Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

21000 Split

Poslovni broj: P-3940/20-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Juričko & partneri u Splitu, protiv tuženika UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ivani Lukšić Šimić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju i zasnivanju služnosti plodouživanja nekretnine zaključen između pok. ČH kao darovatelja-primatelja prava i tuženika kao obdarenika- davatelja prava ovjeren u potpisu od strane javnog bilježnika Ante Zlokića pod br. OV- 7887/2018.

II. Nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na 12. suvlasničkom dijelu s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-12), 1. stan na III katu, oznake S3-A, površine 26,33 m2, koji se sastoji od dnevnog boravka i blagovaonice, koji su položeni na čest. zgr. [katastarska čestica], te kuhinje i WC-a koji su položeni na čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisano na zgrada bez zemljišta sagrađena na č. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], brisanjem zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom Ugovora o darovanju i zasnivanju služnosti plodouživanja nekretnine zaključenog između pok. ČH kao darovatelja- primatelja prava i tuženika kao obdarenika- davatelja prava ovjerenog od strane javnog bilježnika Ante Zlokića pod br. OV- 7887/2018, a koji je Ugovor proveden u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu pod br. Z-32988/2018.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak 6.715,25 EUR-a sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužbom od 9. studenoga 2020. tužiteljica LH navodi da je **.**.2018. FH, njezin sin kao darovatelj s tuženikom kao obdarenikom zaključio Ugovor o darovanju (dalje Ugovor) i zasnivanju služnosti plodouživanja nekretnine ovjeren kod javnog bilježnika Ante Zlokića pod brojem OV-7887/2018. Navedenim Ugovorom FH darovao je tuženiku posebni dio nekretnine i to 12. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-12), 1. stan na III. katu, oznake S3-A, površine 26,33 m2 koji se sastoji od dnevnog boravka i blagavaonice koji su položeni na čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa]. Darovatelj, ujedno i sin tužiteljice je preminuo **.**.2018. Tužiteljica navodi da tuženik kao obdarenik nije stupio u posjed darovanog stana dok Ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta. Stoga traži od suda da utvrdi da je takav Ugovor ništetan te da naloži uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik UH ne osporava aktivnu legitimaciju tužiteljici, kao i navode da je sklopljen Ugovor 7. lipnja 2018. ovjeren istog dana i da je predmet Ugovora tužbom navedeni stan koji se nalazi na adresi [adresa]. Osporava navode iz tužbe da Ugovor nije sklopljen u propisanoj formi jer da tuženik nije ušao u posjed stana. Citira odredbu članka 7 Ugovora u kojoj stoji da su ugovorne strane sporazumno utvrdile da je obdarenik (tuženik) prilikom sklapanja Ugovora ušao u posjed darovane mu nekretnine. Prije sklapanja Ugovora da se nalazio u posjedu stana u kojem je živio sa darovateljem FH. Stoga je došlo do pretvaranja tuženikovog nesamostalnog posjeda u samostalni. Predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u provedenom postupku pročitao: Rješenje o nasljeđivanju (str. 5.- 6. spisa), izvadak iz zemljišne knjige (str. 7. – 8- spisa), Ugovor o darovanju (str. 9. - 12. spisa), JRO MUP-a za tuženika (str. 17. spisa), Djelomični izvod otvorenih stavaka i Uplatnica u kopiji od 4.11.2019. ( str. 54 ), Potvrda o uplati HEP Elektra d.o.o. (str. 55. ), Kopija uplatnice (str. 56.), Potvrda o pretraživanju popisu nekretnina (str. 57. spisa), saslušane su parnične stranke (str. 61-68. spisa), saslušani su svjedoci ŽH (str. 71. – 73. spisa), VH (str. 73.-77. spisa), GH (str. 78.- 82. spisa), JH (str. 90.-91. spisa), ĐH ( str. 91.- 92. spisa), RH (str. 92.-95. spisa), CH (str. 143.-144. spisa) i HH (str. 165-166. spisa).

3.1. Druge dokaze sud nije izvodio jer su stranke bile prekludirane, a nije bilo potrebe za izvođenjem daljnjih dokaza jer je predmet spora bio dovoljno raspravljen.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Predmet ovog parničnog postupka je da je bez pravnog učinka Ugovor o darovanju od 8. lipnja 2018. sklopljenog između FH kao darovatelja i UH kao obdarenika, ovjerenog od strane javnog bilježnika Ante Zlokića, broj ovjere: OV-7887/2018. Tužiteljica kao razlog ništenosti ističe nedostatak forme ugovora.

6. Nije sporno u ovom parničnom postupku da su pok. FH kao darovatelj i UH kao obdarenik sklopili Ugovor o darovanju. Nije sporno da je predmet Ugovora stan u [adresa] na kojem je navedenim Ugovorom zasnovano pravo plodouživanja u korist darovatelja FH.

6.1. Sporno je je li po sklapanju Ugovora o darovanju bila izvršena predaja u posjed stana, a zbog nedostatka forme (ovjeren potpis darovatelja) postavlja se pitanje je li takav ugovor ništetan.

7. Tuženik je osporavao navode iz tužbe da Ugovor nije sklopljen u propisanoj formi jer da tuženik nije ušao u posjed stana tvrdeći da su ugovorne strane sporazumno utvrdile da je obdarenik (tuženik) prilikom sklapanja Ugovora ušao u posjed darovane mu nekretnine. Prije sklapanja Ugovora da se nalazio u posjedu stana u kojem je živio sa darovateljem FH. Stoga je došlo do pretvaranja tuženikovog nesamostalnog posjeda u samostalni. Sud je na te okolnosti izvodio dokaze saslušanjem stranaka i svjedoka.

8. Tužiteljica je saslušana na ročištu 1. travnja 2025. i u bitnom navela da je pok. darovatelj FH živio sam u predmetnom stanu. Drogirao se, uzimao opijate i alkohol. Zbog posljedičnog ponašanja od tableta i alkohola se je ljutila na njega pa ju je izbjegavao. Sa tuženikom je odrastao jer su živjeli u susjedstvu na Splitu 3. Tuženik joj je prvi susjed, a živio je sa suprugom i kćeri. U blizini njezinog stana je bio kafić u kojem su se družili, a zadnja dva mjeseca su se družili i u predmetnom stanu. FH je planirao stan turistički iznajmljivat sa tuženikom pa je iznajmio stan u [adresa]. Dva dana nakon Jerine smrti tuženik je došao kod nje i rekao joj da mu je FH ostavio predmetni stan. Ključ od stana je dala tuženiku. Njene kćeri su u kafiću u gradu gdje je radio FH uzele ključ koji je bio jedini. Ušle su u predmetni stan pomoću tog ključa da bi uzele Jerinu robu. FH je pronađen mrtav na ulici – [adresa] u [adresa]. Režijske troškove za stan je plaćao FH. Nakon smrti je bilo dugova upisanih na stan a podmirio ih je UH. Došli su joj dugovi za struju i vodu nakon Jerine smrti.

8.1. Saslušan je tuženik na istom ročištu koji je u bitnom iskazivao da su on i FH od malena prijatelji. Nakon što se oženio nije ga bilo ali uvijek je dolazio majci- ovotužiteljici na Split 3. Zadnja dva ljeta počeo je iznajmljivati stan sa svojim prijateljima koje tuženik nije znao. Dva do tri mjeseca prije smrti da je živio kod majke. U odnosu na konzumaciju droga da su pušili marihuanu i navečer bi popili par piva. Stalno je bolovao, imao bi povišenu tjelesnu temperaturu. U travnju ili svibnju 2018. je došao kod njega na Hvar pomoći bojati bazen pa vidio da ide iznajmljivanje na Hvaru. Pitao ga je da srede predmetni stan pa da ga iznajmljuje. Obitelj da ga je nagovarala da proda predmetni stan, posvađao se s njima. Pitao ga je da živi kod njega. U njegovom stanu da je živio netko s malim djetetom pa da ga je bilo potrebno izbaciti. Tuženik se predstavio tom podstanaru tražeći ga da izađe. Dalje da su spavali u tom stanu zajedno sa podstanarom koji je spavao na katu, a oni dolje. FH je donio cilindar pa da mu tuženik promijeni bravu. Nakon što je promijenio bravu navodi da je uzeo jedan ključ. Obavijestio je Jerine prijatelje (za koje nije znao tko su, naime saznao je sada tko su) da je on sada u stanu jer se tako dogovorio s FH. Spavali su u tom stanu (FH – darovatelj i tuženik). Sve je u stanu promijenio, obojao stan. Cijelo vrijeme je bio u stanu i spavao. Dalje kazuje da bi po dva dana spavao dolje. Kada bi ga supruga pitala gdje je objasnio bi joj da uređuje stan. To da je bilo nakon sklapanja Ugovora. Darovatelj mu je htio darovati stan jer mu je bilo teško jer su ga izbacili. Tuženik pristaje pod uvjetom da se stavi plodouživanje jer da darovatelj ne može biti zakinut ni u čemu dok je živ. Nakon što je sredio stan, objavio i kupio posteljinu čekali su kategorizaciju. Morao je tada ići na Hvar jer je sređivao na Hvaru nekretninu radi dolaska gostiju tamo. ga zove dok je na Hvaru da su im dali jednu zvjezdicu zbog preniskog stropa. Tada su se zadnji put čuli. Zadnjih tjedan dana da je stalno bio u stanu i da bi nekada išao prespavati u svoj stan (doma prespavati). U [adresa] su FH iznajmili stan da ima gdje biti i to tjedan dana prije smrti. Najamninu je plaćao tuženik a podjelu od zarade najma predmetnog stana su dogovorili dijelit po pola. Potvrđuje navode tužiteljice da mu je predala ključeve od stana kad joj je rekao da je FH predmetni stan darovao njemu par dana nakon Jerine smrti. Nije mijenjao bravu nakon njegove smrti. U stanu zbog iznajmljivanja nije bilo njegovih osobnih stvari. Mijenja iskaz u navodima konzumiranja droge od strane darovatelja pa iskazuje da je uzimao sve vrste droge i navodeći da je najviše tri dana prije Jerine smrti bio na Hvaru (prije iskazivao da je tjedan dana zasigurno prije smrti bio u stanu). FH je pronađen mrtav u [adresa].

9. Svjedok ŽH (str. 71-73 spisa) je u bitnom iskazivao da ga je tuženik pozvao da dođe popraviti klimu u predmetni stan. Iskazivao je sa sigurnošću da se radilo o svibnju 2018. pa sud nije posebno cijenio njegov iskaz imajući u vidu da je Ugovor sklopljen 7. lipnja 2018.

9.1. Svjedokinja ĆH (str. 73. – 77. spisa), kćer tužiteljice je u bitnom kazala da brat nije spominjao da je sklopio predmetni Ugovor. Tuženik joj je susjed. Tužiteljica, njezina i Jerina majka je dala ključ tuženiku nakon što je došao obavijestiti da je stan njegov temeljem Ugovora o darovanju. Sud je samo cijenio iskaz u dijelu predaje ključa i trenutku predaje. U tom dijelu se iskaz podudara sa preostalim izvedenim dokazima pa ga cijeni kao istinitog i vjerodostojnog.

9.2. Sud je saslušao GH, kćer tužiteljice (str. 78. - 82. spisa). FH i tuženik su bili prijatelji, svaki dan su bi ih viđala zajedno zadnjih mjesec dana prije Jerine smrti. Brat joj je pričao da bi stan prenamijenio u apartman. Nakon bratove (Jerine) smrti je išla u restoran sa sestrinim bivšim mužem gdje je FH radio i dali su joj ruksak. Zove UH da pita gdje je ključ od stana. On se ljutio na nju što će njoj ključ, zašto će ulazit a ona mu je odgovorila da joj treba odjeća od FH misleći na sprovod. Pronalazi ključ u hlačama koje su bile u ruksaku. Tim ključem otključava Jerin iznajmljeni stan u [adresa]. U tom stanu je u odjeći pronašla ključ predmetnog stana . Sud je cijenio ovaj dio iskaza kao vjerodostojan jer se podudara sa preostalim izvedenim dokazima.

9.3. Saslušan je svjedok JH (str. 90.-91. spisa) koji je u bitnom kazao da je FH stanovao u stanu pokraj njegova. Mjesec dana prije Jerine smrti bi vidio FH samoga. Nije poznavao tuženika prije Jerine smrti. Govorio je da bi iznajmljivao stan sa prijateljem Sud je cijenio samo ovaj dio iskaza kao istinit jer je prvi susjed i stric FH pa ima neposredna saznanja. Podudara se sa preostalim izvedenim dokazima da je FH planirao iznajmljivati stan.

9.4. Sud nije posebno cijenio iskaz ĐH jer nema saznanja o predmetu spora.

10. Sud je saslušao svjedoka RH (str. 92. -95. spisa) koji je u bitnom kazao da poznaje i FH i tuženika jer su bili susjedi na Splitu 3. Tuženik i FH su bili prijatelji od malih nogu. Dolazili su u njegov kafić u periodu prije Jerine smrti. FH je predmetni stan svake godine u ljetnom periodu iznajmljivao. Nitko nije spominjao darovanje. UH nije nikada živio s FH, živio je sa svojom ženom u stanu pored kafića. Na Hvaru je boravio jer je vozio kola hitne pomoći i sređivao je nekretninu na Hvaru jer ju je planirao iznajmljivati. Jedina osoba s kojom je FH živio je njegova bivša žena i jedan period je u stanu bio Jerin prijatelj sa djetetom. U periodu od mjesec dana prije Jerine smrti viđao je UH navečer u kafiću iza 22 h i nije bilo ništa neuobičajeno osim kad bi bio na Hvaru. Bio je u stanu dan nakon Jerine smrti sa Jerinom starijom polusestrom. U ormaru je bilo nešto robe koju su pokupili. Na šufitu je bilo njegovih stvari. Stan je izgledao kao da je bila smjena gostiju. UH je tada bio na Hvaru, a rekao je da ne ulaze bez njega. Ključ su uzeli u restoranu gdje je FH radio. Kasnije su ključ predali tužiteljici. Kad se UH vratio s Hvara rekao je tužiteljici da je njemu FH ostavio stan i tražio je ključ od stana. Tužiteljica mu je predala ključ nakon tri dana, kada joj je pokazao predmetni Ugovor.

10.1. Ovaj iskaz sud cijeni kao vjerodostojan, istinit i sa redoslijedom događaja koji se podudaraju sa iskazima stranaka.

10.2. Saslušana je svjedokinja PH (str. 143.-144. spisa) koja u bitnom kazuje da ju je UH nazvao za najam stana za njegovog prijatelja. UH se dogovorio o snošenju troškova. UH – tuženik joj je prijatelj. Tuženiku je poslala ključ od stana sa Hvara trajektom. Sud iskaz svjedokinje saslušane na okolnost najma stana u [adresa] cijeni kao vjerodostojan i istinit i u skladu sa preostalim izvedenim dokazima.

10.3. Sud je na kraju dokaznog postupka saslušao HH u svojstvu svjedoka (str. 165.-166. spisa) koji je u bitnom rekao da je sastavio Ugovor. Darovatelj i obdarenik su (FH i UH) su zajednički tražili sastav Ugovora o darovanju. Po njihovim naputcima je sastavio Ugovor. Stekao je dojam da imaju nekakve planove sa stanom. Nije bila tema tko će živjeti u stanu. Nije stekao dojam da će se u stvarnosti samo jedan od njih koristiti sa stanom. U odnosu na plodouživanje tražili su zajednički način da zaštite darovatelja. Cijeli Ugovor je sastavljen prema kazivanju stranaka.

10.4. Sud iskaz ovog svjedoka cijeni kao istinit i u skladu sa dokumentacijom u spisu. Radi se o svjedoku koji je sastavio predmetni Ugovor.

11. Ugovor o darovanju u odnosu na vrijeme sklapanja ( sklopljen 7. lipnja 2018.) bio je reguliran odredbom čl. 482 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj : 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) kojom je propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

11.1. Odredbom čl. 53. st.1. toč. 2 Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16; dalje: ZoJB) propisano je da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

11.2. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a člankom 328. je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

12. Prije svega valja kazati da se radi o Ugovoru o darovanju sa zasnivanjem prava plodouživanja nekretnine sklopljenom 7. lipnja 2018., broj ovjere Ov-7887/2018. i smrti darovatelja 28. lipnja 2018. Tužitelj svoj zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 7. lipnja 2018. temelji na tvrdnji da je navedeni ugovor ništetan zbog nedostatka oblika. Prema Ugovoru iz odredbe čl. 7. proizlazi da je obdarenik-tuženik ušao u posjed darovane mu nekretnine prilikom sklapanja ovog Ugovora.

13. Stavljajući u korelaciju iskaze stranaka sa iskazima svjedoka sud je utvrdio da su tuženik i darovatelj sredili predmetni stan u namjeri da ga iznajme. Oprečni su iskazi stranaka gdje je živio prije sklapanja Ugovora darovatelj. No sud utvrđuje da je živio u predmetnom stanu zasigurno u trenutku sklapanja Ugovora, a posebno imajući u vidu iskaz tuženika kada je rekao da su on i darovatelj spavali u stanu radi sređivanja, doručkovali u njemu. Isto tako svaki bi išao na ručak sam. Tuženik je kontradiktorno iskazivao da je stalno bio u stanu i spavao i to kada je svojoj supruzi objašnjavao da sređuje predmetni stan i ne bi ga bilo po dva dana. To da je bilo nakon sklapanja Ugovora. Valja kazati da bi predaja u posjed bila čin kojim se omogućava obdareniku izvršavati sve vlasničke ovlasti, između ostalog i ovlasti propisane čl. 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari. Sud zaključuje da je tuženik ovakvim postupanjem i dalje priznavao darovatelju vlasničke ovlasti na predmetnoj nekretnini.

13.1. Nesporno je da je bilo upisano pravo plodouživanja na stanu u korist ČH pa se postavlja pitanje kada je točno izvršena predaja u posjed. Valja kazati kada ugovor o darovanju nije sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, tada nedostatak tog oblika nadomješta prava predaja darovane stvari. Pri Jerinom dolasku na Hvar kod tuženika, ČH je rekao da zašto mu ne bi pomogao da tako i on sredi svoj stan radi najma. Došli su u Split i sklopljen je Ugovor. Sredili su stan i čekali su kategorizaciju radi davanja u turistički najam. Bio je dogovor da dijele novac po pola od turističkog iznajmljivanja. Cijeli iskaz tuženika je utemeljen priznajući višu vlast na predmetnoj nekretnini darovatelju. Sve to ukazuje da nije izvršena prava predaja u posjed ni prije a ni neposredno nakon sklapanja Ugovora. Nema čina predaje posjeda, već se svi radovi u stanu vrše u svrhu turističkog iznajmljivanja stana. Tuženik je spavao u stanu jer ga je sređivao da ga što prije mogu iznajmiti. Tako je darovatelju našao stan u [adresa] u svoje prijateljice PH i plaćao mu najam a sve u svrhu stjecanja zajedničke dobiti na stanu koji je predmet Ugovora.

14. Kada je tuženik kazao da je promijenio cilindar kojeg mu je ČH donio i uzeo jedan ključ time nije izvršena predaja u posjed. Tuženik sam kaže ČH mi je donio cilindar da mu ga promijenim. Dakle sve i da je uzeo ključ to je učinio za L darovatelja. Tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednoga posjednika, nesamostalni je posjednik. Potrebna je dvostrana volja davanja i primanja, a ta dvostrana volja ne postoji u ovom slučaju. To posebice kada je nakon Jerine smrti tuženik išao kod njegove majke-tužiteljice po ključ od stana jer je ključ bio kod nje. Kada je Jerina polusestra GH nazvala tuženika dan nakon Jerine smrti i pitala gdje je ključ to je učinila jer nije znala gdje se nalazi. Nakon što ga je predala tužiteljici tuženik je došao po njega. Dakle, tuženik nije imao svoj ključ. Čin predaje posjeda nekretnine, u ovom slučaju stana bi bila prvo predaja ključeva od te nekretnine koje u kontekstu navedenih zakonskih odredbi nije bilo. Predajom stvari vlasnik-darovatelj fizički predaje stvar, a stjecatelj-obdarenik prima stvar, sami čin predaje je izvršen kada se kako je gore navedeno obdarenik nađe u položaju izvršavati svoju faktičnu vlast na stvari. U ovom kontekstu predaje ključa nije bilo.

15. Isto tako nelogično je da bi tuženik kao oženjen muškarac koji ima dijete preselio živjeti u stan od 26 m2. Nesiguran u iskazu tuženik navodi da je spavao kod ČH pa da bi se vraćao kući a potom da je objašnjavao ženi da sređuje stan. Isto tako je bio vozač kola hitne pomoći na Hvaru, a zasigurno je tri dana prije Jerine smrti bio na Hvaru. Kada su došle žene za kategorizaciju, ČH ga je obavijestio da su dobili jednu zvjezdicu. Sve to ukazuje na zajednički plan tuženika i ČH da iznajmljuju predmetni stan te dijele novac. Prema tome nije bilo namjere tuženika da stan koristi kao samostalni posjednik niti ga je koristio kao da je on njegov vlasnik. Tuženik je tri dana prije Jerine smrti bio na Hvaru. ČH mu je javio za kategorizaciju stana radi stavljanja stana u turistički najam. Prava predaja stvari je, a uzimajući u obzir gore citirane odredbe čl. 482 st.2. ZOO-a i čl 53. st.1. toč. 2 ZoJB, izvršena kada se stjecatelj voljom prenositelja nađe u položaju da može izvršavati faktičnu vlast na stvari (VSRH broj: Rev-1372/2017-2). ČH, darovatelj je vodio brigu oko stana cijelo vrijeme bez prekida, a tuženik mu je pomagao. Dogovor je bio da dijele po pola novac od zarade. Od sklapanja Ugovora do Jerine smrti je proteklo 21 dan. Nedostatak forme Ugovora (nije sastavljen u formi javnobilježničkog akta) mogla bi otkloniti prava predaja stvari u posjed za koju se traži da mora uslijediti odmah ili u razumnom roku nakon sklapanja Ugovora o darovanju. Ugovor o darovanju za njega je propisana stroga zakonska norma u obliku javnobilježničkog akta. Tuženik se uknjižio na predmetni stan i upisano je njegovo pravo vlasništva. Napominje se da provedba Ugovora u zemljišnim knjigama na ime tuženika ne može značiti njegovu konvalidaciju.

16. U odnosu na upisano pravo plodouživanja odredbom čl 203. st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje: ZVDSP)ono ovlašćuje na potpunu uporabu i korištenje. Kako je FH kao darovatelj za sebe zadržao pravo polodouživanja na darovanim nekretninama de facto i de iure (stanovanje, ubiranje zakupa, upis plodouživanja u zemljišnim knjigama) de facto i de iure, radi se o darovanju bez prave predaje za čiju je valjanost potreban oblik javnobilježničkog akta jer nije izvršena faktička (prava ili realna) predaja posjeda. Stoga u situaciji kad nakon sklapanja ugovora o darovanju darovatelj zadržava posjed ili suposjed darovane stvari, a što u konkretnom slučaju je darovatelj zadržao, on i dalje ostaje neposredni posjednik iz čega proizlazi da ugovor o darovanju nije realiziran jer nije izvršena prava predaja darovane stvari.

17. Imajući u vidu naprijed navedeno sud je odlučio kao u izreci pod točkom I.

18. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a kad je ugovor ništetan svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora pa tužitelj traži i da se u zemljišnim knjigama uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora. Jedno od načela obveznog prava je načelo savjesnosti i poštenja koje je sadržano u čl. 4. ZOO-a prema kojem u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema ocjeni suda prvog stupnja tužitelj je prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju postupao protivno tom načelu. Stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je postojalo prije provedbe upisa izvršenog na temelju ništetnog pravnog posla.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom II. presude.

20. Tužiteljicu je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa), pripada pravo na naknadu sljedećih troškova postupka:

- sastav tužbe – 500,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav obrazloženog podneska od 8.2.2024., 5.3.2026. – po 500,00 EUR (Tbr 8/1)

- zastupanje na ročištima od 4.3.2024.,14.1.2025., 1.4.2025., 15.5.2025., 24.9.2025., 4.12.2025., 17.3.2026., , po 500,00 EUR-a (Tbr. 9/1),

- pristup na ročište 21.11.2024., – 50 EUR (Tbr. 9/5)

- pristup na ročište 7.5.2026., , – 250 EUR (Tbr. 9/2)

a što ukupno 5.300,00 EUR-a sa PDV-om iznosi 6.625,00 EUR

zajedno sa pristojbom tužbe od 90,25 EUR-a, pa je sveukupno – 6.715,25 EUR-a.

20.1. Sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 13.12.2024. , 4. studenoga 2025. i 4. svibnja 2026., jer se radi o podnescima koji nisu bili potreban za ovaj parnični postupak sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

20.2. Tužitelju na temelju čl. 151. st. 3. ZPP pripada pravo na zatraženu zateznu kamatu koja na dosuđeni parnični trošak teče od donošenja ove presude. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

20.3. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Splitu, 1. lipnja 2026.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

3. u spis.