REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1013/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice SČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika , prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.260,00 EUR bruto za razdoblje od 01.08.2018. do 28.02.2019., od 01.04.2019. do 31.12.2021., od 01.02.2022. godine do 31.08.22, od 01.10.2022. do 31.12.2022 (za 63 mjeseca) sa zakonskom zateznom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 20,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kao neosnovan, a u iznosu od 240,00 EUR, a za utuženo razdoblje od 02.07.2018. do 06.07.2018., od 09.03.2019. do 15.03.2019., od 21.01.2022. do 28.01.2022., od 02.09.2022. do 09.09.2022., od 23.01.2023. do 31.01.2023., od 18.03.2024. do 30.09.2024.(za 12 mjeseci)

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici na ime parničnog troška iznos od 1.801,80 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 10.08.2023. godine tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u jedinici intenzivne skrbi na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi se da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da joj nije evidentiran i isplaćen. Ističe se da je odredbom iz čl.28.st.8.KU-a je propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Navodi se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto je tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takovog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad. Odlukom tuženika od 28.12.2022.g. da je utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad. Prema tome, da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Nadalje, tužiteljica navodi da je obavljajući poslove svog radnog mjesta pružala zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Vlada RH da je na sjednici održanoj 07.12.2020.g. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19, a kojom da je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda ako je to za radnika povoljnije (COVID dodatak), koja Odluka započinje s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.g. Međutim, da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i COVID dodatak, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Naime, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, da radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58.st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev podneskom od 04.09.2024.godine (list 30-33 spisa) na način da ista potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.07.2018. do 30.09.2024. ukupan iznos od 1.500,00 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 23.04.2024.(list 12-14 spisa) i dopuni odgovora na tužbu u podnesku od 22.11.2024.godine (list 45-47 spisa) osporava osnov i visinu predmetnog potraživanja. Navodi da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe već da ponekad radnici i to najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaju službe te da ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, te da je to nekad 5 minuta, nekad 30 minuta, a maksimalno do 30 minuta, a da je na tužiteljici teret dokaza da je radila drukčije. U odnosu na potraživanje covid nagrade tuženik ističe da je tužiteljica sukladno nalozima tuženika bila raspoređena u Respiratorno-intezivistički centar na Križinama za rad sa covid oboljelim pacijentima i to u razdoblju od 19.04. do 30.04.2020.godine te od 01.05. do 03.05.2020.godine, te je isti za taj rad tužiteljici isplatio covid nagradu. Tuženik je istakao i prigovor pravomoćno presuđene stvari jer da je tužiteljica tužila po istom pravnom osnovu u predmetu Pr-989/19.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće tužiteljici za razdoblje listopad 2017. (list 4 spisa); zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.02.2023.godine (list 6 i 286 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 i 273 spisa); Odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 (list 8 spisa); naloga tuženika (list 60-61 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 62 i 342 spisa); odluke Ministarstva zdravstva od 19.03.2020.godine (list 63-64, te 343 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 65 i 337 spisa); dokaza o tužiteljičinom bolovanju (list 94 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) (list 223-227 spisa); zapisnika (list 225-272 spisa); ugovora o radu zaposlenice RČ (list 274-275 spisa); službene zabilješke od 17.09.2025.godine (list 276 te 333 spisa); izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17) (list 294-295 spisa); Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 296-332 spisa); naloga za radnicu JČ (list 338 spisa); priloga uz podnesak tuženika od 27.03.2026.godine (list 354-357 spisa); obračunskih isprava (list 376-401 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje BČ (list 75-76 spisa), te tužiteljice SČ (list 77-78 spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

5. Predmet ovog postupka je potraživanje tužiteljice za razdoblje od 01.07.2018.godine do 30.09.2024 i to potraživanja na ime primopredaje službe i covid nagrade, te posljedično naknade za godišnji odmor i bolovanje.

6. Prvenstveno je potrebno istaći da je tužiteljičino potraživanje neosnovano za dio utuženog razdoblja od 02.07.2018.godine do 06.07.2018., od 09.03.2019.godine do 15.03.2019.godine, od 21.01.2022.godine do 28.01.2022., od 02.09.2022. do 09.09.2022.godine, od 23.01.2023. do 31.01.2023.godine, te od 18.03.2024.godine do 30.09. 2024.godine, a što predstavlja ukupno razdoblje od dvanaest mjeseci. Naime, tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike plaće s osnova neisplaćenih radnih sati po osnovi primopredaje dužnosti sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. stavka 8. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja po osnovi primopredaje dužnosti, te pravo na isplatu covid nagrade sukladno onome što je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 samo i isključivo za efektivno odrađene sate rada u primopredaji dužnosti i sa covid oboljelim pacijentima. Međutim, tuženik je u dokazne svrhe uz podnesak od 24.10.2025.godine dostavio sudu potvrdu o bolovanju tužiteljice (list 94 spisa) iz kojih proizlazi da je tužiteljica u navedenim razdobljima bila na bolovanju pa ista u tom smislu u tom razdoblju nije mogla zbog privremene nesposobnosti za rad obavljati primopredaju dužnosti ni pružati zdravstvenu skrb pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 sljedom čega je za navedenih 12 mjeseci u kojima je tužiteljica bila na bolovanju trebalo odbiti dio tužbeni zahtjev kao neosnovan, a za iznos od 240,00 Eur-a (12 mjeseci pomnoženo sa 20,00 Eur-a mjesečnog iznosa kojeg tužiteljica potražuje po svim osnovama), a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Također je potrebno istaći da je neosnovan i tuženikov prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut u podnesku tuženika od 22.11.2024.godine budući tuženik ističe da je već presuđeno vezano za pogrešno isplaćenu naknadu vezano za bolovanje i to u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pr-989/19. Uvidom u predmetni spis Pr-989/19 ovaj sud je utvrdio da je pravomoćnom i ovršnom presudom Pr-989/19 od 19.10.2021.godine, a koja je postala pravomoćna i ovršna 03.11.2021., a što je razvidno iz pregledane potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u e-spisu nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da je u tom predmetu donesena presuda ovog suda Pr-989/2019 od 19.10.2021.godine kojom je tužiteljici za utuženo razdoblje od 01.studenog 2014. do 31.kolovoza 2020. godine dosuđen ukupan iznos od 11.338,97 kuna po osnovi dodataka na plaću, naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja sa pripadajućom kamatom. Međutim, treba istaći da se ne radi o istom pravnom osnovu potraživanja budući u predmetnoj pravnoj stvari tužiteljica potražuje neplaćenu primopredaju dužnosti i covid nagradu te naknadu za bolovanje i godišnji odmor koji proizlaze iz tih potraživanja, a što je različito od potraživanja u predmetu Pr-989/19. U navedenom smislu se na predmetno potraživanje ne može primijeniti odredba članka 333.stavka 2. ZPP-a budući nije riječ o parnici između istih stranaka pokrenutoj o istom zahtjevu pa nema uvjeta za odbacivanje tužbe u predmetnoj pravnoj stvari. Prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika u ovom postupku u navedenom smislu je u cijelosti neosnovan.

7. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje i to na jedinici intezivne skrbi i to u cijelom utuženom razdoblju.

8. Među strankama je sporno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za primopredaju službe, te covid nagrade, a za razdoblje od 01.07.2018. do 30.09.2024. te posljedično naknada za godišnji odmor i bolovanje. U odnosu na sporna pitanja vezana za punomoć u predmetnoj pravnoj stvari potrebno je istaći da je tužiteljica na ročištu od 11.ožujka 2025.godine istakla da je opunomoćila Martinu Radić Šunjić, odvjetnicu u Splitu da je zastupa u svim pravnim radnjama u predmetnoj pravnoj stvari, te da može zaprimiti za istu novčane primitke pa i parnični trošak, a čime su otklonjena sva sporna pitanja vezano za punomoć.

9. Iz pregledane obračunske liste plaće tužiteljice za listopad 2017.godine (list 4 spisa) proizlazi da se navedeni obračun odnosio na razdoblje prije utuženog razdoblja, te obračunska lista ne sadrži u tom smislu podatke o isplatama s osnova primopredaje dužnosti i covid nagrade.

10. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 6 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

11. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 7 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. VČ, dr. sc. AČ, OČ, mag.med.techn., EČ dipl. iur, te LČ, univ.spec.ecc.

12. Nadalje, iz pregledane službene zabilješke tuženika od 17.09.2025.godine (list 276 spisa) proizlazi da je u istoj navedenoj da počev od 01.01.2023.godine do 01.01.2025.godine se primopredaja medicinskih sestara prilikom rada u smjeni u turnusu evidentirala u Planu i evidenciji o radnom vremenu na način da su se na zbroj evidentiranih sati dodavali sati primopredaje i to na način da se za svaki rad u smjeni turnusa dodavalo 20 ili 30 minuta ovisno o tome je li medicinska sestra radila na odjelu sa ležećim bolesnicima (da se tada dodavalo 20 minuta) ili na odjelu intezivne skrbi sa ležećim bolesnicima (da se tada dodavalo 30 minuta). Istaknuto je da svakako do 01.01.2025.godine nije bilo u planu i evidenciji o radnom vremenu posebne kolone nazvane primopredaja iako da je ista evidentirana. U potpisu ove službene zabilješke je pomoćnica ravnatelja KBC-a Split za sestrinstvo OČ. Iz pregledane službene zabilješke tuženika potpisane od strane pomoćnice ravnatelja tuženika LČ (list 333 spisa) proizlazi da se kod tuženika od 01.01.2023.godine u Centraliziranom obračunu plaća primopredaja prilikom rada u smjeni u turnusu evidentira na način da se nakon isteka radnog vremena u 07,00 sati dodavalo 20 ili 30 minuta pa da u rubrici završetak rada zato stoji 7,20 ili 7,30, a da COP ne prikazuje minute već samo sate pa da u rubrici dnevno vrijeme se upisuju sati, a ne i minute,te da se minute upisuju na način da se upisuje koliki je njihov postotak od jednog sata npr. 20 minuta je 33% od 1 sata.

13. Iz tuženikovog Pravilnika o radu od 06.11. 2023.godine (list 296-331 spisa) proizlazi iz članka 27. st. 1. tog Pravilnika da je propisano istim da radi trajnog i nesmetanog pružanja zdravstvene zaštite građanima ravnatelj odlučuje između ostalog i o organiziranju rada u smjenama, turnusu, te je stavkom 2. istog članka propisano da je u slučaju rada u smjenama potrebno osigurati periodičnu izmjenu smjena.

14. Iz iskaza saslušane svjedokinje BČ (list 75-76 spisa) proizlazi da ista radi kod tuženika na radnom mjestu više medicinske sestre u Jedinici intenzivne skrbi na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje. U pogledu organizacije radnog vremena tužiteljice svjedokinja navodi da je na tom odjelu radno vrijeme organizirano na način da se radi 12 sati dnevno, 12 sati noćnu smjenu i ima se dva dana slobodna. U odnosu na koji način se odvija primopredaja na navedenom odjelu na kojem radi tužiteljica, ista ističe da su ona i tužiteljica radne kolegice na istom odjelu s tim da je tužiteljica ostala raditi u Jedinici intenzivnog liječenja, a ona osobno da je prešla raditi u operacijsku dvoranu kao anesteziološki tehničar. U odnosu na činjenicu da li se i kada odvija primopredaja smjene na navedenoj jedinici intenzivne skrbi svjedokinja navodi da ta primopredaja smjene se odvija u jutarnjoj smjeni koja počinje u 7:00 sati ujutro i večernjoj koja počinje u 19:00 sati i da se odvija tako što voditelj smjene predaje kompletan inventar u jedinici intenzivnog liječenja a sama primopredaja smjene traje minimalno 30 min kada da se izlaže sve što je potrebno vezano za tijek liječenja pacijenata te da voditeljica smjene kad preda inventar ujedno naglašava za svakog pacijenta posebno što se događalo i što je specifično za svakog pacijenta te da prijašnja smjena upravo radi takvog izlaganja o svakom pacijentu mora ostati pola sata na radnom mjestu za vrijeme trajanja navedene primopredaje dužnosti. Ističe da je glavna uloga kod primopredaje dužnosti upravo na voditelju smjene, a putem voditeljice smjene da svi ostalo i znaju i upućeni su u svoj dio posla i onome što treba znati u svakom slučaju obavještavaju voditelja smjene. Svjedokinja nadalje ističe da se o svim poslovima koji se obavljaju tijekom trajanja primopredaje smjene u vremenu od spomenutih 30 minuta se upisuju u bilježnici o primopredaji smjene, a da tu bilježnicu vodi voditeljica smjene koja i upisuje te podatke. Ističe da tuženik u službenim evidencijama rada nije upisivao spomenute sate vezane za primopredaju dužnosti. Svjedokinja ističe da može potvrditi činjenicu da je tužiteljica u utuženom razdoblju sudjelovala u poslovima primopredaje dužnosti i kao medicinska sestra, a i u svojstvu voditeljice smjene. Nadalje, ista navodi da su tužiteljica kao i svi djelatnici na spomenutom odjelu, a posebice u jedinici intenzivne skrbi bili u razdoblju pandemije corona virusa svi u nekom trenutku raspoređeni za rad na respiratornom odjelu nalogom tuženika, a da su se ujedno pacijenti koji su bili covid pozitivni liječili i na samoj jedinici intenzivne skrbi , ali u izdvojenim prostorijama te da se znalo dogoditi da neovisno što se utvrdilo da je pacijent pozitivan, ako se to utvrdilo za vrijeme trajanja operativnog zahvata da se isti morao izvršiti. Navodi da su djelatnici medicinske sestre na odjelu imali zaštitnu odjeću za rad sa covid pacijentima, maske, vizire, skafandere, rukavice, naočale i sl. kao zaštitu od corona virusa. U odnosu kako izgleda primopredaja na radilištu na kojem trenutno radi svjedokinja navodi da na tom odjelu je radno vrijeme od 7:30 do 15:30 i postoji 24 sata dežurstvo od 7:30 do sljedećeg dana do 7:30. Navodi da četvero dežura na hitnom kirurškom, te ističe da tu ima puno radilišta i da imaju inventar gdje se nalaze lijekovi, te respiratore koji se šalju i na druge odjele i da one moraju u trenutku preuzimanja smjene znati čime konkretno raspolažu a da ovdje primopredaja na odjelu gdje radi ne traje kao na Jedinici intenzivne skrbi već da traje cca 20 minuta. Navodi da se kod primopredaje uvijek mora pričekati sve djelatnike koji dolaze raditi u smjenu kako bi im prenijeli sve iz svoje smjene budući da nisu svi djelatnici koji predaju smjenu raspoređeni na iste odjele, te da isti imaju puno radilišta za koje moraju izvršiti primopredaju dužnosti. U odnosu na činjenicu da li je istoj poznato da je u nekom trenutku počelo biti evidentirano i isplaćivano ovi dijelovi vezano za primopredaju ista navodi da što se njenog odjela tiče da to nije primijetila, a što se tiče odjela na kojem je radila i na kojem radi i tužiteljica da je čula da se govori o tome, ali da je to period od nekih možda par mjeseci, ne dugo vremena.

15. Iz iskaza saslušane tužiteljice SČ (list 77-79 spisa) proizlazi da je ista opunomoćila punomoćnicu, odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u svim pravnim radnjama u predmetnoj pravnoj stvari te je ujedno opunomoćila da može zaprimiti parnični trošak ukoliko tužiteljica bude imala pravo na parnični trošak i da taj trošak može preuzeti na svoj račun, a za tužiteljicu. Ističe da je točno da je ona cijelo vrijeme radi Jedinici intenzivnog liječenja na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, te da je ujedno i voditeljica smjene u navedenoj jedinici već gotovo 10 godina. Ista navodi da se rad u jedinici intenzivne skrbi odvija u smjenama i to dnevnoj smjeni od 12 sati, noćnoj smjeni 12 sati, a potom se ima dva dana slobodna, ali da po potrebi posla to može biti i drugačije. U odnosu na vrijeme vršenja primopredaje dužnosti ista navodi da se primopredaja vrši na početku radnog vremena koje počinje u 7:00 sati gdje se svi djelatnici iz smjene koja tada počinje nalaze na pultu na tom odjelu kao i djelatnici iz prijašnje smjene te voditeljica iz prijašnje smjene predaje voditeljici smjene koja smjenu preuzima sve podatke vezano za pacijente a kad nje nije bilo i kad je izišla iz svoje smjene, a kako bi iduća smjena mogla biti s tim upoznata. Vremenski da se ta primopredaja dužnosti vrši minimalno 20 minuta, a nekada i duže od 30 minuta, a da je jednaki način postupanja prilikom primopredaje smjene i u noćnoj smjeni. Ista navodi da navedeni podaci o obavljenom radu tijekom primopredaje dužnosti nigdje nisu zabilježeni u službenoj evidenciji radnih sati kod tuženika već da se samo u bilježnici primopredaje dužnosti bilježe sve radnje poduzete u vezi pacijenata tijekom trajanja primopredaje dužnosti. Na navedenom odjelu da se nalaze uglavnom ležeći pacijenti i pacijenti u stanju kome. Što se tiče liječenja covid pacijenata tužiteljica navodi da se jedan dio tih pacijenata liječio u respiracijskom centru ali da u tom centru nije bilo dovoljno kreveta za liječenje svih covid pacijenata, pa da su oni pacijenti koje se nije imalo gdje smjestiti premještali u KBC Firule u zasebne jedinice gdje bi bilo nastavljeno njihovo liječenje. Tužiteljica ističe da su na odjelu intenzivne skrbi gdje ona radi u zasebnoj jedinici liječeni i ovakvi pacijenti te da je ona kao i ostale medicinske sestre kod liječenja tih pacijenata postupala na način da se oblači u predizolaciji prije ulaska kod pacijenata, a da su se skidali na balkonu. Od zaštitne odjeće i obuće da je imala na sebi maske, vizire, kape, skafandere i dr. Također ističe da je ona bila među prvim medicinskim sestrama koja je bila upućena u covid respiracijski centar u Jedinici intenzivnog liječenja te je provela u tom centru 10 mjeseci. Navodi da nije primjetila da se primopredaja dužnosti u jednom trenu počela evidentirati i isplaćivati od strane tuženika.

16. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

17. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), a koja odluka datira od 09.12.2020.godine (list 9 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

18. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje u kojem je tužiteljica radila kod tuženika od 01.07.2018. do 30.09.2024.godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid dodatak, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

19. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Također iz odredbe članka 27.stavka 1. i 2. tuženikovog Pravilnika o radu od 06.11.2023.godine (list 296-331 spisa), proizlazi da je propisano da upravo radi trajnog i nesmetanog pružanja zdravstvene zaštite građanima, ravnatelj tuženika odlučuje o organiziranju zdravstvene zaštite kroz 24 sata, radnom vremenu u pojedinim organizacijskim jedinicama te organiziranju rada u smjenama, turnusu, a u slučaju rada u smjenama je propisano da treba nastojati osigurati periodičnu izmjenu smjena. Također i iz konteksta citirane odredbe članka 27.stavka 1. i 2. tuženikovog Pravilnika nedvojbeno proizlazi da u slučaju rada u turnusu je potrebno osigurati periodičnu izmjenu smjena, a što zasigurno podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti kod tuženika kao takve, budući bez primopredaje dužnosti između medicinskih djelatnika- u konkretnom slučaju medicinskih sestara se ne bi moglo osigurati periodičnu izmjena smjena u slučaju rada u turnusu. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio sudu evidencije o radnom vremenu tužiteljice i ostalu cjelokupnu radnopravnu dokumentaciju , a iz kojih bi bilo u potpunosti razvidno kad je tužiteljica radila, te koliko je imala odrađenih radnih sati i po kojem osnovu, te u kojim evidencijama moraju biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti, a koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi. Tuženiku je naloženo na ročištu od 11.03.2025.godine uz ostavljeni rok od 15 dana naloženo da dostavi ovom sudu svu raspoloživu dokumentaciju potrebnu za obje stranke i to isprave zajedničke za obje stranke platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada, evidenciju o radnom vremenu s točnim vremenom početka i završetka rada tužiteljice kao i odluke vezano za covid za cjelokupno utuženo razdoblje. Tuženik nije postupio po nalogu suda sa ročišta od 11.03.2025.godine, a isti nije tražio ni produljenje roka za dostavu isprava. Umjesto navedenog tuženik je dostavio sudu kao prilog uz podnesak od 27.03.2026.godine samo dio obračunskih lista plaće tužiteljice i to obračunsku listu plaće tužiteljice za studeni 2021, ožujak 2022, travanj 2022., svibanj 2022., lipanj 2022, srpanj 2022, kolovoz 2022, rujan 2022, listopad 2022, studeni 2022, prosinac 2022., veljaču 2023., rujan 2023., listopad 2023., studeni 2023. te prosinac 2023., a iz kojih obračunskih lista je razvidno da je tuženik isplatio tužiteljici djelomično na ime covid nagrade određene iznose na ime posebne nagrade za rad s oboljelima od bolesti covid 19 i to samo za navedene mjesece i to za studeni 2021.godine 50,61 Eur-a, za ožujak 2022.godine 340,47 Eur-a, za travanj 2022.godine 692,52 Eur-a, za lipanj 2022.godine 122,55 Eur-a, za rujan 2022. godine 559,59 Eur-a, za studeni 2022. 392,40 Eur-a, za prosinac 2022. godine 169,00 Eur-a, za svibanj 2022 634,60 Eur-a, za rujan 2023. 87,84 Eur-a, za studeni 2023.godine 110,05 Eur-a, za prosinac 2023.godine 104,24 Eur-a, listopad 2023.godine 121,05 Eur-a, za veljaču 2023.godine u iznosu od 8,22 Eur-a, za kolovoz 2022.godine 43,08 Eur-a, te za listopad 2022. godine 85,74 Eur-a, dok je iz navedenih obračunskih lista plaće razvidno da tuženik nije isplatio u navedenim mjesecima ništa tužiteljici na ime primopredaje dužnosti. U navedenom smislu je potrebno istaći da ovaj sud ne prihvaća navode tuženika iz podneska tuženika od 27.03.2026.godine da je predmetni tužbeni zahtjev kojeg je tužiteljica postavila sukladno nalogu ovog suda podneskom od 04.09.2024.godine i kojima na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće potražuje iznos od ukupno 1.500,00 Eur-a, te pojedinačne mjesečne iznose od po 20,00 Eur-a nepodoban za raspravljanje odnosno da je istog zbog nemogućnosti razdvajanja tražbina (primopredaje dužnosti i covid nagrade) treba odbaciti jer da ga nije moguće meritorno riješiti. Naime, tužiteljica je navedeni kondemnatorni zahtjev postavila po nalogu ovog suda, navodeći ukupan iznos svojih potraživanja (za primopredaju i covid nagradu) za utuženo razdoblje, te pojedinačni mjesečni iznos kojeg potražuje po tim osnovana s time da je navela da napominje da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko- knjigovodstvenog vještačenja. Upravo radi preciznog utvrđenja visine predmetnog potraživanja i razgraničenja pojedinih utuženih osnova sud je ne pripremnom ročištu od 25.11.2024.godine i odredio da će se provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, a tuženiku je na ročištu od 11.03.2025.godine naložena dostava navedene radno pravne dokumentacije-isprava zajedničkih za obje stranke. Tuženik nije postupio po navedenom nalogu suda i nije dostavio sudu cjelokupnu dokumentaciju potrebnu za vještačenje već je dostavio sudu samo dio spomenutih obračunskih lista plaća tužiteljice i to ne za cijelo utuženo razdoblje i to kao prilog u dokaz tvrdnji da je plaćao covid nagradu tužiteljici. Temeljem djelomično dostavljenih podataka potrebnih za vještačenje, vještačenje se nije moglo provesti pa je sud u tom smislu na ročištu od 14.travnja 2026.godine odustao od provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Stoga se tuženik ne može s uspjehom pozivati na okolnost da pojedini sastavni dijelovi tužbe nisu razgraničeni u situaciji kad je njegovim procesnim ponašanjem (nedostavom radno pravne dokumentacije potrebne za vještačenje) onemogućeno izvođenje dokaza kojim se navedena okolnost trebala utvrditi.

20. Radi navedenog, a obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima, ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, te obzirom da tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu, a iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena sukladno onome što je propisanog odredbom članka 135.st. 4. ZR-a. Tuženik ovom sudu nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno od onog što je u svom iskazu na ročištu od 11.03.2025.godine tvrdila sama tužiteljica te svjedokinja BČ, a po pitanju radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti, te sa covid pacijentima u utuženom razdoblju .

21. Tuženik ovom sudu nije dostavio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu, a iz iskaza saslušane tužiteljice i iskaza saslušane svjedokinje BČ, proizlazi da je rad na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje u jedinici za intenzivno liječenje rad bio organiziran u smjenama 12-24 12- 48, te da je tužiteljica radila u navedenim turnusima te da je vršila primopredaju na završetku smjene, ujutro u 7,00 i navečer u 19,00 sati u trajanju od najmanje 30 minuta, te da se navedeno bilježilo teci primopredaje dužnosti i u bolničkom informacijskom sustavu. Navedeno trajanje primopredaje dužnosti od 30 minuta u jedinici intenzivnog liječenja na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje proizlazi i iz same odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) u kojoj odluci je navedeno da primopredaja službe u jedinicama intezivnog liječenja traje 30 minuta, a navedeno trajanje primopredaje službe od 30 minuta u jedinici intezivnog liječenja gdje je tužiteljica radila proizlazi i iz pregledanih službenih zabilješki od 17.09.2025. (list 333 i 276 spisa) koje je u predmetni spis u dokazne svrhe dostavio sam tuženik. Pored navedenog iz iskaza saslušane svjedokinje BČ proizlazi da su svi djelatnici u jednici intenzivne skrbi pa tako i tužiteljica u nekom razdoblju bili raspoređeni na rad u Respiratorno intenzivističkom centru na Križinama gdje su radili sa covid oboljelim pacijentima, te da su ujedno se covid oboljeli pacijenti liječili i na jedinici intezivne skrbi, ali u izdvojenim prostorijama, te da su medicinske sestre koje su radile s tim pacijentima imale svu pripadajuću zaštitnu odjeću i obuću. Tužena je radila s covid oboljelim pacijentima u razdoblju od 19.04 2020. godine do 30.travnja 2020.godine, te od 01.05.2020.godine do 03.05.2020.godine, a gdje je bila raspoređena nalozima tuženika i to u Respiratorno-intenzivistički centar na Križinama, a koja je činjenica razvidna iz pregledanih naloga koje je u spis dostavio sam tuženik. Tuženik je sudu dostavio samo djelomično obračunske isprave uz podnesak tuženika od 27.03.2026.godine iz kojih proizlazi da je djelomično isplaćivao covid nagradu tužiteljici u pojedinim mjesecima, dok za periode od 19.04.2020. do 30.travnja 2020.godine te od 01.05.2020. do 03.05.2020.godine nije sudu dostavio nikakve isprave iz kojih bi bilo razvidno da je tužiteljici za taj period kad je njegovim nalogom bila poslana u Respiratorno intenzivistički centar na Križinama išta isplaćeno na ime covid nagrade. Također tuženik nije dostavio niti jedan dokaz u vidu obračunskih lista plaće iz kojih bi bilo razvidno da je tužiteljici isplaćena u utuženom razdoblju naknada plaće s osnova primopredaje dužnosti koju je ista nedvojbeno u utuženom razdoblju obavljala, a što proizlazi iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje BČ.

22.Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice iskaza tužiteljice, svjedokinje BČ kao i službenih zabilješki samog tuženika od 17.09.2025.godine razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima na propisani način, tuženik sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a trebao dokazati sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada ni ostale cjelovite platne podatke koje je ovaj sud od njega tražio, a iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti i rad tužiteljice sa covid pacijentima, mogli precizno utvrditi, a iz iskaza tužiteljice i navedene svjedokinje BČ nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju izuzev kad je ista bila na navedenim bolovanjima obavljala na jedinici intezivne skrbi navedene Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje primopredaju dužnosti u 7,00 i 19,00 u trajanju od najmanje 30 minuta kao i rad sa covid oboljelim pacijentima na Respiratornom odjelu na Križinama i na samoj Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužiteljice vezano za njezin rad u primopredaji dužnosti kao i rada sa covid pacijentima. Iz opisanog načina rada u primopredaji službe jasno proizlazi da je tužiteljica kao zdravstveni djelatnik po prirodi zdravstvene djelatnosti morala svakodnevno obavljati primopredaju dužnosti te joj za navedeno nije bio potreban poseban nalog tuženika budući bez primopredaje dužnosti po prirodi same zdravstvene djelatnosti nije moguće osigurati periodičnu izmjenu smjena prilikom rada u turnusu jer djelatnik koji je u smjeni mora uvijek prenijeti sve važne zdravstvene informacije o pacijentima djelatniku koji dolazi u smjenu. Ovo je logično obzirom na narav zdravstvene službe i valjanu skrb o pacijentima, a i u skladu je s onim što je sam tuženik utvrdio svojom odlukom od 28.12.2022.godine kao i odredbom članka 27.stavka 2. svog Pravilnika od 06.11.2023.godine.

23. Iskaz tužiteljice u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika radila u cijelom utuženom razdoblju a iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.12.2022.godine (list 7 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela da joj tuženik nije plaćao sate primopredaje dužnosti za cijelo utuženo razdoblje, a što je i logično i vjerodostojno budući je tuženik tek temeljem navedene odluke počeo evidentirati sate primopredaje dužnosti tek od 01.01.2023. Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji. Na navedeni način tuženik osim što je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom razdoblju kad je tužiteljica radila kod njega , a kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice te navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine nije uopće vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Samo nedostavljanje evidencije o radnom vremenu tužiteljice sa točnim podacima od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe te po svim drugim zatraženim osnovama budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice i svjedokinje BČ utvrdio da je tužiteljica da je tužitelja u cijelom utuženom razdoblju radila sa covid pacijentima i da je obavljala primopredaju dužnosti na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje te u respiratornom centru na Križinama.

24. Tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu te cdruge isprave (platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada), a iz kojih bi se moglo točno utvrditi radne sate tužiteljice u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima u utuženom razdoblju, a isti je samo djelomično sudu dostavio platne liste tužiteljice, te isti samim time nije pružio adekvatan dokaz da tužiteljica ne bi bila dužna obavljati primopredaju dužnosti i raditi sa covid pacijentima, a upravo je i sam svojom odlukom od 28.12.2022.godine, te istaknutim službenim bilješkama utvrdio obvezu vršenja primopredaje dužnosti na odjelima intezivne skrbi na kojem je radila i tužiteljica u trajanju od 30 minuta i odredio početak evidentiranja i plaćanja iste u vidu prekovremenog rada, ali tek od 01.siječnja 2023.godine. Tuženik je ovakvu odluku trebao donijeti ranije kao i početi evidentirati primopredaju dužnosti ranije, dakle i prije 01.siječnja 2023.godine budući je i sukladno odredbi članka 27.stavka 2. tuženikovog Pravilnika od 06.11.2023.godine , a kojeg je tuženik dostavio u ovaj spis u dokazne svrhe propisano da tuženik u slučaju rada smjenama-turnusima mora osigurati periodičnu izmjenu smjena, a koja vrsta rada po samoj svojoj naravi podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti između osoba koje se izmjenjuju u smjenama- turnusima. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužiteljici djelomično pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za odrađene sate u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima, te posljedičnu za naknadu za godišnji odmor za bolovanje i to u razdobljima kad tužiteljica nije bila na bolovanju.

25. U odnosu na činjenicu da li je tužiteljica u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvarila pravo da joj se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu na kojem je ista radila, iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje BČ proizlazi da je tužiteljica sudjelovala u pružanju zdravstvene skrbi covid oboljelim pacijentima i u Respiratorno intezivističkom centru na Križinama i na intezivnoj skrbi Klinike za anestizologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje te da je tom prilikom koristila sva zaštitna sredstva koja joj je osigurao poslodavac. Ovu činjenicu ne osporava ni sam tuženik budući je isti u dokazne svrhe dostavio naloge kojima je slao tužiteljicu u Respiratorno intezivistički centar na Križinama za rad s covid oboljelim pacijentima, a isti je sudu dostavio i obračunske liste plaće tužiteljice iz kojih je razvidno da je isti djelomično, za pojedine mjesece uplaćivao tužiteljici na ime covid nagrade određene iznose, ali isti nije dostavio sudu dokaz iz kojeg bi proizlazilo proizlazilo da je tužiteljici platio covid nagradu za razdoblje od 19.04. do 30.04.2020.godine , te od 01.05. do 03.05.2020.godine kad je istu svojim nalozima slao u navedeni covid centar na Križinama da radi s covid oboljelim pacijentima (list 60-61 spisa), kao ni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužiteljici isplaćivao covid nagradu za rad s covid pacijentima u jedinici intezivne skrbi Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje, a gdje su se prema iskazu tužiteljice i svjedokinje BČ također navedeni pacijenti liječili. Prema posebnoj Odluci Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 od 08.12.2020.godin(list 8 spisa) jasno je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, utvrđena posebna nagrada, a koja su utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Obzirom da je tužiteljica poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19, obavljala po nalogu tuženika u Respiratornom centru na Križinama od početka svog rada kod tuženika , a gdje su takvi pacijenti liječeni te je pri tome koristila sve mjere zaštite koje joj je osigurao poslodavac – tuženik u ovom postupku je istoj bio dužan za utuženo razdoblje, isplaćivati covid nagradu. Iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedokinje BČ proizlazi da tuženik nije ničim dokazao da je tužiteljici isplaćivao covid nagradu u razdobljima od 19.04. -30.04.2020, te od 01.05. do 03.05.2020.godine kad je istu slao spomenutim nalozima na rad s covid oboljelim pacijentima u covid centar na Križinama, te tuženik nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg proizlazi da je isti plaćao covid nagradu tužiteljici za rad s covid oboljelim pacijentima na samom odjelu intezivne skrbi Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje.

26. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time, te budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu te neplaćenom prekovremenom radu i dodacima, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju kad je ista radila kod tuženika uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i cjelokupnu covid nagradu (budući je sudu dostavio obračunske liste iz kojih proizlazi da je covid nagradu isplaćivao tijekom 2021, 2022. i 2023. godine za pojedine mjesec, dok za travanj i svibanj 2020.i 2022 sudu nije dostavio dokaz o uplati covid nagrade) kao ni dokaz da je tužiteljici plaćen rad s covid pacijentima na odjelu intezivne skrbi Klinike za anesteiziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade, budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istu dostavio u tom smislu djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće i razlike plaće po svim zatraženim osnovama u ukupnom iznosu od 1.260,00 Eur-a. Tužiteljici nije priznato potraživanje s osnove razlike plaće i naknade plaće za razdoblje u kojem je ista bila na bolovanju i to u razdoblju od 12 mjeseci, a u iznosu od 240,00 Eur-a.

27. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično usvojen je u tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno je kao u točki I/ i II/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 1.260,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 20,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Tužiteljica je odbijena za dio potraživanja i to u iznosu od 240,00 Eur-a, a koji se iznos odnosi na razdoblja od 12 mjeseci koja su navedena u točki II/ izreke ove presude, a kad je tužiteljica bila na bolovanju budući u razdobljima bolovanja (prema potvrdi koju je dostavio tuženik) (list 94 spisa) tužiteljica je bila odsutna s radnog mjesta zbog bolovanja pa nije mogla obavljati primopredaju dužnosti niti sudjelovati u pružanju zdravstvene skrbi covid oboljelim pacijentima.

28. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka,a obzirom da je tužiteljica djelomično uspjela u ovom postupku, tuženik je istoj dužan naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužiteljica je uspjela u pogledu pravnog osnova u iznosu od 100%, te 84/% u pogledu visine potraživanja, a koji se postotak dobije kad se u relaciju stavi ostvareni iznos od 1.260,00 Eur-a prema zatraženom iznosu od 1.500,00 Eur-a. U tom smislu je tužiteljica uspjela u postotku od 92% (184:2), a tuženik u postotku od 8 %. Kad se od postotka uspjeha tužiteljice od 92% oduzme postotak uspjeha tuženika od 8% tad se dobije iznos od 84%, a što predstavlja postotak uspjeha tužiteljice u ovoj parnici.U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN''138/23) trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 04.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 01.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 25.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 11.03.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 28.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 14.04.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 750 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.500,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 375,00 Eur-a ukupno iznosi 2.145,00 Eur-a, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužiteljice u ovoj parnici od 84% tada se dobije iznos od 1.801,80 Eur, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.801,80 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 24.09.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP- a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužiteljica je na ročištu od 11.03.2025. godine izričito u svom iskazu navela da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 5 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude.

U Splitu, 1. lipnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku