Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-97/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastav ljenom od sudaca, Gorana Miličević kao predsjednika vijeća, te Klaudije Grubišić i Nikole Bešenski kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ive Draganić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĆĐ, radi kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21. - dalje KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika ĆĐ protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K-768/2023-29. od 17. siječnja 2025., dana 1. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika ĐĐ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom optuženik ĐĐ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Istom presudom izrečena mu je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11 koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a može trajati najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu i optuženiku izrekne uvjetnu osudu, odnosno podredno da presudu u odluci o kazni ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnijet.
4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Žalitelj u žalbi formalno ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka te povredu kaznenog zakona, međutim iz sadržaja žalbe jasno proizlazi da se žalbeni prigovori u biti svode na odluku o kazni i tvrdnju da je prvostupanjski sud trebao optuženiku izreći blažu kaznenopravnu sankciju i to uvjetnu osudu.
7. Žalitelj u žalbi navodi da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim u žalbi ne navodi u čemu se bitna povreda odredaba kaznenog postupka sastoji, zbog čega je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kazneno postupka iz članka 468. stavak 1. točke 1., 5., 6., 9. do 11. ZKP/08. i da rasprava protivno odredbama ZKP/08. nije održana u odsutnosti optuženika i njegovog branitelja, na koje povrede je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.
8. Žalitelj u žalbi navodi da presudu pobija zbog povrede kaznenog zakona koju povredu ne precizira zbog čega je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. te nije utvrdio da bi bile počinjene povrede kaznenog zakona na koje povrede je drugostupanjski sud dužan paziti po služenoj dužnosti.
9. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni neosnovano žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije cijenio okolnosti koje su prethodile događaju. Suprotno tome, iz obrazloženja presude proizlazi da je sud imao u vidu da je do sukoba došlo nakon zajedničkog konzumiranja alkohola od strane optuženika i oštećenika, da je optuženik smatrao kako mu je oštećenik otuđio novac te da je ponašanje oštećenika u određenoj mjeri pridonijelo nastanku konfliktne situacije. Međutim, te okolnosti ne mogu opravdati nasilnu reakciju optuženika, niti umanjiti težinu činjenice da je optuženik oštećenika udarao metalnom šipkom i nanio mu teške tjelesne ozljede.
10. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i nalaz psihijatrijskog vještaka. Bitno smanjena ubrojivost optuženika uzeta je u obzir kao olakotna okolnost, ali ona sama po sebi ne nalaže izricanje uvjetne osude, osobito ne u situaciji kada je utvrđeno da je optuženik osoba s izraženim problemom alkoholne ovisnosti, teškoćama u kontroli impulsa i agresivnosti te kada postoji visoka opasnost od ponavljanja sličnog ili težeg kaznenog djela povezanog s alkoholom.
11. Žalitelj neosnovano ističe da se svrha kažnjavanja može postići uvjetnom osudom. Iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženik već višestruko osuđivan, među ostalim zbog tjelesne ozljede, pokušaja teške tjelesne ozljede, prijetnje, napada na službenu osobu, oštećenja tuđe stvari, te kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. Posebno je značajno to da su optuženiku već ranije izricane uvjetne osude i djelomično uvjetne osude, ali one očito nisu ostvarile svrhu specijalne prevencije, jer je optuženik nastavio činiti kaznena djela.
12. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja ne bi mogla ostvariti uvjetnom osudom. Naprotiv, s obzirom na težinu djela, način počinjenja, uporabu metalne šipke, brojnost i narav ozljeda, raniju osuđivanost optuženika i povezanost njegovog nasilnog ponašanja s alkoholom, izricanje bezuvjetne kazne zatvora bilo je nužno i opravdano.
13. Kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci nije prestroga. Ona je, imajući u vidu zakonski okvir za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11, zapravo odmjerena u donjem dijelu propisane kazne. Prvostupanjski sud pravilno je cijenio priznanje, kajanje, smanjenu ubrojivost i doprinos oštećenika kao olakotne okolnosti, ali im nije mogao dati značenje koje im pridaje žalitelj, jer bi se time zanemarile otegotne okolnosti i ozbiljnost kaznenog djela.
14. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da presuda nema dostatno obrazloženje odluke o kazni. Prvostupanjski sud je jasno naveo koje je okolnosti cijenio olakotnima, koje otegotnima i zbog čega se odlučio za bezuvjetnu kaznu zatvora. Takvo obrazloženje omogućuje ispitivanje pravilnosti i zakonitosti odluke.
15. Slijedom iznijetog, kako žalbeni navodi optuženika nisu doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, to je na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.
Vukovar, 1. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Goran Miličević
