REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

Poslovni broj Ovr-709/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Ani Vlainić, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Pavičić, odvjetnica u Rijeci, protiv protivnika osiguranja 1. EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], povodom prijedloga za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, 1. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere:

" I. Radi osiguranja tražbina predlagateljice osiguranja PB, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje su predmet postupka P Ob-246/2022, osobito tražbine iz bračnoimovinskog odnosa koja se odnosi na utvrđenje prava predlagateljice osiguranja u vezi s predmetnom nekretninom odnosno ulaganjima u predmetnu nekretninu, isplatne tražbine predlagateljice osiguranja i zahtjeva za predaju u posjed predmetnog stana, te radi očuvanja zakonskog retencijskog položaja predlagateljice osiguranja povezanog s navedenom isplatnom tražbinom, određuje se regulacijska privremena mjera u odnosu na stan koji se nalazi na drugom katu poslovne zgrade na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], u naravi stan površine oko 160 m2 koji se sastoji od četiri sobe, od čega tri spavaće sobe i garderobe, dva kupatila, jednog WC-a, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom otvorenog koncepta, galerije, tavana, dvije terase i jednog balkona, te kancelarije koja se nalazi izvan stana, ali na istoj etaži.

II. Nalaže se protivnicima osiguranja EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], i DB, OIB: [osobni identifikacijski broj], da odmah, a najkasnije u roku od 24 sata od dostave ovog rješenja, radi obnove ranijeg faktičnog stanja i očuvanja retencijskog položaja predlagateljice osiguranja, predaju predlagateljici osiguranja PB predmetni stan iz točke I. ovog rješenja u neposredan posjed, slobodan od osoba i stvari koje su u stan uvedene odnosno unesene nakon 12. svibnja 2026. godine po nalogu, uz suglasnost ili temeljem pravnog odnosa s protivnicima osiguranja ili nekim od njih, osim stvari koje pripadaju predlagateljici osiguranja.

III. Predaja u neposredan posjed iz točke II. ovog rješenja obuhvaća predaju svih ključeva, pristupnih kartica, daljinskih upravljača, pristupnih kodova i drugih sredstava potrebnih za nesmetan ulazak i držanje predmetnog stana, uklanjanje svih fizičkih, tehničkih i drugih zapreka ulasku predlagateljice osiguranja, opoziv svih naloga danih zaštitarima, zaštitarskim društvima ili drugim osobama koje sprječavaju ulazak predlagateljice osiguranja u stan, te omogućavanje predlagateljici osiguranja da ponovno ostvaruje faktičnu vlast na predmetnom stanu kao sredstvo osiguranja svoje tražbine.

IV. Ako protivnici osiguranja ne postupe po nalozima iz točaka II. i III. ovog rješenja u roku od 24 sata od dostave rješenja, ovlašćuje se predlagateljica osiguranja da sama ili preko trećih stručnih osoba, osobito bravara, prijevoznika, osobe za čuvanje stvari i/ili druge osobe potrebne za provedbu mjere, obavi radnje potrebne radi uspostave prijašnjeg stanja i ponovnog stupanja u neposredan posjed predmetnog stana, uključujući otvaranje odnosno zamjenu brave, uklanjanje tehničkih i fizičkih zapreka ulasku, pribavljanje novih ključeva, pristupnih kartica, daljinskih upravljača i drugih pristupnih sredstava, te uklanjanje stvari unesenih u stan nakon 12. svibnja 2026. godine, sve na trošak protivnika osiguranja, uz sudjelovanje sudskog ovršitelja i, po potrebi, uz pomoć policije.

V. U slučaju da protivnici osiguranja ili bilo koja osoba koja pravo korištenja odnosno boravka u predmetnom stanu izvodi od protivnika osiguranja ili nekog od njih odbije omogućiti provedbu ove privremene mjere, sudski ovršitelj ovlašten je udaljiti osobe koje ometaju provedbu mjere, ukloniti stvari unesene u stan nakon 12. svibnja 2026. godine, otvoriti stan uz pomoć ovlaštene stručne osobe ako je stan zaključan, te predati stan u neposredan posjed predlagateljici osiguranja, po potrebi uz pomoć policije, bravara i drugih trećih osoba nužnih za provedbu mjere.

VI. Ovlašćuje se predlagateljica osiguranja da predmetni stan zadrži u neposrednom posjedu do pravomoćnog okončanja postupka P Ob-246/2022, odnosno do ispunjenja njezine tražbine ili davanja odgovarajućeg osiguranja njezine tražbine od strane protivnika osiguranja, sukladno pravilima o pravu zadržanja.

VII. Zabranjuje se protivnicima osiguranja da osobno ili preko trećih osoba na bilo koji način ometaju, sprječavaju ili uznemiravaju predlagateljicu osiguranja u vraćanju u neposredan posjed predmetnog stana i njegovu mirnom korištenju, osobito promjenom brave, uskraćivanjem ključeva, zaključavanjem stana, angažiranjem zaštitara ili drugih osoba, fizičkim sprječavanjem pristupa, uvođenjem trećih osoba u stan, premještanjem, uklanjanjem, otuđenjem ili zadržavanjem stvari predlagateljice osiguranja, kao i bilo kojim drugim istim ili sličnim radnjama.

VIII. Zabranjuje se protivnicima osiguranja da bez pisane suglasnosti predlagateljice osiguranja ili bez prethodne odluke suda sklapaju nove ugovore o najmu, zakupu, podnajmu, posudbi, korištenju ili bilo koje druge pravne poslove kojima bi se predmetni stan ili bilo koji njegov dio predao trećim osobama na korištenje, kao i da mijenjaju, produljuju, obnavljaju ili zamjenjuju već sklopljene ugovore odnosno dogovore kojima se trećim osobama omogućuje korištenje predmetnog stana.

IX. Zabranjuje se protivnicima osiguranja da na predmetnom stanu poduzimaju građevinske, adaptacijske, instalaterske ili druge radove, da mijenjaju namjenu, raspored, instalacije, ugrađenu opremu, brave, pristupne sustave ili drugo faktično stanje stana, osim radnji nužnih radi sprječavanja neposredne štete, i to samo uz prethodnu pisanu obavijest sudu i predlagateljici osiguranja.

X. Zabranjuje se protivnicima osiguranja da uklanjaju, premještaju, otuđuju, oštećuju, uništavaju ili trećim osobama predaju stvari predlagateljice osiguranja koje se nalaze u predmetnom stanu, kao i ugrađenu opremu, namještaj, dokumentaciju ili druge stvari povezane s korištenjem i vrijednošću stana kao predmeta ovog postupka.

XI. Nalaže se protivnicima osiguranja da čuvaju predmetni stan, pripadajuću opremu i stvari predlagateljice osiguranja koje se u njemu nalaze, te da se suzdrže od svake radnje kojom bi se smanjila vrijednost stana, promijenilo njegovo pravno ili faktično stanje ili otežalo ostvarenje tražbina predlagateljice osiguranja u ovom postupku.

XII. Zabranjuje se protivnicima osiguranja otuđenje i opterećenje predmetnog stana odnosno nekretnine na kojoj se predmetni stan nalazi, kao i stvarnih prava upisanih na toj nekretnini u korist protivnika osiguranja ili nekog od njih, uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja u zemljišnoj knjizi, u mjeri u kojoj je takva zabilježba provediva prema zemljišnoknjižnom stanju.

XIII. Ako protivnici osiguranja postupe protivno nalozima i zabranama iz točaka II. do

XII. ovog rješenja, sud im na temelju članka 342. Ovršnog zakona u vezi s člankom 16. Ovršnog zakona zaprećuje novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 EUR za svakog protivnika osiguranja pojedinačno za svaku pojedinu povredu naloga ili zabrane, uz mogućnost izricanja daljnjih novčanih kazni sve dok ne prestanu sa zabranjenim radnjama odnosno dok ne postupe po nalozima suda.

XIV. Troškove provedbe radnji iz točaka IV. i V. ovog rješenja, uključujući trošak bravara, prijevoza, čuvanja stvari, sudskog ovršitelja, nužne asistencije trećih osoba i druge nužne troškove provedbe privremene mjere, dužni su solidarno snositi protivnici osiguranja, s time da ih predlagateljica osiguranja može predujmiti, a potom tražiti njihovu naknadu kao trošak postupka osiguranja.

XV. Privremena mjera određuje se do pravomoćnog okončanja postupka P Ob- 246/2022, odnosno do drugačije odluke suda, odnosno do davanja odgovarajućeg

osiguranja tražbine predlagateljice osiguranja od strane protivnika osiguranja.

XVI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.

XVII. Nalaže se protivnicima osiguranja da predlagateljici osiguranja solidarno

naknade troškove ovog postupka osiguranja sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja odluke do isplate, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Predlagateljica osiguranja u prijedlogu za određivanje privremene mjere od 18. svibnja 2026. navodi da podnosi ovaj prijedlog u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P Ob-246/2022 radi utvrđenja bračne stečevine, isplate i predaje u suposjed, između ostaloga i u odnosu na stan koji se nalazi na drugom katu zgrade na adresi u [adresa] te da se predložena privremena mjera traži upravo radi osiguranja tražbina koje su predmet ovog postupka. Nadalje, da je predlagateljica osiguranja imala stan do 12. svibnja 2026. u svojoj faktičnoj vlasti te da je taj posjed imao retencijsko značenje i da je služio očuvanju njezina položaja vjerovnice u odnosu na isplatnu tražbinu koja se ostvaruje u ovom postupku.

1.2. Navodi nadalje da je povrat predlagateljice osiguranja u neposredan posjed predmetnog stana predložen kao privremena i regulacijska mjera nužna radi očuvanja učinka tužbenih zahtjeva u postupku, a ne kao konačno odlučivanje o samostalnoj posjedovnoj zaštiti. Ističe da su protivnici osiguranja nasilnim i samovlasnim isključenjem predlagateljice iz stana pokušali otkloniti upravo ono što pravo zadržanja čini učinkovitim to jest faktičnu vlast vjerovnika nad stvari te da je privremena mjera povrata u neposredan posjed nužna ne kao konačna odluka o pravu na stanovanje već kao privremena mjera retencijskog položaja predlagateljice osiguranja do daljnje odluke suda.

1.3. Ističe da stanuje u predmetnom stanu od 2014. na adresi [adresa] i da se radi o stanu od 160 m2 koji se sastoji od četiri sobe, od čega tri spavaće sobe i garderobe, dva kupatila, jednog WC-a, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom otvorenog koncepta, galerije, tavana, dvije terase i jednog balkona te kancelarije koja se nalazi izvan stana, ali na istoj etaži te da se pred ovim sudom vodi postupak utvrđenja bračne stečevine, isplate i predaje u suposjed jer da se u predmetnu nekretninu ulagalo za vrijeme trajanja braka predlagateljice i protustranke EB te da stan ima retencijsko značenje. Dana 12. svibnja 2026. da su zaštitari po nalogu protustranaka ušli u navedeni stan, promijenili bravu, iznijeli stvari od predlagateljice iz stana te da sada treća osoba boravi u navedenom stanu te da je o svemu obaviještena policija.

2. Prijedlog za donošenje privremene mjere nije osnovan.

3. Prije svega, treba naglasiti da predlagateljica izričito ističe da predmet ovog postupka osiguranja nisu neke nove samostalne tražbine koje nisu obuhvaćena tužbenim zahtjevom u parničnom postupku pred ovim sudom broj P Ob-246/2022 (u kojem traži utvrđenje suvlasništva na nekretninama, podredno isplatu ulaganja te isplatu s osnove najma nekretnina/stanja na bankovnom računu, kao i predaju nekretnina u suposjed). Imajući u vidu navedeno, kao i to da je točkom I. izreke prijedloga predlagateljica izričito zatražila određivanje privremene mjere radi osiguranja tražbina koje su predmet postupka P Ob-246/2022, osobito tražbine iz bračnoimovinskog odnosa koja se odnosi na utvrđenje prava predlagateljice osiguranja u vezi s predmetnom nekretninom odnosno ulaganjima u predmetnu nekretninu, isplatne tražbine predlagateljice osiguranja, zahtjeva za predaju u posjed predmetnog stana, kao i očuvanja zakonskog retencijskog položaja predlagateljice osiguranja povezanog s navedenom isplatnom tražbinom, to je ovaj sud sukladno članku 2. stavku 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - ZPP) odlučivao u granicama prijedloga predlagateljice odnosno u odnosu na tražbine predlagateljice koje ona navodi u točki I. prijedloga (i koje su predmet postupka pred ovim sudom broj P Ob-246/2022) jer sukladno članku 2. stavku 1. ZPP-a sud ne može odrediti privremenu mjeru radi osiguranja tražbine koju predlagateljica nije navela u zahtjevu, odnosno u situaciji u kojoj predlagateljica izričito navodi da predmet ovog postupka osiguranja nisu neke nove samostalne tražbine koje ne bi bile obuhvaćene tužbenim zahtjevom u parničnom postupku pred ovim sudom broj P Ob-246/2022. Osim toga, ovaj sud je ispitao i postoje li uvjeti za određivanje regulacijske privremene mjere (kako to, iako samo činjenično, navodi predlagateljica), sve sukladno članku 347. stavku 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje OZ), pri čemu je bio vezan tražbinama koje su obuhvaćene tužbenim zahtjevom u parničnom postupku pred ovim sudom broj P Ob-246/2022.

U ODNOSU NA PRAVO ZADRŽANJA

4. Odredbom članka 72. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 – ZOO) propisano je da vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina. Argumentum a contrario, ako vjerovnik nema posjed dužnikove stvari, on nema ni pravo zadržanja jer ono ovisi isključivo o postojanju faktičke vlasti (posjeda) vjerovnika (zakonsko ovlaštenje koje ovisi o faktičkoj vlasti, bez posjeda ne postoji). Pritom se ističe da, ako predlagatelj, smatra da mu je samovlasno smetan posjed predmetne nekretnine, može pokrenuti posjedovnu parnicu (jer je jedino tim putem ovlašten štititi posjed nad predmetnom nekretninom, obzirom da pravo zadržanja ovisi isključivo o posjedu, koji je posjed predlagateljici nesporno oduzet 12. svibnja 2026.) pa njegov pokušaj zaštite posjeda putem zatražene privremene mjere (uz pogrešno označivanje tražbine u petitu prijedloga) predstavlja pogrešan pravni put.

4.1. Smisao instituta zadržanja jest zaštita vjerovnika u realizaciji njegove dospjele tražbine prema dužniku, u smislu da se vjerovniku dopušta zadržati stvar dužnika dok mu ovaj ne ispuni dospjelu tražbinu. Ukoliko je dužnik ne ispuni, vjerovnik se od vrijednosti zadržane stvari može naplatiti u postupku i na način kao založni vjerovnik. Dakle svrha zadržanja tuđe stvari je omogućiti vjerovniku da se iz njezine vrijednosti namiri ukoliko dužnik ne ispuni dospjelu tražbinu, a ne podrazumijeva i pravo vjerovnika da za vrijeme dok ima pravo zadržanja stvari se tom stvari i koristi. Institut zadržanja sadržajno jest ograničenje prava vlasnika zadržane stvari, dok na njoj postoji pravo zadržanja u korist trećeg kao vjerovnika. Upravo zato se sadržaj instituta zadržanja treba tumačiti u granicama koje su odredbama ZOO-a izričito propisane, a ne ekstenzivno. Sadržaj odredbe članka 75. ZOO-a ne upućuje na to da pravo zadržanja uključuje i nenaplatno korištenje zadržane stvari od strane vjerovnika, a dok on na njoj ima pravo zadržanja (tako i VSRH u Rev 4063/2019-2 od 29. ožujka 2022., ŽSVŽ u Gž-1603/16-2 od 14. rujna 2016.). Imajući u vidu da predlagateljica do 12. svibnja 2026. nije iskoristila pravo zadržanja u smislu članka 75. ZOO-a (i to u razdoblju od četiri godine), nego je posjedovala dio jedne od nekretnina koje su predmet postupka pred ovim sudom broj P Ob-246/2022, to je primjenjući citirano pravno shvaćanje VSRH-a, razvidno da je predlagateljica pogrešno shvatila navedeni institut jer pravo zadržanja samo po sebi ne daje pravo na posjed stvari (pri čemu se napominje da se predlagateljica propustila koristiti ovlaštenjem iz članka 75. ZOO-a u razdoblju dužem od 4 godine). Međutim, ona je i nadalje ovlaštena štiti posjed sukladno članku 441. i 442. ZPP-a, a ovisno o uspjehu u toj parnici može i ponovno steći pravo zadržanja.

U ODNOSU NA PRETPOSTAVKE ZA ODREĐIVANJE PRIVREMENE MJERE

(članak 344. i 346. OZ-a)

5. Nejasan je navod predlagatelja da traži određivanje privremene mjere „radi očuvanja učinka tužbenih zahtjeva iz postupka pred ovim sudom broj P Ob-246/2022“ i to putem povrat predlagateljice osiguranja u neposredan posjed predmetnog stana. Naime, u odnosu na sve nekretnine koje su predmet postupka pred ovim sudom broj P Ob-246/2022 određena je zabilježba spora, čiji je učinak da pravomoćna odluka donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu spora zaprimljen kod zemljišnoknjižnog suda pa je privremena mjera radi osiguranja stvarnopravnog zahtjeva iz postupka pred ovim sudom broj P Ob-246/2022 neosnovana jer nije učinjena vjerojatnom opasnost da bi bez privremene mjere protivnik osiguranja mogao otežati ostvarenje stvarnopravnog zahtjeva predlagatelja (tako i ŽSSB u Gž 192/2021-2, ŽSŠI u Gž Ob-33/2024, ŽSVU u Gž-665/2024 i dr., pri čemu je nesporno da se međusobno ne isključuju, ali prema stavu ovog suda nije učinjena vjerojatnom opasnost zbog postojanja zabilježbe spora, koja se briše po službenoj dužnosti nakon proteka deset godina od početka spora, a što ovdje ne prijeti jer je parnični postupak počeo 2022.). Osim toga, predlagatelj nije učinio vjerojatnim stvarnopravni zahtjev za utvrđenjem suvlasništva na predmetnim nekretninama (o čemu više u točkama 3.2. do 3.2.3. ovog obrazloženja).

5.1. U odnosu na predlagateljeve obveznopravne zahtjeve za isplatom (s osnova ulaganja i stanje na računu), ističe se da je zahtjev s osnove ulaganja koje predstavljaju bračnu stečevinu predlagateljica učinila vjerojatnim jer iz stanja spisa P Ob-246/2022 proizlazi da su predlagateljica i protivnik osiguranja JB nesporno uložili novčana sredstva (koja predstavljaju bračnu stečevinu stečenu radom) u adaptaciju i renovaciju predmetnih nekretnina (uostalom to i priznaje sam protivnik osiguranja JB, samo je sporna visina istih ulaganja), dok obveznopravni zahtjev s osnova najamina nije učinjen vjerojatnim (o čemu više u točkama 3.2. do 3.2.3. ovog obrazloženja). Osim toga, učinila je vjerojatnim i da dio novčanih sredstava na bankovnom računu predstavlja bračnu stečevinu jer su predlagateljica i protivnik osiguranja JB u braku od 2004. (izvanbračna zajednica počela 1999. prema navodima protivnika osiguranja EB) te je izgledno da će određen dio novčanih sredstava na računima biti onaj koji je ostvaren radom. Međutim, nije učinila vjerojatnim drugu pretpostavku iz članka 344. stavka 2. OZ-a (opasnost) jer ni ne navodi konkretne radnje kojima protivnici osiguranja pokušavaju onemogućiti naplatu njezinog obveznopravnog zahtjeva. Naime, opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana je kao subjektivna opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju. Dakle, opasnost ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog tzv. ugrožavajućeg ponašanja (radnji) protivnika, koja se manifestiraju na način da protivnik, primjerice prikriva svoju imovinu ili da tu imovinu otuđuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže sve sa svrhom onemogućenja tražbine predlagatelja (tako i VTSRH u Pž-1335/2026, Pž-909/2025, Pž-980/2025, Pž 241/2026-2 i niz drugih odluka). U ovom konkretnom slučaju predlagateljica ni ne navodi koje su to konkretne radnje koje predstavljaju ugrožavajuće ponašanje protivnika osiguranja u smislu prethodno spomenutih radnji (propisane člankom 344. stavkom 1. OZ-a, odnosno prikrivanje, otuđenje ili raspolaganje na drugi način), a ovaj sud nije ovlašten po službenoj dužnosti utvrđivati činjenično stanje mimo onog koje je izneseno u prijedlogu.

5.2. U odnosu na zahtjev za predajom u suposjed, ističe se da predlagateljica nije učinila vjerojatnim da bi bila suvlasnica predmetnih nekretnina s osnove ulaganja u nekretnine (a koja ulaganja predstavljaju bračnu stečevinu predlagateljice i protivnika osiguranja EB), u odnosu na koje je relevantan članak 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - ZV). Vjerojatnost predstavlja takvo uvjerenje koje ima više argumenata u prilog postojanju neke činjenice od onih koji govore protiv njezina postojanja (tako i Županijski sud u Varaždinu u odlukama broj Gž-884/2022 od 7. srpnja 2022., Ovr- 271/2024 od 23. srpnja 2024., Županijski sud u Zagrebu u Gž Ovr-335/2025, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž-1094/2025).

5.2.1. U predmetnom slučaju na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu sagrađene zgrade pa predlagateljica nije ni mogla steći suvlasništva nad njima (kao samovlasnik je upisan protivnik osiguranja MB), pri čemu nije odlučno to da nekretnine predstavljaju jedinstvenu funkcionalnu cijelinu. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR, 1117/25 i 1117/24 k. o. [katastarska općina] (kao vlasnik je upisan protivnik osiguranja MB, bivši svekar predlagateljice, koji se također nalazi i u isključivom posjedu tih nekretnina) ističe se da navedena nekretnina predstavlja obiteljsku kuću na adresi [adresa], koju su nesporno sagradili protivnici osiguranja MB i ĐB još 1970-ih godina, odnosno da su 1989. godine izvršili nadogradnju i dogradnju tog objekta, a nakon koje je nadogradnje i dogradnje taj objekt doveden u fazu izgrađenosti u kojoj se nalazi i danas i u kojoj se nalazio i prije renoviranja tog objekta (koje je renoviranje započelo 2016. godine i dovršeno 2018. godine). Navedeno priznaje i predlagateljica u podnesku od 14. prosinca 2023. u postupku broj P Ob-246/2022, kada navodi da je „…postojala stara kuća stara 20-tak godina…“, koju su oni obnovili. Kako iz stanja spisa P Ob-246/2022 za sada proizlazi da vlasnik kč. br. [katastarska čestica]/ZGR k. o. [katastarska općina] (protivnik osiguranja MB) nije u smislu članka 156. stavka 1. ZV-a izričito dopustio stjecanje suvlasništva predlagateljici (pri čemu se ističe i da predlagateljica u tužbi navodi da je MB samo usmeno obećao podijeliti nasljedstvo između svojih zakonskih nasljednika – što također ne bi dovelo do njezinog stjecanja suvlasništva - iz čega proizlazi da predlagateljica niti ne tvrdi da bi protivnik osiguranja MB dao izričitu suglasnost da predlagateljica stekne suvlasnički dio kč. br. [katastarska čestica]/ZGR, 1117/25 i 1117/24 k. o. [katastarska općina], odnosno iz stanja spisa P Ob- 246/2022 za sada proizlazi da trenutno postoji više argumenata u prilog tvrdnji da protivnik osiguranja MB nije dao izričitu izjavu da predlagateljica može steći pravo suvlasništva na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR, 1117/25 i 1117/24 k. o. [katastarska općina]).

5.2.2. Nadalje, na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu sagrađene zgrade pa predlagateljica nije ni mogla steći suvlasništva nad njima (pri čemu nije odlučno to da nekretnine predstavljaju jedinstvenu funkcionalnu cjelinu). U odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (adresa [adresa]) ističe se da iz stanja spisa P Ob-246/2022 proizlazi da su stambeno-poslovni objekt na adresi [adresa] sagradili protivnici osiguranja MB i ĐB isključivo svojim sredstvima (nema dokaza o protivnom), odnosno da je predmetni objekt do 2004. godine bio sagrađen do faze dovršenosti „visoki roh-bau“, kao i da su do 2010. godine protivnici osiguranja MB i ĐB dovršili predmetni objekt postavljanjem fasade (što potvrđuju i slike koje se nalaze u spisu), s time da su prostori u prizemlju objekta bili u cijelosti dovršeni (uključujući i unutrašnje uređenje) i znatno ranije (na što upućuju fotografije koje se nalaze u spisu P Ob-246/2022). Dakle, predlagateljica i protivnik osiguranja JB su u odnosu na predmetnu nekretninu izvršili ulaganja koja se odnose na unutarnje uređenje stana na 2. katu već sagrađene zgrade, pri čemu je predlagateljica učinila vjerojatnim i da su financirali ostatak ulaganja u tu nekretninu (navedeno u tužbi u spisu P Ob-246/2022). Kako iz stanja spisa P Ob-246/2022 za sada proizlazi da suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (protivnici osiguranja, svaki u ¼ dijela) nisu u smislu članka 156. stavka 1. ZV-a izričito dopustili stjecanje suvlasništva predlagateljici (pri čemu se ističe i da predlagateljica u spisu P Ob- 246/2022 i ovom prijedlogu ne navodi da bi joj suvlasnici dali suglasnost u smislu članka 156. stavka 1. ZV-a), a iz čega proizlazi da protivnici osiguranja nisu dali izričitu suglasnost da bi predlagateljica stekla suvlasnički dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (slično i Županijski sud u Varaždinu u Gž-881/2021-2 od 19. svibnja 2022., Vrhovni sud u Revd 4061/2022, Rev-479/04 od 27. travnja 2005., Revx-111/09 od 1. srpnja 2008., Revx- 241/09 od 3. prosinca 2009., Revx-452/14 od 13. lipnja 2017., Županijski sud u Zagrebu u Gž-2714/2023 i dr.), odnosno iz stanja spisa P Ob-246/2022 za sada proizlazi da trenutno postoji više argumenata u prilog tvrdnji da protivnici osiguranja nisu dali izričitu izjavu da predlagateljica može steći pravo suvlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (adresa [adresa]).

5.2.3. Kako pravo na predaju u suposjed (nenovčana tražbina) ovisi o pravu suvlasništva (kojeg je predlagateljica morala učiniti vjerojatnim) jer obveznopravni zahtjev ne može predlagateljici dati pravo na suposjed predmetnih nekretnina, to predlagateljica nije učinila vjerojatnim da bi joj pripadalo pravo na suposjed svih nekretnina navedenih u točkama 3.2. do 3.2.2. ovog rješenja.

U ODNOSU NA REGULACIJSKU PRIVREMENU MJERU (članak 347. stavak 2. OZ- a)

6. Opća pretpostavka za određivanje ovakve regulacijske mjere je vjerojatnost postojanja jednog spornog pravnog odnosa kao objekta osiguranja, uz koju treba biti ispunjena barem jedna (alternativno) od tri predviđene pretpostavke propisane čl. 347. st. 2. OZ-a (tako i Pž-706/2025), a koje je predlagateljica po shvaćanju ovog suda učinila vjerojatnim. Međutim, predlagateljica je prije svega dužna učiniti vjerojatnim postojanje spornog pravnog odnosa. Imajući u vidu činjenični supstrat u spisu P Ob- 246/2022 te točke 3. do 3.2.3. obrazloženja ovog rješenja, po shvaćanju ovog suda, predlagateljica nije učinila vjerojatnim postojanje spornog pravnog i to suvlasništva na kč. br. [katastarska čestica]/ZGR, 1117/25 i 1117/24 i 1117/47 k. o. [katastarska općina] jer nije učinila vjerojatnim da bi (su)vlasnici prethodno spomenutih čestica, izričitom izjavom u smislu članka 156. stavka 1. ZV-a, dali suglasnost da predlagateljica stekne suvlasnički dio predmetnih nekretnina.

6.1. Naime, predlagateljica je u tužbi iz spisa P Ob-246/2022 u odnosu na nekretninu na adresi [adresa] izričito navela da je protivnik osiguranja MB samo „…usmeno obećao podijeliti nasljedstvo između EB i njegovog brata DB na način da EB, odnosno njegovom sinu P pripadne ova nekretnina, a drugom sinu, DB, kuća i maslinik na Pulinama…“, dakle, nije ni navela da bi protivnik osiguranja MB dao izričitu izjavu iz članka 156. ZV-a, a koja bi omogućila predlagateljici da stekne pravo suvlasništva na predmetnoj nekretnini (u biti se u predmetu broj P Ob-246/2022 u pogledu stvarnopravnih zahtjeva poziva na činjenicu da je ulaganjem u nekretninu nastala nova stvar, a što samo po sebi, bez izjave vlasnika nekretnine u smislu članka 156. ZV-a, nije dovoljno da bi se ulaganjem u nekretninu steklo suvlasništvo, uz što također nije učinila ni vjerojatnim da je ulaganjem u nekretninu nastala nova stvar, ako se ima u vidu stanje predmetne nekretnine prije i poslije ulaganja, imajući u vidu fotografije koje prileže spisu, kao i popis ulaganja koje je predlagateljica navela u tužbu u predmetu P Ob-246/2022).

6.2. U odnosu na nekretninu na adresi [adresa] predlagateljica ni ne ističe da bi postojala izričita izjava svih protivnika osiguranja da bi predlagateljica ulaganjem u nekretninu stekla suvlasništvo (obzirom da su protivnici osiguranja upisani kao suvlasnici u ¼ dijela svaki), a što je odlučno kod primjene članka 156. stavka 1. ZV-a (jer bi se u protivnom ograničavalo pravo vlasnika da s tom stvari čini što ga je volja (članak 30. stavak 1. ZV-a), a što dovodi do kršenja jamstva prava vlasništva u smislu članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, s obzirom na to bi došlo do ograničenja vlasništva bez ikakvog zakonskog uporišta).

6.3. Sud napominje da iz stanja spisa P Ob-246/2022 proizlazi da je predlagateljica učinila vjerojatnim da ima obveznopravni zahtjev prema protivnicima osiguranja s osnove ulaganje u njihove nekretnine (sve temeljem bračne stečevine prema članka 156. stavka 2. ZV-a), pri čemu će se visina utvrditi u postupku broj P Ob-246/2022. Međutim, kako obveznopravni zahtjev kao pravni odnos između predlagateljice i protivnika osiguranja ne daje pravo na suposjed predmetnih nekretnina (nego to daje suvlasništvo nad predmetnim nekretninama sukladno članka 38. ZV-a, koje predlagateljica nije učinila vjerojatnim), to se prema shvaćanju ovog suda ne može odrediti tražena privremena mjera jer obveznopravni zahtjev ne daje vjerovniku pravo na suposjed nekretnine (takvo što nije propisano zakonom). Napominje se i da je člankom 345. stavkom 2. OZ-a propisano da se privremenom mjerom radi osiguranja novčane tražbine ne stječe založno pravo, dok bi određivanjem privremene mjere u predmetnom slučaju, na način da se predlagateljici preda posjed predmetne nekretnine i to na temelju obveznopravnog zahtjeva na isplatu novčanog iznosa, prema shvaćanju ovog suda predlagateljici bez ikakvog zakonskog uporišta bilo faktički dano založno pravo (u ovom slučaju pravo zadržanja koje je vrlo slično založnom pravu), a što bi dovelo do kršenja članka 345. stavka 2. OZ-a jer se privremenom mjerom radi osiguranja novčane tražbine ne može steći založno pravo.

6.4. Osim toga, neovisno o tome što predlagateljica nije učinila vjerojatnim da bi bila suvlasnica predmetnih nekretnina, ukazuje se i da je sudska praksa zauzela stav da nema uvjeta za pozivanje na pravo zadržanja u odnosima između suvlasnika (tako i Županijski sud u Zadru u odluci Gž 321/2022-2 od 29. kolovoza 2023., Županijski sud u Slavonskom Brodu u odluci Gž 829/2023-3 od 17. travnja 2025., Županijski sud u Splitu u Gž-316/2025) jer pravo zadržanja postoji samo kod reivindikacije (odnos vlasnika i posjednika nevlasnika), ali ne i kod suvlasnika (obzirom na postojanje jasnog i izričitog članka 42. stavka 1. ZV-a, kojim je izričito propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, osim ako oni odluče da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanja svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje, o kojoj iznimci se u konkretnom slučaju ne radi).

U ODNOSU NA OSTALE NAVODE

7. Napominje se i da iz samih navoda predlagateljica („…Mjera predložena isključivo radi očuvanja praktičnog učinka tražbina koje su već predmet ovog postupka, jer bi protivnici osiguranja, ako bi se novo faktično stanje od 12. svibnja 2026. godine održalo, vlastitim samovoljnim postupanjem…“) proizlazi da je ona trebala tražiti regulacijsku privremenu mjeru u smislu članka 442. u vezi s člankom 441. ZPP-a (sve u vezi s člankom 347. stavkom 2. OZ-a) jer joj je u biti namjera tražiti uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja, a ovaj sud nije ovlašten mijenjati tražbinu/pravni odnos koju predlagateljica želi osigurati (pogotovo kraj činjenica da je ona izričito isključila da se predloženom privremenom mjerom ne proširuje predmet postupka P Ob-246/2022, niti se uvodi nova tražbina izvan tužbenog zahtjeva u predmetu broj P Ob-246/2022, odnosno da ne traži samostalnu posjedovnu zaštitu). Drugim riječima, ovaj sud smatra da bi predlagateljica imala pravo na, kako ona to naziva, „privremenu obnovu retencijskog položaja predlagateljice osiguranja do odluke suda“, ali samo u situaciji da je kao tražbinu naznačila nenovčane tražbine koje proizlaze iz članka 22. ZV-a (članak 442. u vezi s člankom 441. ZPP-a), pri čemu se naglašava da u okviru odredbe članka 2. stavka 1. ZPP-a sud nije ovlašten odlučivati o postojanju neke tražbine koja bi tužitelju eventualno i pripadala po samom zakonu, već je ovlašten odlučivati samo u granicama zahtjeva stavljenih u postupku (tako i Vrhovni sud u Rev-x-542/13 od 2. travnja 2014.) jer bi u tom slučaju, osim što bi počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a, praktički stao na stranu jedne od stranaka u ovom postupku (što bi predstavljalo povredu načela nepristranosti). U tom smislu se napominje da prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda (odluke broj Rev 1984/2015 od 27. studenoga 2018., Rev 1119/2015 od 29. siječnja 2020. i Rev 4049/2019 od 12. veljače 2020., Rev- 1385/2024-2 od 30. rujna 2025.) sud u parničnom postupku (ovdje je riječ o postupku osiguranja, ali su shvaćanja na odgovarajući način primjenjiva) odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a odlučivanje u granicama zahtjeva podrazumijeva ne samo donošenje meritorne odluke upravo o postavljenom zahtjevu, kako on glasi (ovdje predlagatelja nesporno ne navodi nenovčanu tražbinu iz članka 22. ZV-a), već i utemeljenje presude kojom se tužbeni zahtjev prihvaća na upravo onoj činjeničnoj osnovi na kojoj sam tužitelj temelji taj zahtjev (predlagateljica izričito navodi da ne traži privremenu mjeru radi osiguranja tražbine/pravnog odnosa iz članka 22. ZV-a). Konačno, ovaj sud smatra da se pravo zadržanja, na koje se poziva predlagateljica, štiti kroz posjedovnu parnicu (čak i sama predlagateljica navodi da traži „privremenu obnovu faktične vlasti koju je imala prije samovlasnog postupanja protivnika osiguranja“), a ne određivanjem predložene privremene mjere (pogrešan pravni put).

7.1. Praksa na koju se poziva predlagateljica (odluka Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2220/2023-2) odnosi se na privremenu mjeru u posjedovnoj parnici pa nije primjenjiva u ovom konkretnom slučaju (jer predlagateljica kao nenovčanu tražbinu nije označila onu iz članka 22. ZV-a).

8. Prema stavu suda, pozivanjem na pravo na dom (te činjenicu da nema drugog doma) predlagateljica je učinila vjerojatnim opasnost od nastanka nenadoknadive štete, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja kao što su invaliditet predlagateljice i nezaposlenost. Međutim, predlagateljica nije učinila vjerojatnim postojanje stvarnopravnog zahtjeva za utvrđenjem suvlasništva i posljedično pravni odnos suvlasništva za određivanje privremene mjere u smislu članka 347. stavka 2. OZ-a.

9. Osim toga, privremeno uređenje spornih odnosa se u pravilu sastoji od privremenom određivanju nekih prava i obveza koja bi proizlazila za sudionike. S obzirom da iz obveznopravnog odnosa ne može proizaći pravo na suposjed neke stvari pa nije moguće radi navedenog tražiti određivanje privremene mjere u smislu članka 347. stavka 2. OZ-a.

10. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti prijedlog za osiguranje privremenom mjerom kao i zahtjev za naknadom troška, koji je sud odbio s obzirom na to da predlagateljica nije dokazala prijedlog osnovanim, a niti je zahtjev za naknadom troška određeno postavila. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Puli, 1. lipnja 2026.

Sudac:

Ana Vlainić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa žalbe. Žalba se podnosi u ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. predlagateljice osiguranja