REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: P-949/2025-16.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, [adresa], protiv tužene UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač Gregurić i Hrvoje Mladinić, odvjetnicima iz [adresa], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 21. travnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tužene osobno uz punomoćnika, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), dana 1. lipnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, [adresa], OIB: 84397956623, isplati iznos od 1.866,51 eura, na račun HR121001005 1863000160, Model: HR26, Poziv na broj odobrenja: 5908-78-19- 03474150695, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. studenog 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz čl. 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II

Nalaže se tuženoj UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, [adresa], OIB: 84397956623 nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 60,25€, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate.

U tužbi navodi da je dana 19. rujna 2025. godine tužitelj dobio obavijest o preplati doplatka za djecu UH u iznosu od 1.866,51€, a nastalo uslijed nepripadne isplate doplatka za djecu za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. svibnja 2025. godine. Tužena je u razdoblju od 1. srpnja 2024. do 31. svibnja 2025. godine primila doplatak za djecu u iznosu 231,90 eura mjesečno umjesto 48,56€, odnosno dva mjeseca 231,90€ umjesto 39,73€ te jedan mjesec primila 55,18€ umjesto 39,73€, za djecu CH, OH i MH obzirom da djeca CH i OH od 15. lipnja 2024. godine nisu članovi zajedničkog domaćinstva na temelju pisane izjave UH i GH a na temelju presude Općinskog suda u Bjelovaru P Ob- 300/2024-29. od 28. travnja 2025. godine gdje je navedeno da djeca CH i OH od 15. lipnja 2024. godine žive s ocem CH GH na adresi [adresa]. Isto je utvrđeno i u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti rješenjem HZMO-a, Područni ured Bjelovar broj 114403 od 25. lipnja 2025. godine. Kako je tužena za razdoblje od 1. srpnja 2024. do 31. svibnja 2025. godine primila na ime doplatka za djecu u ukupnom iznosu od 1.866,51 eura, a koji iznos je nepripadno isplaćen te po Zakonu o doplatku za djecu nije imala pravo. Tužitelj je pozivom od 25. rujna 2025. godine koji je zaprimljen 1. listopada 2025. godine te opomenom od 5. studenog 2025. koji je zaprimila 13. svibnja 2025. godine, pozvao tuženu da nepripadno isplaćeni iznos doplatka za djecu vrati mirnim putem što ista nije učinila.

Temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima i Zakona o doplatku za djecu tužena je dužna vratiti tužitelju nepripadni primljeni iznos na ime doplatka za djecu, a kako ista do danas to nije vratila, predlaže da sud temeljem čl. 34. Zakona o doplatku za djecu donese presudu kojom će naložiti tuženoj da mu isplati dugujući iznos, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.

2. Sud je dostavio tužbu tuženoj na davanje pisanog odgovora na tužbu, te se ista očitovala u pismenom podnesku od 20. siječnja 2026. godine u kojem navodi da prije svega podnosi prigovor sudske nenadležnosti, te predlaže da sud tužbu odbaci, budući da se o predmetu spora odlučuje u upravnom postupku, sukladno čl. 34. st. 2. Zakona o dječjem doplatku.

Tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te osporava da je nastala bilo kakva preplata doplatka za djecu, jer je dječji doplatak primila sukladno uvjetima propisanim Zakonom o dječjem doplatku.

Tužena je u navedenom razdoblju na zakonu osnovano primila navedene iznose na ime dječjeg doplatka, sukladno odredbama Zakona o doplatku za djecu. Naime, iako je u vezi djece CH i OH donesena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, broj: P Ob-300/2024-29 od 28.04.2025., ista nije pravomoćna i UH je protiv navedene presude podnijela žalbu o kojoj do danas nije odlučeno.

Nadalje, čl. 3. Zakona o doplatku za djecu propisano je da se roditelji mogu sporazumjeti koji će od njih ostvarivati to pravo, te ako roditelji ne postignu taj sporazum, pravo ostvaruje onaj roditelj kod kojeg dijete ima prijavljeno prebivalište. Djeca CH i OH imaju prijavljeno prebivalište na adresi tužene, tužena također skrbi o djeci i skrbila je i u vrijeme od 01.07.2024. godine do 31.05.2025. godine, a primljeni dječji doplatak je davala djeci i to CH prijenosom na račun u banci, a RH je davala novac na ruke i kupovala njoj potrebne stvari.

Tužena ističe da je u navedenom razdoblju 01.07.2024. godine do 31.05.2025. godine postojao sporazum roditelja da dječji doplatak prima tužena, a kako pored toga djeca imaju prijavljeno prebivalište na adresi tužene, nema osnova za primjenu odredbi o vraćanju nepripadno primljenog iznosa na ime dječjeg doplatka.

Slijedom navedenog, tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Radi razjašnjenja spornih činjenica, sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovoga suda P-949/2025, tj. uvid u specifikaciju obračuna nepripadne isplate doplatka za djecu (list 3-4), u poziv na namirenje duga (list 5), u opomenu pred tužbu (list 6), u knjigovodstvenu karticu (list 8), u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Bjelovar od 25. lipnja 2025. godine (list 10-11), u potvrde o plaćanju (list 19-31), u izjavu tužene od 2. lipnja 2025. godine (list 38, 68), u izjavu GH **.**.2025. (list 39, 69), u rješenje tužitelja od 14. travnja 2025. godine (list 40-41), u rješenje tužitelja od 25. lipnja 2025. godine (list 44-46), u zahtjeve za ostvarivanje prava na doplatak za djecu (list 56-67), u potvrde o plaćanju (list 76). Izveo dokaz saslušanjem stranaka – tužene (list 79-80).

4. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu članka 8. ZPP-a.

5. Tužitelj predlaže da se tuženoj naloži da mu plati iznos od 1.866,51€ sa zakonskom zateznom kamatom od 21. studenog 2025. godine do isplate navodeći da se navedeni iznos odnosi na novčana sredstva koja je tužitelj tuženoj isplatio na ime dječjeg doplatka za vremenski period od 1. srpnja 2024. do 31. svibnja 2025. godine, a da tužena nije imala pravo na isplatu dječjeg doplatka budući da djeca CH i OH nisu živjela u kućanstvu s tuženom u navedenom periodu.

6. Tužena je istakla prigovor sudske nenadležnosti u ovom postupku, tvrdeći da u navedenom predmetu se treba odlučiti u upravnom postupku a ne sudskom postupku sukladno čl. 34. st. 2. Zakona o dječjem doplatku.

Međutim, ovaj sud nalazi da je isti prigovor neosnovan s obzirom da se u konkretnom predmetu odlučuje o isplati nepripadne koristi za koju tužitelj tvrdi da je tužena primila a sve sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima a samo pravo da li određena osoba ima pravo na dječji doplatak se utvrđuje u upravnom postupku.

7. Cijeneći izvedene dokaze, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Bjelovaru, Klasa: UP/I 143-02/25-01/03474150695, Ur.broj: 341-02-05/3-25- 002903 od 14. travnja 2025. godine, utvrđeno je da je istim utvrđeno da korisniku doplatka za djecu UH počevši od 1. ožujka 2025. godine ima pravo na doplatak za djecu u ukupnoj svoti od165,54€ mjesečno i to za CH, OH i MH, te da ukupna svota doplatka se povećava za 66,36€ mjesečno tako da korisniku pripada doplatak u svoti od 231,90€.

9. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Bjelovaru, Klasa: UP/I 143-02/25-01/03474150695, Ur.broj: 341-02-05/3-25- 9229 od 25. lipnja 2025. godine, utvrđuje se da se poništava rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Bjelovaru, Klasa: UP/I 143-02/25- 01/03474150695, Ur.broj: 341-02-05/3-25-002903 od 14. travnja 2025. godine, te se korisniku doplatka UH ne priznaje pravo na doplatak za djecu UH CH i OH koji je podnesen 31. siječnja 2025. godine za 2025. godinu dok se korisniku doplatka UH utvrđuje pravo na doplatak za djecu počevši od 1. ožujka 2025. godine 39,73€ mjesečno i to za dijete MH.

Iz obrazloženja istog rješenja proizlazi da je utvrđeno temeljem dostavljenih pisanih izjava od UH i GH da djeca CH i OH nisu više članovi domaćinstva UH i da djeca žive u zajedničkom domaćinstvu sa GH na adresi [adresa], i da je u dostavljenoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru P Ob-300/2024-29. od 28. travnja 2025. godine navedeno da djeca CH i OH od 15. lipnja 2024. godine žive s ocem CH GH u kućanstvu na adresi [adresa] da prema čl. 16. st. 2. Zakona o doplatku za djecu pravo na doplatak za djecu stječe korisnik pod uvjetom da živi u kućanstvu s djetetom.

10. Iz specifikacije obračuna nepripadne isplate doplatka za djecu proizlazi da je tuženoj isplaćeno na ime doplatka za djecu u razdoblju od srpnja 2024. do svibnja 2025. godine iznos od 2.374,18€, da je trebala primiti 507,67€, i da je utvrđena razlika u iznosu od 1.866,51€, odnosno primila je deset mjeseci po 231,90€ te jedan mjesec 55,18€ a trebala je primiti osam mjeseci po 48,56€ te tri mjeseca po 39,73€.

11. Iz zahtjeva na povrat duga od tužitelja upućen tuženoj 25. rujna 2025. i opomene od 5. studenog 2025. godine proizlazi da je tužitelj pozivao tuženu da vrati nepripadno isplaćen doplatak za djecu u navedenom iznosu s obzirom da tužena nema pravo na navedenu isplatu.

12. Iz knjigovodstvene kartice utvrđuje se da je u kartici zaduženje duga tužene UH u iznosu od 1.866,51€.

13. Tužena je dostavila potvrde o plaćanju svome sinu, CH, za razdoblje od svibnja 2024. godine do 23. svibnja 2025. godine u iznosu od 70,00€ mjesečno iz kojih potvrda proizlazi da je tužena vršila plaćanje navedenih iznosa u navedenom razdoblju AH na ime džeparca.

14. Uvidom u izjavu od 2. lipnja 2025. godine koju je dala tužena i koju je dostavila tužitelju, proizlazi da ista u navedenoj izjavi navodi da u postupku ostvarivanja prava na dječji doplatak za djecu CH i OH da djeca ne stanuju s njom od 15. lipnja 2024. godine u istom kućanstvu te da je na temelju sporazuma s ocem djece, BH, nastavila primati dječji doplatak za djecu te da je isti trošila isključivo za dječje potrebe. S obzirom da je u istom dijelu postojao sporazum nastavila je primati dječji doplatak sukladno čl. 3. st. 4. Zakona o dječjem doplatku. Napominje da je u postupku radi razvoda braka kod Općinskog suda u Bjelovaru donesena nepravomoćna presuda P Ob-300/2024-29. od 28. travnja 2025. godine i da djeca CH i OH stanuju s ocem a koja još ne proizvodi pravne učinke jer su se obje stranke žalile na presudu. Ističe da je i 2025. godine ponovo podnijela zahtjev za dječji doplatak za CH i OH jer nije znala hoće li ga podnijeti otac, a kako je sada obavještena da je otac podnio zahtjev za dječji doplatak izjavljuje da odustaje od zahtjeva za dječji doplatak za CH i OH i suglasna je da dječji doplatak za njih nadalje prima njihov otac, BH.

15. Iz izjave BH od 3. lipnja 2025. godine proizlazi da isti izjavljuje pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da sa suprugom UH ne živi na istoj adresi od 14. svibnja 2024. godine i da živi na adresi U [adresa] i s njim žive djeca OH i CH od 15. lipnja 2024. godine na adresi [adresa].

16. Uvidom u zahtjev za doplatak za djecu od 24. siječnja 2024. godine utvrđuje se da je tužena podnijela zahtjev za doplatak za djecu CH, OH i MH i da je kao člana obitelji navela supruga GH.

Uvidom u zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 31. siječnja 2025. godine utvrđuje se da je zahtjev podnijela tužena, da je kao članove domaćinstva navela BH i djecu CH, OH i MH.

Isto tako, iz zahtjeva za ostvarivanje prava na doplatak za djecu od 5. veljače 2025. godine, koji je podnijela tužena u kojem je kao člana domaćinstva navela BH, za djecu CH, OH i MH.

17. Tužena je dostavila i potvrde o plaćanju od 16. kolovoza 2024. godine i 16. rujna 2024. godine, uplata je vršena Hrvatskom Telekomu d.d., u iznosu od 172,18€ u kolovozu 2024. godine te 170,40€ u rujnu 2024. godine.

18. Izveden je dokaz saslušanjem tužene iz čijeg iskaza proizlazi da sa bivšim suprugom ima troje maloljetne djece sina CH, kćerku OH i kćerku MH. Zajedno su živjeli za vrijeme trajanja bračne zajednice na adresi [adresa]. Došlo je do poremećaja odnosa i razvoda braka s tim da su djeca OH i CH otišli živjeti kod oca na adresi [adresa], a otišli su 15. lipnja 2024. godine i danas žive tamo sa ocem. Najmlađa kćerka MH je ostala živjeti s njom i danas tako živi. Svi su imali prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa] i danas je tako i za djecu. Dok su živjeli u zajedničkom domaćinstvu primali su dječji doplatak i ona je bila korisnik dječjeg doplatka i ona je redovno podnosila zahtjev HZMO-u radi isplate dječjeg doplatka. Podnijela je zahtjev za dječji doplatak 2024. godine koji se podnosi do 15. veljače tekuće godine i te godine joj je isplaćivan dječji doplatak na njezin tekući račun. Podnijela je zahtjev i za 2025. godinu za dječji doplatak za sve troje djece. Za 2024. godinu je išla isplata na njezin račun kao i za 2025. godinu. Za dvoje djece koji su otišli 15. lipnja 2024. godine živjeti sa ocem na adresu u [adresa], novac je primala na ime dječjeg doplatka za njih dvoje i novac je koristila za njihove potrebe na način da je kupovala sportsku opremu, odjeću, Iphone 14 koji je otplaćivala 11 mjeseci. Sama je odlučila u koje svrhe će koristiti taj dječji doplatak. Davala je i djeci kada su išli na more sa bakom i djedom 50,00€, kupovala je tenisice 120,00€. Razgovarala je s djecom i pitala da li im što takvo treba i tako je kupovala i ljetnu odjeću a drugi novac nije davala za uzdržavanje jer to nije još odlučeno. Sinu je dvije godine plaćala džeparac na njegov račun jer se školovao u Osijeku po 70,00€ a to je sve bilo od dječjeg doplatka. Kupila je CH i knjige za školsku godinu 2024/2025. i sve se to dogovarala sa djecom. Sa ocem djece nije komunicirala jer je imao zabranu prilaska. U 2025. godini otac je otišao u mirovinsko i prijavio da ona prima dječji doplatak a da djeca žive s njim i tako je onda krenuo ovaj postupak. Nakon toga je nazvala službenica iz HZMO-a i pitala gdje djeca stanuju na kojoj adresi, i ona je rekla da su se razveli ali djeca imaju prijavljeno prebivalište na dosadašnjoj adresi ali da su privremeno kod oca i zato je ona prijavila dječji doplatak kod sebe zato što su djeca bila prijavljena na adresi na kojoj je živjela i taj dječji doplatak im je davala. Otac je podnio zahtjev za dječji doplatak za dvoje djece koji žive kod njega i ostvaruje to pravo. Nakon što joj se predočava izjava koja prileži spisu na listu 68 iskazuje da u mirovinskom nije ništa potpisivala, već jedino kod odvjetnice, ali ne sjeća se izjave. Između nje i bivšeg supruga nije bilo nikakvog sporazuma o korištenju dječjeg doplatka. Ne osporava da je primila novac za koji ju se tereti u ovom postupka na ime dječjeg doplatka za dvoje djece, međutim, isti je koristila za potrebe djece. Svako rješenje koje dobije pročita. U vrijeme kada je podnosila zahtjev za 2024. godinu, stanovala je s ocem djece i on je znao da podnosi zahtjev. Sin CH bio je na školovanju u Osijeku i bio je smješten u učeničkom domu, a uplate od 70,00€ su uplaćivane na račun sina CH a dječji doplatak je tada iznosio 63,00€ a za kćerku je dječji doplatak bio 60,00€. Ima neke račune ali nema sve koliko je trošeno na kćerku ali bilo je oko 70,00-120,00€ mjesečno, toliko je trošila za svako dijete. Možda sinu CH nije svaki mjesec davala ali mu je kupovala odjeću svaku zimu ili jesen, prema sezoni. Otac djece joj ništa nije refundirao od tih novaca koje je ona poslala djeci a saznao je da je ona uplatila taj novac ili kupila stvar djetetu jedino ako je dijete reklo ali ona nije rekla, ali je mogao vidjeti stvar koja je kupljena. U to vrijeme bila je mjera nadzora izrečena od Zavoda za socijalni rad, voditelj je bila FH što je navela ista u svom zapisniku o nadzoru.

19. Cijeneći izvedene dokaze, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan.

20. Naime, tužena niti ne spori da je primila novac za koji ju se tereti u ovom postupku na ime dječjeg doplatka za dvoje djece CH i OH ali ističe da je navedeni novac koristila za potrebe djece.

21. Međutim, sud smatra da te okolnosti nisu niti odlučne za ishod ovog postupka s obzirom da u smislu odredbi Zakona o doplatku za djecu i to čl. 6. i 16. je propisano tko ima pravo na doplatak za djecu.

Naime, čl. 6. st. 1. Zakona o doplatku za djecu propisano je da pravo na doplatak za djecu može ostvariti roditelj, posvojitelj, skrbnik, očuh, maćeha, baka, djed i osoba kojoj je na temelju rješenja nadležnog tijela za poslove socijalne skrbi dijete povjereno na čuvanje i odgoj (korisnik) za svu djecu koju uzdržava pod uvjetom utvrđenim ovim Zakonom, a čl. 16. istoga zakona propisano je da pravo na doplatak za djecu stječe korisnik pod uvjetom da mu ukupni dohodak ostvaren u prethodnoj kalendarskoj godini po članu kućanstva mjesečno ne prelazi 40% proračunske osnovice (dohodovni cenzus) i da živi u kućanstvu s djetetom.

Dakle, u smislu citiranih odredbi čl. 16. Zakona o doplatku za djecu nužno je da korisnik živi u kućanstvu s djetetom.

Iz iskaza tužene danog na ročištu 21. travnja 2026. godine kao i iz izjava koju su dali tužena i BH, proizlazi da u utuženom razdoblju djeca CH i OH nisu živjeli sa tuženom u zajedničkom kućanstvu na adresi [adresa], već na adresi oca, GH, u [adresa], U [adresa]. Dakle, kako tužena više nije živjela sa djecom, onda u smislu citiranih odredbi Zakona o doplatku za djecu niti nema pravo na isplatu dječjeg doplatka, a unatoč tome tužena je podnosila zahtjeve za ostvarivanje prava na doplatak za djecu.

22. Osim toga, tužena je u smislu čl. 28. Zakona o doplatku za djecu bila dužna kao korisnik doplatka prijaviti svaku promjenu tužitelju do koje je došlo u ispunjavanju uvjeta za ostvarivanje prava na doplatak za djecu, međutim, tužena unatoč tome i iako je došlo do promjene, nije istu prijavila već je, štoviše, podnosila zahtjeve za ostvarivanje prava na doplatak za djecu iako nije živjela u zajedničkom domaćinstvu s djecom.

23. Dakle, po mišljenju ovoga suda, za ishod ovog postupka odlučno je da tužena u navedenom razdoblju za koju ju tereti tužitelj nije živjela u zajedničkom domaćinstvu s djecom a podnosila je zahtjev za ostvarivanje prava na doplatak za djecu, koji je ostvarila i koji joj je isplaćivan i koji novac je podizala i trošila iako nije imala pravo, pa je onda ostvarila nepripadnu korist koju je dužna vratiti u smislu čl.- 34. st. 1. toč. 3. Zakona o doplatku za djecu kojim odredbama je propisano da korisnik doplatka za djecu je dužan Zavodu nadoknaditi štetu koja nastane zbog nepripadne i nepravilne isplate doplatka za djecu ako mu je isplaćen doplatak na koji nije imao pravo prema rješenju ili je doplatak isplaćen u većoj svodi od svote određene u rješenju kojim je utvrđeno pravo iz svote doplatka

24. Tužena je tijekom postupka dostavila potvrde o plaćanju za koje tvrdi da je novac koji je primila na ime dječjeg doplatka za djecu OH i CH i uplaćivala na račun djece i to na račun CH mjesečni iznos 70,00€ za koji je navedeno da se plaća na ime džeparca te uplate u kolovozu 2024. 172,17€ i rujnu 2024. godine u iznosu od 170,40€ gdje je uplaćeno primatelju Hrvatskom Telekomu d.d., međutim, sud nalazi da te okolnosti nisu odlučna za ishod ovog postupka iz naprijed navedenih razloga.

Osim toga, ako je tužena vršila uplate sinu CH za koje je navela da je to džeparac, onda je uplata trebala ići iz njezinih novčanih sredstava a ne iz dječjeg doplatka, a koji dječji doplatak prima osoba s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, odnosno u konkretnom slučaju otac.

Isto tako se odnosi i na potvrde o uplati koje je tužena dostavila da je vršila Hrvatskom Telekomu d.d. a iz istih uplata nije moguće utvrditi da se odnose na troškove djece.

Tužena je iskazivala u svom iskazu kada je saslušavana kao stranka da je u utuženom razdoblju podmirivala i druge potrebe djece na način da im je kupovala ljetnu odjeću, davala novac za odlazak na more, kupovala tenisice, školske knjige i da je sve to dogovarala sa djecom. Međutim, sud nalazi da je tužena, ako je i činila takva davanja, ista morala dogovarati sa ocem djece kod kojega su djeca živjela, s obzirom da ista, kao što sama iskazuje, nije doprinosila nikakav novčani iznos za uzdržavanje a djeca su u utuženom razdoblju živjela kod oca.

25. Stoga je sud prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao u izreci.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a, a s obzirom da je tužena u cijelosti izgubila u parnici, dužna je tužitelju nadoknaditi troškove postupka koje sud smatra opravdanim i potrebnim u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak u iznosu od 60,25€ a što se odnosi na putni trošak punomoćnika tužitelja za dolazak na ročište Bjelovar-Grubišno Polje i obratno i to za dva ročišta s obzirom da tužitelja zastupa punomoćnik koji je zaposlenik tužitelja a imajući u vidu udaljenost Bjelovar-Grubišno Polje 150,62km x 0,40€/km za oba ročišta, pa je naložio tuženoj da navedeni iznos u roku od 15 dana plati tužitelju.

U Grubišnom Polju, 1. lipnja 2026. godine

S u d a c :

Milka Katić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku do 15 dana računajući od dana ročišta za donošenje, objavu i uručenje presude tj. od 1. lipnja 2026. godine. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni sud drugog stupnja.