Pr-1911/2023-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste HO, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po OD Mihočević&Bajs d.o.o. Zagreb, Smičiklasova 18, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 29.travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice i pun. tužiteljice te zam.pun.tuženika, a po objavi presude dana 1.lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.349,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.11.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 19,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29. st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“

II. Nalaže tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku trošak od 1.865,59 eura uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, koja se na navedeni iznos obračunava po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 1.prosinca 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre/tehničar na Klinici za unutarnje bolesti. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Tužitelj obavljajući poslove svog radnog mjesta da je dužan nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavio primopredaju službe, koji rad od strane tuženika nije evidentiran i isplaćen. Odredbom iz čl.28. st.8. KU-a je propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023. zauzeto je tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takovog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad. Odlukom tuženika od 28.12.2022. je utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad. Prema tome, tužitelj ima pravo da mu se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Međutim, tuženik da prilikom obračuna i isplate plaće tužitelju nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, što ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Naime, sukladno odredbi iz čl.81.ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl.58. st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57. st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.1.Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer tuženik da nije plaćao primopredaju službe, te da je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje, sve za razdoblje od 01.11.2018. pa na dalje.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Negira da bi tužitelj na kraju svakog radnog dana ostajao dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe. Ponekad radnici, najčešće nakon dežurstva ili rada u turnusu, budu zaduženi za primopredaju službe i stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena, nekad 5, nekad 30 minuta, ali svakako maksimalno do 30 minuta. Prema Zaključku broj 108 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU pripisano je između ostalog da radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje ne može biti duže od 30 minuta. Tako da određuju i st.8 i st.9 čl.28 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja tj. čl.9 Dodatka II KU (NN 92/19). Dakle, samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta. Konačno, primopredaja je pravno regulirana tek Dodatkom II KU (NN 92/19) koji je stupio na snagu 1.rujna 2019. pa da je zbog toga tužbeni zahtjev neosnovan za onaj dio prije 01.09.2019.

2.1.U daljnjem tijeku postupka tuženik navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

3.Tužiteljica je podneskom od 05.veljače 2025., sukladno raspravnom rješenju suda, uredila tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 1.349,00 eura te zatražila isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 1.11.2018. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 19,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatražila da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužiteljice.

3.1.Tuženik se usprotivio i tako uređenom tužbenom zahtjevu navodeći da osporava da svojim radnicima (pa tako i tužitelju ukoliko je vršio primopredaju) nije nakon 01.01.2023. evidentirao i isplaćivao prekovremene sate ostvarene vršenjem primopredaje službe. Poslodavac, pa tako i tuženik, da su dužni evidentirati prekovremene sate nastale vršenjem primopredaje, ali da nisu dužni posebno evidentirati jesu li ti sati nastali vršenjem primopredaje. Dakle, poslodavci su dužni evidentirati prekovremene sate, ali nisu dužni „razlikovati“ na koji su način ostvareni ti prekovremeni sati tj. je li radnik dok je radio prekovremeno vršio primopredaju ili je vršio neke druge poslove. Kako obveza evidentiranja točnog početka i završetka rada nije propisana niti kolektivnim ugovorima niti sporazumom s radničkim vijećem tuženika (takav sporazum nije niti sklopljen) niti ugovorima o radu niti pravilnikom o radu, to tuženik da nije obvezan evidentirati točan početak i završetak rada radnika.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem i pregledavanjem: Zaključka sa 26.sjednice zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17.02.2023., Odluku KBC od 28.12.2022., Pravilnik o radu tuženika od 14.11.2023., Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17, 55/24), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2019) i Dodataka Kolektivnom ugovoru (NN 35/2019, 78/2019, 92/2019, 56/2020, 3/2023, 68/2023), Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika (NN 112/2017, 56/2022) i Dodataka KU (NN 127/2022, 58/2023, 128/2023, 29/2024, 4/2025), saslušanjem svjedokinje SO i ŽO te saslušanjem tužiteljice.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Stranke su popisale trošak postupka.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom neisplaćene bruto razlike plaće za primopredaju službe i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanja, sve za razdoblje od 01.11.2018. -30.09.2024.

7.Saslušana svjedokinja ŽO je u svojem iskazu navela da u KBC u Splitu radi već 25 godina, sada trenutno na Klinici za unutarnje bolesti, Odjel za gastroenterologiju. Ista je na početku svojeg iskaza navodila o tome što je primopredaja, što ista u praksi podrazumijeva i koliko traje. Tako je navela da se ista obavljala i još uvijek se obavlja i usmeno i pismeno od kada je zaposlena kod tuženika, a ista da predstavlja sva zbivanja vezano za svakog pojedinog pacijenta na odjelu. Inače popunjenost na odjelu je gotovo uvijek maksimalna, dakle 33 pacijenta, dakle ona da skrbi za otprilike 16-17 pacijenta za vrijeme radnog vremena. Sama primopredaja traje otprilike oko 30 minuta i obuhvaća sve ono što se dogodilo vezano za svakog pojedinog pacijenta tijekom radnog vremena, uključujući sve izvanredne situacije koje se tog dana odnosno noći mogu dogoditi. Inače u jednom turnusu rade dvije med. sestre koje se skrbe o 33 pacijenta. Sama primopredaja obavljala se i pismeno i usmeno, pismeno u teku, a u BIS od kada je isti uveden. Što se tiče plaćanja odnosno neplaćanja navodi da u svojem radnom stažu nikada nije bila plaćena za obavljenu primopredaju iako se ona uvijek i redovito obavljala jer se ista podrazumijeva kao sastavni dio posla. Period od 30 minuta je zapravo jedan prosjek vremena za obavljanje primopredaje u slučaju maksimalne popunjenosti svih kreveta. Na samom odjelu Gastroenterologije postoje još dva pododjela, Odjel za upalne bolesti crijeva i Odjel za hepatologiju, s tim da ona skrbi za pacijente koji se nalaze na odjelu za upalne bolesti crijeva. Ujedno navodi da ne može otići s radnog mjesta, a da ne obavi primopredaju službe. Inače za obavljanje poslova primopredaje nikada nije dobila ni pisani ni usmeni nalog za obavljanje iste budući se primopredaja podrazumijeva i sastavni je dio posla. Primopredaja osim brige o pacijentu obuhvaća sve vezano uz pacijenta počevši od njegovog psihološkog profila pa dalje lijekovi, terapiju koju prima, moguće nus pojave, alergije, primjene aparata itd. U odnosu na samu tužiteljicu te pitanje radi li ona s ležećim pacijentima navela je da joj nije poznato radi li tužiteljica s ležećim pacijentima (potpuno nepokretan pacijent u pelenama koji je tijekom svog boravka u bolnici potpuno ovisan o medicinskoj sestri). Na Klinici za unutarnje bolesti u pravilu oko 50% posto pacijenata su ležeći, dok ostalih 50% čine pacijenti koji leže na odjelima, ali se o sebi mogu skrbiti sami. Na posebno pitanje je li svjedokinja osobno poznaje tužiteljicu, svjedokinja navodi da je ne pozna osobno, već iz viđenja, te da ne zna točno na Klinici za unutarnje bolesti gdje i što tužiteljica radi.

7.1.Saslušana kao svjedokinja SO, inače glavna sestra Klinike za unutarnje bolesti, dakle osoba koja je neposredno nadređena tužiteljici, u svojem je iskazu navela da poznaje tužiteljicu s obzirom da rade na istom odjelu pa vezano s obzirom na način obavljanja njenog posla navodi da tužiteljica radi u Centru za dijabetes i to u ambulanti kao sestra na administrativnim poslovima na šalteru. Radno vrijeme joj je od 7,30 do 15,30. Popodnevne smjene na tom radnom mjestu nema, pa stoga tužiteljica ne obavlja primopredaju niti bi je imala kome obaviti, a ako bi se i dogodilo, a što je bilo rijetko da postoji popodnevna smjena, radno vrijeme tužiteljice i sestre u popodnevnoj smjeni bi se preklapalo pa u tom slučaju se ne bi moglo govoriti o primopredaji.

7.2.Konačno tužiteljica u svojem iskazu navodi da je utuženom periodu radila i da još uvijek radi u ambulanti za dijabetes i endokrinologiju na Klinici za unutarnje bolesti. Njen posao da obuhvaća posao ambulante sestre na šalteru koji predstavlja obradu pacijenta od njihovog ulaska na pregled do završetka pregleda od strane liječnika. Radno vrijeme joj je od 7,30 do 15,30. U jednom periodu da je radila popodne dok u utuženom razdoblju nikada nije radila u turnusnim smjenama. Što se tiče same primopredaje istu da može obaviti na način da prilikom odlaska s posla preda službu medicinskoj sestri koja taj dan radi u dnevnoj turnusnoj smjeni i koja dalje ostaje u svom turnusnom radu na način da bi istu prilikom odlaska s radnog mjesta obavještavala što je odradila za vrijeme svog 8-satnog vremena. Tužiteljica navodi da je u jednom vremenu ambulanta radila i popodne, ali ne zna u kojem vremenu.

8.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20),

Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18-Dopuna, 123/19- Dodatak), Sporazum o osnovici za izračun plaće u javnim službama (NN 2/19), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, 127/22-Dodatak I., 58/23-Dodatak II., 128/23-Dodatak III.), Temeljnim kolektivnim ugovorom za zaposlenike u javnim službama (NN 29/24).

8.1.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.1.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.2.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.3.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.4.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

9.5.Odredba čl.7 st.3 ZOR kaže: Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo.

10.Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), odnosno Dodatkom II KU (NN 92/19) čl.28 st.8 je propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno 30 minuta nakon početka radnog vremena. Dodatkom IV. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 3/2023; dalje: Dodatak IV.) od 5. siječnja 2023. produljeno je razdoblje primjene KU/18, Dodatka I., Dodatka II. i Dodatka III. do 25. ožujka 2023.

10.1.Zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 17.veljače 2023 određeno je: Primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Organizacijom rada određuje se osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Poslodavac je zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad. Dakle, iz Zaključka br. 108 jasno proizlazi kako poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koja mora biti evidentirana u evidenciji prisutnosti na radu.

11.U konkretnom slučaju, primopredaja službe kao takva pravno odnosno pisano je regulirana Dodatkom II KU (NN 92/19) koji je stupio na snagu 1.rujna 2019.

12.Odlukom tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur. broj: 2181-147-01/GB- 22- 1 od 28.12.2022., koja se primjenjuje od 1. siječnja 2023., određeno je kako pod se izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. Primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, a liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, kao i da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i zbraja se s ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a višak iznad mjesečnog fonda sati plaća se kao prekovremeni rad.

13.Svjedokinja ŽO kao tzv. turnusna sestra dakle sestra koja ima 12-satno radno vrijeme (7:00-19:00 kada je dnevni turnus i 19:00-7:00 kada je noćni turnus) je svojem iskazu navela što zapravo u praksi predstavlja primopredaja službe. Tako je navela da primopredaja obuhvaća rad i brigu o pacijentima koji leže na odjelu bilo da su nepokretni ili oni koji se mogu sami brinuti o sebi, dakle sve vezano uz pacijenta počevši od njegovog psihološkog profila pa lijekove i terapiju koju prima, praćenje nuspojava, primjene aparata i sl. Štoviše svjedokinja ŽO je iskazala da tužiteljicu niti ne poznaje osobno, da je zna samo iz viđenja te da ne zna što i gdje točno radi tužiteljica na Klinici za unutarnje bolesti.

13.1.S druge strane tužiteljičin posao na ambulanti obuhvaća isključivo rad na administrativnim poslovima kao što je to navela svjedokinja SO kao glavna sestra Klinike za unutarnje bolesti i ujedno neposredno nadređena tužiteljici. Štoviše i sama tužiteljica je u svojem iskazu navela da njen rad predstavlja rad ambulantne sestre na šalteru, a što da predstavlja obadu pacijenta od njihovog ulaska na pregled do završetka pregleda kod liječnika. Također navodi da nikada nije radila u turnusnim smjenama.

13.2.U konkretnom slučaju, tijekom postupka je utvrđeno da tužiteljica radi kod tuženika kao tzv. ambulantna sestra i to na ambulanti za dijabetes i endokrinologiju na Klinici za unutarnje bolesti i da radi isključivo u jutarnjoj smjeni od 7:30 do 15:30. Stoga s obzirom na takvo radno vrijeme ne može se govoriti o obavljanju primopredaje službe prije ni nakon završetka radnog vremena. Naime, s obzirom na rad isključivo u jutarnjoj smjeni i to kao sestra koja radi na šalteru ista dolazi na radno mjesto kada već radi tzv. turnusna sestra (čije je radno vrijeme od 7:00-19:00), dok joj radno vrijeme završava u 15,30 sati, dakle za vrijeme rada te iste turnusne sestre kojoj je radno vrijeme počelo u 7:00. Dakle, od dolaska na posao do odlaska s istog ona je u smjeni s istom sestrom koja je došla u svoju tzv. turnusnu smjenu (7,00- 19,00) pa se ne vidi razlog zbog čega tužiteljica bi trebala obavljati primopredaju i kome.

13.3.Dakle, obje svjedokinje iskazivale su suprotno od onoga što je tužiteljica navela i potraživala svojom tužbom i tužbenim zahtjevom. Iskaz svjedokinje ŽO samo objašnjava što primopredaja u praksi predstavlja i kako se obavlja, o načinu rada tužiteljice ista nema nikakvih saznanja –niti je poznaje niti zna što i gdje radi. S druge strane iskaz kojem sud poklanja pažnju i koji je mjerodavan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jest iskaz svjedokinje SO kao neposredno nadređene tužiteljici i glavne sestre Klinike, a to je da tužiteljica samo i isključivo radi kao sestra na ambulanti i to na šalteru što znači da je zadužena samo za obavljanje administrativnih poslova.

14.Način na koji radi tužiteljica ne spada u primopredaju službe, a što proizlazi i iz Odluke tuženika od 28.12.2022. kojom se konačno nakon dugog niza godina i pismeno i formalno definiralo što je primopredaja, a posebno tko je obavlja. Tako je određeno kako pod se izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. Primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa. Dakle, izričito je navedeno tko obavlja primopredaju, a to su medicinske sestre u službi dežurstva i u turnusu. Kako tužiteljica ne radi niti u službi dežurstva niti u turnusnim smjenama već isključivo kao sestra na ambulanti koja obavlja administrativne poslove s osmosatnim radnim vremenom, ne može se govoriti o primopredaji službe. Navodi iste da prilikom odlaska s radnog mjesta "preda službu" sestri koja taj dan radi u dnevnoj turnusnoj smjeni ne bi predstavljali primopredaju službe kako je to određeno prema važećim propisima.

15.Stoga tužiteljici ne pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za odrađene sate u primopredaji službe za razdoblje od 1.11.2018. do 30.9.2024. pa je valjalo tužbeni zahtjev za iznos od 1.349,00 eura odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude.

16.S obzirom da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka (čl.154 st.1. ZPP).

17.Odluka o parničnom trošku se temelji na popisanom trošku, odredbama čl.154.-155. Zakona o parničnom postupku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023). Stoga je tuženiku valjalo priznati slijedeći trošak: zastupanje na ročištima od 25.9.2025., 29.01.2026., 19.03.2026., 29.04.2026. -svako po 100 bodova, ročište od 30.10.2025. -25 bodova (Tbr.9. toč.5), te za sastav podnesaka od 21.10.2025., 5.11.2025., 27.03.2026. -svaki po 100 bodova, ukupno 725 bodova (1 bod=2,00 eura), odnosno 1.450,00 eura+25% PDV=1.812,50 eura+53,09 eura na ime sudske pristojbe presude, tako da ukupni trošak tuženika iznosi 1.865,59 eura.

18.S obzirom na navedeno odlučeno je kao u izreci.

Split, 1.lipnja 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika