REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P Ob-103/2023-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Anđelki Rađi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Miroslavu Šariću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženih pod 1) AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dinu Pivcu, odvjetniku iz Splita, pod 2) GŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku FŽ, odvjetniku iz [adresa] i pod 3) BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariu Šarušić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. travnja 2026,. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, punomoćnika tuženika pod 1), zamjenika punomoćnika tuženika pod 2), a objavljene dana 1. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice koji glase:
"I. Utvrđuje se da STAN 8 - stan na II. (drugom) katu, označen br. 8 (ranije 16), površine 99,88 m2, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinjske niše, blagovaonice, kupaonice s WC-om, WC-a, ostave, dva hodnika i dvije lođe, s pripadajućom drvarnicom, [adresa], zgrada u [adresa], sagrađena na kat. čest. [katastarska čestica]/ZGR, ZGRADA, GAJEVA 11, 11a, 13, površine 776 m2, UKUPNO: 776 m2, upisana u ZU 24081 za K. O. [katastarska općina], upisan na ime AŽ za cijelo (koji stan je ranije bio označen kao stan na drugom katu označen brojem 16, investicijske oznake G-II/16, površine 99,88 m2, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinjske niše, blagovaonice, kupaonice s wc-om, wc-a, ostave, dva hodnika i dvije lođe, anagrafske oznake [adresa], zgrada u [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve upisane u ZU 12994 za K. O. [katastarska općina], upisan na ime AŽ za cijelo), predstavlja bračnu stečevinu pok. ostaviteljice AŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1935., a umrle **.**.2022. i tuženika ad 1. AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to svakog od njih za po 1/2 dijela, te da u ostavinu pok. ostaviteljice AŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja se raspravlja u ostavinskom postupku u predmetu Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O-1974/2022, ulazi 1/2 dijela te nekretnine upisane u Zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina], u ZK. UL. [broj ZK uloška], u listu „A“ Posjedovnica, PRVI ODJELJAK, kao: kat. čest. [katastarska čestica]/ZGR, ZGRADA, GAJEVA 11, 11A, 13, površine 776 m2; UKUPNO: 776 m2, i označene u listu „B“ Vlastovnica kao:
20. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-20) STAN 8 - stan II. (drugom) katu, označen br. 8 (ranije 16), površine 99,88 m2, koji se sastoji od tri sobe, dnevnog boravka, kuhinjske niše, blagovaonice, kupaonice s WC- om, WC-a, ostave, dva hodnika i dvije lođe, s pripadajućom drvarnicom, [adresa], zajedno s odgovarajućim pripadajućim idealnim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja predmetne zgrade anagrafske oznake [adresa], razmjerno veličini navedenog suvlasničkog dijela prema ostalim suvlasničkim dijelovima kojima ti zajednički dijelovi služe, kao i odgovarajućim pripadajućim idealnim suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem je predmetna zgrada sagrađena.
II. Utvrđuje se da stan na V (petom) katu, označen br. 17, šifra stana 017, površine 76,97 m2, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija, anagrafske oznake [adresa], zgrada u [adresa], sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], upisana u Broj poduloška: 14536 / zk. uložak, za K. O. [katastarska općina], upisan na ime FŽT za cijelo, i to baš u odnosu na 1/2 dijela predstavlja bračnu stečevinu pok. ostaviteljice AŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1935., a umrle **.**.2022. i tuženika ad 1. AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i to svakog od njih za po 1/4 dijela, te da u ostavinu pok. ostaviteljice AŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja se raspravlja u ostavinskom postupku u predmetuOpćinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem O-1974/2022, ulazi 1/4 dijela te nekretnine upisane u Knjizi PU: SPLIT. Broj poduloška: 14536 / zk. uložak, u listu „A“ Posjedovnica, PRVI ODJELJAK, kao „Zgrada u [adresa], kućni broj 7, sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica].“, i označene u listu „A“ Posjedovnica DRUGI ODJELJAK, kao: „Stan na V. (petom) katu, označen br. 17, šifra stana 017, površine 76,97 m2, koji se sastoji od tri sobe i ostalih prostorija“, zajedno sa odgovarajućim pripadajućim idealnim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja predmetne zgrade anagrafske oznake [adresa], razmjerno veličini navedenog suvlasničkog dijela prema ostalim suvlasničkim dijelovima kojima ti zajednički dijelovi služe, kao i odgovarajućim pripadajućim idealnim suvlasničkim dijelom zemljišta na kojem je predmetna zgrada sagrađena.
III. Nalaže se tuženicima ad 1., ad 2. i ad 3. u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno naknaditi tužiteljici parnične troškove ovog postupka, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja teče od presuđenja do isplate, obračunatoj prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
II. Nalaže se tužiteljici da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženiku pod 1) trošak postupka u iznosu od 12.381,45 eura, a tuženoj pod 2) naknadi parnični trošak u iznosu od 15.381,45 eura, sve s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 1. lipnja 2026. pa do isplate po stopi sukladno čl. 29 st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
Obrazloženje
1. U tužbi poslanoj kod ovog suda dana 18. veljače 2023. se navodi da se kod Općinskog suda u Splitu vodi ostavinski postupak iza smrti AŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj] pod poslovnim brojem O-1974/2022, a koja ostaviteljica je bila rođena **.**.1935., a preminula je 2. ožujka 2022. Rješenjem u tom postupku od 16. prosinca 2022. određen je prekid postupka, te je tužiteljica upućena da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu protiv tuženika 1, nasljednika, supruga ostaviteljice radi utvrđenja da stan u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljice i to za 1/2 dijela. Nadalje je istim rješenjem tužiteljica upućena da pokrene postupak protiv tuženika pod 1 i tužene pod 2 ( kćerke ostaviteljice / sestre tužiteljice ), radi utvrđenja da stan u [adresa] na adresi MŽ [adresa] predstavlja bračnu stečevinu ostaviteljice i njenog supruga ĆŽ, te da je ostaviteljica bila suvlasnica za 1/4 dijela na toj nekretnini. U tužbi se nadalje navodi da je tuženik pod 1 kako suprug pok. ostaviteljice s istom zaključio brak 29. kolovoza 1964., da su za vrijeme trajanja bračne zajednice između tuženika pod 1 i pok. ostaviteljice oni stekli nekretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu i to isključivo od sredstva od svog rada i novčanih primanja za vrijeme braka. Tako se navodi, a što je i predmet tužbenog zahtjeva da bi stan u [adresa] u [adresa] bio stečen za vrijeme trajanja braka na temelju Ugovora o stjecanju prava vlasništva na stan br.: 30/73-UPV od 17.08.1973., a koji je zaključen između DALMASTAN Split, kao prodavatelja i BULJAN RADIMIRA pok. BŽ, kao kupca, a koji je ovjeren kod javnog bilježnika mr. sc. Zoje Puljiz iz Splita, Vukovarska 7, dana 16. 11. 2007., pod broj: OV-8521/07, Anexa Reg. br. [registarska oznaka]/73-UPV od 01. 06. 1982. g. Ugovora o stjecanju prava vlasništva br. 30/73-UPV od 17. 08. 1973. g. i Suglasnosti za uknjižbu Dalmastan Split od 14. 11. 2007., ovjerene kod javnog bilježnika mr. sc. Zoje Puljiz iz Splita, Vukovarska 7, dana 16. 11. 2007., pod broj: OV-8518/07, što se sve nalazi u Zbirci isprava Općinskog suda u Splitu pod broj:
Z-14608/2007 (navedeni stan u cijelosti sada formalno glasi na tuženika ad 1. AŽ). Nadalje, da su stranke za vrijeme trajanja braka s osnova bračne stečevine stekli ½ stana u [adresa] na adresi [adresa], a koje vlasništvo stana je sada formalno uknjiženo na tuženu pod 2, a od čega 1/4 navedene nekretnine predstavlja vlasništvo pok. ostaviteljice AŽT s naslova bračne stečevine jer su pok. ostaviteljica i tuženik ad 1., 1/2 navedene nekretnine stekli za vrijeme trajanja braka na temelju Kupoprodajnog ugovora broj: 07 4349/184/A od 2. 10. 1972., koji je zaključen između GTH „Ivan L. Lavčević“ Split i Poduzeću za izgradnju Splita, kao prodavatelja te BULJAN RADIMIRA pok. BŽ, kao kupca, Tabularne izjave Grada Splita, Klasa: 943-02/13-01/108, Urbroj: 2181/0112-03/52-13-2 od 13. ožujka 2013., što se sve nalazi u Zbirci isprava Općinskog suda u Splitu pod broj: Z 891/2013 (navedeni stan je najprije u cijelosti glasio na tuženika ad 1., te ga je isti za vrijeme ostavinskog postupka na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. 07. 2022., prenio u vlasništvo tuženoj ad 2., koja se u međuvremenu uknjižila na taj stan za cijelo u predmetu pod posl. brojem: Z-33896/2022). Drugu 1/2 dijela navedene nekretnine tuženik ad 1. je stekao nasljeđivanjem iza smrti svoje pok. majke JŽ na temelju Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl. broj O-3130/12 od 04. 01. 2013., i ona nije sporna niti je predmet ove tužbe.
1.1. Tužiteljica ističe da je ostaviteljica AŽT još od 1. listopada 1962., tj. prije zaključenja braka bila zaposlena kao profesorica povijesti, a jedno vrijeme je radila i kao voditeljica nastave u srednjoj ugostiteljskoj i turističkoj školi u Splitu, te je ostvarivala primanja po osnovi radnog odnosa, a osim toga ostaviteljica je tijekom cijelog braka s tuženikom pod 1 jedina vodila brigu o obitelji, djeci ( tužiteljici, tuženoj ad 2 i BŽ ), vodila je brigu o suprugu, domaćinstvu i kućanstvu, te je još dodatno zarađivala dajući instrukcije ( repeticije ), tako da je njen doprinos stjecanju bračne stečevine najmanje jednak doprinosu tuženika pod 1, odnosno da je doprinos svakog od njih po pedeset posto. S obzirom na sve navedeno tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se utvrditi da bračnu stečevinu pokojne AŽT i njenog supruga tuženika pod 1 AŽ predstavlja nekretnina pobliže označena u točki I. izreke presude i to za svakog od njih po pedeset posto, tj. da je pok. AŽT suvlasnica predmetne nekretnine za 1/2 dijela. Također tužiteljica predlaže da se utvrdi bračnom stečevinom nekretnina u [adresa], pobliže označena u točki II. izreke presude i to na ime pok. AŽT za 1/4 dijela. U odnosu na obje nekretnine predlaže se da predmetne nekretnine u navedenim suvlasničkim dijelovima predstavljaju ostavinsku masu pok. AŽT, a koja se raspravlja u ostavinskom postupku pred ovim sudom pod brojem O-1974/2022.
1.2. S obzirom da je tijekom trajanja ovog postupka došlo do promjena zemljišnoknjižnih podataka koji se tiču predmetnih nekretnina, to je tužiteljica podneskom od 26. kolovoza 2025. uredila tužbu i to točku I. tužbenog zahtjeva u pogledu predmetne nekretnine u [adresa].
2. Tuženik pod 1 je dao odgovor na tužbu dana 3. studenog 2023., te se izjasnio da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan, da su činjenične tvrdnje iz tužbe neistinite, te da su tužba i tužbeni zahtjev podneseni u zloj vjeri i sa malicioznim namjerama. Tuženik pod 1 ukazuje na nekoliko bitnih činjenica i nespornih vremenskih odrednica, njihovim kronološkim slijedom u promatranom razdoblju: brak je sklopljen 29.8.1964. u Splitu, ostaviteljica je rođena **.**.1935., a tuženik pod 1) je rođen **.**.1940.; par tjedana nakon sklapanja braka tuženik pod 1) odlazi na odsluženje vojnog roka, a pok. ostaviteljica ostaje živjeti kod svojih roditelja u [adresa]; po njegovom povratku 1965. tuženik pod 1) i ostaviteljica sele u Valpovo gdje se zapošljavaju u gimnaziji, dok prvorođena kćer BŽ (1965.) ostaje živjeti kod supružnika JŽ (tuženikove majke i očuha) u Splitu do povratka roditelja 1970. u Split; u Valpovu prvo stanuju kod tuženikovog ujaka, da bi u listopadu 1965. od Općine Valpovo dobili na korištenje stan u novoizgrađenoj zgradi kojeg su morali sami od svojih početnih nastavničkih plaća namjestiti i dovesti u funkciju stanovanja, kao i plaćati stanarinu za istog; u Split su se vratili tek 1970. (pok. BŽT nije radila od 1.1. do 15.12.1970., vidljivo iz izvoda HZMO koji je priložen tužbi), bez ušteđenih sredstava, s obzirom da su obje plaće jedva bile dovoljne za pokrivanje tekućih troškova novonastalog kućanstva u Valpovu i njihove mlade obitelji s dvije kćerke vrtićke dobi koje su ubrzo krenule u osnovnu školu u Splitu, a bez da su imali riješeno stambeno pitanje u smislu vlasništva useljive nekretnine u mjestu rada supružnika i mjesta školovanja njihove djece; s obzirom na niske nastavničke plaće (osobito u tim počecima kada nisu bili u stalnim radnim odnosima) i visoke troškove života (početkom 1974. im se rodila i treća kćer, dok su starije kćeri krenule u školu), od njihovih plaća i drugih primanja po osnovi rada ni u narednim godinama nisu bili u mogućnosti namaknuti bilo kakvu ušteđevinu od koje bi samostalno riješili stambeno pitanje, već su istim primanjima pokrivali troškove kućanstva u Valpovu odnosno kasnije u Splitu, uključujući novonastale troškove školovanja BŽ, GŽ i kasnije FŽT. Tuženik ad 1 navodi da su tri zajedničke kćerke pok. BŽT i tuženika pod 1 – najstarija BŽ rođena **.**.1965., tužiteljica GŽ rođena **.**.1967. i najmlađa MŽT rođena **.**.1974. Predmetne nekretnine nisu kupljene od sredstva stečenih po osnovi rada tuženika pod 1 i pok. AŽT. Naime, poznati faktori koji su omogućili rješavanje stambenog pitanja tuženika pod 1 i pok. SŽ su novčana i svaka druga pomoć ČŽ kao majke tuženika pod 1 i njenog supruga ŠŽ, kao i temeljem nasljedstva tuženika pod 1 iza svog oca BŽ i svoje tete ĆŽT, kao očeve sestre. Tuženik pod 1 i ostaviteljica su u dogovoru s FŽ i IŽ odlučili kupiti prvo stan u [adresa] gdje je planirano da stanuju AŽ i pok. BŽT, a zatim i stan u [adresa] gdje je planirano da stanuju FŽ i ŠŽ. Sve su to oni izrealizirali i tako su i stanovali do kraja 1974. kada su odlučili napraviti zamjenu iz praktičnih razloga s obzirom da je osnovna škola za kćeri, kao i radi mjesta rada AŽ i pok. BŽT bili su bliže stanu u [adresa], nego stanu u [adresa] u kojem su neko vrijeme stanovali, te su stoga FŽ i ŠŽ preselili iz [adresa] u [adresa], a AŽ, BŽT i kćerke iz [adresa] u [adresa]. U [adresa] su do smrti stanovali FŽ i ŠŽ bez ikakvih dugovanja prema tuženiku pod 1 i pok. SŽ. Za vrijeme života nikada pok. SŽ ni na koji način nije pokazala bilo kakve osobne pretenzije ni na jedan ni na drugi stan, ni prije smrti supružnika ŠŽ, naime ŠŽ je umro 2008., a Marija Prka 2012. Naime, ista je znala da je stan u [adresa] kupljen isključivo od sredstava supružnika ŠŽ, a stan u [adresa] je kupljen od sredstava koji su uprihođeni od prodaje vlastite imovine tuženika pod 1, tj. tuženik pod 1 je prodao kuću s dvorom u [adresa] ( što je naslijedio iza oca EŽ ), temeljem kupoprodajnog ugovora od 26. studenog 1972. Nadalje, tuženikova majka JŽ je prodala stan na drugom katu u Končarevoj ulici u Splitu ( kupila još 1955. od RŽ, sestre od prvog supruga EŽ ) temeljem kupoprodajnog ugovora od 13.3.1973. Nadalje, tuženik pod 1 je prodao stan u [adresa] ( nasljedstvo iza tete RŽ ) temeljem kupoprodajnog ugovora od 2. travnja 1973. Ističe se da ako je nešto i nedostajalo od ostvarenih sredstva prodaje naslijeđene imovine, pomoć je bila od strane majke JŽ i očuha IŽ koji su donirali sredstva da bi tuženik mogao kupiti, opremiti i namjestiti stan u kojem je za to vrijeme zasnivao dom za obitelj. Očuh tuženika pod 1 je bio profesionalni vozač ( kamioni ) s više desetljetnim stažom koji je bio iznimno štedljiv i radišan i zajedničke djece s FŽ nije imao. Tuženik pod 1 je sin jedinac svoje pok. majke ČŽ. Tuženik pod 1 tvrdi da je jedino ono što predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova nekretnina u Marušićima, a koju nekretninu su oni kao roditelji darovali svim svojim trima kćerkama. Što se tiče imovine koja je stečena sredstvima po osnovi rada tuženik pod 1) ističe da je njegov doprinos znatno veći od doprinosa pok. supruge SŽ. Naime, pok. SŽ je bila u radnom odnosu, ali je imala znatno manja primanja od tuženika pod 1, ona nije mogla sama voditi brigu o djeci i kućanstvu, već joj je u tome pomagao tuženik pod 1, te pok. FŽ i ŠŽ. S druge strane, tuženik pod 1 je u karijeri bio sveučilišni profesor, stalni sudski vještak, te je dvanaest godina obnašao funkciju direktora u više uspješnih poduzeća. Tuženik pod 1 se izjasnio i u odnosu na činjenicu da je on s tuženom pod 2 zaključio ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, naime tuženik je sa suprugom do njene smrti živio u stanu u [adresa], međutim, zbog njegovih zdravstvenih problema stanovanje u tom stanu mu je stvaralo velike probleme zbog nedostatka dizala, to je isti preselio u stan u [adresa] u kojoj zgradi postoje dva dizala i koja zgrada je jako blizu zgradi u [adresa] gdje stanuje tužena pod 2 s obitelji, te je tužena pod 2 uložila značajna sredstva zh uređenje stana koji bi bio ugodan za stanovanje tuženiku pod 1 u stanu u [adresa] i on se u taj stan uselio u mjesecu travnju 2023. Tužiteljica ovom tužbom želi uvjeriti sud da su u promatranih prvih sedam godina trajanja braka njeni roditelji, tj. pok. BŽT tuženik pod 1 u razdoblju od 1964. do 1971. uštedjeli od svojih nastavničkih plaća najmanje 700.000,00 dinara potrebnih za kupnju navedenih stanova pri tom ne ulazeći u troškove opremanja i namještanja istih kako bi se doveli u funkciju podobnu za stanovanje bračnih drugova s kćerkama predškolske dobi. Radi svega navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova postupka sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na presuđeni trošak pa do isplate.
3. Tužena pod 2 je u svom odgovoru na tužbu istakla da osporava navode iz historijata tužbe u dijelu u kojem se isti odnose na etiologiju stjecanja prava vlasništva nekretnina, a tužbeni zahtjev osporava u cijelosti kako neosnovan. Tužena pod 2 ističe da su navedeni stanovi kupljeni osobnim sredstvima tuženika pod 1, tj. sredstvima koje je tuženik pod 1 ostvario prodajom naslijeđene imovine ili darovanjem od prednika. Tužena pod 1 je sudu dostavila kupoprodajne ugovore temeljem kojih je tuženik pod 1 stekao određene financije, jer tuženik pod 1 i pok. ostaviteljica nisu imali sredstava kojima bi mogli financirati kupnju ni opremanje i namještanje nekretnina, jer se rješenje stambenog pitanja moglo omogućiti tek prodajom naslijeđenih nekretnina, tj. uslijed raspolaganja roditelja tuženika pod 1 koji su sredstva uprihodili dugogodišnjim radom. Nadalje, tuženik je imao daleko veća primanja nego ostaviteljica, s obzirom da je radio kao sveučilišni profesor, dodatne prihode je ostvarivao kao stalni sudski vještak, a jedno vrijeme je paralelno radio i u gospodarstvu. Također, tužena pod 2 ističe da ostaviteljica nije jedina vodila brigu oko djece s obzirom da je bila zaposlena i da je imala daleko manja primanja od tuženika pod 1 jer su joj u toj brizi pomagali i tuženik pod 1 i njegovi roditelji. Tužena pod 2 posebno ističe da su tužiteljici sve navedene okolnosti dobro poznate jer o tome postoje i materijalni dokazi, te joj nije jasno zašto se tužiteljica odlučila na podizanje ove tužbe i negiranje obiteljske istine, koju pored prednjih okolnosti i činjenica svakako spada i činjenica opsežnog darivanja tužiteljice od strane roditelja, a koje darovanje je podložno prigovoru uračunavanju darova. Tužena pod 2 predlaže donošenje presude kojom će se odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan uz obvezu tužiteljice na naknadu parničnog troška.
4. Tužena pod 3 je pasivno legitimirana stranka u ovoj pravnoj stvari kao zakonski nasljednik iza pok. AŽT, a u odnosu na koju je tužba uređena podneskom tužiteljice od 3. listopada 2024., se izjasnila na tužbu na način da priznaje činjenične navode tužbe o vođenju ostavinskog postupka iza smrti ostaviteljice AŽT kod ovog suda pod brojem O-1974/2022, da priznaje navode o prekidu tog ostavinskog postupka rješenjem suda od 16. prosinca 2022., priznala je navode tužiteljice o zakonskim nasljednicima ostaviteljice, o svojstvu tuženika pod 1 kao supruga ostaviteljice, a što se tiče činjeničnih navoda tužiteljice kojim ista navodi da su za vrijeme trajanja braka ostaviteljice i tuženika pod 1 stečene predmetne nekretnine i to sredstvima koja su stečena ranom i novčanim primanjima za vrijeme trajanja braka, tužena pod 3 je istakla da joj nije poznat način na koji su njeni roditelji stekli predmetne nekretnine, poznato joj je da su za vrijeme trajanja braka oboje bili zaposleni i da su ostvarivali prihode od rada, da je majka vodila brigu o obitelji i kućanstvu. Nadalje, tužena pod 3 ne osporava dokumentaciju koju je tužiteljica priložila u spis, ne protivi se izvođenju dokaza kao ni pribavi podataka o zaposlenju.
5. U tijeku postupka sud je pregledao rješenje Općinskog suda u Splitu broj O- 1974/2022 od 16. prosinca 2022., vjenčani list za pok. ŽŽ i CŽ, Ugovor o stjecanju prava vlasništva na stan br. 30/73-UPV, u Splitu, 17. VIII. 1973.g., aneks Ugovora o stjecanju prava vlasništva br. 30/73-UPV, u Splitu, 17. VIII. 1973.g. A30/73-UPV, u Splitu 01.06.1982.g., suglasnost za uknjižbu od 14. studenog 2007., kupoprodajni ugovor br.:07-4349/184/A Split, 2.10.1972., tabularna izjava od 13. ožujka 2013., Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Split br. O-3130/12 od 4. siječnja 2013. iza smrti pok. ČŽ, izvadak iz zemljišne knjige br. ZU 12994 k. o. [katastarska općina], izvadak iz knjige položenih ugovora br. ZU 14536 i povijesni prikaz knjiga PU Split, preslika razdoblja upisanog staža osiguranja i naziva poslodavaca kod HZMO za pok. AŽT, Rješenje odjela za privredu i komunalne poslove skupštine Općine Valpovo od 13. listopada 1965., preliminarni kupoprodajni ugovor br. 07- 4349/184 od 11. svibnja 1971., Ugovor o uplati predujma za trosoban stan koji će zadruga izraditi za potrebe zadrugara br. 67/72 u Splitu, 3. XI. 1972. , Kupoprodajni ugovor zaključen između CŽ i OŽ u [adresa], **.**.1973., Kupoprodajni ugovor zaključen između prodavatelja TŽ i kupca NŽ u [adresa], **.**.1973., kupoprodajni ugovor zaključen između prodavateljice ČŽ i članova obitelji G od 13. ožujka 1973., priznanice na iznos od 40.000,00 ND od 23.8.1972. i na iznos od 52.955,00 D, od 24.8.1973., a koje uplate je izvršio AŽ, pregledane su priznanice na iznos od 220.000,00 ND od 27. ožujka 1973., a koja uplata je izvršena od AŽ i ČŽ, te priznanica na iznos od 218.470,00 D od 1.8.1973., a koja uplata je izvršena od strane ČŽ, dozvola za useljenje u Splitu, 26.X.1973., pregledana je fotografija ulaza u zgradu [adresa] (vidljiv investitor i popis stanara), izvadak iz zemljišne knjige - povijesni prikaz ZU 5309 k. o. [katastarska općina], Ugovor o najmu poslovnog prostora ( U [adresa], 21. svibnja 1981. ), Ugovor o stjecanju prava vlasništva na stan u [adresa], 24.07.1973.g., Ugovor o zamjeni prava vlasništva stanova od 12. travnja 1973., izvadak iz knjige položenih ugovora ZU 1542 i povijesni prikaz za predmetnu nekretninu, zapisnik sačinjen dana 23. kolovoza 1982. pred Općinskim sudom u Omišu o sklapanju Ugovora o doživotnom uzdržavanju I R.91/82-2, Rješenje Općinskog suda u Omišu RI.62/99-37 od 29. veljače 2008., Ugovor o diobi nekretnina [adresa], 15. veljače 2008., Ugovor o kupoprodaji zaključen između ŠŽ i JŽT u [adresa], **.**.1975., Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu iza smrti pok. ŠŽ O-255/08 od 13. ožujka 2008., povijesni zk izvadak za nekretninu u Marušićima k. o. [katastarska općina] ZU 1810, potvrde HZMO-a, Područne službe u Splitu o prijavi pok. AŽT i AŽ o mirovinskom osiguranju, izvadak iz zemljišne knjige, kao i povijesni prikaz za ZU 24081 k. o. [katastarska općina] ( zgrada [adresa] ), pregledana je darovna pogodba "U [adresa], dne 17. prosinca 1959.", pregledan je odgovor OTP banke od 19. rujna 2025., potvrde HZMO-a o prijavama na mirovinsko osiguranje za pok. AŽT i za AŽ uz potvrde o evidentiranom mirovinskom stažu i plaćama, pregledan je spis ovog suda P-266/2023, saslušani su svjedoci VŽ, ĐŽ, KŽ, DŽ, ZŽ, PŽ, LŽ, UŽ, HŽ, GM i AM, saslušana je tužiteljica i tuženici pod 1, pod 2 i pod 3 u svojstvu stranaka.
6. Stranke su popisale trošak postupka.
7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
8. U konkretnoj pravnoj svari tužiteljica tvrdi da su tuženik pod 1, kao njen otac i njena pok. majka AŽT, za vrijeme trajanja svog braka, a kojeg su zaključili dana 29. kolovoza 1964. godine u Splitu, pa do smrti pok. AŽT, koja je umrla dana **.**.2022., kao bračni drugovi isključivo od svog rada i novčanih prihoda stekli bračnu stečevinu i to nekretninu upisanu u KO [katastarska općina], stan u [adresa], koji stan je u cijelosti uknjižen na tuženika pod 1, ali da je pok. AŽT suvlasnica za ½ dijela predmetne nekretnine, jer je ta nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka. Nadalje, tužiteljica tvrdi da su njen otac i pok. majka za vrijeme trajanja braka stekli ½ nekretnine u Splitu na adresi MŽ [adresa], te da ½ od te ½ predstavlja njeno suvlasništvo s osnova bračne stečevine. Tužiteljica je upućena u pokretanje ovog postupka temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu broj O-1974/2022 od 16. prosinca 2022., a koji postupak se vodi iza smrti pok. AŽT. U ovom postupku tužene pod 2 i 3 su sestre tužiteljice.
8.1. Pregledom Ugovora o stjecanju prava vlasništva na stan broj 30/73-UPV od 17. VIII. 1973.g. zaključenog između stambene zadruge "Dalmastan" iz Splita i kupca AŽ pok. IŽ utvrđeno je da kupac s zadrugom zaključio Ugovor o uplati predujma za trosoban komforan stan, a kojeg će zadruga izgraditi za potrebe kupca – zadrugara od 3. studenog 1972., radi se o kupnji stana na adresi [adresa], utvrđena je predračunska cijena stana od 352.955.- DIN, s tim da će predračunsku cijenu stana plaćati u tri tranše, a pregledom aneksa naprijed navedenog ugovora broj A-30/73-UPV od 1.6.1982. je utvrđena konačna cijena stana na iznos od 374.965,30 DIN, a koja cijena je utvrđena u postupku kolaudacije svih izvedenih radova. Nadalje, pregledana je suglasnost za uknjižbu iz kojeg proizlazi da je AŽ ugovorio i u cijelosti podmirio ugovorenu obvezu uplate za trosobni stan oznake G-II/16 neto površine 99,88 m2, a sve po Ugovoru broj 30/73-UPV od 17.8.1973. i aneksa ugovora broj A-30/73-UPV od 1. lipnja 1982.
8.2. Pregledan je kupoprodajni ugovor zaključen između tvrtke Ivan Lučić Lavčević kao prodavatelja i kupaca FM. IŽ i JŽ broj 07-4349/184/A od 2. listopada 1972. iz kojeg je utvrđeno da kupci kupuju svaki po ½ dijela trosobnog stana na gradilištu Split3 u objektu S-3/4, ulaz 3, kat 5., stan br. 17, tip "A" površine 78,07 m2, da startna cijena ugovorenog stana na dan 1.5.1972. iznosi 302.630.- DIN, a uplate za stan su dogovorene u tranšama i to u četiri tranše, prva tranša do 31.3.1971. u iznosu od 121.052. - DIN, druga tranša do 30.9.1971. u iznosu od 60.526.- DIN, treće tranša do 31.3.1972. u iznosu od 60.526. - DIN i četvrta tranša do 30.9.1972. u iznosu od 60.526.- DIN. Temeljem tog ugovora, a u svezi s izdanom tabularnom izjavom utvrđeno je da su AŽ i JŽ u cijelosti platili kupoprodajnu cijenu stana, te se istima dozvoljava uknjižba u zemljišnim knjigama.
9. U postupcima radi utvrđivanja bračne stečevine, tj. u svezi s time i primjenu materijalnog prava sud navodi da je po pitanju materijalnog prava ocjena suda ovisi o vremenu stjecanja imovine ( odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-57/2005- 2 od 14. prosinca 2005. – zaključak sjednice građanskog odjela Ustavnog suda Republike Hrvatske od 8. svibnja 2006. ).
9.1. S obzirom da su nekretnine koje su predmet ovog postupka stjecane tijekom 1972. i 1973. mjerodavan je Zakon o imovinskim odnosima bračnih drugova ( NN br. 23/50 i 11/78, dalje ZIOBD ), koji je bio na snazi za razdoblje od 30. svibnja 1950. do 1. siječnja 1979., a koji je propisivao u članku 1. st.1. da imovina koju su bračni drugovi stekli radom u toku dana je njihova zajednička imovina ( čl. 10. Osnovnog zakona o braku ) i s njom upravljaju i raspolažu zajednički i sporazumno.
9.2. Čl. 10. Osnovnog zakona o braku ( službeni list FRNJ br. 29/46, 36/48, 44/51 i 18/55; službeni list SFRJ br. 12/65, NN br. 52/71 i 11/78, dalje OZB ) koji se također u spornom razdoblju primjenjivao propisano je da je imovina koju su supružnici stekli radom u toku braka je njihova zajednička imovina. Koliki je udio svakog bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje u slučaju spora sud prema njihovom doprinosu procjenjujući sve okolnosti. Pri tome će se voditi računa ne samo o zaradi svakog bračnog druga, već i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o njegovom vođenju domaćih poslova, staranju o održavanju imovine i o svako drugom obliku rada i suradnje u upravi, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
9.3. Odredba čl.9. OBZ propisivala je da imovina koju jedan bračni drug ima u vrijeme zaključenja braka ostaje njegova imovina kao vlastita i on zadržava pravo da upravlja i raspolaže s njom samostalno.
10. Saslušana tužiteljica u svojstvu stranke je ustrajala u svom stavu da su sporne nekretnine bračna stečevina pok. majke i oca - tuženika pod 1, jer da su iste stečene od njihove ušteđevine, rada i kredita, da u njenoj dobi od 15 ili 16 godina je zajedno s ocem sjedila u stanu u [adresa], te da je tada pitala oca zašto oni nisu dobili u ono vrijeme stanove od države, te da je odgovor njenog oca bio da je u to vrijeme uvijek trebalo nekoga prokazati, da su on i pok. majka digli kredit na dugo godina i da su kupili nekretninu, te je ona pretpostavila da oni zato nisu dobili stanove od države – društva. U odnosu na eventualno sudjelovanje bake po ocu ČŽ pri kupnji tih stanova, tj. je li ista pomagala i kojim sredstvima istakla je da to ona ne zna, ali da zna da je baka po ocu stan u [adresa] prodala i od tog novca da je kupila stan u [adresa]. Istakla je tužiteljica da su djed i baka po majci pomagali svojoj kćeri – njenoj pokojnoj majci, nije se znala tužiteljica izjasniti o tome što joj je majka završila koju školu- fakultet, ali zna da je ista radila u Valpovu kao profesorica povijesti. Nadalje je istakla da se ne sjeća jesu li je djed i baka po ocu čuvali, odnosno jesu li pomagali u kućanstvu.
10.1. Iskaz tužiteljice u svemu je oprečan kazivanjima tužene pod 2 i tužene pod 3, naime tužena pod 2 s obzirom na godinu rođenja 1974., u svom iskazu je navela sve ono što je čula iz priče roditelja, kao i bake i djeda po očevoj strani, naime, da su sporne nekretnine stečene prodajom nasljedstva oca – tuženika pod 1, te je ona sudu dostavila ugovore temeljem kojih je njen otac sticao financijska sredstva za kupnju nekretnina. Istakla je da nije ni znala da su njeni roditelji bili podigli kredit za kupnju dijela stana u [adresa], jer su u to vrijeme roditelji bili kreditno sposobni, međutim da u vrijeme kada su djed i baka po ocu preselili iz stana u [adresa] u stan u [adresa], da su djed i baka po ocu nastavili plaćati taj kredit za kupnju tog stana u [adresa], a u kojem stanu su i živjeli. Istakla je da je pok. majka bila iznimno vrijedna ali da je imala veliku pomoć od pok. bake po ocu, jer do njenog polaska u školu baka po ocu je svakodnevno dolazila i kuhala, čuvala njih djecu, peglala, prala, a da je tako zasigurno pomagala i o brizi za sestre koje su ranije rođene. Naime, tužiteljica je rođenja **.**.1967., tužena pod 2 je rođena 1974., a tužena pod 3 je rođena 1965. Također je istakla da kad su pok. djed i baka postali stariji da je bio neki hladan odnos između njene pok. majke i djeda i bake s očeve strane, ali otac je do zadnje brinuo o svojim roditeljima. Što se tiče odnosa s djedom i bakom s majčine strane u [adresa] istakla je da su oni kao obitelj dolazili u posjete kod njih u [adresa], međutim da se ne sjeća ljetovanja u [adresa] kako je to iskazivala tužiteljica, a sve s obzirom na svoju dob. U odnosu na pomoć koju su pružali pok. djed i baka po ocu, navela je da se jedan stan na Toću ( bivša [adresa] ) jedan stan se iznajmljivao, a u drugom da su bili stanovali djed i baka, također se iznajmljivao i stan u [adresa] u [adresa], pok. djed je imao stan u [adresa] koji se iznajmljivao, pok. djed je bio zaposlen, ostvarivali su se prihodi od zemlje u [adresa]. Odnos svojih roditelja ne bi opisala kao patrijarhalnim, otac je često bio odsutan zbog poslovnih obveza, a pok. majka je donosila odluke koje se tiču kućanstva i imala je pravo odlučivati o svemu.
10.2. Tužena pod 3 je istakla da ništa ne zna o dostavljenim uplatnicama u spis, ni o kreditima jer sve se to događalo od 1970. do 1973. kad je ona bila u dobi od 5 do 8 godina, u obitelji se o tome nije pričalo jer su one bile djeca. Istakla je da je s djedom i bakom po ocu živjela od svog šestog mjeseca života u stanu u [adresa] ( stan na Toću ) i da je tu pohađala i osnovnu školu, a da su nakon toga kao obitelj preselili 1972./1973. u stan u [adresa] i onda je ona počela treći razred osnovne škole. U toj zgradi na Toću u drugoj garsonijeri su živjeli njeni roditelji i sestra GŽ. Nikad joj pok. majka nije spominjala niti ona ima saznanja da bi majčina obitelj pomagala obitelji, a u odnosu na djeda i baku s očeve strane istakla je da zna da su ih čuvali, živjeli s njima, ali ne zna što je i koliko financijski pomagao u stjecanju tih nekretnina. Navela je da je njena obitelj bila puno bliža s djedom i bakom po ocu, kod majčine obitelji u [adresa] su znali odlaziti nedjeljom, da su njeni roditelji bili okupirani brigom o bolesnoj kćerki, da se zemljište u Marušićima 1975., pa se više sjeća provedenih dana tijekom ljeta u baraci u Marušićima, nego vremena u [adresa]. O odnosima između pok. majke i bake po ocu o tome je li se njihov odnos pogoršavao tijekom godina, naveo je da se njen otac postavio kao neutralan i ona se osjećala kao dijete razvedenih roditelja i da joj je mučno govoriti o tome. Pokojna baka po ocu je sticala financije od nekretnina koje su se iznajmljivale, ona je jedno vrijeme živjela s djedom i bakom u stanu na Toću, a kada su se preselili u stan u [adresa] i kada se rodila MŽT, onda je baka po ocu od ponedjeljka do petka svakodnevno dolazila i čuvala njih djecu dok je majka radila, a također su pok. djed i baka po ocu pomagali teti A koja se bavila poljoprivredom i vinogradom, te da su znali novčano pomagati.
10.3. Iz iskaza saslušanog tuženika pod 1, oca tužiteljice i tužene pod 2 i 3 sud je utvrdio kronologiju događaja u obitelji, te je nespornim utvrđeno da su se oni pok. SŽ vjenčali 29. kolovoza 1964., da je on nakon vjenčanja morao ići na služenje jedne godine u vojsku, te da je supruga u to vrijeme ostala stanovati kod svojih roditelja u [adresa], te je ona i u tom vremenu rodila kćerku IŽ **.**.1965. Pok. BŽT je u vrijeme sklapanja braka radila kao profesor povijesti, ali nije imala završen fakultet. Po njegovom povratku iz vojske pok. BŽT je ostala bez posla s obzirom da je imala ugovor za rad na određeno vrijeme kroz jednu školsku godinu pa je on tako tražio posao za sebe i za nju i stvorila se prilika za u Valpovo. On je već bio profesor hrvatskog jezika i književnosti, te su zajedno otišli u Valpovo, dok po dolasku u Valpovo jedno pola godine su živjeli kod njegovog ujaka, nisu plaćali smještaj, te su od tadašnje vlasti dobili rješenje za stan u novoj zgradi u koje vrijeme su stanovali i koristili stanove i drugi profesori, pa su morali taj stan osposobiti za stanovanje, pa su tako pred Novu godinu 1965. na 1966. su tražili i popisali sve što im treba, te kupili namještaj i aparate na kredite, istakao je da plaće u to vrijeme u prosvjeti nisu bile visoke. U Valpovu su živjeli neke 3 do 4 godine i on je dobio posao u Splitu, a supruga je još bila ostala u Valpovu, njegov posao u Dalme u Splitu je bio usavršavanje zaposlenika, tj. suradnja sa srednjim školama kako bi se zaposlenici osposobili za rad u trgovini. Supruga je također dobila posao u Školskom centru za obrazovanje ugostiteljskog kadra i to kao profesor jer je u međuvremenu završila studij. Dok je on još bio u vojsci rođena je kćerka IŽ i ona je nastavila stanovati kod njegovih roditelja u Splitu na adresi [adresa], a njegovi roditelji su bili suvlasnici za ½ polovinu te kuće. Njegovi pok. roditelji su dovodili kćerku FŽ njima u Valpove za praznike, a godine 1967. je rođena kćerka GŽ u 10. mjesecu u Splitu, koja je isto bila stanovala kod njegovih roditelja. On i supruga su se vratili u Split negdje 1970. i tada su stanovali u garsonijeri koja je bila iznad dvosobnog stana u kojem su živjeli njegovi roditelji u [adresa]. Za čuvanje kćerke GŽ nije trebala pomoć dadilje, a znali su koristiti usluge učenice Trgovačke škole bez plaćanja. Što se tiče porodiljnog dopusta nakon rođenja IŽ i GŽ pok. Supruga je koristila porodiljni dopust. Istakao je da su njegovi roditelji prodajom polovine kuće u [adresa] namakli sredstva i na ime svog sina tuženika pod 1 su kupili stan u [adresa] i tamo su odselili. On i supruga i kćerka GŽ su i dalje ostali u toj garsonijeri, ali da su on i pok. supruga zajedno s njegovom majkom odlučili riješiti problem stanovanja na način da su on, supruga i njegova majka kupili stan u MŽ [adresa], ranija ulica Braće Borozan i da su se već 1974. godine uselili u ovaj stan u MŽ [adresa], a u kojem stanu se rodila kćerka MŽT. Kako je kćerka IŽ već pohađala školu prema mjestu stanovanja ( stan u [adresa] ), a s obzirom da je kćerka GŽ trebala krenuti u školu, onda su se kao obitelji dogovorili da će njegovi roditelji preseliti u stan u MŽ, a oni s djecom u stan u [adresa]. Smisao te zamjene je bila mjesto rada / škole za djecu i mjesto stanovanja, a sve s obzirom da je on dobio posao zamjenika direktora Trgovinskog školskog centra u Splitu, a i pok. supruga mu se bila zaposlila u neposrednoj blizini. Ponovio je da je stan u [adresa] kupljen prodajom dvosobnog stana u [adresa] jer njegov pok. očuh nije imao svoje djece i zato je htio da se stan knjiži na njega. Što se tiče stana u MŽ naveo je da su on i supruga podigli kredit u Splitskoj banci, kredit je bio na njegovo ime, rok otplate je bio deset godina, taj kredit je u više navrata bio mijenjan zbog uvjeta kreditiranja, te je uslijed velike inflacije je banka njima morala vratiti nešto novaca. Što se tiče svojih mogućnosti naveo je da je njegova obitelj bila relativno bogata u Imotskoj krajini, on je bio naslijedio jednu kuću u izgradnji, dvije konobe i mezanin te je to prodao BM, prodao je i dio vrta oko te kuće, prodao je ono što je naslijedio od svoje tete, čovjeku koji je tu otvorio slastičarnu. Njegov očuh je prodao stan u prizemlju te kuće, a što je ranije bio kupio od njegove tete. Obitelj pok. supruge je bila klasična patrijarhalna, tj. svim poslovima i financijama je upravljao pok. otac supruge koji se zvao MM, a po smrti upravljanje je nastavila njegova supruga FŽ. Njegova pok. supruga BŽT je bila u idealnom dijelu suvlasnica u toj kući i to za 1/7 ( pregledom dostavljenih ugovora o darovanju pok. BŽT je bila suvlasnica 1/5 dijela)- Istakao je da se pok. MM nije vadio vađenjem pijeska, već je to radio brat F koji je vodio samostalno te svoje poslove. O stjecanju nekretnine u Splitu na ime njegove majke pok. ČŽ naveo je da je sredstva za to ostvario njegov pok. očuh i to nakon što je prodao stan u [adresa] i na temelju kredita u Jadrantransa. Tužitelj ima završen Filozofski fakultet, Ekonomski fakultet i magisterij iz marketinga i doktorat, naveo je da njegova pok.majka FŽ nije bila u radnom odnosu, ona i pok. očuh su vodili računa o invalidnoj sestri A ( gluhonijema ). Pok. majka i očuh su izvodili radove u kući u [adresa]-ih. Negirao je da bi pok. supruga BŽT davala repeticije obzirom na činjenicu da je bila profesor povijesti, a nakon što su se iz Valpova vratili u Split ona je bila zaposlena kao voditeljica nastave. Istakao je da nije bilo nikakve pomoći od strane roditelja pok. BŽT kako u vrijeme kupnje stanova tako ni poslije, da pok. BŽT nije primala ništa od osnova 1/7 zakupnine kuće u [adresa]. Kuća i zemljište u Marušićima je kupljeno negdje 1970., te je naveo da je kćerkama darovao zajedno s suprugom nekretninu u Marušićima, da je kćeri GŽ darovao garsonijeru, kćerki IŽ stan u [adresa], a kćerki MŽT je darovao stan u MŽ uz obvezu uzdržavanja, te da joj je darovao i stan u [adresa], a što je sve bilo sadržano u jednom ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Istakao je i činjenicu da je njegov pok. otac bio rođen 1920., a poginuo 1944., a njegova majka se udala za očuha 1946., a očuh je bio radio u autoprijevozu u [adresa], a potom kao autoprijevoznik u tvrtci Jadrantrans. On kao dijete nije imao braće i sestara pa je tako bio jedino dijete svoje majke i očuha, očuh je imao svoje tri sestre, desetke nećaka, pa zato su njegova majka i očuh pomagali njemu i obitelji jer je bio smisao zaštiti imovinu koju su njegova majka i očuh stvarali, tj. da ne dođe do nasljedstva u slučaju smrti njegove majke nasljednici od očuha.
11. Nakon analize svih izvedenih dokaza kako u njihovoj ukupnosti, tako i svakog pojedinačno sud smatra da tužiteljica nije dokazala da bi temeljem tada važećeg Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova predmetne nekretnine predstavljale bračnu stečevinu jer nije dokazala da je ta imovina stečena radom roditelja, tj. pok. majke i oca. Naime, sudu je tužiteljica trebala dokazati da su njen otac i pok. majka svojim radom mogli steći sredstva za kupnju predmetnih stanova s obzirom na činjenicu da su tada živjeli od učiteljskih plaća, da su morali raditi u Valpovu, da su kroz vrijeme rada u Valpovu živjeli u stanu za kojeg istina nisu plaćali najamninu, ali su istog morali opremiti, također da su morali svo to vrijeme podmirivati sve obiteljske rashode, kao i troškove podizanja troje mal. djece, a kroz svo to vrijeme plaće nisu bile više da su isti mogli uštedjeti novac. Tužiteljica je eventualno mogla sudu predložiti vještačenje po vještaku financijske struke, a prema podacima koji su dobiveni o stažu i plaćama od HZMO-a, da se uspostavi korelacija tadašnjih dohodaka s troškovima života, jer sudu nije dostatan samo podatak o dohotku. Naime, ovakva konstrukcija tužiteljice da su njeni roditelji mogli kroz to kratko vrijeme osigurati dostatna sredstva za kupnju stanova je sudu neživotna, jer istina oboje roditelja je radilo, međutim majka je brinula o djeci, ali je imala svestranu pomoć bake po ocu ČŽ, a o čemu su kazivali svjedoci. O radu u Valpovu je iskazivao svjedok VŽ koji je istakao da se od plaća nije moglo štedjeti s obzirom da su svi oni koji su dobili stanove na korištenje morali te stanove opremiti i da su to uglavnom svi radili putem kredita. O stjecanju stanova kazivala je i svjedokinja ĆM, te je sve ono što je iskazivala čula od same pok. SŽ, koja joj je istakla da nije u dobrim odnosima sa svekrvom, pok. JM i da su dizali kredit za kućenje, ali ta svjedokinja nije znala kazati gdje je pok. SŽ radila. Svjedok ZŽ je istakao da su stanove kupili pok. ŠŽ, pok. JŽ i tuženik pod 1 jer su prodali nekretnine u [adresa], te da je pok. ŠŽ radio non stop, da je bio jako vrijedan jer je vozio kamione, a o čemu je kazivao i svjedok DŽ, a koji je pored toga istakao da mu nije poznato jesu li tuženik pod 1 i pok. SŽ dizali kredite za kupnju stana. Svjedokinja PŽ koja je upoznala pok. BŽT i tuženika pod 1 negdje 1970-ih s obzirom da su radile u Turističkoj školi, te joj je pok. BŽT kazivala o svemu što se dogodilo u njihovoj obitelji, te da je za svo zlo što se dogodilo u njihovoj obitelji odgovorna svekrva, Radimirova majka, te je nakon što su se AŽ i BŽT vratili iz Valpova, a zbog neizdržive situacije da su BŽT i AŽ digli kredite i da su kupili stanove, da je taj stan u [adresa] on prepisao na svoje ime i da su od tih kredita kupili pola stana u [adresa], a drugu polovinu stana u [adresa] je kupila Radimirova majka. Njena obitelj i obitelj stranaka su se družili, bili su prijatelji, a poznata joj je i činjenica da je Radimirova majka bila kupila još jedan stan na Kmanu, za kojeg ne zna je li se iznajmljivao i da je baka FŽ taj stan darovala IŽ kad je završila fakultet, te je IŽ zamijenila taj stan za stan u [adresa]. Isticala je o brizi pok. BŽT o obitelji, domaćinstvu, te da joj nitko nije pomagao u tome, jedino da je znala dolaziti svekrva koja se jedino prema IŽ odnosila kako treba, a u odnosu na druge unuke MŽT i GŽ da nije njih doživljavala kao IŽ. Istakla je da su se pok. BŽT i B uselili u stan u [adresa] koji je bio prije gotov nego stan u [adresa], međutim kad je završen stan u [adresa], onda se između obitelji razgovaralo i dogovorilo da će BŽT i AŽ useliti u ovaj stanu [adresa], a da će njegovi roditelji živjeti u stanu u [adresa]. Iz iskaza svjedokinje LŽ koja je u rodbinskim odnosima sa strankama se saznaje da su prilikom dolazaka BŽT i AŽ u [adresa] pok. BŽT iskazivala svome ocu da će kupovati stanove, ali da moraju dizati kredite, te da ona zna da je pok. djed MM pomogao, ali ne zna kojim iznosom. Ustvrdila je da je stan u [adresa] kupljen uz pomoć očuha, tj. pok. ŠŽ, tj. jedna polovina na očuha, a druga polovina na AŽ, ali da je ovaj stan u [adresa] kupljen zajedničkim sredstvima – kreditiranjem. Saslušana svjedokinja UŽ također u rodbinskim odnosima sa tuženikom pod 1 je isticala da je pok. BŽT bila osoba s kojom je ona mogla lakše komunicirati, govorila je o njenom radu tijekom života, te kako je jedne prigode kod nje svratila u njen poslovni prostor pok. BŽT, a u to vrijeme je ona baš vršila renoviranje objekta, te je kazivala da nema dovoljno sredstava, da bi morala podizati kredit, da joj je pok. BŽT rekla da nikako ne uzima kredit jer da su oni bili uzimali kredite za kupnju dva stana, te da su ti krediti teški i nezahvalni. Također je istakla da su u obitelji stranaka bili nesnošljivi odnosi jer joj je tako kazala pok. BŽT, a AŽ je bio sin jedinac, te isti nije mogao utjecati na svoju majku koja je bila tradicionalna, kruta, šefica. Svjedok HŽ, je suprug tužiteljice s kojom se vjenčao 2002. istakao da su po vjenčanju on i supruga – tužiteljica jedno vrijeme nekih 6-7 mjeseci stanovali zajedno s BŽT i AŽ u stanu u [adresa], s B je znao razgovarati o poslovima, a kako su svjedok i tužiteljica kupili stan na Poljudu, u tim razgovorima su i pred B kazivali kako će morati dignuti kredit, te da mu je AŽ rekao da su on i supruga dizali kredite za kupnju stanova i da je na kraju inflacija bila pojela mjesečnu ratu. Njegov osjećaj je da je ovaj stan u [adresa] stečen zajedno od pok. BŽT i AŽ, on je upoznao pok. JM i njenog supruga pok. IŽ jer je bio kod njih u stanu u [adresa], bio je u staroj kući u [adresa] i njegov doživljaj je da nije bio dobar odnos između pok. BŽT i pok. JŽ. Saslušani svjedok GM je istako da je negdje 1979. ili 1980. bio iznajmio prostor u kući pok. djeda po majci tužiteljice, a zajedno s njim je i njegova sestra AM, a koji nisu mogli ništa podrobnije reći po pitanju stjecanja vlasništva predmetnih nekretnina.
11.1. Nije sporno vrijeme zaključenja braka, prestanak braka uslijed smrti pok. BŽT, također nije sporna ni činjenica da je pok. BŽT bila vrijedna za obitelj, da je radila i vodila brigu o troje djece, međutim sud smatra da je u tome imala pomoć svekrve ČŽ jer svekrva JŽ i njen suprug ŠŽ nisu imali zajedničke djece, te im je AŽ bio jedinac, oboje su slovili kao vrijedni ljudi koji su svojim radom sticali ne samo nekretnine u Splitu, već su radili nakon stjecanja predmetnih nekretnina na očuvanju, odnosno obnavljanju stare kuće u [adresa], zajedno su negdje krajem 1970-ih kupili nekretninu u Marušićima. Pok. BŽT je bila školovana osoba, međutim za tako mladu obitelj s djecom trebalo je osigurati sredstva za život, a što po mišljenju suda nije bilo moguće pored takvog života stjecati nekretnine i to dva stana u [adresa], a o tom stjecanju tužiteljica nije pružila nijedan dokaz. Iskaz tužiteljice i dokazi koje je ona predložila je po mišljenju suda iskonstruiran jer kako to tužiteljica zna tako detaljne činjenice o životu njenih roditelja u Valpovu i o kupnji stanova, a o tome jesu li je djed i baka po ocu čuvali, ali toliko dobro zna da su često odlazili kod djeda i bake po mami u [adresa] gdje su ljetovali i provodili vrijeme i su ih djed i baka pomagali, a što je sasvim suprotno iskazima njenih sestara, tužene pod 2 i pod 3. Također sud smatra da tužiteljica nije dokazala da bi roditelji pok. BŽT, djed i baka po majci pomagali njenim roditeljima u stjecanju nekretnina na bilo koji način, a niti su pomagali u skrbi o djeci, bilo na način ili vremenski kako je to činila pok. JŽ. S obzirom na sve dostavljene ugovore o kupoprodaji iz kojih je vidljivo da su djed i baka po ocu prodavali svoje nasljedstvo, tako i sam tuženik je prodavao naslijeđeno, onda sud prihvaća za utvrđenu činjenicu da su tim ostvarenim sredstvima od kupoprodaje su se ostvarivala znatna sredstva i to od tuženika pod 1 za kupnju nekretnina, te da bi temeljem takvih sredstava tuženik pod 1 bio upisivan kao isključivi vlasnik nekretnina jer te nekretnine nisu stečene radom u vrijeme trajanja braka. Sud smatra da je između pok. SŽ i tuženika vladala harmonija i dogovor u svezi stjecanja nekretnina, koji su predmet ovog postupka, naime, s obzirom da je tuženik pod 1 taj koji je svojom vlastitom imovinom upravljao na način da je sticao nekretnine to je isti i upisan kao isključivi vlasnik stana u [adresa] i bio je suvlasnik za ½ dijela stana u [adresa], jer kako protumačiti i objasniti zašto je nekretnina u Marušićima koja je kupljena u drugoj polovini 1970-ih bila uknjižena na ime tuženika pod 1 i pok. SŽ. Iako sud nije raspolagao svim uplatnicama niti ih je baš mogao staviti u korelaciju s vremenom kupnje predmetnih nekretnina, jer su između tadašnjih kupaca i prodavatelja bili zaključivani i preliminarni ugovori, uplate su se vršile u tranšama, sud nije mogao pratiti tijek novca kako bi bilo očekivano, međutim sud je uvjerenja, a obzirom da pok. SŽ tijekom cijelog svog života, rođena je **.**.1935., a umrla **.**.2022., nikada nije postavlja pitanje niti problem bračne stečevine između sebe i supruga, pogotovo to nije radila nakon smrti svekrve pok. Marije Prke 2012., odnosno tuženikovog očuha pok. ŠŽ koji je umro 2008., pa je time sudu još uvjerljivije da su predmetni stanovi kupljeni sredstvima koje je ostvario tuženik pod 1 prodajom naslijeđenih nekretnina, financijskom pomoći pok. JŽ i ŠŽ. Također se želi razjasniti pitanje kredita kojeg je spomenuo tuženik pod 1, a radi stjecanja stana u [adresa]. Sud prihvaća navod tuženika pod 1 da su on i supruga podigli kredit za kupnju ½ dijela tog stana, međutim u obitelji se dogodila zamjena nekretnina pa je tako obitelj AŽ, a s obzirom da je već bila uselila u stan u [adresa] i istoga opremila, s obitelji ŠŽ izvršila zamjenu, tj. fizičko preseljenje iz stana u [adresa] u stan u [adresa], te da su supružnici ŠŽ plaćali kredit kojeg su bili digli pok. BŽT i AŽ, jer je sudu nelogično da bi AŽ i pok. BŽT plaćali i dalje kredit za stan u [adresa], a tu ne stanuju, te su taj stan dali na raspolaganje JŽ i IŽ, a ako su bili tako poremećeni odnosi između pok. BŽT i pok. JŽ. Sud je tijekom postupka tražio podatke od pravne slijednice Splitske banke o postojanju kredita koje bi bili digli AŽ i pok. BŽT za kupnju stanova, međutim banka je odgovorila da takve podatke ne može dostaviti jer da se moraju navesti brojevi kredita. Tuženik pod 1 je sudu dokazao i to ne samo dostavom kupoprodajnih ugovora bilo o strane njega kao prodavatelja ili njegove pok. majke, rješenja o nasljeđivanju, da je on imao svoja vlastita sredstva za kupnju predmetnih nekretnina i da predmetne nekretnine ne predstavljaju bračnu stečevinu. Tužiteljica sudu nije dokazala da bi njena majka osim rada i skrbi u obitelji i domaćinstvu pružala usluge repeticija, nije dokazala da bi primila ikakvu financijsku pomoć svojih roditelja iz [adresa], jer svjedoci koje je predložila su iskazivali o onome što se događalo nakon stjecanja spornih nekretnina.
11.2. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje SŽT s obzirom da je taj prijedlog iznesen tijekom trajanja glavne rasprave, a nije iznesen tijekom prethodnog postupka, a sve s obzirom da je tužiteljica imala i preko godine dana od ročišta na kojem je saslušan svjedok KŽ reagirati, a koji svjedok je istakao da je ključeve stana u [adresa] predao roditeljima tuženika pod 1 pok. JŽ i njenom mužu IŽ, jer da bi ta svjedokinja potvrdila da taj svjedok nije dao istinit iskaz iako je bio upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza. Naime, sud smatra da je tužiteljica mogla taj prijedlog istaknuti za vrijeme prethodnog postupka i to ne samo u tužbi, već i tijekom trajanja prethodnog postupka kao i u podnescima koje su stranke međusobno razmjenjivale, s obzirom da su tuženici pod 1 i pod 2 već u svom odgovoru na tužbu naveli koje osobe saslušati u svojstvu svjedoka, pa bi to eventualno izvođenje dokaza saslušanjem SŽT produljilo postupak, a sud ne bi saznao neke nove činjenice koje bi mu opravdavale neke drugačije odluke. U slučaju sumnje stranke da svjedok ne govori istinu može se podnijeti kaznena prijava radi lažnog svjedočenja, a sud prilikom saslušanja kako stranaka i svjedoka iste upozorava na dužnost kazivanja istine jer davanje lažnog iskaza podliježe kaznenim sankcijama.
11.3. Pregledan je spis ovog suda pod brojem P-266/2023 koji se vodio između tužitelja AŽ i tuženih GŽ, SM, MŽT, ČŽT i ČM, a radi utvrđenja bračne stečevine ( spor iz ostavine ) i uknjižbe prava vlasništva, a koji postupak je okončan rješenjem o povlačenju tužbe dana 2. prosinca 2024.
12. Zaključno sud smatra da zahtjevi tužiteljice nisu osnovani obzirom da je ista sudu podastrla samo svjedoke, a čiji iskazi su upitne nepristranosti i vjerodostojnosti, pogotovo po pitanju osoba – svjedoka koji tek daju svoje iskaze temeljem toga što su čuli, tj. te osobe nisu bili direktni svjedoci u vrijeme stjecanja tih nekretnina, tj. zajedničkog života pok. SŽ i tuženika pod . Sudu je neuvjerljivo da bi pok. BŽT i AŽ svim tim svjedocima, koji su predloženi od strane tužiteljice, oni te svjedoke savjetovali da ne uzimaju kredite i slično jer da su oni uzimali kredite koji su teški i nezahvalni, a pogotovo što ti svjedoci koji nisu bili akteri, odnosno osobe koje su živjele u vrijeme stjecanja nekretnina, ti svjedoci su takvim svojim izjavama pokazali pristranost u korist tužiteljice, odnosno odbojnost prema tuženiku pod 1 i u odnosu na njegovu pok. majku JM. Tužiteljica sudu nije dokazala održivost ovako postavljenog tužbenog zahtjeva i povezanih činjenica, a iz samog provedenog postupka proizlazi da je ovako postavljen zahtjev neodrživ, neživotan i nelogičan, te je radi svega navedenog odlučeno kao u točki I. i II. izreke presude.
13. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP). Tuženicima pod 1 i pod 2 su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno tarifnom broju 7.1 i točka 9. Tarife o naknadama i nagradi za rad odvjetnika ( NN 138/202).
13.1. Tuženiku pod 1 su priznati troškovi po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 10. srpnja 2024., 25. rujna 2024. , 9. prosinca 2024.,11. veljače 2025., 2. travnja 2025., 3. rujna 2025., 5. studenog 2025., 22. siječnja 2026. i 1. travnja 2026., te za sastav podnesaka od 16. rujna 2024. i od 8. siječnja 2026., a s obzirom na vrijednost boda od 2 eura dobije se iznos od 12.000,00 eura te je taj iznos uvećan za 381,45 eura kojeg će platiti tuženik pod 1 s osnova pristojbe za odgovor na tužbu. Sveukupni trošak tuženika pod 1 iznosi 12.381,45 eura.
13.2. Tuženiku pod 2 su priznati troškovi po 100 bodova za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 10. srpnja 2024., 25. rujna 2024., 9. prosinca 2024.,11. veljače 2025., 2. travnja 2025., 3. rujna 2025., 5. studenog 2025., 22. siječnja 2026. i 1. travnja 2026., te za sastav podnesaka od 13. rujna 2024. i od 30. prosinca 2025., a s obzirom na vrijednost boda od 2 eura dobije se iznos od 12.000,00 eura, a koji iznos uvećan za 25 posto PDV-a daje sveukupno 15.000,00 eura, te je taj iznos uvećan za 381,45 eura kojeg će platiti tuženik pod 2 s osnova pristojbe za odgovor na tužbu. Sveukupni trošak tuženika pod 2 iznosi 15.381,45 eura.
13.3. Sud je utvrdio obvezu tužiteljice da tuženima pod 1 i pod 2 naknadi parnični trošak u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s zakonskom zateznom kamatom koje teku od dana presuđenja pa do isplate, a sve po stopi sukladno čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO ).
U Splitu, 1. lipnja 2026.
S U D A C:
Anđelka Rađa
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.
DNA:
- pun. tužiteljice,
- pun. tuženika pod 1),
- pun. tuženice pod 2),
- pun. tuženice pod 3),
- u spis.
