnine u cijelosti od 5. srpnja 2021.g. kad je i podnesen prijedlog za upis prava vlasništva. U odnosu na navod tužitelja koji se odnosi na rok za podnošenje ove tužbe, ističe da je rok za podnošenje ove tužbe protekao prije nego je sklopljen Sporazum o utvrđenju i priznanju duga, da rok za podnošenje tužbe određen je člankom 71. ZOO-a, koji određuje da se rok (u ovom slučaju od tri godine) računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

II-tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev, prigovora postavljenoj vrijednosti predmeta spora. Navodi da nisu ispunjene pretpostavke za tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, da tužitelj pogrešno navodi da je 17. ožujka 2025. nekretnina besplatnim pravnim poslom u cijelosti prenesena na II- tuženicu jer je Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 26. svibnja 2021.g., više od tri godine prije podnošenja ove tužbe, te su protekli svi rokovi za podnošenje iste. II- tuženica nadalje osporava navode iz tužbe da je I-tuženik darujući nekretninu znao da nanosi štetu tužitelju, jer je potraživanje nastalo tek u prosincu 2024.godine, te je iz toga jasno da nema govora o nesavjesnom postupanju I-tuženika. Ističe da provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za uknjižbu, a u ovom slučaju, radi se o datumu prije sklapanja Sporazuma o utvrđenju i priznanju duga. II- tuženica nadalje navodi da ne može biti odgovorna za nezakonito doneseno rješenje zemljišnoknjižnog odjela o djelomičnom odbijanju zahtjeva za uknjižbu od 11. kolovoza 2021. godine, koje rješenje je kasnije preinačeno, pa se stoga uknjižba smatra provedenom 2021. godine, a II-tuženica vlasnicom sporne nekretnine u cijelosti od dana podnošenja prijedloga za uknjižbu odnosno od 05. srpnja 2021. godine. Ističe da je tužitelj prekludiran u podnošenju ove tužbe, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Sporazum o utvrđenju i priznanju duga od 3. prosinca 2024.g. (list 6-9 spisa), Ugovor o ustupu tražbine i prijenosu zadužnica od 7. veljače 2025.g. (list 10-16 spisa), Ugovor o utvrđivanju i priznanju duga od 03.12.2024.g. (list 17-21 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 22-30, list 59-69, list 88-98 spisa), odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odluke Županijskih sudova (list 31-34, list 70-77, list 103-115, list 120-123 spisa), Potvrdu iz Očevidnika o redoslijedu plaćanja FINA-e (list 35 spisa), Zahtjev za izdavanje potvrde ovršnosti (list 36 spisa), Ugovor o darovanju nekretnine od 26.05.2021.g. (list 38-40 spisa), podatke o kretanju zemljišnoknjižnog predmeta, rješenje ovog suda poslovni broj Z- 46014/21 (Ozn. Z-36758/21) od 14.03.2025.g. (list 41, list 53-58, list 86-87, list 99-102 spisa), saslušani su svjedoci SNĐ, saslušan je I-tuženik ĆN i II-tuženica SN.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88105, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 153/23, 146/25, dalje: ZPP), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Povodom prigovora tuženika na naznačeni VPS, sud je rješenjem poslovni broj P- 2659/2025 od 13. listopada 2025. godine utvrdio VPS u ovoj pravnoj stvari u iznosu od 500.000,00 EUR, koliki je iznos duga utvrđenom u predmetnom Sporazumu zaključenom između I-tuženika i JN (članak 40. st. 3. ZPP-a).

6. Između stranaka nije sporno da su I-tuženik i II-tuženica dana 26. svibnja 2021. godine sklopili Ugovor o darovanju nekretnine, te da je podnesen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva dana 05. srpnja 2021. godine. Nadalje nije sporno ni da je I-tuženik s JN dana 03. prosinca 2024. godine sklopio Sporazum o utvrđenju i priznanju duga, čija tražbina iznosi 500.000,00 EUR (s dospijećem 02. siječnja 2025.g.). Nije sporno da je nakon toga dana **.**.2025. JN s Portfolio Jug d.o.o., Zagreb, u ovoj pravnoj stvari tužitelj, sklopio Ugovor o ustupu tražbine i prijenosu zadužnice.

7. Sporno je u ovoj pravnoj stvari jesu li ispunjene sve pretpostavke za pobijanje pravnih radnji dužnika, ovdje I-tuženika, te da li je tužba podnesena u prekluzivnom roku.

8. Na okolnost sklapanja Ugovora o darovanju i Sporazuma o utvrđivanju i priznanju duga sud je saslušao svjedokinju, I-tuženika i II-tuženicu.

U iskazu svjedokinja SNĐ navodi da ne zna ništa o dugovima svoga supruga, te je da za njih saznala tek kad je zaprimljena tužba u ovoj pravnoj stvari. Navodi da joj je poznato da je njezin suprug I-tuženik darovao nekretninu 2021. godine kćerki II-tuženici kada se udavala. Nadalje navodi da nije ništa znala o dugovima i poslovanju svog supruga niti je vidjela da bi dolazile neke tužbe prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Svjedokinja iskazuje da joj nije poznato da bi I-tuženik bio u blokadi jer samo povremeno žive zajedno, a trenutačno ne žive na istoj adresi.

I-tuženik ĆN, otac II-tuženice, u svom iskazu navodi u odnosu na dugovanje od 500.000 EUR da je on preuzeo dug od prijatelja i da je potpisao Sporazum o utvrđenju i priznanju duga s JN 2024. godine, da on osobno nije pozajmljivao taj novaca niti mu je netko taj novac isplatio, potom je JN prodao dug ovdje tužitelju. Navodi da je doznao da je prenesen dug na tužitelja kada je došao prijedlog za osiguranje na zemljišnoknjižni odjel ovog suda jer je to bilo vidljivo kroz sustav eGrađani. Nadalje iskazuje nakon što je vidio da je došao prijedlog u zemljišnoknjižni odjel bio je na par sastanaka s JN koji mu nije htio reći da je prenio dugovanje na tužitelja i da na tim sastancima razgovarao je s JN o ovom dugovanju. I-tuženik navodi da je 2021. godine darovao nekretninu II-tuženici svojoj kćerki kada se udavala, to je bio svadbeni poklon, a time je riješila i svoje stambeno pitanje. U odnosu na financijsku situaciju ističe da je u blokadi preko 12 do 13 godina time da je došao u blokadu zbog duga prema Gradu Zagrebu, neplaćanja računa, a i vodi jedan spor s Poreznom upravom u svezi duga s osnova poreza, još uvijek duguje cca 27.000 EUR. Iskazuje da je raspravljao sa svojom suprugom o njegovim financijama i blokadi računa, jer supruga brine o djeci, a imaju jedno dijete s poteškoćama u razvoju pa se ona brine o njemu, ali on je doprinosio troškovima domaćinstva i za potrebe djeteta, za potrebe djeteta ima zaštićeni račun, imao je prihode i s osnova drugih poslova. Navodi da on uopće nije trebao vratiti ovaj dug od 500.000 EUR već njegov prijatelj. I-tuženik iskazuje da nije imao nikakve nekretnine osim ove nekretnine koju je darovao svojoj kćerki kada je sklapao Sporazum 2024. godine. Navodi da nikada nije obećao JN, a niti drugim vjerovnicima da bi njegova nekretnina bila podobna za prisilnu naplatu dugova, a nije niti obavijestio JN da je darovao svoju nekretninu II-tuženici.

II-tuženice, kćerka I-tuženika, u svom iskazu navodi da nije ništa znala o poslovanju svojeg oca I-tuženika niti da bi on bio u blokadi, niti su razgovarali o njegovim poslovima. Navodi da joj je otac darovao nekretninu koja je predmet spora 2021.g. kada se udavala i to je bio poklon za udaju, trebala se useliti u tu kuću, ali na kraju nije do sada uselili. Nadalje iskazuje da je predan prijedlog za uknjižbu prava vlasništva neposredno nakon što je sklopljen Ugovor o darovanju, da po njezinom saznanju ne vode se neki drugi sporovi radi pobijanja pravnih radnji dužnika u odnosu na ovu nekretninu. II-tuženica navodi nakon što je podnesen Prijedlog za uknjižbu prava vlasništva istom je djelomično udovoljeno pa su ulagali prigovore, a nakon što je prigovor usvojen upisana je kao vlasnica i na preostalom suvlasničkom dijelu nekretnine, ne sjeća se kada je bio konačan upis. Iskazuje da nije podnijela Prijedlog za uknjižbu nakon 4,5 godina kako to tvrdi tužitelj već je isti podnesen neposredno nakon sklapanja Ugovora o darovanju. Nadalje navodi da ne živi s ocem u zajedničkom domaćinstvu, na njezinu adresu stanovanja nikada nije dolazilo bilo kakvo pismeno da se vode ovrhe protiv njezinog oca, a nije niti znala da bi I-tuženik, njezin otac sklapao Sporazum o priznanju duga 2024.g., a 2021. godine kada je bilo darovanje taj Sporazum nije bio niti sklopljen. II-tuženica ističe da joj nisu poznata dugovanja I- tuženika prema drugim vjerovnicima niti da li je njegova imovina bila dostatna radi namirenja dugova ako ih je imao.

Iskazima saslušane svjedokinje i II-tužiteljice sud je u cijelosti poklonio vjeru jer su isti iznijeti logično i uvjerljivo. Prihvaćen je iskaz I-tuženika osim u dijelu da on nije dugovao novac jer da je preuzeo dug svog prijatelja koji je pak trebao iznos od 500.000 EUR vratiti JN, a to iz razloga jer I-tuženik na kojem je teret dokaza takve činjenice nije dokazao niti bi iz stanja spisa i dostavljen dokumentacije i sadržaja Sporazuma o utvrđenju i priznanju duga proizlazilo da je I-tuženik obvezao se vratiti JN dug treće osobe.

9. U tijeku postupka tužitelj predlaže saslušati JN, kojeg svjedoka je sud pozvao radi saslušanja na ročištu za glavnu raspravu i koji je ispričao svoj nedolazak radi zdravstvenih problema. Tužitelj ne predlaže saslušanje svjedoka na adresi stana imajući u vidu da je JN izvijestio sud podneskom od 22.04.2026.g. da je 100-tni invalidi te da ne može prisustvovati ročištu radi davanja iskaza to sud nije odgodio ročište za glavnu raspravu radi ponovnog pozivanja svjedoka radi saslušanja. Pri tome sud ističe kako je obavijest o zdravstvenim problemima svjedoka JN te razlozima zbog kojih svjedok ne može pristupiti na ročište radi saslušanja dostavio odvjetnik David Jakovljević, a ne svjedok osobno.

Tužitelj predlaže da se sasluša svjedok JN na okolnost utvrđivanja činjenice da li je mogao upisati založno pravo u zemljišne knjige kako je to tužitelj navodio na pripremnom ročištu.

Prema stajalištu ovog suda za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari irelevantna je činjenica da li je JN mogao upisati založno pravo na nekretnini I-tuženika. Naime iz sadržaja članka 3. Sporazuma o utvrđenju i priznanju duga od 03.12.2024.g. jasno je da je ĆN, I-tuženik radi osiguranja tražbine od 500.000,00 EUR predao tri bjanko zadužnice, te se obvezao predati još jednu bjanko zadužnicu na iznos od 150.000,00 EUR i da su stranke ugovorile da se ovlašćuje vjerovnik JN na naplatu tražbine te da dužnik, ovdje I-tuženik, dozvoljava vjerovniku da instrumente osiguranja bez ikakvog odobrenja ili dopuštenja aktivira radi naplate duga, te je dužnik suglasan da se provede ovrha na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini dužnika. Kako nije ugovoreno osiguranje tražbine JN kao vjerovnika upisom hipoteke u zemljišne knjige to je sud ocijenio da nije relevantan dokaz saslušanjem JN predloženog svjedoka na okolnost upisa založnog prava u zemljišne knjige kako to predlaže tužitelj jer nije ugovoreno osiguranje tražbine upisom hipoteke, niti je tužitelj dostavio dokaz da bi on ili JN podnosili prijedlog za uknjižbu hipoteke na nekretnini koja je predmet ovog spora.

10. U tijeku ovog postupka tužitelj navodi da je I-tuženik na štetu vjerovnika darovao svoju nekretninu, ističe da je I-tuženik bio prezadužen u trenutku darovanja, bio je u blokadi preko 5000 dana te je uvjeravao vjerovnika da je predmetna nekretnina podobna za namirenja njihovih tražbina, a drugih nekretnina nema. Ističe kako se protiv I-tuženika vode postupci radi pobijanja pravnih radnji dužnika, vode se ovršni postupci na pokretninama, primjerice automobilima I-tuženika, te je darovanje nekretnine II-tuženici bilo usmjereno radi oštećenje vjerovnika.

I-tuženik i II-tuženica protive se svim navodima a iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu. Ističu da je predmet ovog spora Ugovor o darovanju iz 2021. u odnosu na eventualnog vjerovnika iz 2024. pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 67 ZOO-a.

11. Sud je u tijeku postupka u bitnom utvrdio:

- da su JN i I-tuženik sklopili Sporazum o utvrđenju i priznanju duga dana 03. prosinca 2024. godine (list 6-9, list 17-20 spisa) te su ugovorne strane člankom 1. citiranog Sporazuma utvrdili da I-tuženik na temelju Sporazuma o priznanju i otplati duga sklopljenog dana 17. svibnja 2024. godine a na kojem su ovjereni potpisi Ugovornih strana (JN i ĆN, I-tuženik), Potvrde od 27. svibnja 2024. godine, Otplatnog plana od 27. svibnja 2024. godine te Potvrde o dugu 2 duguje vjerovniku JN iznos ukupno 500.000,00 EUR, te je I-tuženik ĆN neopozivo i izričito priznao svoje dugovanje. Nadalje je ugovoreno da će ĆN jednokratno isplatiti svoj dug do dana 02. siječnja 2025. godine (čl. 2. Sporazuma). Člankom 3. Sporazuma stranke su ugovorile sredstva osiguranja tražbine – predaja tri bjanko zadužnice i jedna zadužnica na iznos od 150.000,0 EUR, te je ugovoreno da Sporazum ima snagu ovršne isprave (čl.4. Sporazuma),

- da je JN sklopi Ugovor o ustupu tražbine i prijenosu zadužnica dana 07. veljače 2025.g. s ovdje tužiteljem Portfolio Jug d.o.o. Zagreb kojim je prenio dospjelu tražbinu (list 10-16 spisa),

- da je I-tuženik ĆN darovao svoju nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Dora, iz Zagreba, (sada SN) Ugovorom o darovanju koji su I-tuženik i II-tuženica sklopili dana 26.05.2021. godine i da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva zaprimljen na z.k. odjelu ovog suda dana 05. srpnja 2021. godine pod poslovnim brojem Z-46014/2021 (podaci o zemljišnoknjižnom predmetu – list 83 spisa, Ugovor o darovanju – list 38-40 spisa),

- da je rješenjem zemljišnoknjižnog referenta od 11. kolovoza 2021. godine djelomično udovoljeno prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva za korist II-tuženice i da je rješenjem ovog suda poslovni broj Z-46014/21 Ozn. Z-36758/21 od 14. ožujka 2025. godine usvojen prigovor predlagatelja NN i preinačeno rješenje suda poslovni broj Z-36758/21 od 11. kolovoza 2021.g. u dijelu u kojem je odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva (list 86-102 spisa), te je DN upisana u zemljišne knjige kao nositeljica prava vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog spora u prvenstvenom redu upisa pod Z-36758/2021,

- da je iz zemljišne knjige bilo vidljivo da je podnesen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva za korist II-tuženice pod poslovnim brojem Z-46014/2021 te su bile upisane 2021. godine i zabilježbe radi pobijanja pravnih radnji dužnika (izvadak iz zemljišnih knjiga- list 59-69, list 88-98 spisa), a što je sve, dakle, bilo vidljivo u času sklapanja Sporazuma o utvrđenju i priznanju duga koji su sklopili JN, iz [adresa] i I-tuženik dana 03.12.2024. godine i dana 07.02.2025.g. kada je sklopljen Ugovor o ustupu tražbine i prijenosu zadužnica koji su sklopili JN, iz [adresa] i ovdje tužitelj,

- da je I-tuženik ĆN prema podatcima iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje u blokadi računa 5000 dana, da ukupan iznos neizvršenih osnova za plaćanje iznosi ukupno 83.266,18 EUR (list 35 spisa).

12. Tužitelj pobija navedeni Ugovor o darovanju jer smatra da je I-tuženik raspolagao svojom nekretninom s ciljem da nanese štetu vjerovniku, te se poziva na odredbu čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 112/11, 78/15, 28/18, 126/21, 156/22, 155/23, dalje: ZOO). Tužitelj ističe da je I-tuženik u blokadi duži niz godina, te da je predmetna radnja poduzeta na štetu tužitelja. Navodi da se sukladno odredbi čl. 66. st. 2. ZOO-a smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Ističe da je rok za podnošenje ove tužbe počeo teći danom provedbe upisa prava vlasništva temeljem pobijanog darovanja, odnosno 17. ožujka 2025. godine, te smatra da je tužba podnesena unutar roka od tri godine, sukladno odredbi čl. 71. st. 1. ZOO-a.

13. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da nisu ispunjene sve pretpostavke potrebne za pobijanje pravnih radnji dužnika, a koje moraju biti kumulativno ispunjene. Odredba čl. 67. st. 3. ZOO-a propisuje da se u slučaju besplatnog raspolaganja smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato, što predstavlja neoborivu zakonsku presumpciju i nije dopušten protudokaz da dužnik nije znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Jedna od temeljnih pretpostavki za uspješno pobijanje dužnikovih pravnih radnji jest postojanje vjerovnikove tražbine u vrijeme poduzimanja pobijane radnje. Svrha instituta pobijanja dužnikovih pravni radnji nije sankcioniranje svakog raspolaganja dužnika njegovom imovinom, već isključivo onih raspolaganja koja su učinjena na štetu vjerovnika. U konkretnom slučaju takva pretpostavka očito izostaje, budući da tužitelj niti JN u relevantnom trenutku (u trenutku raspolaganja nekretninom) nisu imali svojstvo vjerovnika. Sve to imajući u vidu da je Ugovor o darovanju I-tuženik sklopio s II-tuženicom dana 26.05.2021.g., a tražbina I-tuženika prema JN je nastala na temelju Sporazuma o utvrđenju i priznanju duga dana 03.12.2024.g. tj. tijekom 2024. godine temeljem isprava citiranih u čl.1. Sporazuma o utvrđenju i priznanju duga, a da JN je sklopi Ugovor o ustupu tražbine s ovdje tužiteljem dana 07.02.2025. godine.

14. U ovoj pravnoj stvari tužitelj se pogrešno poziva na odredbu članka 67. st. 3. ZOO-a, jer tužitelj traži pobijanje dužnikove radnje koja je prethodila obveznopravnom odnosu između tužitelja i I-tuženika iz kojeg je proizašla obveza I-tuženika prema tužitelju, te nije bilo pokazatelja da će takav odnos uopće nastati. Iako nije odlučno za donošenje odluke u ovoj konkretnoj pravnoj stvari sud ističe da je istovjetno stajalište zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev – 46/08 od 04.03.2009.g. u kojoj se navodi da se pravna radnja dužnika u slučaju besplatnog raspolaganja može osnovano pobijati samo za vjerovnikovu tražbinu koja je dospjela do trenutka izvršenja pravne radnje dužnika koja se pobija.

15. Kako je prethodno navedeno sud je u ovoj pravnoj stvari u bitnom utvrdio da je I- tuženik ĆN darovao svoju nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Dora, iz Zagreba, (sada SN) Ugovorom o darovanju koji su I-tuženik i II-tuženica sklopili dana 26.05.2021. godine i da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva zaprimljen na z.k. odjelu ovog suda dana 05. srpnja 2021. godine pod poslovnim brojem Z-46014/2021, a potom je dana 03. prosinca 2024. godine nastala obveza I-tuženika prema JN budući su JN i I-tuženik sklopili Sporazum o utvrđenju i priznanju duga dana 03. prosinca 2024. godine koji dug I-tuženika je nastao prema JN kao vjerovniku na temelju Sporazuma o priznanju i otplati duga sklopljenog dana 17. svibnja 2024. godine, Potvrde od 27. svibnja 2024. godine, Otplatnog plana od 27. svibnja 2024. godine te Potvrde o dugu 2. Tužitelj na kojeg je prenesena tražbina u visini iznosa od 500.000,00 EUR u času sklapanja Ugovora o ustupu tražbine i prijenosu zadužnica tj. dana 07. veljače 2025.g. mogao je znati da je II-tuženici darovana nekretnina koja je predmet ovog spora, ali i iza blokadu računa i visinu dugova I-tuženika iz podataka FINA-e.

16. Kako je dakle utvrđeno da je tražbina vjerovnika JN koja je tražbina prenesena na ovdje tužitelja prema I-tuženiku nastala 2024. godine, a da je ista dospjela 2025. godine, dakle tri godine nakon što je Ugovorom o darovanju preneseno vlasništvo na II-tuženicu to prema stajalištu ovog suda nema objektivnog elementa štete, jer pobijana pravna radnja nije dovela do smanjenja dužnikove imovine na štetu vjerovnika (tužitelja) u vrijeme kada je isti imao pravno relevantan interes za zaštitu svoje tražbine. Jednako tako nedostaje i subjektivni element, odnosno svijest dužnika o nanošenju štetu vjerovniku, budući da u tom trenutku nije postojao vjerovnik čija bi se prava mogla ugroziti. II-tuženica zasigurno nije imala saznanja u času sklapanja Ugovora o darovanju da će se I-tuženik zadužiti za iznos od 500.000,00 EUR tijekom 2024. godine, a takvu činjenicu u odnosu na saznanje II-tuženice za dugove I- tuženika prema vjerovniku JN tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao.

17. Tužbeni zahtjev je neosnovan i zbog proteka zakonom propisanog roka za pobijanje, određenog odredbom čl. 71. st. 1. ZOO-a, koji propisuje da se u slučaju besplatnog raspolaganja tužba može podnijeti u roku od tri godine (objektivni rok). Odredba čl. 71. st. 2. ZOO-a, propisuje da se rok računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju. Sud smatra da tužitelj ne može pobijati pravnu radnju dužnika koju je dužnik napravio u trenutku kada nije postojao odnos dužnika i vjerovnika.

Sud je utvrdio da je I-tuženik ĆN darovao svoju nekretninu upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Dora, iz Zagreba, (sada SN) Ugovorom o darovanju koji su I-tuženik i II-tuženica sklopili dana 26.05.2021. godine i da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva zaprimljen na z.k. odjelu ovog suda dana 05. srpnja 2021. godine pod poslovnim brojem Z-46014/2021, pa je prekluzivni rok nastupio s danom 26.05.2024.g. (dan sklapanja Ugovora o darovanju). Kada bi se čak rok za podnošenje tužbe računao od dana podnošenja prijedloga za upis u zemljišne knjige (kao posljednjeg akta kojim se ta pravna radnja okončava) tj. od dana 05. srpnja 2021.g. i u tom slučaju je protekao trogodišnji zastarni rok (prekluzivni rok je nastupio dana 05. srpnja 2024.g. a tužitelj je podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari dana 11.04.2025.g.). Prema stajalištu ovog suda prekluzivni rok započeo je teći danom sklapanja Ugovora o darovanju tj. dana 26.05.2021. g. pa je prekluzivni rok nastupio dana 26.05.2024. godine, a tužba je podnesena dana 11. travnja 2025. godine.

18. Sud je u odnosu na prekluzivni rok ocijenio kao neosnovan navod tužitelja da rok teče od dana donošenja rješenja o uknjižbi jer temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, provedena uknjižba djeluje od trenutka kad je sudu bio podnesen zahtjev za tu uknjižbu.

Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan sve kao pod točkom I. izreke presude.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, 107/25, dalje: Tarifa). Sud je priznao I-tuženiku trošak sastava odgovora na tužbu od 16.05.2025.g. u iznosu od 7.522,00 EUR (Tbr. 8.1.), sastav podneska od dana 10.09.2025.g. u iznosu od 7.522,00 EUR (Tbr. 8.1.), pristup na ročište dana 13.10.2025.g. u iznosu od 7.522,00 EUR (Tbr. 9.1.), pristup na ročištu dana 16.01.2026.g. u iznosu od 7.522,00 EUR (Tbr. 9.1.), pristup na ročište dana 24.04.2026.g. u iznosu od 7.522,00 EUR (Tbr. 9.1.), ukupno 37.610,00 EUR. I- tuženik nije tražio da se dosudi PDV, pa sud isti nije dosudio.

II-tuženici je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 16.05.2025.g. u iznosu od 7.520,88 EUR (Tbr. 8.1.), sastav podneska od dana 15.07.2025.g. u iznosu od 7.520,88 EUR (Tbr. 8.1.), pristup na ročište dana 13.10.2025.g. u iznosu od 7.520,88 EUR (Tbr. 9.1.), pristup na ročištu dana 16.01.2026.g. u iznosu od 7.520,88 EUR (Tbr. 9.1.), pristup na ročište dana 24.04.2026.g. u iznosu od 7.520,88 EUR (Tbr. 9.1.), ukupno 37.604,40 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 9.401,10 EUR, ukupno 47.005,50 EUR.

II-tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i na presudu, jer istu nije platila.

Na dosuđeni trošak I-tuženiku i II-tuženici je priznata zatezna kamata od da presuđenja do dan ispalte sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 01. lipnja 2026.

Sutkinja:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. I. tuženika

- pun. II. tuženice