Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-391/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Benolić, odvjetnica u Umagu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižintin, Marko Komorski, Ana Babić i Soča Fruk Morina, odvjetnici u Rijeci i Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-698/2023-43 od 30. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P- 698/2023-43 od 30. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Pazinu Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-698/2023-43 od 30. siječnja 2026. u točkama II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu, broj ugovora 128-50-2939717, sklopljenog dana 11. srpnja 2005. godine između tužitelja OZ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, kojima je ugovorena primjena valutne klauzule CHF (švicarskog franka), kojima se uređuje obračunavanje kamata uz primjenu valutne klauzule u CHF te kojima se tužitelj obvezuje iznos kredita vratiti uz primjenu valutne klauzule tj. u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju pri tuženiku važećem na dan dospijeća za CHF (švicarski franak), kao i u dijelu u kojem se osiguranje naplate predmetnog kredita uređuje uz primjenu valutnu klauzule za CHF (švicarski franak) i to:

- dio odredbe članka 1. navedenog Ugovora u dijelu u kojem se iznos odobrenog kredita veže uz valutnu klauzulu tj. uz kunsku protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju za CHF pri tuženiku važećem na dan korištenja kredita;

- dio odredbe članka 7. stavak 1. navedenog Ugovora u dijelu u kojem se određuje obračunavanje kamata u CHF (švicarskom franku) u kunskoj protuvrijednosti, kao i u dijelu u kojem se tužitelj obvezao otplaćivati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF (švicarskom franku) pri tuženiku važećem na dan dospijeća;

- dio odredbe članka 8. stavak 2. navedenog Ugovora u dijelu u kojem se tuženiku dozvoljava uknjižba založnog prava radi osiguranja naplate uz primjenu valutne klauzule CHF (švicarskom franku).

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos u iznosu 6.709,16 eura (šesttisućasedamstodevet eura i šesnaest centi) uvećano za zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog obroka i to:

- na iznos od 18,88 EUR od dana 31.12.2008., pa sve do isplate,

- na iznos od 22,59 EUR od dana 31.01.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 24,27 EUR od dana 03.03.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 19,65 EUR od dana 31.03.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 20,53 EUR od dana 30.04.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 13,46 EUR od dana 31.05.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 8,26 EUR od dana 30.06.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 9,65 EUR od dana 31.07.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 12,39 EUR od dana 31.08.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 12,15 EUR od dana 30.09.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 9,38 EUR od dana 31.10.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 14,58 EUR od dana 30.11.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 18,75 EUR od dana 31.12.2009., pa sve do isplate,

- na iznos od 24,69 EUR od dana 02.02.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 23,33 EUR od dana 28.02.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 31,38 EUR od dana 31.03.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 29,85 EUR od dana 30.04.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 32,83 EUR od dana 31.05.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 58,60 EUR od dana 30.06.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 53,29 EUR od dana 31.07.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 64,28 EUR od dana 31.08.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 59,10 EUR od dana 18.10.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 50,77 EUR od dana 03.11.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 68,34 EUR od dana 30.11.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 90,70 EUR od dana 31.12.2010., pa sve do isplate,

- na iznos od 74,87 EUR od dana 31.01.2011., pa sve do isplate,

- na iznos od 80,42 EUR od dana 28.02.2011., pa sve do isplate,

- na iznos od 73,36 EUR od dana 31.03.2011., pa sve do isplate,

- na iznos od 74,63 EUR od dana 30.04.2011., pa sve do isplate,

- na iznos od 104,60 EUR od dana 01.06.2011., pa sve do isplate

- na iznos od 105,36 EUR od dana 30.06.2011., pa sve do isplate,

- na iznos od 129,90 EUR od dana 31.07.2011., pa sve do isplate,

- na iznos od 117,30 EUR od dana 21.09.2011., pa sve do isplate,

- na iznos od 103,50 EUR od dana 07.10.2011., pa sve do isplate,

- na iznos od 102,02 EUR od dana 31.10.2011., pa sve do isplate,

- na iznos od 100,95 EUR od dana 30.10.2011., pa sve do isplate,

- na iznos od 107,54 EUR od dana 31.12.2011., pa sve do isplate,

- na iznos od 113,27 EUR od dana 31.01.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 114,04 EUR od dana 09.03.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 110,07 EUR od dana 21.04.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 112,75 EUR od dana 30.04.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 114,59 EUR od dana 31.05.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 111,50 EUR od dana 06.07.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 112,31 EUR od dana 31.07.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 110,00 EUR od dana 05.09.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 105,00 EUR od dana 09.10.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 110,33 EUR od dana 31.10.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 112,89 EUR od dana 30.11.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 111,09 EUR od dana 31.12.2012., pa sve do isplate,

- na iznos od 101,04 EUR od dana 19.02.2013., pa sve do isplate,

- na iznos od 109,58 EUR od dana 18.03.2013., pa sve do isplate,

- na iznos od 110,33 EUR od dana 29.04.2013., pa sve do isplate,

- na iznos od 106,98 EUR od dana 22.05.2013., pa sve do isplate,

- na iznos od 96,57 EUR od dana 18.06.2013., pa sve do isplate,

- na iznos od 96,31 EUR od dana 30.06.2013., pa sve do isplate,

- na iznos od 98,86 EUR od dana 31.07.2013., pa sve do isplate,

- na iznos od 102,96 EUR od dana 31.08.2013., pa sve do isplate,

- na iznos od 108,64 EUR od dana 30.09.2013., pa sve do isplate,

- na iznos od 105,71 EUR od dana 12.11.2013., pa sve do isplate,

- na iznos od 107,79 EUR od dana 12.12.2013., pa sve do isplate,

- na iznos od 110,14 EUR od dana 11.01.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 99,72 EUR od dana 11.02.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 102,48 EUR od dana 12.03.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 101,58 EUR od dana 11.04.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 98,52 EUR od dana 10.05.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 97,54 EUR od dana 07.06.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 97,99 EUR od dana 11.07.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 101,45 EUR od dana 31.07.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 104,37 EUR od dana 11.09.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 103,77 EUR od dana 09.10.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 106,29 EUR od dana 11.11.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 108,01 EUR od dana 10.12.2014., pa sve do isplate,

- na iznos od 107,00 EUR od dana 09.01.2015., pa sve do isplate,

- na iznos od 108,38 EUR od dana 07.02.2015., pa sve do isplate,

- na iznos od 108,38 EUR od dana 07.03.2015., pa sve do isplate,

- na iznos od 108,38 EUR od dana 11.04.2015., pa sve do isplate,

- na iznos od 108,38 EUR od dana 09.05.2015., pa sve do isplate,

- na iznos od 108,38 EUR od dana 09.06.2015., pa sve do isplate,

- na iznos od 108,38 EUR od dana 07.07.2015., pa sve do isplate,

- na iznos od 108,38 EUR od dana 07.08.2015., pa sve do isplate,

- na iznos od 108,38 EUR od dana 08.09.2015., pa sve do isplate,

- na iznos od 54,10 EUR od dana 30.09.2015., pa sve do isplate,

obračunate uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje od 1. studenog 2008. do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. obračunate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate obračunate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. ''

1.1. Rješenjem sadržanim u presudi riješeno je:

''I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao isplatu daljnjeg iznosa od 54,30 eura (pedesečetiri eura i trideset centi) sa zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 2.282,05 eura (dvijetisućedvjestoosamdesetdva eura i pet centi) uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 30. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti. ''

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući istu u cijelosti, te rješenje u točkama II. i IV. izreke zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Sud utvrđuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pa nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.709,16 eura po osnovi ništetnosti valutne klauzule sa pripadajućim zakonskim kamatama. Sud utvrđuje da je zaključen Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je temeljem Zakona o potrošačkom kreditiranju provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR, ali da nije ni od kakvog utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. Tuženik je osporavao da bi sporne odredbe osnovnog ugovora o kreditu bile ništetne, osporavao je pravo tužitelja da nakon provedene konverzije potražuje bilo kakvu isplatu u pogledu osnovnog ugovora o kreditu te u konačnici je osporavao obračunatu visinu tužbenog zahtjeva. Propuštanjem otklanjanja prigovora tuženika učinjena je apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Nije sporno da je konverzija provedena zakonito odnosno temeljem odredbi ZID ZPK-a, te da je tužitelj slobodnom voljom pristao na zaključenje konverzije , pa je ista valjana i proizvodi pravne učinke. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija nesporno ima pravni učinak i nesporno je valjan pored i neovisno od hipotetske ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 1111. i čl. 1115. ZOO-a samim time što je neka odredba osnovnog ugovora ništetna, a osobito iz razloga jer postoji pravna osnova temeljem koje tuženik ima pravo zadržati sve primljene iznose. Vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da postoji razlika, te koja razlika postoji između plaćenih iznosa anuiteta i anuiteta koji bi bili plaćeni da se kamatna stopa nije mijenjala i da se nije mijenjao tečaj valute CHF i to u obračunskom razdoblju između početka otplate do 30. rujna 2015. Zadatak vještaku je bio računski, pa je vještak izračunao ono što mu je naloženo. Iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da bi tužitelj imao potraživanje po osnovi ništetnih odredbi i nakon sklopljenog Dodatka. Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je provedena konverzija ima pravni učinak i nesporno je valjan pored i neovisno od hipotetske ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. U konkretnom slučaju konverzija je valjana i provedena zakonito. Sud je donio potpuno neosnovanu i neobrazloženu odluku o tijeku zakonskih zateznih kamata , jer je na tužitelju bio teret dokaza da je tuženik kao stjecatelj bio nepošten prilikom stjecanja . Tuženik ustraje da u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu nisu ništetne, pa je pogrešno pozivanje prvostupanjskog suda na citirane presude iz kolektivnog spora. Na tužitelju je bio teret dokaza da su u konkretnom slučaju sporne ugovorne odredbe ništetne jer takvo utvrđenje ne proizlazi iz citiranih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava . Podnošenjem kolektivne tužbe nije moglo doći do prekida zastare za pojedinačne restitucijske zahtjeve , pa je pogrešna odluka o prigovoru zastare. Zbog pogrešne odluke o tužbenom zahtjevu pogrešna je odluka i o troškovima postupka, koji su neovisno od navedenog previsoko odmjereni. Predlaže se preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu na način da se odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka uvećano za troškove žalbenog postupka, a podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovni postupak, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje djelomične ništetnosti odredaba ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka, te tužbeni zahtjev za isplatom novčanog iznosa unatoč provedenoj konverziji.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) jer se presuda suda prvoga stupnja može ispitati, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da se vještak u svojem nalazu i mišljenju drži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja, a što je sve prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima i učinio , te je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano.

6. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu, te se u ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno pozvao na presude donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa tužiteljice i to presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018, slijedom kojih utvrđenja tužitelj ostvaruje pravo povrata preplaćenih anuiteta koji iznos da je utvrđen temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka. Prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da su stranke zaključile ugovor o kreditu temeljem kojeg ugovora je tužitelj ostvario kredit u švicarskim francima. Ugovorena je valutna klauzula, a iz iskaza tužitelja utvrđeno je da je tekst ugovora sačinila banka, te da tužitelj nije sudjelovao u kreiranju tog ugovora.

7. Na žalbene navode tužene valja odgovoriti da se sud prvog stupnja pravilno pozvao na činjenična i pravna utvrđenja iz navedenih presuda , u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, budući je, a kako je to određeno čl. 502.c ZPP, za takvo utvrđenje vezan u ovoj parnici jer se tužitelj na njih pozvao. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 14/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP/14), a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog parničnog postupka, određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8. Imajući u vidu naprijed izneseni sadržaj citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, a da je odredba Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržajno izražena na identičan način kao i one koje su u izreci pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđene ništetnim, prvostupanjski sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

9. Naprijed izneseno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

10. Kako će se ovaj sud u nastavku obrazloženja pozivati na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nalazi se potrebnim naglasiti da je zakonska, ali i ustavna zadaća Vrhovnog suda Republike Hrvatske da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (čl. 20. st. 1. Zakona o sudovima – ''Narodne novine'', broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22 i čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske – ''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14) te da prema čl. 3. st. 1. Zakona o sudovima, sudovi osiguravaju jedinstvenu primjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred zakonom.

11. Nedvojbeno je da je zahtjev tužitelja za isplatu restitucijski zahtjev kao posljedica ništetnosti odredbi predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli, a što je sud prvog stupnja utvrdio. Kako naprijed citirane odredbe čl. 502.c st. 1. ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 govore o postupcima naknade štete, pa je s tim u vezi potrebno navesti da je šteta u smislu čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) i umanjenje nečije imovine.

12. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je između ostalog naveo:

- da nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, 11. srpnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj: 128-50-2939717

- da je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu 92.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s kamatom od 4,95 % promjenjivom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora

- da nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Dodatak ugovoru o kreditu broj KONV-01/2016 od 8. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR

- da je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te je li nastupila zastara potraživanja

- da je sporan tužiteljev status potrošača

- da tužitelj po osnovi više uplaćenih iznosa uslijed nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u predmetnom ugovoru o kreditu potražuje uplaćene iznose uvećano za zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog obroka

- da tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe, neovisno o činjenici što je s tuženikom sklopio Dodatak ugovoru o kreditu jer se tužitelj kao potrošač nije odrekao prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 11. srpnja 2005.

- da je potrebno provesti financijsko vještačenje te utvrditi koji bi iznos korisniku kredita pripadao temeljem nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer sa dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Tomislava Prpića utvrđeno da pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita do konverzije tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, da je tužitelj na ime tečajnih razlika više uplatio 6.709,31 eura po valuti na koju teku zatezne kamate od svakog pojedinog potraživanja, pa do isplate

- da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uzevši u obzir sve uplate tužitelja

- da je vještak obračunao, prikazao i utvrdio da tužitelj nije obeštećen provedbom konverzije

- da je u citiranim presuda iz kolektivnog spora, utvrđeno da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača

- da se radi o ništetnim ugovornim odredbama

- da ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu

- da su presude donijete povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a -502.h Zakona o parničnom postupku, te su subjektivne granice pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu

- da se tužitelj kao korisnik kredita, može pozivati na utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi time što je tužitelj na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vršio isplate većih anuiteta

- da je iz iskaza svjedokinje TZ, tužiteljeve supruge utvrđeno da je tužitelj 2005. podigao kredit kod Raiffeisenbank u poslovnici [adresa], radi kupnje stana

- da su bili kreditno sposobni samo za podizanje kredita s valutnom klauzulom CHF

- da su tim kreditom kupili stan na adresi [adresa] u kojem žive cijelo vrijeme tužitelj i ona

- da stan nikada nisu koristili za nikakve druge potrebe osim za njihovo stanovanje, a da ga nisu iznajmljivali

- da je kredit podignut s rokom otplate od 25 godina te ga još otplaćuju

- da kada je donesen zakon o konverziji banka im je ponudila da naprave konverziju kredita u EUR

- da je tužitelj OZ potvrdio iskaz svoje supruge, jer je ona bila jamac predmetnog ugovora o kreditu, pa je upoznata o okolnostima sklapanja ugovora

- da je kreditno bio sposoban samo za podizanje kredita s valutnom klauzulom CHF kod Raiffeisenbank

- da nisu mogli pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora o kreditu, već su dobili unaprijed sastavljeni tipski ugovor

- da stan koji su kupili predmetnim kreditom nikada nisu iznajmljivali, a koriste ga isključivo za njihovo stanovanje

- da nije vlasnik obrta

- da su odlučili prihvatiti izračun i konvertirati kredit jer su se bojali divljanja švicarskog franka

- da je utvrđeno da tužitelj u predugovornoj fazi nije dobio potrebna objašnjenja o djelovanju i mogućim posljedicama ugovaranja valutne klauzule već da mu je kredit s valutnom klauzulom u CHF prikazan kao najpovoljniji za njega, bez predočenja mogućih rizika ugovaranja valutne klauzule

- da tuženik (na kojem je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača) nije dokazao da je tužitelju kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže točne, nedvosmislene, jasne i razumljive kriterije na temelju kojih bi prosječni potrošač, koji ne raspolaže stručnim znanjem i kojem je pojam valutne klauzule (i promjenjive kamatne stope), poznat samo načelno, mogao razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima te promjenjive kamatne stope

- da je tužitelj zaključio ugovore o kreditu kao fizička osoba radi kupnje stana za osobne potrebe i potrebe njegove obitelji, a tuženik, na kojem je bio teret dokaza nije dokazao da je tužitelj podigao kredit u svrhu bilo kakve poslovne ili poduzetničke djelatnosti ili radi obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja

- da se radi o potrošačkom kreditu i tome da je tužitelj u tom ugovoru nastupio kao potrošač

- da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne

- da je Dodatak ugovora o kreditu sklopljen na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK)

- da činjenica da su tužitelj i tuženik sklopili Dodatak ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eura ne znači da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku preplaćenih iznosa na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli

- da tuženikov prigovor zastare nije osnovan

- da je tužitelj tužbu podnio sudu 12. lipnja 2023.

- da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetne, pa je tuženik dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio tužitelj obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je dolazilo do rasta tečaja švicarskog franka u odnosu na tečaj švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu

- da je tuženik dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate .

13. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača je između ostalog regulirano Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ( ''Narodne novine'', broj 78/12) i sada važećim Zakonom o zaštiti potrošača, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

14. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

15. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez navedene ništetne odredbe (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), dakle bez obveze plaćanja anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika.

16. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu 11. srpnja 2005. bio na snazi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03 - dalje: ZZP/03), koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Od 7. kolovoza 2007. na snazi je novi Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP/07) koji u odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. propisuje identično kao i odredbe čl. 81. st. 1. i čl. 84. ZZP/03.

17. Kako je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pravomoćno utvrđeno da su odredbe tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima nepoštene, te da je tužena u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita, a u takvoj situaciji, a kada je Ugovor o kreditu između stranaka zaključen 26. lipnja 2007., dakle unutar razdoblja koji je utvrđen pravomoćnom sudskom odlukom u postupku radi povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, onda je teret dokaza na tuženiku, a ne na tužitelju, da dokaže da sadržaj Ugovora koji je zaključen između stranaka ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su zaključeni u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., a što tuženik u tijeku postupka nije dokazao.

18. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna, te neovisno o činjenici je li kredit otplaćen. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je temeljem ništetnih odredbi preplaćeno tuženiku iznos od više uplatio presuđen iznos prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženu isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, pa je suprotno žalbenim navodima, glede opsega vraćanja stečenog bez osnove pravilno primijenjeno materijalno pravo koje propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja.

19. Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i to uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate, jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, tj. bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa, unatoč provedenoj konverziji.

20. Nisu osnovani žalbeni navodi da ne postoji tražbina tužitel ja jer da je sklapanjem Aneksa ugovora u cijelosti obeštećen. Naime, sklapanjem Aneksa ugovoru nije u cijelosti otklonjena posljedica ništetnosti citiranih odredbi, a provedenim vještačenjem je utvrđen presuđeni iznos.

21. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Aneksa ugovora izvršena je temeljem ZIDZPK, a radi se o aktu kojim se na temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz čl. 19.c t. 6. ZIDZPK, na način kako to nalaže zakon. Odredbama ZIDZPK, a niti Aneksom ugovora, izrijekom se ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF. Svrha ZIDZPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR.

22. Stoga je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi, unatoč činjenici što je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015., sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

23. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj više platio presuđeni iznos zbog promjene tečaja CHF, uzimajući u obzir i iznos preplate utvrđene u konverziji. Kako tužitelj nije obeštećen konverzijom , to ima pravo na restitucijski zahtjev za utvrđeni iznos preplate s osnova ništavosti spornih odredbi u navedenom iznosu.

24. U odnosu na navedeno valja ukazati i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…" . Slijedom toga, neosnovano tuženik navodi da tužitelj nema pravo na povrat stečenog bez osnove.

25. U odnosu na žalbene navode, prema kojima sud odlučujući o zahtjevu tužitelja nije cijenio od kakvog je značaja za razrješenje spora to što su parnične stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu, temeljem kojega je provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR, valja istaći da je sud prvoga stupnja vještačenjem utvrdio da tužitelj konvertiranjem kredita iz valute CHF u valutu EUR, nije u potpunosti doveden u pravni položaj u kojem bi bio da je zaključio Ugovor o kreditu u valuti EUR, jer nije u potpunosti obeštećen glede štetnih posljedica koje su za njega nastale primjenom ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate i o valutnoj klauzuli. Slijedom toga, sud prvog stupnja pravilno zauzima i stav da tužitelj ima pravni interes za pokretanje i vođenje predmetne restitucijske parnice, odnosno da je u predmetnoj parnici ovlašten pozivati se na ništetnost spornih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te temeljem toga zahtijevati uklanjanje svih štetnih posljedica koje su one proizvele tijekom njihove primjene. Ukazuje se na pravno shvaćanje Europskog suda izraženog u odluci donesenoj u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019., prema kojem potrošač mora imati pravo na ostvarenje potpune pravne zaštite koji ne može smanjiti niti provedena konverzija, što znači da čin konverzije kredita sam po sebi ne može isključiti provođenje kontrole nepoštenosti konvertiranih ugovornih odredbi, već naprotiv zahtjeva u svakom konkretnom slučaju provjeru da li je provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena pravična ravnoteža narušena ništetnim ugovornim odredbama. Da u slučaju konverzije nisu u potpunosti uklonjene štetne posljedice koje su proizvele ništetne konvertirane odredbe osnovnog ugovora, ukazuje i pravno shvaćanje izraženo u odluci Europskog suda donesenoj u predmetu C-452/18 od 9. srpnja 2020., prema kojem bi se potrošač sklapanjem sporazuma, kojim se zamjenjuju ništetne ugovorne odredbe novim odredbama, mogao odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13, ali samo i isključivo da je dao slobodan i informiran pristanak na to odricanje i da je znao čega se takvim pristankom odriče (uvjet transparentnosti), odnosno da je prilikom tog odricanja bio svjestan neobvezujuće naravi nepoštenih ugovornih odredbi, i da je bio upoznat sa iznosom koji bi mu pripadao temeljem tih nepoštenih ugovornih odredbi. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju navedenom uvjetu transparentnosti nije bilo udovoljeno. Naime, u Dodatku ugovora se ne govori o ništetnosti niti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli niti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate, niti on sadrži odredbu u kojoj bi tužitelj izjavio da se, nakon njegova sklapanja, odriče prema tuženoj bilo kakve tražbine s osnova nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu. Utvrđeno je da je unatoč provedene konverzije, uzimajući u obzir iznos preplate utvrđene u konverziji, preostala razlika više plaćenog, a kako je to presuđeno u pobijanoj presudi.

26. U odnosu na žalbene navode po pitanju zastare, valja odgovoriti da je ocjena neosnovanosti prigovora zastare prvostupanjskog suda utemeljena na identičnom stajalištu Vrhovnog suda izraženog u presudama broj Rev-2245/2017, Rev- 3142/2018 i Rev-1404/2018 da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

27. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2023., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne ugovorne odredbe ugovora o kreditu kojom je glavnica vezana za švicarski franak nastupa protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6623/2017 od 14. lipnja 2018., dakle nastupila je 14. lipnja 2023., to je sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim prigovor zastare.

28. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo, pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje: Tarifa). Tuženik u žalbi ničim konkretno ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

29. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja, te rješenje u točkama II. i IV. izreke.

30. U preostalom, a nepobijanom dijelu (točke I. i III. izreke) rješenje suda prvog stupnja ostaje neizmijenjeno (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

31. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (točka II. izreke drugostupanjskog rješenja).

U Velikoj Gorici 1. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina