REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-341/2026-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja D SPED TRANSPORT d.o.o., Duga Resa, Samovojskina 38, OIB: 27352349469, kojeg zastupa opunomoćenica Jasmina Brkić Kristanić, odvjetnica u Karlovcu, Sarajevska 8a/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Duga Resa, Jozefinska cesta 30, OIB: 36162371878, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: NK- UP/I-216-02/25-09/270042, URBROJ: 511-05-06-26-5 od 20. veljače 2026. te izdavanja dozvole za boravak i rad za DČHN, rođenog **.**.1984. u mjestu Ceres/Go, državljanina Brazila.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: NK UP/I-216-02/25-09/270042, URBROJ: 511-05-06-26-5 od 20. veljače 2026., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad (u Republici Hrvatskoj) za DČHN, rođenog **.**.1984. u mjestu Ceres/Go, državljanina Brazila.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: NK- UP/I-216-02/25-09/270042, URBROJ: 511-05-06-26-5 od 20. veljače 2026., tužitelj je podnio pravovremenu tužbu, koja je kod ovoga Suda zaprimljena 12. ožujka 2026. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je tuženik odbio zahtjev tužitelja kao poslodavca, za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj za državljanina Nepala, kojeg je tužitelj imao namjeru zaposliti kao vozača, iz razloga što je tijekom postupka, a sukladno članku 99. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, u nastavku teksta ZS-a), Hrvatski zavod za zapošljavanje (u nastavku teksta HZZ) dao negativno mišljenje o predmetnom zahtjevu tužitelja. Navodi da iz mišljenja HZZ-a KLASA: 100-02/25-02/271042, URBROJ: 366-26-02 od 30.siječnja 2026. godine proizlazi, da HZZ izdaje negativno mišljenje za zapošljavanje iz razloga što poslodavac, ovdje tužitelj ne obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa]. Međutim, tužitelj tvrdi da je taj razlog potpuno neosnovan i neistinit, budući da iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne služba u Karlovcu, nesporno proizlazi da je tužitelj kao poslodavac, registriran, između ostalog, za obavljanje djelatnosti prijevoza, pa ne stoji razlog HZZ-a da tužitelj ne obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa], obzirom da je prijevoz njegova primarna djelatnost koju obavlja i za koju je registriran. Osim toga, ističe da tužitelj izričito ima namjeru zapošljavanja radnika – vozača, a što je deficitarna djelatnost te u RH nema radnika koje bi mogao zaposliti. Stoga je prisiljen zapošljavati strane državljane kako bi opstao, a posebno stoga što se radi o velikom trgovačkom društvu koje zapošljava velik broj radnika.

4. Ujedno ističe da će se sukladno članku 99. stavku 1 . Zakona o strancima, pozitivno mišljenje HZZ-a dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaj ako su ispunjeni uvjeti iz članka 97. stavka 3. točke 1. i 2. te stavka 4., 6., 8. i 9. tog Zakona, ako poslodavac obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa], ako poslodavac ima podmirene obveze po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za financije, poslodavac u posljednjih godinu dana ima zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog istog radnika državljanina Republike Hrvatske odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske, ako poslodavac nije pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv radnih odnosa ili opće sigurnosti, ako poslodavcu nije pravomoćno izrečena prekršajno pravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa ili prekršajno pravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zašite na radu, ako u posljednjih šest mjeseci ima promet pobliže naveden u točki 7. tog članka i ako poslodavac nije na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenog rada sukladno posebnom propisu kojim se ureduje suzbijanje neprijavljenog rada.

5. Navodi, da u konkretnom slučaju tužitelj ispunjava sve naprijed navedene pretpostavke za izdavanje pozitivnog mišljenja, a obzirom da je jedini razlog odbijanja zahtjeva tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad stranom državljaninu, negativno mišljenje HZZ-a koje, sukladno naprijed navedenim razlozima, nije pravilno niti istinito, pa tužitelj smatra da je osporavano rješenje tuženika nezakonito.

6. Zaključno ističe, da tuženik nije točno i pravilno utvrdio sve činjenice, a posebno okolnost da je negativno mišljenje HZZ-a nezakonito, što je i bio jedini razlog odbijanja zahtjeva tužitelja.

7. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio, da se poništi osporavano rješenje tuženika od 20. veljače 2026. i te tužitelju izda dozvola za boravak i rad za DČHN, rođenog **.**.1984. u mjestu Ceres/Go, državljanina Brazila, uz nadoknadu troškova upravnog spora.

8. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 13. travnja 2026., odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, pa je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

9. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 7. svibnja 2026. opunomoćenica tužitelja ispričala je izostanaka s niže zakazanog ročišta za raspravu, ustrajući pri navodima iz tužbe i preciziranom tužbenom zahtjevu, dok je tuženik 11. svibnja 2026. dostavio u spis predmeta upravnog spora dokumentaciju (očitovanje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 12. i 17. ožujka 2026.) koju je ranije dostavio i u predmetu poslovnog broja Us I-78/2026 u kojem je donesena presuda 30. travnja 2026.

10. U ovom upravnom sporu 28. svibnja 2026. održano je ročište za raspravu, u odsutnosti uredno pozvane opunomoćenice tužitelja, a prisutnosti službenih osoba tuženika na temelju članka 91. stavka 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 39/26 u nastavku teksta ZUS), čime je strankama, u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a, data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovoga upravnog spora.

11. Na istom ročištu za raspravu, službene osobe tuženika su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

12. Sud nije izveo dokaz saslušanjem zz tužitelja, jer je isti na okolnosti bitne za rješavanje ove upravne stvari bio saslušan u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu koji se je vodio kod ovog Suda pod poslovnim brojem Usi-75/2026, dok je u svim drugim upravnim postupcima koje je tužitelj pred tuženikom pokrenuo, saslušavana opunomoćenica tužitelja koju je tužitelj opunomoćio na takvu radnju.

13. Također, u upravnom sporu nisu sporne činjenice, već se radi o pravnom pitanju, zbog čega niti pribavljanje podataka od Porezne uprave nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora kraj dokumentacije koja je pribavljena (GIF izvještaji i dr.) koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka, budući nije sporno da tužitelj sve poreze i doprinose plaća u Republici Hrvatskoj.

14. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je osporavano rješenje tuženika doneseno na temelju članka 91 . stavka 1. i članka 97. stavka 1. ZS-a, da je ovdje tužitelj, kao poslodavac (D SPED TRANSPORT d.o.o. iz Duga Rese), podnio dana 2. prosinca 2025. godine, zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za DČHN, državljanina Brazila, da je od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dano negativno mišljenje o predmetnom zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad za navedenog stranca, (koje je i sam tužitelj priložio uz tužbu), da je sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj: 47/09 i 110/21), tužitelju i navedenom strancu pružena mogućnost izjašnjavanja o činjenicama i okolnostima važnim za rješavanje upravne stvari, da je 6. veljače 2026. saslušana na zapisnik kod tuženika opunomoćenica tužitelja, koja je navela da nije bila upoznata da su u svim postupcima za izdavanje dozvole za boravak i rad za 13 državljana trećih zemalja, koje su u međuvremenu pokrenuli, zaprimili negativno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, da nije točno da tužitelj ne obavlja aktivnost u gospodarskoj djelatnosti za koju je registriran u [adresa], te da nije točno da nije iscrpljeno hrvatsko tržište rada, istaknuvši da tužitelj obavlja djelatnost prijevoza za koji je registriran, a što je vidljivo iz sudskog registra, te ističe kako razlozi davanja negativnog mišljenja od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nisu osnovani i ne treba iste uzeti u obzir te da se je u više navrata obraćala Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, od kojih da nikada nije dobila odgovor, dok se državljanin treće zemlje nije odazvao pozivu, a nakon čega je doneseno ovdje osporavano rješenje tuženika od 20. veljače 2026., jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 97. stavka 1. ZS-a, u svezi s člankom 99. stavka 1. točke 2. ZS-a, za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina treće zemlje, a koje rješenje je predmetom ocijene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

15. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

16. Odredbom članka 97. stavak 1 ZS-a propisano je, da Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 99. ovoga Zakona, te ako je ispunjen uvjet iz članka 103.f ovoga Zakona, u slučaja kada poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik u osiguravanju smještaja.

17. Stavkom 2. istog članka ZS-a propisano je, da će Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, po službenoj dužnosti od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zatražiti mišljenje iz gore navedenog stavka 1 . ovoga članka.

18. Stavkom 3. istog članka 97. ZS-a propisano je, da se zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad prilaže:

1. ugovor o radu

2. dokaz o ispunjavanju zahtjeva poslodavaca traženih u testu tržišta rada koji se odnose na razinu obrazovanja, obrazovnu kvalifikaciju, radno iskustvo i sve druge uvjete koje zahtijeva poslodavac

3. dokaz o primjerenom smještaju kada poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik o osiguravanju smještaja.

19. Člankom 99. ZS-a propisano je, da će se pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. stavka 1. ovoga Zakona dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako:

1. su ispunjeni uvjeti iz članka 97. stavka 3. točaka 1. i 2. te stavaka 4., 6., 8. i 9. ovoga Zakona,

2. poslodavac obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa]

3. poslodavac ima podmirene obveze po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za financije

4. poslodavac u posljednjih godinu dana ima zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog istog radnika državljanina Republike Hrvatske, odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske

5. poslodavac nije pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja ili opće sigurnosti

6. poslodavcu nije pravomoćno izrečena prekršajno pravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa ili prekršajno pravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu

7. u posljednjih šest mjeseci ima promet:

a) poslodavac — pravna osoba u najmanjem iznosu od 10.000 eura mjesečno b) poslodavac — fizička osoba u najmanjem iznosu od 15.000 eura u promatranom razdoblju

8. poslodavac nije na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se ureduje suzbijanje neprijavljenoga rada.

20. S tim u svezi ukazuje se tužitelju da je Zakonom o strancima i Pravilnikom o evidencijama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje („Narodne novine”, broj: 110/25) propisano, da Hrvatski zavod za zapošljavanje izdaje mišljenje za izdavanje dozvole za boravak i rad državljaninu treće zemlje po službenoj dužnosti na zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova te mišljenje elektroničkim putem dostavlja ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove, u razumnom roku.

21. Obzirom, da je člankom 97. stavkom 1. Zakona o strancima propisano, da Ministarstvo, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, može izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. ovoga Zakona, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 99. ovoga Zakona te ako je ispunjen uvjet iz članka 103.f ovoga Zakona, u slučaja kada poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik u osiguravanju smještaja, pa ukoliko Hrvatski zavod za zapošljavanje dostavi negativno mišljenje nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji, sukladno Zakonu o strancima, nije ispunjen jedan od uvjeta za izdavanje dozvole za boravak i rad.

22. Slijedom navedenog, Zakonom o strancima i pripadajućim podzakonskim aktima utvrđeni su uvjeti koji moraju biti kumulativno ispunjeni kako bi mogla biti izdana dozvola za boravak i rad državljaninu treće zemlje za rad kod poslodavca u Republici Hrvatskoj, a davanje mišljenja, u postupku izdavanja dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, u nadležnosti je Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koji mišljenje donosi temeljem Zakonom o strancima i Pravilnika o evidencijama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje, kao i drugih zakonskih i podzakonskih akata Republike Hrvatske, dok tuženik nema ovlasti preispitivati i ulaziti u način i razloge izdavanja bilo pozitivnog bilo negativnog mišljenja, već je pozitivno mišljenje jedan od uvjeta koji mora biti ispunjen u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj.

23. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 30. siječnja 2026. godine razvidno je, da je Hrvatski zavod za zapošljavanje temeljem zahtjeva poslodavca D SPED TRANSPORT d.o.o., OIB 27352349469, Samovojskina 38, 47250 DUGA RESA, ovdje tužitelja, za izdavanje dozvole za boravak i rad za između ostalih i državljanina Brazila, DČHN, odlučujući o ispunjavanju uvjeta iz članaka 99. i 97. Zakona o strancima, izdao negativno mišljenje, uz obrazloženje da poslodavac ne obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa].

24. Zakonom o strancima (člankom 99. stavak 1. točka 2 ZS-a) definirano je, između ostalog, da pozitivno mišljenje za zahtjev za dozvolu za boravak i rad, Hrvatski zavod za zapošljavanje može dati ukoliko „poslodavac obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa]", a iz čega proizlazi da sama činjenica registracije djelatnosti, nije dovoljna.

25. Intencija navedene odredbe usmjerena je prema tome da procjena potreba za radnom snagom za pojedina radna mjesta bude izvršena isključivo prema potrebama tržišta rada u Republici Hrvatskoj, Dakle, bitno je, da poslodavac obavlja gospodarsku djelatnost u Republici Hrvatskoj, jer upravo po toj osnovi ima potrebu zapošljavanja stranih radnika u Republici Hrvatskoj, a ne izvan Republike Hrvatske. Ovakvo stajalište zauzelo je i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, koje je sunositelj Zakona o strancima.

26. Imajući u vidu da su Zakonom o strancima i pripadajućim podzakonskim propisima utvrđeni uvjeti koji moraju biti kumulativno ispunjeni kako bi mogla biti izdana Potvrda o odobrenju dozvole za boravak i rad temeljem pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje državljaninu treće zemlje za rad kod poslodavca u Republici Hrvatskoj, a da u konkretnom slučaju svi uvjeti nisu kumulativno ispunjeni za izdavanje gore navedene Potvrde o odobrenju dozvole za boravak i rad, jer je izdano negativno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje gore navedenog državljanina Brazila, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, jer je gore citiranom odredbom članka 97. stavak 1. ZS-a propisano izdavanje dozvole za boravak i rad državljaninu treće zemlje između ostalih i na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

27. Naime, intencija zakonodavca je kod uvrštavanja navedene odredbe u Zakonu o strancima bila, da Hrvatski zavod za zapošljavanje s jedne strane provodi provjeru poslodavca, a Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, odnosno nadležne Policijske uprave, odnosno policijske postaje s druge strane provode provjeru državljanina trećih zemlja i takozvani sigurnosni aspekt ulaska i boravka državljanina treće zemlje u Republiku Hrvatsku, jer ulaskom i boravkom u Republiku Hrvatsku državljanin treće zemlje ujedno boravi i na Schengenskom području, kao i području europskog gospodarskog prostora, a time i teritoriju Europske unije, te ukoliko su ispunjeni svi uvjeti kumulativno se može izdati dozvola za boravak i rad za rad državljanina trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, pa iz tog razloga niti tuženik nema osnove ulaziti u dostavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te isto preispitivati, već tužitelj može izjaviti prigovor čelniku tijela HZZ-a, sukladno članku 122. ZUP-a, o kojem je isti dužan odlučiti u roku od 8 dana, a sve imajući u vidu da mišljenje HZZ-a nije upravni akt, ali se isti može osporavati izvanrednim pravnim lijekom prigovorom.

28. U konačnici tuženik je naveo, (a koju činjenicu tužitelj ne spori), kako je sam tužitelj u nekoliko navrata tijekom 2026. dostavio potvrde A1 o zakonodavstvu u socijalnoj sigurnosti koji se primjenjuje na imatelja potvrde izdane od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, a koje su izdane ovdje tužitelju za državljane trećih zemalja kao zaposlenim osobama koje rade u dvije ili više države, budući se potvrda A1 izdaje temeljem Uredbe (EZ) 883/2004 Europskog parlamenta Vijeća od 29. travnja 2004. u koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i Uredbe (EZ)967/2009 Europskog parlamenta Vijeća od 16. rujna 2009. kojim se utvrđuje postupak provedbe Uredbe EZ broj 883/2004 u koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i koje potvrde se izdaju temeljem navedenih Uredbi, a njeno izdavanje je propisano u točno određenim slučajevima, kada osoba obavlja svoju djelatnost u drugim državama članicama izvan nadležne države, a i iz čega proizlazi, da tužitelj ne obavlja svoju poslovnu aktivnost u Republici Hrvatskoj, već istu samo iskorištava za izdavanje dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, a koji onda rade i borave u drugim državama članicama EGP-a.

29. Isto je razvidno i iz financijske dokumentacije analizirane od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanja, Središnjeg ureda od 30. siječnja 2026. upućene tuženiku i dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda od 12. i 17. ožujka 2026. upućenih Sudu, iz kojih proizlazi da je pretežni dio prihoda preko 90% generiran iz međunarodnih relacija, bez značajnog udjela u unutarnjem prometu Republike Hrvatske, a što je razvidno iz strukture prihoda, jer su prema financijskom izvještaju GIF iz 2024. ukupni prihodi iznosili 14.095,425 Eur, od čega prihodi od prodaje u inozemstvu iznosili 13,870,215 Eura ili 98,4% svih prihoda tvrtke, a od prodaje u zemlji 1.155,00 eura, iz čega proizlazi da hrvatski prijevoznik vozi isključivo za naručitelje iz drugih EU država, a prihodi od prodaje se prikazuju u financijskom izvještaju kao ostvareni u inozemstvu (izvan RH).

30. Također, je iz podneska tuženika od 30. travnja 2026. dostavljenog u spis predmeta upravnog spora Usi-75/2026, 76/2026 i 78/2026 nepravomoćno dovršenih presudama objavljenim 30. travnja 2026. proizlazi, da je na dan 19. studenoga 2025. tužitelj imao 176 zaposlenika i na taj dan 160 zaposlenika je imalo aktivnu potvrdu A1 i da su potvrde A1 izdane po članku 13. Uredbe (osobe koje redovno rade u dvije ili više država članica EU). Uz navedeni podnesak tužitelj je dostavio dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 27. ožujka 2026. u kojem se navodi da su potvrde A1 za zaposlenike ovdje tužitelja izdane temeljem članka 13. Uredbe 883/2004., kao i da je na dan 24. ožujka 2026., 196 zaposlenika, stranih državljana imalo aktivnu potvrdu A1, dok državljani trećih zemalja, radnici, stvarno i fizički ne borave i ne rade u Republici Hrvatskoj, a što je upravo razvidno iz navedenih potvrda A1 da državljani trećih zemalja odlaze u rad u druge države EGP-a, a rade u istima temeljem izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, što nije po mišljenju ovoga Suda bila intencija zakonodavca prilikom pisanja Zakona o strancima u kojem su propisani uvjeti kada se podnositelju zahtjeva može izdati dozvola za boravak i rad stranca u Republici Hrvatskoj pa iz toga proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 99. stavka 1. točke 2. ZS-a, jer ne obavlja u Republici Hrvatskoj gospodarsku aktivnost za koju je registriran, a upravo je obavljanje gospodarske aktivnosti u djelatnosti registriranoj u [adresa] jedno od ključnih pravnih uvjeta za zapošljavanje stranaca i izdavanja dozvole za boravak i rad prema Zakonu o strancima.

31. Stoga, tužbeni navodi nisu od utjecaja na drukčije rješenje ovog upravnog spora, iako se u svezi istih tuženik detaljno očitovao u odgovoru na tužbu i u obrazloženju osporavanog rješenja, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja na isto.

32. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci, 1. lipnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- Opunomoćenici tužitelja Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu, Sarajevska 8a/1 (za tužitelju D SPED TRANSPORT d.o.o., Duga Resa, Samovojskina 38)

- Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi karlovačkoj, Službi upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Duga Resa, Jozefinska cesta 30