Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8800/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Marjane Rajić i Ivane Bosnić-Kovačić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe POLJOCENTAR d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe OŽ, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (»Narodne novine«, br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), u povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: 49. Pp-811/2023 od 26. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okrivljene pravne osobe POLJOCENTAR d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe OŽ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda te se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljena pravna osoba POLJOCENTAR d.o.o. (ostali podaci kao u prvostupanjskoj presudi) i okrivljena odgovorna osoba OŽ (ostali osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
oslobađaju se optužbe
da pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca nisu za radnicu OŽT prijavili promjenu tijekom osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u roku od 24 sata od nastale promjene, odnosno najkasnije do 2. srpnja 2022., već su isto učinili 23. kolovoza 2022.,
pa da bi počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
II. Uslijed odluke pod točkom I, žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, Službe za nadzor radnih odnosa je bespredmetna.
-
- III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i točke 7. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava.
-
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba POLJOCENTAR d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba OŽ, proglašeni su krivima, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude. Na temelju navedenih odredbi, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenoj pravnoj osobi izrečena je novčana kazna u iznosu od 265,45 eura / 2.000,00 kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 39,82 eura / 300,00 kuna, uz upozorenje iz članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura / 100,00 kuna, svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredbi Prekršajnog zakona i odluke o kazni. U žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona o ublažavanju kazne, a trebao je cijeniti i odredbu članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona koja propisuje slučaj kada sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj. Sud u obrazloženju presude u toč. 14., između ostaloga, navodi kako su okrivljeni u više navrata prekršajno kažnjavani, no da do sada nisu kažnjavani za identično djelo prekršaja, a što govori u prilog nepostojanja olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj koji im se stavlja na teret, te nema opravdanja za izricanje ublažene kazne kojom bi se postigla svrha kažnjavanja. Smatra i da je sud precijenio olakotne okolnosti na strani odgovorne osobe izričući mu nižu kaznu od zakonskog minimuma predviđenog Zakonom o mirovinskom osiguranju jer navedene olakotne okolnosti svaka za sebe niti u svojoj ukupnosti ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje ublažene kazne kojom bi se postigla svrha kažnjavanja.
4. Žalitelj predlaže da sud prihvati žalbu te prvostupanjsku presudu preinači u pogledu odluke o kazni.
5. Žalba je bespredmetna.
6. Odlučujući o žalbi u granicama navoda iznesenih u žalbi, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona na štetu okrivljene pravne i odgovorne osobe jer djelo opisano u izreci pobijane presude po zakonu ne predstavlja prekršaj.
7. Naime, okrivljenici su proglašeni krivima što kao pravna i odgovorna osoba u svojstvu poslodavca nisu za radnicu OŽT prijavili promjenu tijekom osiguranja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje u roku od 24 sata od nastale promjene, odnosno najkasnije do 2. srpnja 2022., već su isto učinili 23. kolovoza 2022., čime su počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.
8. Takav činjenični opis djela nije potpun te djelo, na način kako je opisan, ne predstavlja prekršaj budući se u činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci pobijane presude navodi tek ime i prezime radnice u odnosu na koju nisu prijavljene promjene Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje te zakonski rok (24 sata od nastanka promjene) u kojem je promjena morala biti prijavljena, bez konkretizacije o kojoj se promjeni tijekom osiguranja radi niti kada je ta promjena nastala, kako bi nesporno bio razvidan i rok u kojem je ta obaveza morala biti ispunjena. Time nisu opisane odlučne činjenice koje čine bitna obilježja prekršaja, odnosno nije dovoljno konkretizirana radnja izvršenja prekršaja.
9. Iako su navedene okolnosti bile sadržane u optužnom prijedlogu, one nisu unesene u izreku prvostupanjske presude, a kako tužitelj koji je jedini podnio žalbu protiv predmetne presude ne pobija istu zbog navedenog propusta, već žalbenu osnovu povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava navodi samo paušalno, ali ne u opisanom smjeru, okrivljenike je po službenoj dužnosti trebalo osloboditi od optužbe da bi počinili inkriminirani prekršaj.
10. Stoga je ovaj Sud, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, preinačio pobijanu presudu i odlučio kao u točki I izreke ove drugostupanjske odluke jer djelo opisano u izreci prvostupanjske presude po propisu nije prekršaj.
11. S obzirom na takvu odluku, žalba tužitelja glede odluke o kazni postala je bespredmetna.
12. U pogledu troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točaka 2. do 5. i 7. Prekršajnog zakona, odlučeno je da isti padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu 1. lipnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Mirjana Laljek v.r.
Tomislav Tomašić v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
