REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: Us I-952/2025-9

[adresa] T 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja Općine Rovišće (OIB: 02335455291), Rovišće, Trg hrvatskih branitelja 2, kojeg zastupa opunomoćenica Vera Kovač - Manjkas, odvjetnica u Bjelovaru, Josipa Jelačića 11, protiv tuženika Državnog inspektorata (OIB: 33706439962), Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29, radi zbrinjavanja životinja, 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-322- 07/21-01/7, URBROJ: 443-01-17-01-25-2 od 13. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem više veterinarske inspektorice Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Bjelovaru, KLASA: UP/I-322-07/21-10/124, URBROJ: 443- 02-05-16/8-21-1 od 4. veljače 2021., točkom 1. izreke naređeno je TN, načelniku, odgovornoj osobi Općine Rovišće, da putem registriranog skloništa zbrine četiri napuštena psa koji se nalaze privremeno zbrinuti kod CN u [adresa] (s detaljnim opisom životinja kako je navedeno u izreci). Točkom 2. utvrđeno je da je dužan obavijestiti nadležnu inspekciju po izvršenju navedene mjere i priložiti pisani dokaz o izvršenju istog; da rješenje stupa na snagu po primitku; da je rok za izvršenje 5 dana od dana primitka rješenja; te da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tuženik je, postupajući po žalbi TN, načelnika i odgovorne osobe tužitelja, točkom I. pobijanog rješenja poništio točku 1. izreke prvostupanjskog rješenja i donio novu kojom je obvezu zbrinjavanja predmetnih napuštenih pasa naložio tužitelju, dok je točkom II. pobijanog rješenja odlučeno da preostale točke izreke prvostupanjskog rješenja ostaju na snazi.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i u kasnijem tijeku spora ističe prigovor nedostatka svojstva stranke u prvostupanjskom postupku, pri čemu navodi da on nije sudjelovao u postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja, koji se postupak vodio u odnosu na načelnika tužitelja, a ne tužitelja. Nastavno napominje da je prvostupanjskim rješenjem obveza zbrinjavanja napuštenih životinja bila naložena odgovornoj osobi kao fizičkoj osobi, a da je tuženik, odlučujući o žalbi te osobe, neosnovano donio novu odluku kojom je obvezu naložio tužitelju. Ističe da mu pobijano rješenje nikada nije uredno dostavljeno sukladno zakonskim odredbama o dostavi, već je za njegovo postojanje saznao neformalno iz drugog postupka, čime mu je onemogućeno sudjelovanje u postupku, iznošenje dokaza i korištenje pravnih lijekova. Smatra da bi se na konkretan slučaj trebali primijeniti Zakon o općem upravnom postupku te Zakon o prekršajima ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 10/15, 70/17, 118/18, 114/2). Ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prekršajnog progona jer je od inspekcijskog nadzora obavljenog 4. veljače 2021. do donošenja pobijanog rješenja 13. ožujka 2025. protekao rok od četiri godine. Nadalje, navodi da je tužitelj svoju zakonsku obvezu zbrinjavanja predmetna četiri psa iz Kraljevca izvršio još u ožujku 2021., dakle četiri godine prije donošenja pobijanog rješenja, o čemu je tuženik imao saznanja. Zaključno, navodi da je tužitelj postupao sukladno članku 62. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine" broj 102/17, 32/19) te da je za izvršene usluge podmirio troškove registriranom skloništu. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje i predmet vrati drugostupanjskom tijelu na ponovni postupak, kao i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora na ime zastupanja po odvjetnici.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku spora ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. U bitnome navodi da je pobijanim rješenjem pravilno naloženo tužitelju zbrinjavanje četiri napuštena psa putem registriranog skloništa, s obzirom na to da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da su životinje zatečene na području Općine Rovišće te da nisu označene mikročipom. Ističe da je u drugostupanjskom postupku pravilno izmijenjena obveza tako da ona tereti tužitelja kao jedinicu lokalne samouprave, a ne općinskog načelnika kao odgovornu osobu, jer je prema Zakonu o zaštiti životinja zbrinjavanje napuštenih životinja u isključivoj nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Smatra neosnovanim navode tužitelja o povredi prava na sudjelovanje u postupku, ističući da saslušanje stranke nije obvezno ako se činjenice mogu utvrditi drugim dokazima te da je tužitelj bio upoznat s postupkom, što potvrđuje činjenica da je po naređenoj mjeri već postupio i zbrinuo pse u skloništu. Također napominje da zastara prekršajnog progona, na koju se tužitelj poziva, nema utjecaja na izricanje upravne mjere jer su upravni i prekršajni postupci odvojeni i neovisni. Tuženik dodatno ukazuje na upitnost postojanja pravnog interesa za vođenje spora s obzirom na to da je mjera već izvršena. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, odnosno podredno odbacivanje tužbe.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 14. svibnja 2026., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koji prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

7. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležna viša građevinska inspektorica dana 4. veljače 2021. izvršila nadzor u dvorištu CN, [adresa], te utvrdila da se na predmetnoj lokaciji nalaze ukupno četiri psa, bez mikročipova, nepoznatog vlasnika, koji da se sukladno čl. 4. st. 1. t. 15. Zakona o zaštiti životinja smatraju napuštenim životinjama, te koje se na temelju čl. 62. st. 1. tog zakona moraju zbrinuti putem skloništa za napuštene životinje od strane Općine Rovišće.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a pozivom na odredbe čl. 4. st. 1. t. 15., čl. 62. st. 1., te čl. 79. st. 1. t.2. Zakona o zaštiti životinja, u svezi čl. 70. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18), doneseno je citirano prvostupanjsko rješenje.

10. Nastavno iz spisa proizlazi da je 16. veljače 2021. izvršen kontrolni nadzor, kojim je utvrđeno da je 16. veljače 2021. zaprimljen zapisnik Skloništa za životinje u vlasništvu Veterinarske stanice Bjelovar d.o.o., iz kojeg da proizlazi da je postupljeno po rješenju te su napuštene životinje zbrinute.

11. Tuženik je po žalbi odgovorne osobe tužitelja pobijanim rješenjem poništio točku I. izreke prvostupanjskog rješenja te istu zamijenio novom točkom, na način da je kao obveznika zbrinjavanja napuštenih životinja odredio tužitelja, dok je u preostalom dijelu žalbu odbio.

12. U ovoj fazi spora među strankama nije sporno da je inspekcijskim nadzorom pravilno utvrđeno da se na lokaciji unutar područja Općine Rovišće nalaze napušteni psi koje je potrebno zbrinuti, već je sporno je li donošenjem pobijanog rješenja povrijeđeno pravo tužitelja na sudjelovanje u postupku te je li bilo zakonske osnove za donošenje istoga. Također tužitelj navodi da je nastupila zastara vođenja postupka.

13. Iznijeti navodi nisu od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja tuženika.

14. Odredbom čl. 62. Zakona o zaštiti životinja važećeg u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja („Narodne novine“ broj 102/17, 32/19, dalje: ZZZ) propisano je da poslove sakupljanja napuštenih ili izgubljenih životinja organiziraju i financiraju jedinice lokalne samouprave (st. 1.). Na području svake jedinice područne (regionalne) samouprave mora se osnovati najmanje jedno sklonište u kojem je osigurano najmanje 50 smještajnih mjesta za životinje (st. 2.).

15. Odredbom čl. 79. st. 1. t. 2. ZZZ-a propisano je da je nadležni inspektor iz članka 75. stavka 2. ovoga Zakona, uz ovlasti određene propisom o veterinarstvu odnosno poljoprivredi, u provođenju inspekcijskog nadzora ovlašten narediti mjere za uklanjanje utvrđenih nepravilnosti u određenom roku.

16. Imajući u vidu nesporno utvrđenje više veterinarske inspekcije da su se na lokaciji na području nadležnosti Općine Rovišće nalazile napuštene životinje, to je prvostupanjskim rješenjem pravilno određena obveza zbrinjavanja istih. Pritom je pravilno tuženik utvrdio da je riječ o obvezi koja tereti jedinicu lokalne samouprave, a ne njezinu odgovornu osobu (načelnika) osobno, te stoga u tom dijelu poništio prvostupanjsko rješenje i donio novo, a suštinski izmijenio rješenje u pogledu obveznika. Nisu od utjecaja navodi tužitelja da za navedeno nije bilo osnove jer je obveza već bila izvršena (psi su u međuvremenu predani skloništu te time zbrinuti) jer tuženik nije naložio novu ili drugačiju obvezu, već precizirao obveznika na način da je u skladu s čl. 62. st. 1. ZZZ-a odredio jedinicu lokalne samouprave, umjesto načelnika iste (kako je to bilo pogrešno navedeno prvostupanjskim rješenjem).

17. Također nisu relevantni navodi tužitelja da mu nije omogućeno očitovanje i sudjelovanje u postupku, budući se u inspekcijskim postupcima rješenje može donijeti i bez prethodnog saslušanja stranke. Tužitelju je pravna zaštita omogućena u ovome sporu, u kojemu isti ne osporava pravno relevantne činjenice na kojima se temelji pobijano rješenje, već samo okolnosti koje se odnose na procesne odredbe. Osim toga, valja istaknuti da je prvostupanjsko rješenje dostavljeno upravo tužitelju kao jedinici lokalne samouprave, da je tužitelj nesporno u međuvremenu izvršio rješenje te da su i tužitelj kao jedinica lokalne samouprave i njezin načelnik tijekom postupka/spora bili zastupani po istoj opunomoćenici, pa stoga nisu osnovani navodi tužitelja da nije imao saznanja o vođenju postupka.

18. Zaključno, neosnovani su i navodi tužitelja koji se odnose na zastaru vođenja prekršajnog postupka, budući da je pobijano rješenje donijeto u upravnom, a ne prekršajnom postupku, te da mjerodavnim odredbama ZZZ-a, a ni Zakona o općem upravnom postupku nije propisana zastara ili prekluzija glede mogućnosti vođenja inspekcijskog postupka i donošenja rješenja kojim se nalaže saniranje utvrđenih nepravilnosti.

19. Budući je u provedenom postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj kao jedinica lokalne samouprave obveznik zbrinjavanja napuštenih životinja koje su locirane na području njegove nadležnosti, to je na temelju čl. 62. st. 1. ZZZ-a u svezi čl. 79. st. 1. t. 2. istog zakona istome osnovano naloženo zbrinjavanje istih, pa je stoga na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te riješiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a prema kojoj tužitelju, koji nije uspio u ovome sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova spora (t. II.).

U Rijeci 1. lipnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti

- opunomoćenici tužitelja Veri Kovač-Manjkas, odvjetnici u Bjelovaru, DN

- tuženiku Državnom inspektoratu, Središnjem uredu, Sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Šubićeva 29