REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] N 5
Poslovni broj: Us I-278/2026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja NĐ iz [adresa], Volčji potok 44c, Republika Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d. o. o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, 1. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II -361-05/24- 26/506, URBROJ: 531-03-26-2 od 27. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-361-05/18-02/180, URBROJ: 2163-9-06/24-24-14 od 19. studenog 2024., odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje mobilne kuće i dovršene slobodnostojeće pomoćne zgrade - nadstrešnice, postavljenih na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, na poljoprivrednom zemljištu.
2. Tuženik je točkom 1. rješenja KLASA: UP/II-361-05/24-26/506, URBROJ: 531-03-26-2 od 27. siječnja 2026., poništio rješenje Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-361-05/18-02/180, URBROJ: 2163-9-06/24-24-14 od 19. studenog 2024., dok je točkom 2. odbio zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu – mobilnu kućicu sa pripadajućom nadstrešnicom, izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome ističe da navodi tuženika o tome da je zgrada izgrađena od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja, odnosno od materijala koji nije primjenjiv na nosivu konstrukciju da su najblaže rečeno paušalni, budući da bi o tome moralo biti izvedeno vještačenje po vještaku građevinske struke, tim više kad je riječ o zaključcima koji su suprotni ovjerenim stručnim elaboratima (arhitektonskoj i geodetskoj snimci, koje k tome odgovaraju stanju zatečenom na terenu), a koje je kao obvezne zahtjevu priložila tužiteljici koje su isprave barem jednake snage kao i one koje je sačinio komunalni redar. U protivnom da je pobijano rješenje u potpunosti neprovjerljivo i time opterećeno bitnim povredama odredaba postupka. Ukoliko su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo našli da zgrada i nadstrešnica čije se ozakonjenje zahtijeva odstupa ju od odredbi čl. 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, prvostupanjsko tijelo je bilo dužno provesti vještačenje po vještaku građevinske struke kako bi utvrdilo u čemu se ta odstupanja sastoje. Postupajući protivno tome, prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo je postupilo protivno odredbama čl. 98. st. 5. i čl. 120. st. 2. ZUP -a, ostavljajući svoje rješenje manjkavim u pogledu činjeničnih utvrđenja i razloga za primjenu materijalnog prava, čime je povrijedilo dužnost utvrđenja materijalne istine kao jednog od temeljnih načela upravnog postupka. Stoga, tužiteljica ponavlja kako su činjenična utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela pogrešna i nepotpuna, a iz njih da su izvedeni zaključci promašeni te je materijalno pravo posljedično pogrešno primijenjeno. Suprotno takvim paušalnim i pogrešnim utvrđenjima upravnog tijela, tužiteljica ističe kako predmetna zgrada te nadstrešnica u svemu ispunjavaju zahtjeve propisane odredbom čl. 2. ZPNIZ-a za ozakonjenje, budući da su izgrađene prije 21. lipnja 2011. i vidljiva su na DOF5/2011 snimci, a uz zahtjev za njihovo ozakonjenje da su priloženi svi prilozi propisani odredbom čl. 13. ZPNIZ-a, pa uz pravilnu primjenu materijalnog prava nije bilo mjesta odbijanju njegovog zahtjeva i predlaže da se poništi rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 25. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
6. Zamjenik opunomoćenika tužitelja ustrajao je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.
7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem su donesena osporavana rješenja tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“ broj 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: Zakon) nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra se zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (DOF5/2011), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu toga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađeno j na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.
10. Prema odredbi članka 6. stavka 3. podstavka 2. Zakona, nezkaonito izgrađena zgrada ne može se ozakoniti ako je izgrađena kao sklop trajno povezan s tlom (kamp-kućica, kontejner i sl.), odnosno na način i od materijala kojima se ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja (baraka i sl.) .
11. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 1. lipnja 2018. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje zgrade – vikendice izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tom prilikom je priložio svu potrebnu dokumentaciju propisanu člankom 13. Zakona.
12. Uvidom u fotografije koji se nalaze u privitku zapisnika od 12. studenog 2024. i snimak izvedenog stanja Sud je utvrdio da predmetni objekt predstavlja mobilnu kućicu marke Burstner, povezanu s tlom, kao i nadstrešnica, slobodnostojeća, jednostrešnog krova.
13. Prema shvaćanju Suda, ovakvi objekti u smislu citirane odredbe članka 6. stavka 3. podstavka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ne udovoljavaju uvjetima za ozakonjenje, jer veći objekt predstavlja mobilnu kućicu povezanu s tlom koja ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja, dok je u odnosu na pomoćni objekt – nadstrešnica, s obzirom na dimenzije objekta i način gradnje, nedvojbeno da se radi o privremenom objektu koji također ne osigurava dugotrajnost i sigurnost korištenja, a što su sve pravilno zaključila i upravna tijela.
14. Prevladavajuće stajalište sudske prakse je da se za mobilne kućice i slobodnostojeće nadstrešnice u pravilu ne može izdati rješenje o izvedenom stanju ako se radi o objektima bez čvrstih temelja, izgrađenih od lakih materijala koji ne osiguravaju dugotrajnost (presude Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-2843/2024-2 od 23. siječnja 2025., Usž-3559/2024-4 od 5. prosinca 2024.).
15. Slijedom navedenog, proizlazi da je pobijano rješenje tuženika utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, pa je stoga na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
16. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
U Rijeci 1. lipnja 2026.
S u t k i nj a
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d. o. o., sa sjedištem u [adresa]
- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 20
