REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-498/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marijani Habijančić, odvjetnici u Čazmi, protiv tuženice DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Margiti Plažanin, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 4. ožujka 2024., poslovni broj: P-803/2021-58, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice DH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 4. ožujka 2024., poslovni broj: P-803/2021-58.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I. Utvrđuje se da je tužitelj ĐH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 512/32 šuma u bukovini površine 1 jutro i 451 čhv, što je tužena DH iz [adresa], sada u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva te nekretnine na tužiteljevo ime u zemljišnoj knjizi.
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.214,60 EUR, u roku od 15 dana. "
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih ispava, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], površine 1 jutro i 451 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], što je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva na tužiteljevo ime.
8. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnica predmetne nekretnine upisana tuženica,
- da je otac tuženice AH s tužiteljem zaključio pismeni ugovor iz čijeg sadržaja proizlazi da prodaje tužitelju k. č. br. [katastarska čestica], da cijena šume iznosi 5.000 ,00 DM u protuvrijednosti kuna, da je **.**.1995. AH dobio predujam u iznosu od 4.300,00 DM u protuvrijednosti kuna, a ostatak će dobiti prilikom prijepisa, da troškove prijepisa snosi kupac, a troškove koji pripadaju šumariji plaća prodavatelj, kao i da je ugovor sastavljen u prisustvu kupca, prodavatelja i dva svjedoka,
- da su ugovor potpisali kupac, prodavatelj i svjedoci EH i IH,
- da je tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine 1995. u kojem se nalazi neprekidno od tada sve do danas,
- da je ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 700,00 DM tužitelj platio AH, ocu tuženice u nekoliko navrata.
9. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj pošteni posjednik predmetne nekretnine od 1995., te da je dosjelošću stekao pravo vlasništva, sukladno članku 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 94/17 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV), jer se do studenog 2019., kada tuženica nije pristala na njegov prijedlog za mirno rješenje spora, tužitelj nalazi u poštenom i neprekidnom posjedu preko 20 godina.
10. Pri tom je ocijenio neosnovanim prigovor zastare koji je istaknula tuženica , obzirom da se radi o stvarno pravnom zahtjevu, koji ne zastarjeva, a ne obvezno pravnom zahtjevu, kako smatra tuženica.
11. Tuženica žalbom osporava navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda, navodi da su u korist tužitelja iskazivali kao svjedoci njegova supruga, sin i kum, koji su zainteresirani za ishod spora, da je prvostupanjski sud olako prihvatio njihove iskaze kao istinite, ističe da tužitelj nije isplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu, a što je bio uvjet za stupanje u posjed, pa nikada nije niti stupio u posjed predmetne nekretnine, već je neosnovano otuđivao drva i stjecao materijalnu korist, a koristeći činjenicu da je njezin pok. otac samo povremeno dolazio na predmetnu nekretninu, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare
12. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, članak 28. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list 6/80 i 36/90 te Narodne Novine 53/91,), odnosno članak 159. stavak 3. ZV, kada je prihvatio tužbeni zahtjev.
13. Prema navedenim zakonskim odredbama, samostalni posjednik nepokretne stvari čiji je posjed barem pošten, stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
14. Prema odredbi članka 18. stavak 3. ZV, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da nema pravo na posjed.
15. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je bar poštenje posjednika koje se presumira i u dvojbi se uzima da je posjed pošten, pa je na tužitelju teret dokaza činjenice posjeda i njegovo trajanje, a na tuženici je teret dokaza da postoje činjenice i okolnosti iz kojih se može razumno zaključiti da posjed tužitelja nije pošten.
16. Iz sadržaja izvedenih dokaza – iskaza svjedoka VH, JH, supruge i sina tužitelja, ČH, kuma tužitelja, i OH, svjedoka ugovora zaključenog između tužitelja i oca tuženice, proizlazi da se tužitelj nalazi u posjedu predmetne nekretnine od 1995. , kada je sklopio kupoprodajni ugovor s ocem tuženice, da ga je u posjed uveo otac tuženice, nakon što mu je isplatio pretežiti dio (86%) kupoprodajne cijene (4.300,00 DM od ugovorene 5.000,00 DM), da je tužitelj naknadno isplatio ocu tuženice i ostatak kupoprodajne cijene, da tužitelja od 1995. nitko nije ometao u posjedu, niti mu osporavao posjed, sve do 2019., kada se obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora, te da se u naravi radi o šumi koju je tužitelj srušio nakon kupoprodaje.
17. Tuženica tijekom postupka nije predložila nikakav dokaz da tužitelj nije u posjedu predmetne nekretnine, odnosno da je posjed pribavio silom, prijevarom, ili zlouporabom povjerenja. Također, nije osporila da je na ugovoru, kojim njezin otac prodaje predmetnu nekretninu tužitelju, potpis njezinog oca kao prodavatelja, a nije ni tvrdila da je njezin otac za života (umro u prosincu 1999.) poduzeo bilo kakvu radnju usmjerenu na osporavanje tužiteljevog posjeda nekretnine, pa nije dokazala da tužitelj nije bio u posjedu predmetne nekretnine, odnosno niti da je posjed tužitelja nepošten.
18. Stoga su žalbeni navodi tuženice neosnovani, ničim dokazani i suprotni stanju prvostupanjskog spisa.
19. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno prigovor zastare ocijenio neosnovanim, obzirom da se radi o stvarno pravnom zahtjevu, koji ne zastarjeva.
20. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).
21. Radi izloženog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 1. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Zlatko Pirc
