REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U
ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna
Fitzgeralda Kennedyja 11
Poslovni broj: P-2208/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja GC, vlasnika obrta [obrt]“, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku u OD Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A , protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica iz OD Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku iz OD Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 16. travnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Pavla Lesara, 1. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 679,88 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 18. svibnja 2024. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , te nakaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 394,91 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 1. lipnja 2026. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev u dijelu u kojem zatezne kamate na iznos od 679,88 eur, u razdoblju od 18. svibnja 2024. do isplate, te zatezne kamate na iznos parničnog troška od 394,91 eur, u razdoblju od 1. lipnja 2026. do isplate, potražuje po stopi koja prelazi referentnu stopu uvećanu za tru postotna poena.
Obrazloženje
1./ Tužitelj je 30. rujna 2025. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate, u kojoj navodi, u bitnome, da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. kolovoza 2023. oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu LC. S obzirom da je u vrijeme nezgode predmetno vozilo kod tuženika bilo osigurano policom automobilskog kasko osiguranja, da je na zahtjev vlasnika vozila kao tuženikovog osiguranika, kod tuženik izvršen izvid i procjena štete. Vozilo je tuženikov osiguranik odlučio popraviti kod tužitelja, koji je za izvršeni popravak vozila izdao račun na iznos od 5.152,28 eur. Međutim, tuženik je samo djelomično izvršio isplatu troškova potrebnih za popravak vozila, i to u iznosu od 4.472,40 eur temeljem predmetnog tužiteljevog računa. Preostala je razlika od 679,88 eur, utužena u ovom postupku, koja tvrdi da je posljedica je različite cijene radnog sata potrebnih limarskih i lakirerskih radova. Naime, tuženik je prilikom isplate odštete satnicu potrebnih radova servisera obračunao po cijeni koju sam priznaje, uzimajući si time neosnovano pravo određivati cijene radnog sata drugog gospodarskog subjekta, tužitelja. S obzirom da je tuženikov osiguranik ugovorom o ustupu potraživanja tužitelju ustupio svoju tražbinu prema tuženiku po osnovi isplate naknade iz osiguranja temeljem predmetnog računa izdanog radi popravka osiguranog vozila, tužitelj od tuženika potražuje isplatu preostalog iznosa potrebnog za izvršeni popravak vozila, sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od 18. svibnja 2024. do isplate, po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.
2./ U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, činjenične navode tužbe, osnovanost i visinu istaknutog zahtjeva jer da ne proizlaze iz priloženih odnosno u tužbi predloženih dokaza. Smatra da je osiguranik jer nije prihvatio tuženikov prijedlog radionice popravka, postupio protivno uvjetima osiguranja dogovorenima s tuženikom te je doprinio da štete bude veća, stoga što da tužitelj cijene popravka obračunava u znatno višem iznosu od tržišnih. Osporava vjerodostojnost tužiteljevog cjenika, jer da u predmetnom računu cijene nisu obračunate u skladu sa cjenikom i tvrdi da cijene iskazane u cjeniku nisu cijene po kojima tužitelj redovito popravlja vozila.
3./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: tužiteljev račun (list 10 spisa), izvid štete (list 12 spisa), tuženikova ponuda (list 14-17 spisa), potvrda o plaćanju (list 18 spisa), korespondencija oštećenika (list 19-33 spisa), tužiteljev cjenik (list 34 spisa), ugovor o ustupu tražbine i obavijest o ustupu (list 36-43 spisa), sudska praksa (list 44-62, 65-68, 73-83 spisa), očitovanje Agencije za nadzor financijskih usluga (list 63-64 spisa), očitovanje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 69 -72 spisa).
4./ Ocjenjujući da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri raspravljene , sud je odbio preostale tužiteljeve dokazne prijedloge. Iz razloga koji slijede u nastavku obrazloženja, ocijenjeno je da nisu potrebni za utvrđenje činjenica o kojima ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari (odlučnih činjenica), pa su stoga kao nepotrebni odbijeni tuženikovi dokazni prijedlozi i to: zahtjev tužitelju da dostavi račune izdane fizičkim osobama za popravak vozila i financijsko vještačenje tužiteljevih poslovnih knjiga na okolnost cijene koju tužitelj obračunava po osnovi ranih sati za popravke vozila, pribava podataka od servisa u koje je tuženik uputio osiguranika o cijeni po kojoj vrše popravke, odnosno saslušanje djelatnika ovih pravnih osoba kao svjedoka na ovu okolnost, prometno vještačenje na okolnost da li je vozilo moglo biti popravljeno po cijenama po kojima je tuženik obračunao osigurninu.
5./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) , ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, u odnosu na glavnicu utuženog potraživanja.
6./ Predmet spora je zahtjev tužitelja kao novog vjerovnika za isplatom naknade iz osiguranja u visini preostalog dijela računa ispostavljenog za popravak osiguranog vozila.
7./ Na temelju priloženih isprava i navoda stranaka utvrđene su odlučne činjenice kako sijedi.
8./ LC obratila se 10. siječnja 2024. tuženiku radi izvida štete nastale na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u štetnom događaju 1. kolovoza 2023. Kod tuženika je izvršen izvid štete te je u izvidu evidentiran broj police osiguranja 03068800008251. Prema tuženikovoj procjeni, za popravak vozila je potrebno 18,90 sati limarskih i 9,10 sati lakirerskih radova, te potrošni materijal u iznosu od 322,54 eur. LC je, nakon izvršenog izvida kod tuženika, popravak vozila obavila kod tužitelja koji je za izvršeni popravak izdao račun broj 44/v1/1 od 17. svibnja 2024. Prema specifikaciji iz ovog računa, razvidno je da je popravak izvršen u skladu s izvidom štete, pri čemu je broj potrebnih radnih sati obračunat u količinama kako je tuženik naveo u izvidu, no po cijeni od 41,71 eur (uvećano za PDV) po satu. Potrošni materijal obračunat je u skladu s izvidom. Tuženik je ponudom od 21. svibnja 2024. obavijestio JC, pozivajući se na predmetni izvid štete, da je njezin odštetni zahtjev pravno osnovan, no da je tuženik visinu odštete procijenio na iznos od 4.472,40 eur, i to imajući u vidu tužiteljev račun popravka, no u skladu s prijedlogom kalkulacije njegovog stručnog procjenitelja. U skladu s ovom ponudom, tuženik je 28. lipnja 2024. izvršio plaćanje iznosa od 4.472,40 eur izravno tužitelju. LC zaključila je s tužiteljem 10. veljače 2025. Ugovor o ustupu potraživanja koje ima prema tuženiku po osnovi naknade troškova za izvršeni popravak vozila. Tužitelj je o ovom ustupu obavijestio tuženika 31. ožujka 2025., uz zahtjev za izvrši plaćanje preostalog iznosa troškova potrebnih za popravak vozila.
9./ Tuženik tijekom postupka nije priložio uvjete osiguranja na koje se poziva, a iz kojih tvrdi da bi proizlazilo da je ovlašten odrediti mjesto (radionicu) za popravak vozila, a odštetu, za slučaj da osiguranik vozilo odluči popraviti u drugoj radionici, isplati u visini kalkulacije popravka u predloženom servisu. Također, tuženik niti tvrdi niti dostavlja dokaze da bi njegova osiguranica prihvatila ponuđeni manji iznos osigurnine od iznosa troškova potrebnih za popravak vozila. Tuženik nadalje nije dostavio uputu kojom bi osiguranicu uputio u radionicu za popravak niti ispravu iz koje bi proizlazilo kolika je kalkulacija troška popravka u servisu koji je osiguraniku predložio tuženik.
10./ Očito je paušalno i neosnovano osporavanje tuženika da ne bi bio pasivno legitimiran kao kasko osiguratelj oštećenog vozila. Naime, tuženik je, dajući osiguraniku Ponudu na koju se i sam poziva, nedvojbeno potvrdio da je s osiguranicom glede predmetnog vozila u odnosu iz kasko osiguranja predmetnog motornog vozila i da je njezin odštetni zahtjev iz kasko osiguranja utvrdio osnovanim.
11./ Tuženik nije dostavio uvjete osiguranja kojima bi potkrijepio da je između njega i osiguranice ugovorena dužnost osiguranika popravak vozila izvršiti u radionici na koju tuženik uputio osiguranika i prava osiguratelja s tim u vezi. Neosnovano je stoga pozivanje tuženika na ugovorne odredbe postojanje kojih nije dokazao i sadržaj kojih nije potkrijepio (čl. 219. st. 1. ZPP-a).
12./ Iz tuženikovih je navoda razvidno da plaćanje osigurnine u visini troškova popravka obračunatih na tužiteljevom računu osporava jer tvrdi da je popravak bilo moguće izvršiti i po nižim cijenama, odnosno da su cijene po kojima je tužitelj popravak izvršio veće od tržišnih. Ovi su navodi tuženika neosnovani. Prije svega, pogrešno je shvaćanje tuženika da bi postojala obveza oštećenika, odnosno osiguranika popravak izvršiti po najpovoljnijim cijenama (najjeftinijim) na tržištu. Takva naime obveza ne proizlazi niti iz jedne zakonske odredbe pa je pogrešno shvaćanje tuženika da bi oštećenik, jer popravak nije izvršio po najjeftinijim cijenama, doprinio da šteta bude veća. Tužitelj je, dostavom cjenika od 10. siječnja 2024., iz kojeg je razvidno da cijene radnih sati za popravak vozila obračunava upravo po cijenama po kojima je obračun izvršio i u predmetnom računu, dokazao da je popravak izvršio po cijeni koju redovito naplaćuje. Neosnovano stoga tuženik tvrdi da u predmetnom računu popravak nije obračunat prema cijenama iz cjenika, jer je radne sate u iznosu od 41,71 eur, uvećano za PDV od 25%, dakle iznos od 52,14 eur tužitelj upravo iskazao i u priloženom cjeniku. S obzirom da tuženik nije iznio činjenice niti predložio dokaze kojima bi potkrijepio tvrdnju da obračunate cijene nisu cijene koje tužitelj redovito naplaćuje, sud je takve navode tuženika ocijenio paušalnima.
13./ Dakle, tužitelj je popravak izvršio po cijeni od 52,14 eur (iskazano s PDVom) po kojoj popravke redovito naplaćuje. Da se radi upravo o mjerodavnoj tržišnoj cijeni razvidno je iz računa drugih servisa koje je priložio tužitelj. Naime, tužitelj je priložio račun iz kojeg je razvidno da i sam tuženik kao osiguratelj podmiruje troškove popravka osiguranih vozila po cijeni radnog sata većoj od tužiteljeve, odnosno po cijeni od 60,00 eur (bez PDV-a). Utvrđeno je stoga da nisu osnovane tvrdnje tuženika da cijene po kojima je tužitelj popravak izvršio, a koje su u skladu s cijenama iskazanim u njegovom cjeniku te u rasponu cijena na tržištu mjerodavnom za popravak vozila , ne bi bile mjerodavne tržišne cijene. S obzirom dakle da ne postoji obveza popravka u najpovoljnijem servisu, niti je tuženik dokazao da bi takva obveza u konkretnom slučaju bila uopće ugovorena, a da je utvrđeno da je cijena po kojoj je popravak tužitelj izvršio upravo cijena na tržištu mjerodavnom za popravak vozila, to nisu stoga osnovane tuženikove tvrdnje da bi osiguranik odabirom popravka vozila kod tužitelja pridonio visini nastale štete.
14./ Dakle, troškovi popravka prema tužiteljevom računu iznose 5.152,28 eur, od kojeg je iznosa tuženik podmirio 4.472,40 eur, pa je dakle šteta nastala na osiguranom vozilu prema troškovima potrebnim za popravak vozila, koji nisu sporni prema opsegu i količini, ostala nenamirena u iznosu od 679,88 eur, koji očito proizlazi iz razlike u cijeni radnog sata autoservisa prema kojoj je tuženik obračunao odštetu u visini troškova potrebnih za popravak osiguranog vozila.
15./ Ugovorom o ustupu tražbine radi ispunjenja od **.**.2025. LC ustupila je tužitelju tražbinu prema tuženiku, a po osnovi preostalog dijela tužiteljevog računa za izvršeni popravak vozila, te je tuženik obaviješten o izvršenom ustupu.
16./ U skladu s odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o novčanoj tražbini osiguranika po osnovi naknade temeljem kasko osiguranja prema tuženiku kao osiguratelju, to se ne radi o tražbini koja bi sukladno citiranoj odredbi bila neprenosiva. Sukladno odredbi čl. 82. st. 1. ZOO -a za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, što je u konkretnom slučaju učinjeno. Tužitelj kao p rimatelj ima prema tuženiku kao dužniku ista prava koja je njegov osiguranik kao ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a). U konkretnom se slučaju, prema sadržaju ugovora o ustupu, radi o ustupu tražbine radi ispunjenja pa se obveza tuženikovog osiguranika prema tužitelju, po osnovi isplate naknade za izvršeni popravak vozila, gasi tek kad tužitelj naplati od tuženika ustupljenu mu tražbinu po osnovi naknade iz osiguranja.
17./ Neosnovano stoga tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, jer je tužitelj vjerovnik kojem je vlasnik vozila kao osiguranik ustupio svoju tražbinu prema tuženiku, odnosno svoju pasivnu legitimaciju kao osiguratelja temeljem zaključene police automobilskog kasko osiguranja za oštećeno vozilo.
18./ S obzirom da je na tužitelja prenesena tražbina prema tuženiku kao osiguratelju po osnovi sklopljenog ugovora o kasko osiguranju vozila, to isti prema tuženiku ima ista prava kao i njegov osiguranik.
19./ Slijedom navedenog, tuženik je dužan isplatiti tužitelju preostali iznos osigurnine u visini troškova potrebnih za popravak vozila, u iznosu od 679,88 eur.
20./ S obzirom da tuženik isplatu osigurnine očito nije izvršio pravovremeno, po primitku odštetnog zahtjeva (10. siječnja 2024.), tužitelju pravo na zatezne kamate pripada počevši od primitka obavijesti o osiguranom slučaju, u skladu s odredbom čl. 943. ZOO-a, dok je stopa zateznih kamata utvrđena na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, u visini stope mjerodavne za ostale odnose. Slijedom navedenog, a uz primjenu odredbe čl. 81. st. 1. i st. 3. ZOO-a (prelazak sporednih prava na primatelja), tužitelju zatezne kamate pripadaju počevši od 18. svibnja 2024 . Neosnovano tužitelj zatezne kamate potražuje po višoj stopi, jer tražbina koja mu je ustupljena ne proizlazi iz trgovačkog ugovora.
21./ Tužitelj je s tužbenim zahtjevom u cijelosti uspio u sporu pa se odluka o njegovom zahtjevu za naknadu troškova postupka osniva na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (T.br. 7/1), obrazloženog podneska kojim se očitovao na odgovor na tužbu (T.br. 8/1), zastupanja na ročištu (T.br. 9/1), sve u iznosu od po 100,00 eur, dakle ukupno 300,00 eur, koji iznos valja uvećati za pripadajući PDV od 25% (T.br. 46), dakle ukupno 375,00 eur. Sudska pristojba za tužbu (13,27 eur) i presudu (26,54 eur), priznata je u zatraženom iznosu prema troškovniku od 19,91 eur (čl. 2. st. 1. ZPP-a). Trošak zastupanja na ročištu za objavu nije priznat, jer tužiteljev punomoćnik na ovo ročište nije pristupio.
22./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka tužitelju u iznosu od 394,91 eur osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, u visini stope iz odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavne za ostale odnose, dok neosnovano tužitelj zatezne kamate potražuje po višoj stopi. Prije svega, niti glavno potraživanje koje je predmet spora, isplatu kojeg je tužitelj istaknutim tužbenim zahtjevom tražio, ne proizlazi iz trgovačkog ugovora. Osim toga, sve i kada glavna tražbina koja je predmet spora proizlazi iz trgovačkog ugovora, na sporednu tražbinu po osnovi naknade parničnih troškova zatezne kamate se obračunavaju po stopi mjerodavnoj za ostale odnose.
U Zagrebu 1. lipnja 2026.
Sutkinja:
Tina Šimović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda, u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
U postupku u sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ovog Zakona.
DNA
1. tužitelju, po punomoćniku
2. tuženiku, po punomoćniku
