REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. P-7929/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Matko Novinc, odvj. u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa pun. Maja Čuljak, odvj. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnka tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, 01. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim odredba sadržana u članku 10.2. Ugovora o kreditu br. 9010742926 od dana 26.09.2005.g. koji su zaključili prednik tužitelja Z ZŽ kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, a koji glasi: „U tom slučaju Korisnik kredita dužan je platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate.“.

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku od 01. lipnja 2026. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br. 9010742926 od dana 26.09.2005.g. na iznos od 21.231,90 CHF. Navedeni kredit isplaćen je predniku tužitelja dana 30.09.2005. godine. Ugovor o kreditu je sklopljen za kupnju motornog vozila za osobne potrebe prednika tužitelja, kao potrošača. Prednik tužitelja je preminuo dana **.**.2023. te je predmetno potraživanje prema tuženiku kao zakonski nasljednik naslijedio sin ZŽ temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Vesne Kelečić broj O- 5986/2023 od dana 12. listopada 2023. godine. Obzirom da je tužitelj univerzalni sljednik korisnika kredita, po samom zakonu ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Tuženik je člankom 10.2. ugovora odredio da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade u visini utvrđenoj aktima Banke važećim na dan prijevremene otplate. Prednik tužitelja je predmetni kredit sklopio kao potrošač, te se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu (ugovoru o potrošačkom zajmu) sukladno čl. 3. toč. 1. u svezi s čl. 56. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003- dalje u tekstu ZZP/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora, obzirom da kredit nije namijenjen poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti prednika tužitelja. Tužitelj napominje da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane prednika tuženika, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne, odnosno po principu –uzmi ili ostavi. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj korisnik kredita može prijevremeno konačno otplatiti kredit ali pod uvjetima poslovanja kreditora odnosno uz obvezu plaćanja naknade, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti u kojem iznosu je određena. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora. Tužitelj nadalje ističe kako je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik budući da isti ugovor ima njegovu brojčanu oznaku, te stranke o spornim odredbama nisu posebno pregovarale, a tome u prilog ide i okolnost što je tuženik sam sebi ostavio na dispoziciju i slobodu određivanje visine naknada bez da se o tome pojedinačno pregovaralo. Slijedom navedenog predlaže sudu da donese presudu kojom će utvrditi ništetnost navedene odredbe te naložiti tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka. Kao dokaze svojim navodima prilaže presliku Ugovora o kreditu, otplatni plan, pregled uplata, knjigovodstvenu karticu, predlaže saslušanje tužitelja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prigovara pomanjkanju aktivne legitimacije s obzirom nije zaprimio rješenje o nasljeđivanju na koje se tužitelj poziva, te s obzirom da tužitelj nije potrošač niti je status potrošača mogao naslijediti jer se status ne može naslijediti kao osobno svojstvo neke osobe. Tuženi osporava osnovanost potraživanja, te ističe i prigovor zastare. Tuženi prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora, te se predlaže odrediti vrijednosti predmeta spora sukladno zakonu i primjenjivim propisima. Ističe da je tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan jer nema osnove za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi jer nije ostvaren niti jedan zakonski razlog za navedeno; sporna je odredba transparentna, uočljiva i jasna; naknada ne predstavlja neravnotežu u odnosu ugovornih strana; korisnik kredita je bio svjestan ekonomskog značenja ugovorene odredbe; je volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo određena Ugovorom o kreditu te nema zakonske osnove da se ista tumači, a kako je ista jasno i nedvojbeno iskazana ugovorom; je Ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu čiju istinitost nije dopušteno parničnim postupkom utvrđivati drugačije no kako glasi i kako u ispravi jasno i istinito stoji, jer je ista kao i presuda zakon među strankama; - tužitelj nije dokazao da je bio potrošač niti da je korisnik kredita to bio; tužiteljeva pozicija se ne presumira - nema stjecanja bez osnove, te je tužitelj ostvario određene koristi; protekli su svi rokovi koji određuju zastaru, te se radi o zastarjelim potraživanjima i pravima slijedom čega je nužno odbaciti i deklaratorne zahtjeve; nema neravnoteže u pravima i obvezama strana; nisu se ispunile pretpostavke za postavljanje deklaratornog tužbenog zahtjeva, a nastavno niti kondemnatornog. Stoga predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Isto tako ističe da je vrijednost predmeta spora suviše visoko naznačena. Kao dokaz svojim navodima prilaže Odluku o naknadama, Metodologiju promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao predmetni ugovor (list 7- 11), otplatnu tablicu (list 12-13), pregleda uplata po kreditu (list 14-15), plan otplate (list 16-17), knjigovodstvenu karticu (list 1834), saslušao tužitelja (list 82).

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP). Naime, stranke su na zadnjem ročištu izjavile da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga, te su predložile zaključenje glavne rasprave.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe članak 10.2. Ugovora o kreditu br. 9010742926 kojim je ugovoreno da je korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

7. Nije sporno da je tuženik s prednikom tužitelja FŽ (kao korisnikom kredita) sklopio Ugovora o kreditu br. 9010742926 od 26. rujna 2005., te da je u odredbi čl. 10.2. Ugovora ugovoreno da je korisnik kredita dužan platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita u visini utvrđenoj aktima Banke na dan prijevremene otplate.

8. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, je li odredba čl. 10.2. Ugovora ništena, te da li je nastupila zastara.

9. S obzirom tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, odnosno da bi tužitelj bio nasljednik FŽ koji je sklopio predmetni ugovor, na tužitelju je teret dokazivanja činjenice da je nasljednik FŽ (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

9.1. Iako tužitelj u tužbi navodi da je temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-5986/2023 od 12. listopada 2023. naslijedio FŽ, predmetno rješenje o nasljeđivanju nije dostavio uz tužbu, niti u kasnijem tijeku postupka, dok se iskaz tužitelja, u kojem navodi da je njegov otac digao predmetni kredit, ne može smatrati dokazom kojim bi se sa sigurnošću mogla utvrditi navedena činjenica (čl. 221.a ZPP- a).

9.2. S obzirom tužitelj nije uspio dokazati da je aktivno legitimiran podnijeti ovu tužbu, to sud nije ocjenjivao ostale dokaze, te je odlučeno kao u izreci.

10. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT), a sve sukladno ustaljenoj sudskoj praksi gdje tužitelj kad postavlja deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti vrijednost predmeta spora iznosi 1.400,00 EUR.

10.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (1.400,00 EUR) tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 24. travnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) 100 bodova, sveukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 400,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 500,00 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

11. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

12. Tužitelj nema pravo na naknadu troška jer je u cijelosti izgubio spor.

U Zagrebu 01. lipnja 2026.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.