Pr-1290/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste FB, u pravnoj stvari tužiteljice ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 15.svibnja 2026., u nazočnosti zam.pun.tužiteljice pun.tuženika, a po objavi presude dana 1.lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužitelju ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 678,98 eura neto s zakonskim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

– 3,05 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

– 0,27 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

– 8,63 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

– 3,05 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

– 0,27 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

– 14,20 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

– 3,05 EUR koja teče od 15. kolovoz 2019.

– 19,78 EUR koja teče od 15. rujan 2019.

– 3,05 EUR koja teče od 15. studeni 2019.

– 30,92 EUR koja teče od 15. siječanj 2020.

– 5,84 EUR koja teče od 15. veljača 2020.

– 8,63 EUR koja teče od 15. ožujak 2020.

– 10,75 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

– 12,45 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

– 5,84 EUR koja teče od 15. srpanj 2020.

– 5,84 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

– 3,05 EUR koja teče od 15. studeni 2020.

– 19,78 EUR koja teče od 15. prosinac 2020.

– 50,43 EUR koja teče od 15. siječanj 2021.

– 47,65 EUR koja teče od 15. travanj 2021.

– 5,84 EUR koja teče od 15. svibanj 2021.

– 16,99 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

– 19,78 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

– 16,99 EUR koja teče od 15. listopad 2021.

– 8,63 EUR koja teče od 15. studeni 2021.

– 0,27 EUR koja teče od 15. prosinac 2021.

– 0,27 EUR koja teče od 15. siječanj 2022.

– 30,92 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

– 14,20 EUR koja teče od 15. ožujak 2022.

– 11,41 EUR koja teče od 15. travanj 2022.

– 25,35 EUR koja teče od 15. svibanj 2022.

– 5,84 EUR koja teče od 15. lipanj 2022.

– 22,56 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

– 14,20 EUR koja teče od 15. kolovoz 2022.

– 11,95 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

– 22,56 EUR koja teče od 15. listopad 2022.

– 3,98 EUR koja teče od 15. studeni 2022.

– 19,91 EUR koja teče od 15. siječanj 2023.

– 15,80 EUR koja teče od 15. veljača 2023.

– 12,50 EUR koja teče od 15. ožujak 2023.

– 2,50 EUR koja teče od 15. svibanj 2023.

– 10,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2023.

– 5,00 EUR koja teče od 15. srpanj 2023.

– 17,50 EUR koja teče od 15. listopad 2023.

– 12,50 EUR koja teče od 15. studeni 2023.

– 5,00 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

– 22,50 EUR koja teče od 15. siječanj 2024.

– 7,50 EUR koja teče od 15. ožujak 2024.

– 2,50 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

– 7,50 EUR koja teče od 15. svibanj 2024.

– 5,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2024.

– 2,50 EUR koja teče od 15. srpanj 2024.

– 20,00 EUR koja teče od 15. rujan 2024.

– 22,50 EUR koja teče od 15. listopad 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, dok se za više zatraženo u iznosu od 446,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.103,12 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa] sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 11.rujna 2023. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intezivno liječenje i da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je udaljena 7,21 km od mjesta rada. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva PROMET d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljevom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosila tadašnjih 380,00 kuna mjesečno. S obzirom na činjenicu da tužitelj ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno odredbama čl. 66. st. 1. i 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. i 9. TKU/22, tužitelj da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za IV. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 570,00 kuna, a koji iznos da nije isplaćivan tužitelju, već umanjeni. Naime, s obzirom da tužitelj ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, prema odredbi čl.66.st.17.TKU/17, odnosno čl.65.st.23 TKU/22, tužitelju da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr. bolovanje). Tužitelj u tužbi napominje da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Radi navedenog, tužitelj ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a na ime naknade troškova prijevoza, sve za razdoblje od 01.08.2018. pa na dalje, uz naknadu parničnog troška.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva kao i priloženu punomoć navodeći da je ista priložena u ranije pokrenutom sudskom postupku Pr-1335/21. Nadalje, navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev. Podredno postavlja protutužbu zbog stjecanja bez osnove jer da je tužiteljici neosnovano u posljednjih 5 godina isplaćivao troškove prijevoza za one dana u mjesecu kada je ista dolazila na posao iako je u tom mjesecu koristila pretežni dio godišnjeg odmora.

2.1.Sud je po podnesenoj protutužbi formirao spis pod novim posl. brojem Pr- 155/2025 u kojem je dana 27.ožujka 2025. rješenjem utvrđeno povlačenje protutužbe.

3.Tužitelj je podneskom od 19.rujna 2025., sukladno raspravnom rješenju suda, uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.125,00 eura te zatražena isplata toga iznosa na ime razlike manje isplaćenog putnog troška za razdoblje od 01.08.2018. do 31.10.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 15,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, te ujedno zatraženo da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužitelja.

3.1.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužitelj je podneskom od 10.ožujka 2026. uredio i postavio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 678,98 eura.

3.2.Tuženik se u odnosu na tako uređeni tužbeni zahtjev istom usprotivio na način da se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva. Ističe nadalje da je teret dokaza na tužitelju koji treba dokazati da mu pripada pravo na isplatu troškova prijevoza na način kako to isti potražuje. Nadalje, da nije bilo ni potrebe za financijskim vještećenjem jer da se radi o jednostavnoj matematičkoj funkciji prema kojoj da je tužiteljica mogla odmah urediti tužbeni zahtjev. Navodi da tužiteljica nije dokazala da kupuje pokazne mjesečne karte iz čega da proizlazi zaključak da ih ista niti ne kupuje kao i to da se nikada nije obraćala tženiku u smislu podnošenja pisanog prigovora, žalbe ili slično, a vezano za način na koji tuženik izračunava visinu putnih troškova.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz: čitanjem Odluke KBC Split klasa:121-

01/22-01/391, ur.broj:2181-147-47/J.Š.-22-1 od 18.08.2022., Odluke klasa:121- 01/22-01/250, ur.broj:2181-147-47/J.Š.-22-1 od 24.05.2022., dvije Odluke KBC Split klasa:121-01/18-01/07, ur.broj:2181-147-02/ZD-18-1 od 02.08.2018., tarifnih zona poduzeća promet d.o.o. Split, cjenika usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava Promet d.o.o. Split, cjenika pokaznih karata, te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan na način određen u izreci presude.

Tužiteljica je popisala parnični trošak.

6.Tužiteljica tužbom potražuje razliku na ime troškova prijevoza za razdoblje od 01.08.2018.-30.09.2024., sve za II.tarifnu zonu, uz iznimku za razdoblje od 21.03.202.-11.05.2020. kada nije postojala redovita linija međumjesnog prijevoza zbog pandemije Covid-19, prema prijeđenom kilometru.

6.1.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 10.ožujka 2026., radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457 . - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

7.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).

8.Troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće jer predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR već na ugovoru o radu i Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 128/17, 47/18 i 123/19, dalje u tekstu TKU/17).

8.1.Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

9.Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

9.1.Odredbom čl.66.st.7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9. TKU/22 propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

9.2.Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Vještak je u svojem nalazu i mišljenju naveo da tužiteljici u razdoblju od kolovoza 2018. do rujna 2024. na ime razlike troškova prijevoza prema pokaznoj karti za II. tarifnu zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o. Split pripada iznos od 678,98 eura, a sve to po mjesecima kako je to prikazano u Tablici 1 pisanog nalaza i mišljenja.

11.Sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da traži isplatu iznosa od 678,98 eura.

12.Odlukom tuženika klasa:121-01/18-01/07, ur.broj:2181-147-02/ZD-18-1 od 02.08.2018., a koja se primjenjuje od 1.7.2018. za tužiteljicu je utvrđeno pravo o naknadi troškova prijevoza po cijeni pokazne karte za II. zonu javnog prijevoznika Promet d.o.o.

13.Iz same tužbe te daljnjih podnesaka tužitelja tijekom postupka proizlazi da tužitelj traži da mu tuženik isplati razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza. Naime, tužitelj navodi da mu je poslodavac umanjivao iznos naknade za one dane kada ne bi dolazio na posao npr. zbog korištenja jednog dana godišnjeg odmora, bolovanja ili slobodnog dana. Navedeno je u suprotnosti s Tumačenjima odredbe čl. 66. TKU/17 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU-a koje (Tumačenju br. 31/18 od 20.6.2018.) u kojem se navodi da se naknada za trošak prijevoza neće isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, te s Tumačenjem br. 103/19 od 17. travnja 2019. u kojem se navodi da se zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Kako tuženik tužitelju nije isplaćivao naknadu za trošak prijevoza u slučaju korištenja slobodnog dana ili godišnjeg odmora ili bolovanja do dva dana, a što je opravdani izostanak do dva dana, proizlazi da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjeni iznos naknade troškova prijevoza pa je tužitelj, prema mišljenju suda, dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, sve u skladu s odredbom čl. 135. st. 1.ZR-a prema kojoj je u slučaju radnog spora teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno.

14.Slijedom svega navedenog, tužiteljica je prema mišljenju suda dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da joj je tuženik obračunavao trošak prijevoza protivno citiranim odredbama TKU-a i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza pa je odlučeno da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza neto iznos od 678,98 eura. Naime, prema odredbi čl. 135. st. 1.ZR-a u slučaju radnog spora teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, a kako tuženik, s druge strane, nije pružio dokaze kojima bi pobio navode i dokaze tužiteljice, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva te kako je vještak na temelju platnih lista tužiteljice i odjelnih lista utvrdio manje isplaćen trošak prijevoza primjenom odredbi TKU-a i same odluke tuženika, valjalo je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti kao osnovan.

15.Tužiteljica je podneskom od 19.rujna 2025. postavila određeni tužbeni zahtjev na način da je zatražila isplatu iznosa od 1.125,00 eura za razdoblje od 08/2018. do 9/2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Konačno, a nakon provedenog vještačenja i zaprimanja vještakovog pisanog nalaza i mišljenja, tužiteljica je postavila konačni tužbeni zahtjev na iznos od 679,98 eura, kojem djelomičnom povlačenju se tuženik usprotivio.

16.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema potrebnog financijskog znanja da bi u potpunosti ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

17.U situaciji kada tužitelj tužbom prvotno potražuje isplatu iznosa od 1.125,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 679,98 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22). Naime, ako se gleda ukupan iznos koji je tužiteljica potraživala prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (1.125,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (679,98 eura), ista je djelomično povukla tužbu.

18.Prema provedenom postupku tužiteljica je prema mišljenju suda dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da joj je tuženik obračunavao trošak prijevoza protivno citiranim odredbama TKU-a i isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza u jednom dijelu utuženog razdoblja, pa je isti prihvaćen kao osnovan. Stoga je, odlučujući o tužbenom zahtjevu, a s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 678,98 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 446,02 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

18.1.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14).

19.Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154. -155. Zakona o parničnom postupku.

19.1.Prema odredbi članka 154. stavak 2., ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

19.2.Naime, kada stranka djelomično uspije u sporu, tada prilikom određivanja razmjernog dijela parničnih troškova sud treba voditi računa ne samo o visini odbijenog odnosno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, već i o osnovi tužbenog zahtjeva, odnosno treba uzeti u obzir ne samo kvantitativni uspjeh s tužbenim zahtjevom već i kvalitativni.

19.3.Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovu, tužitelj je s istom uspio u cijelosti, dok u odnosu na visinu nije uspjela u cijelosti već u omjeru od 60%, pa je samim time i djelomično uspjela u postupku. Time se uspjeh tužitelja umanjuje, pa kad se uzme u obzir osnova i visina, tužitelj je u postupku uspio sa 80%, dok bi uspjeh tuženika s druge strane onda bio 20%. Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku.

19.4.Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-75 bodova, sastav podneska od 04.01.2024.-75 bodova, zastupanje na ročištu od 11.09.2025-37,5 bodova, sastav podneska od 19.9.2025.- 75 bodova, zastupanje na ročištu od 16.10.2025.-75 bodova, sastav podnesak od 10.03.2026. (uređenje po vještvu i ponavljanje prijašnjih navoda)-18,75 bodova, ročište od 15.05.2026. -75 bodova, pristup na ročište za objavu presude-37,50 bodova, ukupno 468,75 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 937,50 eura+PDV=1.171,87 eura. S obzirom da je razlika uspjeha tužiteljice i tuženika 60%, tužiteljici pripada 60% od 1.171,87 eura što iznosi 703,12 eura+trošak vještačenja od 400,00 eura, ukupno 1.103,12 eura.

19.5.Navedeni stav vezano za izračun uspjeha i troškova postupka zauzet je u odlukama Županijskog suda u Vukovaru (Gž R-55/2025, Gž R-57/2025), a upravo u odnosu na (djelomični) uspjeh stranaka (protiv istog tuženika u istoj vrsti radnih sporova), a glede izjavljenih žalbi na parnični trošak. Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku.

19.6.U izreci odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka sud navodi samo ukupan iznos troškova postupka koji je jedna stranka dužna naknaditi drugoj, dok se priznavanje/nepriznavanje troškova, prijeboj i ostalo obrazlažu u samoj odluci (Županijski sud u Varaždinu, Gž 829/05 od 14.9.2005.).

20.S obzirom na sve gore navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 1.lipnja 2026.

Sudac

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženiku