Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R - 263/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Mariji Šimičić, na temelju nacrta prijedloga odluke koju je izradio viši sudski savjetnik – specijalist Dražen Lovretić u pravnoj stvari tužitelja AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik u Puli, protiv prvotuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786 i drugotuženika HŽ CARGO d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 08720210702, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi prvotuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-183/2015-98 od 28. rujna 2023., ispravljene rješenjima istog suda poslovni broj Pr-183/2015-102 od 24. listopada 2024., poslovni broj Pr-183/2015-104 od 7. studenog 2023. i poslovni broj Pr- 183/2015-106 od 21. studenog 2023., 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-183/2015-98 od 28. rujna 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tuženi zahtjev tužitelja, kao što se potvrđuje i u dijelu pod točkama II. i III. izreke, kojima je naloženo tužitelju da prvotuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. i drugotuženiku HŽ CARGO d.o.o. nadoknadi prouzročeni parnični trošak.

II. Odbija se žalba prvotuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-183/2015-98 od 28. rujna 2023., u dijelu kojim je odbijen preostali zahtjev za naknadu troškova postupka ovoga tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

''Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno na ime naknade štete isplate iznos od 596,33 eur, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 248,95 eur od 15.10.2012.

- 22,63 eur od 15.01.2013.

- 27,86 eur od 15.04.2013.

- 45,05 eur od 15.06.2013.

- 107,87 eur od 15.08.2013.

- 6,99 eur od 15.02.2014.

- 135,97 eur od 15.01.2015.

pa do isplate po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate teče za navedeni iznos po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem poludogištu, uvećane za tri postotna poena, sukladno čl.29. ZOO., kao i da mu solidarno naknade trošak parničnog postupka, sve u roku o osam dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućom na navedeni iznos od presuđenja pa sve do isplate po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima.“ (točka I. izreke).

1.1. Istom je presudom naloženo tužitelju da prvotuženiku HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. u roku od 15 dana nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 460,26 eura /3.984,37 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev prvotuženika odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

1.2. Nadalje, tom presudom naloženo je tužitelju da drugotuženiku HŽ CARGO d.o.o. u roku od 15 dana nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 510,01 eura / 4.453,12 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev drugotuženika odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Rješenjem prvostupanjskog suda od 24. listopada 2023. ispravljena je presuda tog suda poslovni broj Pr-183/2015-98 od 28. rujna 2023., u uvodu presude, tako da umjesto pogrešno navedene adrese prvo tuženika „Zagreb, Mihanovićeva 12", treba ispravno stajati: „Zagreb, Strojarska 11", dok je nadalje određeno da u preostalom dijelu presuda poslovni broj Pr-183/2015-98 od 28. rujna 2023. ostaje neizmijenjena, a rješenjem od 7. studenog 2023. ispravljena je presuda tog suda poslovni broj Pr- 183/2015-98 od 28. rujna 2023., koja je već ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Pr-183/2015-102 od 24. listopada 2023., u točki II. izreke, tako da umjesto pogrešno navedene adrese prvo tuženika „Zagreb, Mihanovićeva 12", treba ispravno stajati: „Zagreb, Strojarska 11", dok je nadalje određeno da u preostalom dijelu presuda poslovni broj Pr-183/2015-98 od 28. rujna 2023., koja je već ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr-183/2015-102 od 24. listopada 2023., ostaje neizmijenjena, te je rješenjem od 21. studenog 2023. ispravljena presuda tog suda poslovni broj Pr-183/2015-98 od 28. rujna 2023., rješenje tog suda poslovni broj Pr- 183/2015-102 od 24. listopada 2023. i rješenje tog suda poslovni broj Pr-183/2015- 104 od 7. studenog 2023., tako da umjesto pogrešno navedenih adresa prvo tuženika „Zagreb, Mihanovićeva 12" i "Zagreb, Strojarska 11", treba ispravno stajati: „Zagreb, Strojarska cesta 11", dok je nadalje određeno da u preostalom dijelu uu preostalom dijelu presuda tog suda poslovni broj Pr-183/2015-98 od 28. rujna 2023., rješenje toga suda poslovni broj Pr-183/2015-102 od 24. listopada 2023. i rješenje tog suda poslovni broj Pr-183/2015-104 od 7. studenog 2023., ostaju neizmijenjeni.

3. Protiv te presude žali se tužitelj, pobijajući ih u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je njemu naloženo da naknadi troškove postupka tuženicima, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23. i 146/25. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalitelj potražuje trošak sastavljanja žalbe.

3.1. Protiv te presude žali se i prvotuženik, pobijajući je u dijelu pod točkom II. izreke presude kojim je odbijen dio njegovog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6 U odnosu na žalbu tužitelja podnesenu protiv merituma spora ističe se kako slijedi:

6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 596,33 eura, na ime materijalne štete s osnove izgubljene zarade, a koju trpi kako to tvrdi zbog štetnog događaja koji se desio 8. rujna 2006. obavljajući redovne zadatke kod svog poslodavca HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o.(pravnog prednika oba tuženika) kad je za vrijeme vožnje vlakom, upravljajući vučnim vozilom, bez svoje krivnje doživio ozljedu na radu.

7. S obzirom na to da tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 596,33 eura, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se pobijana presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a sve prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

8. Ispitujući pobijanu presudu, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, s obzirom na to da je pobijana presuda jasna, razumljiva i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji nisu proturječni ispravama u spisu.

9. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je tužitelj u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio zaposlenik trgovačkog društva HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o., koje je Zakonom o podjeli trgovačkog društva HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. ("Narodne novine broj: 153/05, 57/12), podijeljeno na četiri trgovačka društva, između ostalog i na trgovačko društvo HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o. na kojeg je prenesen tužiteljev ugovor o radu (dopis na str. 42 spisa), te je nastavno Ugovorom o podjeli i preuzimanju društva HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o. od 6. srpnja 2012., izvršena podjela, razdvajanje s preuzimanjem, društva HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o. , prijenosom cjelokupne njegove imovine, prava i obveza na, između ostalog, društva preuzimatelja HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o. i HŽ CARGO d.o.o., uz istovremeni prestanak društva HŽ VUČA VLAKOVA d.o.o.

9.1. Nadalje je prvostupanjski sud uvidom u predmet tog suda poslovni broj Km- 54/07, utvrdio je da je rješenjem od 15. prosinca 2008. tada maloljetnima IK, FK, RK i TK izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora, a budući da su 8. rujna 2006. oko 22,10 sati u Galižani kod nogometnog igrališta, dok je prugom prolazio teretni vlak br. 65-221, istog gađali kamenjem, dok su u lokomotivi bili strojovođa UK (tužitelj u ovom sporu) i njegov pomoćnik JK, a pristajući da time ugroze njihov tjelesni integritet, čime je došlo do proboja desnog fiksnog prozora lokomotive te je kamen udario UK u predjelu glave, uslijed čega je isti zadobio povrede desnog oka u vidu probijene rožnice, koja je povreda teške naravi. Dakle, opće opasnom radnjom izazvali opasnost za tijelo ljudi, uslijed čega je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe, pa da su time počinili kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 1. u vezi sa čl. 263. st. 1. Kaznenog zakon, kažnjivo po čl. 271. st. 1. Kaznenog zakona. Isto tako, utvrđeno je da je zbog posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, tužitelj postao radno nesposoban za obavljanje poslova na radnom mjestu strojovođe, koje je obavljao u vrijeme ozljeđivanja, zbog čega je bio nadalje prisiljen obavljati poslove na radnom mjestu skladištara.

9.2. Pravilno je prvostupanjski sud zaključuje u pogledu osnove odgovornosti da nije sporno da je tužitelj doživio ozljedu na radu 8. rujna 2006. i da bi prvo i drugo tuženik temeljem odredbi čl. 102. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05 - dalje:ZR) i čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08- dalje: ZZR), koji se ovom slučaju primjenjuju kao lex specialis, bili obvezni nadoknaditi tužitelju svu štetu koja je proizašla iz tog štetnog događaja, i to kao pravni slijednici poslodavca tužitelja u vrijeme štetnog događaja solidarno, na temelju odredbe čl. 550a. st. 6. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11).

9.3. Budući da je prvostupanjski sud na temelju financijskog vještačenja pravilno ocijenio prigovor drugotuženika da u izgubljenu zaradu tužitelja treba uračunati pozitivne i negativne iznose koje je primio radeći na radnom mjestu skladištara u odnosu na njegovo radno mjesto strojovođe koje je obavljao prije radne nezgode i da tužitelj nakon tako utvrđenih iznosa nije gubio zaradu, to je pravilno taj sud zaključio da tuženi zahtjev tužitelja nije osnovan.

9.4. Naime, vještak Zorica Unukić u svojem je usmenom očitovanju, kojeg je jasno i stručno obrazložio, naveo da, kada se izvrši usporedba iznosa koji se isplaćeni tužitelju i usporednih radnika, a uzimajući u obzir sve naknade te izvršenu korekciju za prirez, minuli rad i osobni odbitak, kao i isplaćenu invalidsku mirovinu, proizlazi da je tužitelj za pojedine mjesece imao više primanja nego što mu pripada jer je tužitelj primao veći iznos u odnosu na usporedne radnike, a ti su primitci obuhvaćali plaću koju mu je isplaćivao poslodavac za mjesto skladištara u iznosu od oko 5.000,00- 6.000,00 kuna i isplaćenu invalidsku mirovinu u iznosu od 2.600,00 kuna, pa kada se ta dva iznosa zbroje i usporede s prosjekom usporednih radnika proizlazi da je tužitelj ima više primitaka od njih.

9.5. Kako dakle, iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi da u utuženom periodu tužitelj zbog predmetne ozljede na radu nije imao gubitka u zaradi, već je ostvario veća primanja od onih koja bi imao da je ostao na radnom mjestu strojovođe, to znači da u utuženom periodu od kolovoza 2012. do lipnja 2015. tužitelju nije nastala imovinska šteta po osnovi izgubljene zarade, jer nije došlo do umanjenja njegove imovine, zbog čega i prema stavu ovoga suda nisu ispunjene pretpostavke za naknadu imovinske štete iz odredbi iz članka 1095. i članka 1089. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.)

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje, u čiju ocjenu i pravilnost ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti, jer se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom prvostupanjskom presudom odbio tužbeni zahtjev.

11. Ostali žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude glede odluke o glavnoj stvari, kao što to nisu doveli ni u pogledu odluke o trošku postupka, a koju neosnovano pobija i prvotuženik, iz razloga što je prvostupanjski sud pravilno primjenjujući odredbu članka 154. stavka 1. ZPP-a i važeću Tarifu o nagradi i naknadama troškova za rad odvjetnika, pravilno utvrdio prvotuženiku pripadajući trošak, pri čemu je cijenio vrijednost predmeta spora i parnične radnje koje su bile potrebne za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je tako utvrdio iznos koji je tužitelj s osnove troškova postupka u obvezi naknaditi ovom tuženiku.

12. S obzirom na navedeno, na temelju odredbi iz članka 368. točke 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu 1. lipnja 2026.

Sutkinja

Marija Šimičić