Poslovni broj: UsI-112/2026-19
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje Tamare Taraš, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tužiteljice SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Dubrovnika, na adresi [adresa], zastupane po opunomoćeniku Antunu Missoni, odvjetniku u Dubrovniku, Natka Nodila 12a, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, Zagreb, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Dominikanski samostan sv. Dominika, Dubrovnik, Sv. Dominika 4, OIB: 14473136013, zastupanog po opunomoćeniku Dariu Obradoviću, odvjetniku u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 24, u postupku određivanja posebne najamnine tijekom Programa mjera, nakon javne rasprave održane i zaključene 7. svibnja 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/26; dalje ZUS), 1. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske Klasa: UP/I- 371-01/24-13/1025 Urbroj: 531-14-3-25-9 od 11. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
III. Nalaže se tužiteljicama naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-371-01/24-13/1025 Urbroj: 531-14-3-25-9 od 11. travnja 2025.:
- ukida se privremeno rješenje Klasa: UP/I-371-01/24-13/1025 Urbroj: 531-01- 25-4 od 11. veljače 2025. (točka I.);
- 1. siječnja 2025. prestao je pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku stana plaćati 50% iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50 % prosječne najamnine (točka II.);
- tužiteljica kao zaštićeni najmoprimac koji s članovima kućanstva ĆN, ZN i FN, živi u stanu površine 67 m[2] , na adresi [adresa], prizemlje dužna je zainteresiranoj osobi, kao vlasniku stana (najmodavcu) plaćati dio prosječne najamnine u visini 314,06 eura (točka III.);
- ostali iznos prosječene najamnine u visini 314,06 eura, vlasniku stana
(najmodavcu) isplaćuje Republika Hrvatska (točka IV.);
- iznos prosječne najamnine zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska dužni su plaćati na bankovni račun vlasnika stana (točka V.);
- ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam stana prestaje, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine (točka VI.);
- osoba navedena kao vlasnik dužna je u roku od 15 dana od primitka rješenja ili od svake promjene nositelja prava vlasništva, prijaviti tuženiku podatke o novom vlasniku (točka VII.);
- odbacuje se zahtjev tužiteljice BN od 12. ožujka 2025., jer nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka (točka VIII.);
- nalaže se Upravi za financije, javnu nabavu i strateško planiranje isplata sredstva na način predviđen u točki V. i VI. izreke rješenja (točka IX.).
2. Pravodobno podnesenom tužbom pobija se zakonitost rješenja tvrdnjama da je isto rješenje doneseno u pogrešnoj primjeni mjerodavnog zakona, jer je SN supruga člana kućanstva AN, sina zaštićenog najmoprimca i majka članova kućanstva ĆN i VN, koja s njima živi u zajedničkom kućanstvu od zaključenja braka u studenom 2020. te u kontinuitetu od tri godine na toj adresi ima prijavljeno prebivalište. Kako Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-3242/2018 i dr. ne sadrži odredbu kojom se definira tko može biti član obiteljskog domaćinstva, tužiteljice upućuju na mjerodavne odredbe drugih propisa kojima se definira pojam člana kućanstva (Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći, Zakon o socijalnoj skrbi) te odgovarajuću primjenu Obiteljskog zakona i Zakona o najmu stanova. ON da je trebala biti priznata kao član kućanstva zaštićenog najmoprimca. Predlažu osporeno rješenje poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.
3. U odgovoru na tužbu tuženik uvodno iznosi tijek postupka koji je prethodio donošenju osporenog rješenja te činjenično stanje na kojem se temelji zaključak iz istog. ON da nije naknadno rođena osoba, niti je stanovala u zakonom propisanom razdoblju na adresi na kojoj se nalazi stan koji je predmet zaštićenog najma, zbog čega nije mogla postati član kućanstva u smislu članka 37. stavak 1. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91/96, 48/98, 66/98, 2/06, 68/18, 105/20) niti je član kućanstva u smislu članka 4. stavak 11.a za ovu upravnu stvar mjerodavnog Zakona. Status člana obiteljskog domaćinstva mogu dobiti osobe koje kao član obiteljskog i stanuju sa zaštićenim najmoprimcem u razdoblju od 5. studenog 1994. do 5. studenog 1996. Jedina iznimka propisana je za osobe koje su naknadno rođene, ako te osobe žive i imaju prijavljeno prebivalište u kontinuitetu posljednje tri godine na adresi na kojoj je prijavljeno prebivalište zaštićenog najmoprimca.
4. U podnesku od 14. srpnja 2025. tužiteljice iznose da se takvim tumačenjem zaštićenim najmoprimcima i članovima obiteljskog domaćinstava onemogućava pravo na dom, što je protivno cilju samog Zakona te ustavom zajamčenom pravu na obitelj.
5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba pozvan Dominikanski samostan sv. Dominika, koji u odgovoru na tužbu, predlaže tužbu odbaciti jer tužiteljica BN nema pravni interes, dok tužiteljica SN uopće nema svojstvo zaštićenog najmoprimca.
6. Presudom ovog Suda poslovnog broja UsI-1138/2025-8 od 31. srpnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja. Ta je presuda poništena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž- 4260/2025-2 od 3. prosinca 2025., uz obrazloženje da je sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora time što tužiteljicama nije dostavljen odgovor na tužbu zainteresirane osobe.
7. U nastavku postupka tužiteljicama je dostavljen odgovor na tužbu zainteresirane osobe, na koji su se ove očitovale podneskom od 25. veljače 2026. u kojem osporavaju pravni status zainteresirane osobe, jer se traženjem priznavanja pravnog statusa kućanstva zaštićenog najmoprimca i upis u registar zaštićenih najmoprimaca ni na koji način ne povrjeđuje pravni interes zainteresirane osobe. Pretpostavljeni interes vlasnika nekretnine je da isti može samostalno i neograničeno ostvarivati svoja vlasnička prava na nekretnini te će isti, u slučaju da se ne postigne sporazum s zaštićenim najmoprimcem o provedbi neke druge programske mjere sukladno odredbi članka 48. stavak 2. Zakona na odnose vlasnika i zaštićenog najmoprimca primijeniti treća programska mjera, moći ostvariti svoj pravni interes preuzimanjem posjeda nekretnina neovisno o broju članova zaštićenog najmoprimca. Napominje da je zainteresirana osoba posebnom pisanom izjavom pod brojem 97/2020 od 4. prosinca 2020. dala suglasnost tužiteljici SN za prijavu prebivalište na predmetnoj nekretnini. Tužiteljice uredno podmiruju vlasniku nekretnine iznos dijela prosječne najamnine te ni na koji način ne osporavaju prava vlasnika nekretnine. U slučaju da se vlasniku nekretnine prizna status zainteresirane osobe, predlažu da se u odnosu na troškove upravnog spora odluči u primjeni stajališta iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja UsII-221/98 od 27. rujna 2018., jer zainteresirana osoba nije pridonijela načinu rješavanja predmetnog upravnog spora.
8. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 7. svibnja 2026.), bez nazočnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužiteljica i tuženika, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
9. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem je doneseno osporeno rješenje te priloženu tijekom spora.
10. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tome jesu li na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene odredbe Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-3242/2018 i dr. (Narodne novine, br. 36/24).
13. Sporno je treba li se s obzirom na okolnosti slučaja status zaštićenog najmoprimca priznati i KN, inače, supruzi AN (sinu tužiteljice) koji je kao i tužiteljica DN (njegova majka) zaštićeni najmoprimac u stanu u [adresa] na adresi [adresa].
14. Osporeno rješenje doneseno je u primjeni članka 4. stavak 1. točka 11.a navedenog Zakona kojom se odgovarajući stan u odnosu na zaštićenog najmoprimca definira kao stan u istoj općini ili gradu ukupne korisne površine 35 m[2] za jednu osobu te dodatnih 10 m[2] za svaku daljnju osobu iz kućanstva, uz uvjet da je daljnja osoba iz kućanstva član obiteljskog kućanstva zaštićenog najmoprimca koja je s njim stanovala u stanu od 5. studenoga 1994. do 5. studenoga 1996. ili je naknadno rođena, ako ta osoba živi i ima prijavljeno prebivalište u kontinuitetu posljednje tri godine na adresi na kojoj je prijavljeno prebivalište zaštićenog najmoprimca, uz dopuštenih do 7,5 m[2] više ako se time ostvaruje ili približno ostvaruje mjerilo »jedna osoba - jedna soba«.
15. Tim se Zakonom u članku 4. stavak 1. točka 2. za potrebe tog Zakona pod članovima obiteljskog kućanstva zaštićenog najmoprimca podrazumijevaju članovi porodičnog domaćinstva bivšeg nositelja stanarskog prava u smislu Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", br. 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96, 99/96 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-130/1995).
16. Tužiteljica SN prema Uvjerenju o prebivalištu u predmetnom stanu živi od 2020. Ta je okolnost smetnja da se istoj u smislu prethodno citiranih odredaba prizna traženi status zaštićenog najmoprimca. Ovo stoga što je navedenim odredbama zatvoren krug osoba i njihov status vezuje se za činjenicu da je ta osoba u istom domaćinstvu kontinuirano prebivalala u traženom razdoblju. Zakonom o najmu stanova („Narodne novine“, br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, 36/24), koji je stupio na snagu 5. studenog 1996., institut "stanarskog prava na stanovima na kojima postoji pravo vlasništva" zamijenjen je institutom "zaštićenog najma" stanova u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba. Članak 37. stavak 1. tog Zakona osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju pravni položaj člana obiteljskog domaćinstva, stečenog prema odredbama Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, br. 51/85, 42/86, 22/92, 70/93.), upisuje se u ugovor o najmu stana. Tužiteljica ON u smislu tog Zakona nije bila član kućanstva, niti je naknadno rođena, zbog čega je osporenim rješenjem pravilno utvrđen krug zaštićenih najmoprimaca. Time se ne dira u tužiteljičino pravo na dom ili obitelj, već joj se samo ne priznaje da u predmetnom stanu ima status zaštićenog najmoprimca.
17. U odnosu na tužbene navode kojima se problematizira svojstvo vlasnika stana da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu, sud smatra da pravni interes proizlazi iz vlasničkog prava na stanu u kojem zaštićeni najmoprimci zainteresiranoj osobi kao vlasniku plaćaju izračunatu prosječnu najamninu , neovisno o tome što se status i pitanje zaštićenih najmoprimaca rješava u primjeni Programa mjera za izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. („Narodne novine“, br. 153/24). Tužiteljice se i same pozivaju na pisanu izjavu pod brojem 97/2020 od 4. prosinca 2020. kojom se tužiteljici SN daje suglasnost da može prijaviti prebivalište na predmetnoj nekretnini, o kojoj činjenici se zainteresirana osoba očitovala u svom odgovoru na tužbu.
18. Kod izloženog, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljica, zbog čega se u primjeni odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
19. Prema odredbi članka 144. ZUS troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).
20. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
21. Prema Tbr. 27. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23) za sastavljanje odgovora na tužbu i zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.
22. U smislu prethodno navedenih odredba zainteresiranoj osobi se priznaje trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu, s pripadajućim PDV-om u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura.
U Splitu 1. lipnja 2026.
S U T K I N J A
Miranda Gulišija Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužiteljici po opunomoćeniku
- tuženiku
- zainteresiranoj osobi po opunomoćeniku
- u spis
