Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-125/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Pavlićević, odvjetnica iz Zagreba, Bednjanska 8a, protiv tuženika VIADUKT d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB: 74794390096, kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-4491/2018- 43 od 7. veljače 2024. i dopunskog rješenje istoga suda, poslovni broj: PR- 4491/2018-60 od 16. veljače 2026., 1. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana u dijelu izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-4491/2018-43 od 7. veljače 2024., kao što se potvrđuje i dopunsko rješenje istoga suda, poslovni broj: PR-4491/2018-60 od 16. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da naknadi troškove postupka tužitelju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je osnovana tražbina tužitelja RP iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku VIADUKT d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB: 74794390096, u iznosu od 6.561,96 EUR, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, kao što je obvezan i tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja se određuje po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
1.1. Dopunskim rješenjem naloženo je tuženiku Viadukt d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB: 74794390096 da naknadi tužitelju RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.988,90 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Istim je rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 236,20 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (točka II. izreke).
2. Protiv odluke o troškovima postupka sadržane u navedenoj presudi žali se tuženik, kao što se žali i protiv navedenog rješenja pobijajući ga u dijelu pod točkom I. izreke, kojim mu je naloženo da naknadi tužitelju troškove postupka, pobijajući ih zbog žalbenih razloga iz odredbi članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP-a), s prijedlogom da se postupi shodno žalbenim navodima.
2.1. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Prije svega ističe se, da iz izreke prvostupanjske presude proizlazi kako je istom naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, ali kako presuda ne sadrži iznos koji je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju, to je prvostupanjskom sudu bio vraćen predmetni spis, radi naznake točnog iznosa kojeg je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju, a što je prvostupanjski sud učinio donošenjem dopunskog rješenja.
5. Prvostupanjski sud donio je odluku o troškovima postupka primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 ZPP-a, kojom je propisano da je stranka koja je u cijelosti izgubila parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, kojima je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.
5.1. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio spor, to je pravilno prvostupanjski sud postupio kad je tužitelju zastupanom po punomoćnici u osobi odvjetnice prema priloženom troškovniku, a u odnosu na vrijednost predmeta spora i potrebne parnične radnje, zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu troška u visini koja je određena Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa), i to u dosuđenom iznosu od 2.988,00 eura.
6. Neosnovano tuženik žalbom osporava pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda o troškovima postupka.
6.1. Ispitivanjem pobijanih odluka nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, s time što neosnovano tuženik tvrdi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP- a.
7. Naime, tvrdnje tuženika iznesene u žalbi kojim osporava prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 193. ZPP-a su odraz tuženikove pogrešne kvalifikacije predmetne tužbe, a nastavno i promašenog pozivanja na pravila o povlačenju tužbe iz razloga kako slijedi.
7.1. Iz stanja spisa proizlazi da predmetna tužba nije tužba na činidbu (da se tuženiku naloži davanje, činjenje, trpljenje i propuštanje), već pozitivna deklaratorna tužba kojom tužitelj od suda traži pravnu zaštitu samo povodom povrede pravnog postojanja jednog prava (utvrđenje da je osnovana njegova tražbina prema tuženiku u iznosu 6.561,98 eura, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda), nezavisno od zahtjeva koji iz toga proizlaze, a što znači da tužitelj podneskom od 13. travnja 2023. nije smanjio tužbeni zahtjev, odnosno konačnim zahtjevom djelomično povukao tužbu, kako to pogrešno tumači tuženik, već je ostao kod pozitivne deklaratorne tužbe kojoj je cilj samo utvrđenje postojanja navedenog prava, a koje pravo je nesporno postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, kako u subjektivnom tako i objektivnom smislu.
8. Prema tome, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je tužitelj podneskom od 13. travnja 2023. smanjio tužbeni zahtjev, odnosno povukao tužbu za iznos od 2.785,32 euro i da je s obzirom na njegovo izričito protivljenje tom djelomičnom povlačenju tužbe podneskom 20. travnja 2023. sud trebao odbiti zahtjev za navedeni iznos (od dosuđenog iznosa od 6.561,96 eura do iznosa od 9.347,28 eura, a što da je usko vezano za odluku o troškovima postupka.
9. Prema Stečajnom zakonu ("Narodne novine", broj: 71/2015., 107/2017. - u daljnjem tekstu: SZ-a), koji je bio na snazi u vrijeme utvrđivanja tražbine u stečajnom postupku (2018.), u tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze tražbine radnika i prijašnjih dužnikovih radnika nastale iz radnog odnosa do otvaranja stečaja na temelju odredbe članka 138. stavka 1. točke 1. ZS-a, a u parnici se utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili ispitnom ročištu prema odredbi članka 270. ZS-a.
10. Kako iz stanja spisa proizlazi da je u stečajnom postupku nad tuženikom kao dužnikom (St-1181/2017 od 26. veljače 2018.) osporena prijavljena tužiteljeva tražbina kao bivšeg radnika tuženika po osnovi razlike u plaćama i otpremnine, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, to je pravilno prvostupanjski sud nakon provedenog nalaza i mišljenja financijskog vještaka deklaratornom presudom, a u granicama razloga zbog kojih je tuženik osporio tražbinu tužitelju na ime razlike u plaćama od rujna 2012. do ožujka 2017. i s osnove otpremnine, prvostupanjskom presudom utvrdio da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 6.561,96 EUR, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda.
11. Točno je kako to tvrdi tuženik da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe iz odredbe članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban pristanak tuženika.
11.1. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj podneskom od 13. travnja 2023. nije smanjio tužbeni zahtjev, odnosno nije konačnim zahtjevom djelomično povukao tužbu, kako to pogrešno tumači tuženik, već je ostao kod pozitivne deklaratorne tužbe kojoj je cilj samo utvrđenje postojanja navedenog prava, a koje pravo je nesporno postojalo u vrijeme podnošenja tužbe, u subjektivnom i objektivnom smislu, zbog čega nije bilo ni razloga da se dio zahtjeva tužitelja odbije i da se u pogledu toga računa uspjeh tuženika u sporu, a time i trošak postupka.
12.. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi iz članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, odbiti žalbe tuženika kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Splitu 1. lipnja 2026.
Sutkinja:
Marija Šimičić
