REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: P-78/2023-27
U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Ivani Hrkać, u pravnoj stvari tužitelja OV, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt], [adresa], kojeg zastupa Tanja Bota, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika: 1) HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB 38922958547, Zagreb, Martićeva ulica 71, kojeg zastupa Hrvoje Lui, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba i 2) GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB: 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak i partneri Split, radi naknade štete nakon održane javne glavne rasprave zaključene 16. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja BV odvjetničke vježbenice, zamjenice punomoćnika tuženika 1) odvjetnice Sandre Šimunić Mamić i punomoćnika tuženika 2) odvjetnika Ivana Duplančića, na ročištu za objavu presude 1. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE OIB 38922958547 isplatiti tužitelju NV, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt], u roku od 15 dana iznos od 786,39 eura (sedamsto osamdeset čest eura i trideset devet centi) sa zateznim kamatama koje:
- na iznos od 179,18 teku od 10. studenoga 2020. do isplate, a
- na iznos od 607,21 eura teku od 27. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja GV OIB [osobni identifikacijski broj], vl. Obrta O Bralo da mu tuženik HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE u roku od 15 dana isplati iznos od 1.945,05 eura sa zateznim kamatama.
III. Nalaže se tužitelju NV, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. Obrta [obrt] isplatiti tuženiku HRVATSKOM UREDU ZA OSIGURANJE, OIB 38922958547 u roku od 15 dana troškove postupka u iznosu od 315,00 (tristo petnaest) eura s kamatama do 1. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
IV. Odbija se zahtjev tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE za naknadu troškova postupka u iznosu od 833,00 eura sa zateznim kamatama.
V. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. OIB 10840749604 isplatiti tužitelju NV, OIB [osobni identifikacijski broj], vl. [obrt], u roku od 15 dana iznos od 786,39 (sedamsto osamdeset šest eura trideset devet centi) eura sa zateznim kamatama koje
- na iznos od 179,18 teku od 10. studenoga 2020. do isplate, a
- na iznos od 607,21 eura teku od 27. siječnja 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
VI. Odbija se zahtjev tužitelja GV OIB [osobni identifikacijski broj], vl. Obrta [obrt] da mu tuženik GENERALI OSIGURANJE d.d. OIB 10840749604 u roku od 15 dana isplati iznos od 786,39 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
VII. U odnosu između tužitelja GV OIB [osobni identifikacijski broj], vl. Obrta [obrt] i tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. OIB 10840749604, svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. U tužbi podnesenoj 14. veljače 2023. protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje tužitelj tvrdi da mu je 9. listopada 2020. u mjestu Šmrika oštećeno vozilo (prikolica) marke Schwarz-Muller registracijske oznake [registarska oznaka]. Za nezgodu tvrdi da je isključivo odgovorna RV, vozačica vozila marke Suzuki koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod inozemnog osiguravajućeg društva.
2. Navodi da mu je na vozilu nastala šteta u iznosu od 2.731,44 eura/ 20.580,00 kuna (trošak vučne službe u iznosu od 15.930,00 kuna i ležarine u iznosu od 4.650,00 kuna), što proizlazi iz računa broj 104/ured/2 kojeg je tužitelj platio TTS TEAM 24 d.o.o. i ponude broj 051/2020 po kojoj je izvršio uplatu društvu Kajić d.o.o.. Budući da pokušaj mirnog rješenja spora s tuženikom nije uspio, tužitelj podnesenom tužbom zahtijeva isplatu štete u utuženoj visini, iznosu od 2.731,44 eura.
3. Podneskom od 26. rujna 2024. tužitelj je, navodeći da je dio utužene štete naplatio od svog osiguratelja Adriatic osiguranje d.d. po kasko polici osiguranja, smanjio tužbeni zahtjev na 1.572,77 eura, koji se odnosi na nepodmireni dio štete:
1.214,42 eura za troškove prijevoza tzv. „vuče“ i iznosa od 358,35 eura na ime „ležarine“. Tužitelj zahtijeva i isplatu zateznih kamata na utužene iznose od dana plaćanja tih računa do konačne naplate od strane tuženika. Tuženik se smanjenju tužbenog zahtjeva, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe, usprotivio.
4. U dokazne svrhe tužitelj je uz tužbu priložio Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova od 27. listopada 2020., prometnu dozvolu oštećenog vozila, račun društva TTS TEAM 24 d.o.o. broj 104/ured/2, ponudu društva Kajić d.o.o. broj 051/2020, potvrde o uplatama, odštetni zahtjev, ispis e-mail potvrde o poslanom odštetnom zahtjevu i otklon tuženika od 6. listopada 2021.
5. Predložio je sudu zatražiti priklop spisa tuženika i Triglav osiguranja d.d. vođenog povodom štetnog događaja, uvid u fotoelaborat i skicu mjesta događaja, priklop policijskog / prekršajnog / kaznenog spisa vođenog protiv RV, saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja, saslušanje svjedoka PV i ZV, te prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka nezgode i visine štete.
6. Tuženik Hrvatski ured za osiguranje u odgovoru na tužbu priznao je činjenicu nastanka štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Porekao je svoju odgovornost te osporio osnovu i visinu zahtjeva. Navodi, naime, kako iz Podataka o prometnoj nezgodi Ministarstva unutarnjih poslova, koji je priložen tužbi, proizlazi da je u nezgodi sudjelovao i vozač ZV. Tvrdi da je taj vozač pri dolasku na raskrižje postupio protivno postavljenom znaku obveznog zaustavljanja, zbog čega nije propustio vozilo s prednošću prolaska, kojim je upravljala RV. Tuženik Hrvatski ured za osiguranje zbog toga smatra da je upravo ZV odgovoran za nastanak štetnog događaja, a time i za štetu kao posljedicu istoga. Tuženik Hrvatski ured za osiguranje osporio je i tijek kamata za istaknute zahtjeve.
7. Nakon što je tužitelj podneskom od 26. rujna 2024. smanjio tužbeni zahtjev na 1.572,77 eura, (1.214,42 eura „vuče“ + 358,35 eura „ležarine“), tuženik se usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva. Zbog toga je konačno postavljeni zahtjev u odnosu na ovog tuženika, zahtjev za isplatu iznosa od 2.731,44 eura.
8. Tuženik Hrvatski ured za osiguranje predložio je izvesti dokaz saslušanjem RV, zatražiti od MUP-a PU Primorsko-goranska, PPP Rijeka, dokumentaciju sačinjenu nakon nezgode, odnosno Zapisnik o očevidu, original fotoelaborat u boji, skicu lica mjesta, broj 211-04/20-I/285, od Općinskog državnog odvjetništva Rijeka, zatražiti uvid u predmet vođen povodom prometne nesreće, broj 511-09-34/06-I-20-7/2020, te dokaz saslušanjem policijskih djelatnika koji su provodili očevid, svjedoka CV, na okolnost prikupljanja saznanja o nastanku prometne nesreće.
9. Iako je tužitelj u tužbi protiv Hrvatskog ureda za osiguranje d.d. tvrdio da je RV isključivo odgovorna za utuženu štetu, ovom je sudu 6. listopada 2023. podnio tužbu protiv tuženika Generali osiguranje d.d. koja se vodila pod poslovnim brojem P-501/2023. Tužitelj je u toj tužbi naveo da je taj tuženik odgovorni osiguratelj vozila marke BMW, reg. oznake [registarska oznaka] kojim je u vrijeme nezgode upravljao ZV, kojeg drži suodgovornim za nezgodu, a time i za štetu koja je iz nje proizišla.
10. Predložio je sudu izvođenje istih dokaza kao i pod točkom 4. ovog obrazloženja, te priklop policijskog / prekršajnog / kaznenog spisa vođenog protiv ŽV.
11. U pogledu visine štete, tužitelj tom tužbom protiv Generali osiguranja d.d. zahtijeva isplatu iznosa 1.572,77 eura, koji se odnosi na troškove prijevoza u iznosu od 1.214,42 eura i „ležarine“ u iznosu od 358,35 eura sa zateznim kamatama na utužene iznose od dana plaćanja tih računa do konačne naplate od strane tuženika.
12. Tužitelj pojašnjava da mu je nastala ukupna šteta u iznosu od 2.731,44 eura što proizlazi iz računa broj 104/ured/2 društva TTS TEAM 24 d.o.o. i ponude broj 051/2020 društva Kajić d.o.o. te izvršenih uplata po istima. Na temelju njih navodi da je platio ukupan 2.731,44 eura/ 20.580,00 kuna. Međutim, u mirnom postupku dio te štete mu je podmiren od strane njegova kasko osiguratelja Adriatic osiguranja d.d. Budući da preostali iznos štete tuženik nije pristao podmiriti u mirnom postupku, tužitelj podnošenjem tužbe zahtjeva isplatu istog. Pojasnio je i u ovom postupku kako je njegova nepodmirena šteta upravo utuženi iznos od 1.572,77 eura.
13. Na ove okolnosti predložio je provesti financijsko vještačenje, izvršiti uvid u Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 5. siječnja 2021., e-mail specifikaciju od 27. srpnja 2023., zatražiti od Adriatic osiguranje d.d. policu kasko osiguranja broj 03068000004459 i spis po ovom štetnom događaju, odštetne zahtjeve s potvrdama o slanju, otklon odgovornosti od 6. rujna 2023., te prometno vještačenje radi utvrđenja visine štete.
14. U odgovoru na tužbu je i tuženik Generali osiguranje d.d. priznao nastanak štetnog događaja, no osporio je osnovu odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva.
15. Smatra da od strane njegova osiguranika ŽV nema doprinosa nastanku nezgode. Navodi da je ZV bio zaustavljen na križanju Ulice prvog maja, dao je lijevi pokazivač smjera i skrenuo u lijevo, da bi tada, kad je krenuo ulicom Plovančići, u njegovo vozilo i tužiteljevo vozilo udario motocikl kojim je upravljala RV. Smatra da je ta vozačica prekršila čitav niz prometnih pravila te da je do prometne nezgode došlo isključivo zbog njenog protupravnog ponašanja .
16. Tuženik Generali osiguranje d.d. predložio je pribaviti prekršajni, odnosno kazneni spis pokrenut protiv RV te je istaknuo prigovor nagođene stvari, smatrajući da je nagodbom zaključenom s Adriatic osiguranjem d.d. tužitelj u cijelosti naplatio štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.
17. Tužitelj je predložio spajanje ovih dviju parnica radi zajedničkog raspravljanja, čemu je sud udovoljio rješenjem od 7. listopada 2023 . Nakon spajanja parnica tužitelj je zahtijevao da sud utvrdi omjere suodgovornosti štetnika ZV i RV (podnesak od 26. rujna 2024. u P-78/2023, ročište od 9. veljače 2024. u P-501/2023).
18. Dakle, iz činjeničnih navoda proizlazi da tužitelj zahtijeva naknadu štete od dva štetnika koji su mu, upravljajući motornim vozilima, nanijeli štetu. Iz procesnog držanja tužitelja proizlazi da je radi naknade te štete pokrenuo dvije parnice , u obje parnice zahtijeva isplatu cijelog iznosa štete od svakog štetnika ali istodobno ustraje u zahtjevu da sud utvrdi omjer suodgovornosti vozača ZV (osiguranika Generali osiguranja d.d.) i vozačice RV (za koju je odgovoran Hrvatski ured za osiguranje).
19. Budući da tužbeni zahtjev predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 4.304,21 eura (2.731,44 +1.572,77) , u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, prema odredbi članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
20. Predmet spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženici isplate imovinsku štetu koju je pretrpio na prikolici marke Schwarz-Muller u prometnoj nezgodi koja se dogodila 9. listopada 2020.
21. Nije sporna legitimacija stranaka, kao ni činjenica nastanka štetnog događaja.
22. Sporno je postoji li, i u kojem omjeru, odgovornost pojedinog tuženika za predmetni štetni događaj, a time i za štetu. Sporna je također visina štete i tijek zateznih kamata.
23. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan u odnosu na svakog od tuženika.
24. Sud je proveo dokaz čitanjem isprava u spisu: potvrda MUP-a PU Primorsko-goranske, PP Rijeka od 27. listopada 2020. (stranice 5-7 spisa), presliku prometne dozvole (stranica 8-9 spisa), skicu nezgode sačinjenu od djelatnika MUP-a (stranica 10 spisa), fotodokumentaciju očevida sačinjenu od MUP-a 11. listopada 2020. (stranice 11-33 spisa), račun 104/Ured/2 TTS Team 24 d.o.o. od 10. listopada 2020. (stranice 34-35 spisa), ponuda broj 051/2020 Kajić d.o.o. od 9. studenog 2020. (stranica 36 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu tužitelja na dan 26. siječnja 2021. (stranice 37-40 spisa), odštetni zahtjev upućen Hrvatskom uredu za osiguranje 23. ožujka 2021. (stranice 41-42 spisa), dodatna dokumentacija poslana 7. rujna 2021. (stranice 44-47 spisa), otklon zahtjeva radi isplate Triglav osiguranja od 12. svibnja 2021. (stranice 50-51 spisa), presliku spisa KR-DO-1495/2020, posebno izvješće Općinskom državnom odvjetniku u Rijeci od 9. listopada 2020. zapisnik o očevidu od 20. listopada 2020. (stranice 80-102 spisa), službena zabilješka od 11. listopada 2020. u svezi očitanja iz tahografa (stranice 103-105 spisa), sporazum o izvansudskoj nagodbi od 4. siječnja 2021. (stranica 18 u spisu P-501/23), odštetni zahtjev Generali osiguranja od 27. srpnja 2021. (stranica 22-26 u spisu P-501/23), odgovor Generali osiguranja od 6. rujna 2023. (stranica 27 u spisu P-501/23). Saslušan je vlasnik oštećenog vozila OV, te je na okolnost nastanka nezgode i visine štete provedeno vještačenje po vještaku prometno-tehničke struke Nevenu Kralju.
25. Iz isprava priloženih spisu proizlazi da je se prometna nezgoda dogodila u mjestu Šmrika. Također proizlazi da je tužiteljevo vozilo (prikolica) marke Schwarz- Muller registracijske oznake [registarska oznaka] oštećeno u predmetnoj prometnoj nezgodi. U tom dijelu su podudarni svi provedeni dokazi.
26. Iz iskaza GV, vlasnika oštećene prikolice proizlazi da je o dinamici nastanka nezgode čuo od vozača PV. Vozač mu je opisao da je vozio u skladu s prometnim pravilima i primjerenom brzinom kad je u jednom trenutku pod prikolicu uletio motocikl koji ga je pretjecao. Naveo je da je on osobno organizirao otklanjanje oštećenih vozila s prometnice kao i smještaj i prijevoz prikolice do Splita. Sve račune za te usluge je platio, a dio štete koju traži u ovom postupku, nije naplatio od svog osiguratelja.
27. Radi utvrđenja dinamike nastanka nezgode, provedeno je vještačenje po Nevenu Kralju, sudskom vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije. Vještak je utvrdio da je do nezgode došlo na križanju Ulice prvog maja i kolnika ceste D8 na kojoj je ograničenje brzine kretanja 90 km/h . Prije sraza vozila, osobno vozilo BMW se uključivalo s kolnika sporedne Ulice prvog maja na istočni trak ceste D8 te nastavilo kretanje u smjeru sjevera. Od početka uključivanja na D8 do mjesta primarnog sraza prevalio je udaljenost oko 4m, a u trenutku sraza kretalo se brzinom oko 11,7 km/h. Neposredno prije sraza, iz pravca sjevera, kreće se kolona vozila u kojoj je prvo po redu teretno vozilo Volvo s prikolicom Schwarz-Muller. U trenutku kad je vozač teretnog vozila uočio osobno vozilo BMW, Volvo se kretao oko 57km/h, unutar dopuštene brzine, a kako je vozač Volva odmah započeo kočiti, u trenutku sraza kretalo se brzinom oko 50 km/h. Iza vozila s prikolicom u koloni se kretalo osobno vozilo VW Polo, a iza njega u koloni je bilo osobno vozilo VW Caddy. Iza te kolone kretao se motocikl Suzuki kojim je upravljala ĆV. U trenutku nezgode ona je poduzimala radnju pretjecanja kolone vozila preko pune središnje crte. Brzina motocikla u trenutku primarnog sraza je bila oko 85 km/h.
28. Vještak je zaključio da je u opisanoj dinamici nezgode, vozač osobnog vozila BMW na početku uključivanja bez sumnje mogao uočiti motocikl Suzuki u pretjecanju, propustiti ga, te bi se sudar izbjegao. Nadalje, zaključio je da je se motocikl Suzuki uz blago kočenje mogao zaustaviti i izbjeći sudar da je vozio brzinom od 58,35 km/h ili bi se zaustavio intenzivnim kočenjem s brzinom kretanja od 82,13 km/h ali samo pod pretpostavkom da ne bi došlo do destabilizacije i pada motocikla pri tako intenzivnom kočenju.
29. Iz svega je zaključiti da su vozači ZV i RV postupali protupravno, kršeći prisilne propise o prometu. Nasuprot tome, iz dokaza ne proizlazi da bi na strani tužitelja bilo kakvog protupravnog ponašanja jer je vozač UV upravljao vozilom Volvo u skladu s prometnim pravilima.
30. Odredba članka 51. stavka 1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24. dalje ZSP) nameće obvezu sudioniku u prometu prilagoditi brzinu kretanja vozila uvjetima, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti. Odredbom članka 58. stavka 1. ZSPC-a propisano je da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju.
31. Članak 66. stavak 2. ZSPC-a propisuje da vozač ne smije pretjecati i obilaziti kad time, s obzirom na karakteristike ceste i postojeće okolnosti na cesti i u prometu ili s obzirom na tehnička svojstva vozila kojim upravlja, ugrožava druge sudionike u prometu. Zabrana pretjecanja kolone propisana je člankom 70. stavkom 1. točkom 1. ZSPC-a, a članak 73. stavak 1. ZSPC-a propisuje da vozač ne smije pretjecati drugo vozilo, osim bicikla, mopeda i motocikla bez bočne prikolice, neposredno ispred raskrižja.
32. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je RV pretjecala kolonu vozila preko pune crte i to u samom raskrižju. Također proizlazi i da je vozač ZV postupio protivno prometnim pravilima, budući da se dolaskom na raskrižje s DC8 nije zaustavio, u skladu s prometnim znakom izričitih naredbi i oznakama na kolniku „obavezno zaustavljanje“ kako bi propustio vozilo s prednošću prolaska, te je tako oduzeo prednost prolaska i prednjim lijevim dijelom vozila udario u prednji dio motocikla marke Suzuki.
33. Nadalje, provedenim vještačenjem, utvrđeno je da je vozač ZV u okolnostima konkretnog slučaja bio u mogućnosti na vrijeme uočiti vozilo s prednošću prolaska, kao i da bi se nezgoda izbjegla da je on zaustavio vozilo u trenutku uključivanja sa sporedne prometnice na cestu DC 8.
34. Prema tome, iako je vozačica RV zaista prekršila više prometnih pravila, ne može se zanemariti činjenica da je vozač ZV pravilnim postupanjem mogao prevenirati nezgodu. Vještačenjem je utvrđeno da je izvjesno da do nezgode ne bi došlo da je ZV zaustavio vozilo kad se uključivao sa sporedne prometnice na DC8. Iz svega navedenog ovaj sud zaključuje da je doprinos vozača ZV i RV nastanku prometne nezgode, dakle i štete koja iz nje proistječe, podjednak.
35. Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
36. Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (članak 1045. ZOO-a).
37. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su: osoba odgovorna za štetu (štetnik), protupravna štetna radnja zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećeniku), te uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.
38. Iako je odredbom članka 1069. stavka 3. ZOO-a propisana solidarna odgovornost vlasnika vozila za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila, tužitelj u ovom postupku nije postavio zahtjev za solidarnom isplatom nego je podnio dvije tužbe, a nakon spajanja postupaka ustraje u tvrdnji da tuženici „dijele odgovornost“ i zahtijeva od suda da utvrdi omjer njihove suodgovornosti.
39. Prema shvaćanju ovog suda, tužitelj koji je po zakonu ovlašten zahtijevati od dva dužnika solidarno ispunjenje obveze, a odabire voditi dva odvojena postupka protiv njih, te postavlja zahtjev za utvrđivanje omjera odgovornosti svakog od njih, faktično pretvara solidarnu obvezu u djeljivu, što ima posljedice i na opseg pravne zaštite koju mu sud može pružiti. Ovakvim postupanjem se tužitelj prešutno odrekao dijela zaštite koja mu po zakonu pripada, što će se osobito reflektirati na odluku o troškovima postupka.
40. Naime, sud je vezan tužbenim zahtjevom i nije ovlašten ići preko njega (članak 2. u svezi sa člankom 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a), pa je sud odlučivao u skladu s postavljenim zahtjevom i utvrđivao omjer odgovornosti pojedinog štetnika. Pri tom je naglasiti da sud nije vezan pravnom osnovom zahtjeva ali je vezan činjeničnim navodima na kojima ga stranka temelji. Zbog toga, ako tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnjama o razmjernoj odgovornosti štetnika i zahtijeva da sud utvrdi omjer odgovornosti tuženika, sud nije ovlašten ići preko toga. Kako se radi o sporu male vrijednosti, sud je dodatno ograničen i u primjeni načela otvorenog pravosuđenja iz čl. 228.a ZPP.
41. Dakle, tužitelj od suda traži da utvrdi omjer odgovornosti tuženika, a u odnosu na tuženika Hrvatski ured za osiguranje postavlja zahtjev u iznosu od 2.731,44 eura, dok u odnosu na tuženika Generali osiguranje d.d. postavlja zahtjev za isplatu iznosa od 1.572,77 eura. Odlučujući unutar postavljenih zahtjeva, sud utvrđuje da za štetu tuženici odgovaraju u jednakim dijelovima.
42. Visina troškova "vuče i ležarine" proizlazi iz dostavljenih računa (stranice 11 i 13 spisa P-501/2023) koji osim utuženih troškova, sadrže i druge troškove koje je tužitelj imao. Iz izvatka o stanju i prometu po računu Addiko banke d.d. vidljivo da je tužitelj platio iznose po tim računima: TTS Team 24 d.o.o. iznos od 19.912,50 kuna 26. siječnja 2021., a 9. studenoga 2020. da je platio iznos od 8.250,00 kuna Kajić d.o.o. po ponudi 051/2020.
43. Vještak Neven Kralj je u mišljenju naveo da su izdani račun 104/Ured/2 TTS Team 24 d.o.o. od 10. listopada 2020. kao i ponuda broj 051/2020 Kajić d.o.o. od 9. studenog 2020. u skladu s tržišnim cijenama. Zbog toga ih sud prihvaća kao valjan dokaz visine štete. Sud prihvaća i tužiteljevu tvrdnju da mu je dio tih troškova podmiren od strane njegova kasko osiguratelja Adriatic osiguranja d.d. To proizlazi iz izvansudske nagodbe (stranica 18 spisa P-501/2023), u kojoj je navedeno da se tužitelju njegov osiguratelj po kasko polici 03068000004459 obvezuje po osnovi "troškova prijevoza" isplatiti iznos od 8.730,00 kuna. Tužitelj pojašnjava u podnesku od 26. rujna 2024. da taj iznos obuhvaća dio troškoava "vuče" (899,86 eura) i dio troškova "ležarine" (iznos od 258,81 eura). Proizlazi, dakle, da je od ukupne štete u iznosu od 2.731,44 eura tužitelju ostalo nepodmirene štete u visini od 1.572,77 eura.
44. Sud smatra neosnovanim prigovor nagođene stvari, kojeg je istaknuo tuženik Generali osiguranje d.d. Iz spisa proizlazi da je tužitelj sklopio izvansudsku nagodbu s Adriatic osiguranjem d.d. kod kojeg ima sklopljenu policu kasko osiguranja. Tom je nagodbom pristao na djelomično podmirenje predmetne štete, u iznosu od 8.730,00 kuna koji su u toj nagodbi opisani kao „troškovi prijevoza“. Također je se odrekao daljnjih potraživanja prema Adriatic osiguranju d.d., ali ne i prema tuženicima. Zbog toga nedostaje subjektivni i objektivni identitet tražbina pa se ne radi o nagođenoj stvari, kako to smatra tuženik.
45. Iz svega navedenog proizlazi da je visina štete 1.572,77 eura, a kako sud nalazi je svaki tuženik podjednako odgovoran, svaki je dužan isplatiti polovicu tog iznosa, odnosno iznos od 786,39 eura. Zbog toga je naloženo svakom tuženiku platiti tužitelja iznos od 786,39 eura, a za više tražene iznose (u odnosu na tuženika Hrvatski ured za osiguranje 1.945,05 eura i u odnosu na tuženika Generali osiguranje d.d. iznos od 786,39 eura) tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.
46. Tužitelj je štetu na vozilu pretrpio 9. listopada 2020., a štetu koju je pretrpio popravio je plaćanjem računa TTS Team 24 dana 26. siječnja 2021., i plaćanjem Kajić d.o.o. dana 9. studenoga 2020., kako to dokazuje priloženim računima i dokazom o plaćanju. Plaćanjem tih računa nenovčana imovinska šteta (oštećenje vozila) pretvorila se u novčanu tražbinu čija je visina utvrđena u trenutku plaćanja.
47. U skladu sa člankom 1085. i člankom 1086. ZOO-a te sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-x-785/2018-2 od 12. svibnja 2020.; Rev- 3066/2018-2 od 6. rujna 2023.), zatezne kamate na plaćenu odštetnu tražbinu teku od dana kada je tražbina postala novčanom, tj. od dana plaćanja.
48. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je u odnosu na tuženika Hrvatski ured za osiguranje primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a, a u odnosu na tuženika Generali osiguranje d.d. primjenom odredbe članka 154. stavka 4. ZPP -a.
49. Budući da je tužitelj od Hrvatskog ureda za osiguranje tražio isplatu iznosa od 2.731,44 eura, a uspio je sa zahtjevom za isplatu u iznosu od 786,39 eura, sud primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a smatra da je tužitelj uspio u osnovi i visini približno 29%. Tuženik je u svom zahtjevu uspio oko 71%. Kad se oduzme uspjeh stranaka, proizlazi da je tuženik uspio u većem dijelu svog zahtjeva pa mu pripada pravo na naknadu 42% troškova koje sud smatra potrebnima za vođenje ove parnice.
50. U skladu sa člankom 155. ZPP-a, unutar njegova zahtjeva, tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, s obzirom na vrijednost predmeta spora (2.731,44 eura) i primjenom odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023., dalje: Tarifa), tuženiku zastupanom po punomoćniku- odvjetniku, za pojedinu radnju pripada nagrada u visini od 100 bodova (Tbr 7.1. i 9.1 Tarife). Sud je tuženiku u toj visini priznao troškove sastava odgovora na tužbu (Tbr 7.1. Tarife) i zastupanja na ročištima 7. listopada 2024. i 16. ožujka 2026. (Tbr 9.1. Tarife).
51. Ovom je tuženiku, dakle, priznat trošak zastupanja po punomoćniku u visini 300 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 750,00 eura.
52. S obzirom na njegov uspjeh, primjenom članka 154. stavak 2. ZPP-a, ovom tuženiku pripada pravo na naplatu 42% ukupnih troškova postupka, što daje iznos od 315,00 eura sa zakonskim zateznom kamatama od presuđenja do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a).
53. Tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje nije priznat više traženi trošak. Troškovi pristojbi nisu nastali, a trošak sastava podneska od 3. listopada 2024. u iznosu od 250 eura sud ne smatra potrebnim. Taj je podnesak tuženik sudu predao tri dana prije održavanja ročišta, a nije bilo zapreke da navode koji čine sadržaj tog podneska tuženik iznese na ročištu. Stoga, primjenom odredbi članaka 299a ZPP-a i 155. ZPP-a, sud smatra da se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice.
54. U odnosu na tuženika Generali osiguranje d.d., tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 1.572,77 eura, a uspio je s polovicom zahtjeva kako u pogledu osnove, tako i visine. Zbog toga sud smatra da je uspjeh stranaka u tom sporu podjednak, pa je primjenom odredbe članka 154. stavka 4. odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.
55. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Splitu 1. lipnja 2026.
Sutkinja
Ivana Hrkać
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
Dna:
- tužitelju po punomoćniku, uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu
- tuženicima po punomoćnicima
- u spis
