REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Ured predsjednice

Z A G R E B

Poslovni broj: Su - Uzp-15/2026-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Predsjednica Visokog upravnog suda Republike Hrvatske mr.sc. Inga Vezmar Barlek, u pravnoj stvari podnositelja zahtjeva Amagi - udruge za promicanje slobodnog društva, Sesvete, Mostarska ulica 44, protiv protustranke Republike Hrvatske koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu podnositelja, 1. lipnja 2026.

r i j e š i l a  j e

Odbija se zahtjev za suđenje u razumnom roku u predmetu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us II-216/2025.

Obrazloženje

1. Podnositelj zahtjeva je podneskom od 30. travnja 2026. zatražio zaštitu prava na suđenje u razumnom roku na temelju članka 63. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24. i 136/25.). U podnesku navodi da se upravni spor vodi zbog propuštanja Povjerenika za informiranje da u zakonskom roku odluči o žalbi podnositelja u predmetu prava na pristup informacijama. Visoki upravni sud Republike Hrvatske je 17. listopada 2025. donio rješenje kojim je tužbu dostavio tuženiku na odgovor i pozvao tuženika da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu sa svim spisima predmeta. Tuženikov odgovor na tužbu dostavljen je Sudu, a podnositelju je proslijeđen dopisom od 31. listopada 2025. Sukladno članku 26. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, protiv rješenja Povjerenika za informiranje žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, pri čemu Visoki upravni sud Republike Hrvatske mora donijeti odluku o tužbi u roku od 90 dana. Od pokretanja predmeta pred Visokim upravnim sudom proteklo je više od šest mjeseci, odnosno znatno više od zakonom propisanog roka od 90 dana. Predmet je po naravi hitan jer se odnosi na pravo na pristup informacijama. Smatra da je zakonodavac upravo zbog naravi tog prava propisao poseban rok od 90 dana za odlučivanje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Kršenje zakonskog roka nije razumno postupanje, nego povreda zakona. Ističe da se ne radi o složenom višegodišnjem parničnom ili dokazno zahtjevnom predmetu, nego o upravnom sporu iz područja prava na pristup informacijama, u kojem su odlučne činjenice primarno procesne naravi: datum podnošenja tužbe, datum dostave tužbe na odgovor, datum dostave odgovora na tužbu i protek zakonskog roka. Pri ocjeni osnovanosti ovog zahtjeva ne može biti odlučno opće pozivanje na “razumni rok” ako je posebnim zakonom već propisan konkretan rok u kojem sud mora odlučiti. Dodaje da zakonski rok od 90 dana u predmetima prava na pristup informacijama nije dekorativna norma ni preporuka i nije rok koji Sud može ignorirati bez pravnih posljedica. On predstavlja zakonodavnu procjenu hitnosti i važnosti ove vrste predmeta. Ako bi se prihvatilo da i višemjesečno prekoračenje izričitog zakonskog roka i dalje predstavlja postupanje u razumnom roku, tada bi zakonski rok bio lišen svakog sadržaja, a pravo na pristup informacijama i pravo na učinkovitu sudsku zaštitu postali bi prividna prava. Država ne može od građana zahtijevati poštovanje rokova, a istodobno vlastito nepoštovanje jasnih zakonskih rokova proglašavati razumnim. Zakonski rok od 90 dana propisan Zakonom o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ 25/13., 85/15. i 69/22.) predstavlja obvezujuću zakonsku mjeru razumnosti za ovu vrstu predmeta. Ako sud može prekoračiti taj rok za više mjeseci, a da se to i dalje smatra razumnim, tada zakonski rok gubi pravni smisao. Takvo tumačenje bilo bi protivno načelu zakonitosti, pravne sigurnosti i jednakosti pred zakonom jer bi od građana i pravnih osoba zahtijevalo strogo pošt ivanje rokova, dok bi se istodobno državno tijelo oslobodilo posljedica vlastitog nepoštovanja zakona. Dodaje i da nije pasivno čekao postupanje Suda već je u samoj tužbi od 17. listopada 2025. predložio odlučivanje bez održavanja usmene rasprave i donošenja rješenja u kratkom roku, a u tužbenom zahtjevu predložio je da Sud naloži tuženiku donošenje rješenja u roku od 8 dana. Time je od početka postupka jasno ukazao na hitnost predmeta, jednostavnost odlučnih činjenica i potrebu žurnog sudskog postupanja. Čak i ako je tuženik u međuvremenu donio rješenje u upravnom postupku, to ne otklanja obvezu suda da u predmetu poslovni broj: Us II-216/2025 donese odgovarajuću sudsku odluku. Sud treba odlučiti o procesnim posljedicama naknadnog donošenja rješenja, o eventualnom prestanku potrebe za meritornim odlučivanjem, o troškovima i o drugim pitanjima koja proizlaze iz pokrenutog upravnog spora. Predmet ne može ostati neriješen samo zato što je tuženik nakon podnošenja tužbe naknadno postupio.

Predlaže da predsjednica Visokog upravnog suda Republike Hrvatske utvrdi da je zahtjev osnovan, da je podnositelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, odredi rok od 15 dana u kojem se predmet poslovni broj: Us II-216/2025 mora riješiti te podnositelju dosudi primjerenu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 1.000,00 EUR.

2. Iz izvješća sutkinje zadužene za predmet Visokog upravnog suda Republike

Hrvatske poslovni broj: Us II-216/2025 proizlazi:

- da je rješenjem Hrvatskog sabora od 10. srpnja 2025. odbijen zahtjev podnositelja za dopunu informacija (dopunu odgovora i dostavu svih adresa, službenih i privatnih, koje se koriste za službenu korespondenciju svih zastupnika, dostavu službenih brojeva mobitela i telefona);

- da je žalba podnesena 31. srpnja 2025. Povjereniku za informiranje Republike Hrvatske;

- da je tužba zbog propuštanja donošenja odluke o žalbi izjavljenoj protiv rješenja Hrvatskog sabora od 10. srpnja 2025. podnesena 17. listopada 2025.;

- da je tužba dostavljena na odgovor 17. listopada 2025.;

- da je odgovor na tužbu dostavljen 31. listopada 2025.;

- da je odgovor tuženika na tužbu dostavljen na očitovanje tužitelju 31. listopada 2025. ;

- da je tužitelj 5. studenoga 2025. dostavio očitovanje na odgovor tuženika, navodeći da ostaje kod tužbenog zahtjeva;

- da je 10. prosinca 2025. tužitelj dostavio dopunu tužbe u kojoj je obavijestio Sud da je tuženik 21. studenoga 2025. donio rješenje o njegovoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 10. srpnja 2025. te u dopuni tužbe proširio tužbeni zahtjev na novodoneseno rješenje u tijeku upravnog spora;

- da je rješenjem tuženika od 21. studenoga 2025. poništeno naprijed navedeno rješenje Hrvatskog sabora od 10. srpnja 2025. u dijelu točke 3. zahtjeva za dopunu informacije Udruge Amagi od 3. srpnja 2025. te predmet vraćen Hrvatskom saboru na ponovni postupak u tom dijelu zahtjeva, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana;

- da je 11. prosinca 2025. tužitelj dostavio podnesak u kojem se dodatno očituje na navode tuženika iznesene u obrazloženju osporavanog rješenja;

- da je dopuna tužbe dostavljena tuženiku na očitovanje 6. svibnja 2025. rješenjem od 6. svibnja 2025. u roku od 30 dana, radi nastavka postupanja sukladno članku 100. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26.);

- da očitovanje tuženika, odnosno odgovor na prošireni tužbeni zahtjev do dana podnošenja ovog izvješća nije dostavljen.

3. Zahtjev nije osnovan.

4. Mjerodavno pravo za odlučivanje o zahtjevu predlagatelja sadržano je u odredbi članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.; dalje: Ustav) i odredbama članaka 63. do 70. Zakona o sudovima.

5. Prema odredbi članka 29. stavka 1. Ustava svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

6. Prema odredbi članka 63. Zakona o sudovima stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo ima pravo na sudsku zaštitu sukladno odredbama toga Zakona, a prema odredbi članka 65. stavka 1. Zakona o sudovima zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku podnosi se predsjedniku tog suda.

7. Prema odredbi članka 65. stavka 5. Zakona o sudovima pri odlučivanju o podnesenom zahtjevu osobito će se voditi računa o vrsti predmeta, činjeničnoj i pravnoj složenosti predmeta, ponašanju stranaka te postupanju suda.

8. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, „spor“ u upravnom postupku u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) nastaje na dan kada je stranka po prvi put izjavila redoviti pravni lijek u upravnom postupku. Taj Sud je kroz svoju praksu odredio okvirne granice sudovanja u razumnom roku te je kao pravilo granicu razumnog trajanja spora postavio unutar tri godine računajući od nastanka „spora“ do pravomoćnosti odluke.

9. Iz priloženog izvješća proizlazi da se upravni spor pred ovim sudom u predmetu poslovni broj: Us II-216/2025 vodi povodom tužbe podnositelja zbog propuštanja tuženika da odluči o žalbi podnesenoj protiv rješenja Hrvatskog Sabora od 10. srpnja 2025. Rješenjem od 21. studenoga 2025. tuženik je odlučio o navedenoj žalbi , a podneskom od 10. prosinca 2025. podnositelj je proširio tužbeni zahtjev tako da traži poništavanje rješenja od 5. studenoga 2025. Iz izvješća proizlazi da je podnositelj po prvi put izjavio redoviti pravni lijek 31. srpnja 2025., dakle od tada do dana odlučivanja o zahtjevu za suđenje o razumnom roku prošlo je manje od tri godine.

10. Instruktivni rok od 90 dana za donošenje odluke o tužbi propisan člankom 26. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama nema značenje roka za ocjenu povrede prava na suđenje u razumnom roku. Naime, u odnosu na razumnost roka za ostvarenje sudske zaštite primjenjuju se standardi koje je kroz svoju praksu odredio Europski sud za ljudska prava u tumačenju prava na pošteno suđenje zajamčenog Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Taj Sud je odredio okvirne granice odlučivanja u razumnom roku te je kao pravilo u upravnom sudovanju razumno trajanje spora odredio unutar tri godine računajući od nastanka „spora“ (žalbe podnesene u upravnom postupku odnosno u slučaju nedopuštenosti takve žalbe od podnošenja tužbe upravnom sudu) do pravomoćnosti odluke. Razlika u naravi roka od 90 dana za donošenje odluke o tužbi propisanog člankom 26. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama i roka za ocjenu povrede prava na suđenje u razumnom roku ogleda se i u početku tijeka tog roka. Naime, rok sukladno članku 26. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama počinje teći pokretanjem upravnog spora, dakle danom podnošenja tužbe dok rok za ocjenu povrede prava na suđenje u razumnom roku prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, počinje teći danom kada je po prvi put izjavljen redoviti pravni lijek u upravnom postupku.

11. Slijedom navedenog, s obzirom da je do dana odlučivanja o zahtjevu za suđenje o razumnom roku prošlo manje od tri godine, ocjenjuje se da trajanje „spora“ u konkretnom slučaju nije prekomjerno te nije došlo do povrede prava podnositelja zahtjeva na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske te je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 1. lipnja 2026.

Predsjednica suda

mr.sc. Inga Vezmar Barlek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatsku u roku od osam dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi u tri primjerka putem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

DNA:

1. podnositelj zahtjeva

2. Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel

3. na poslovni broj: Us II-216/2025