Poslovni broj: P-186/2022-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, OIB: 48074464528, po sutkinji tog suda Katarini Rendulić Vežić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1.tužitelja ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i

2.tužitelja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Katarina Biliš, odvjetnica u Korčuli, Hrvatske bratske zajednice 50, protiv 1.tužene ŽTU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sada sa prijavljenim prebivalištem na adresi [adresa], koju zastupa punomoćnik ĆT, odvjetnik u [adresa], 65. ulica 2 i 2.tuženika NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi nepostojanja/ništetnosti ugovora i brisanja služnosti, nakon glavne rasprave održane 4. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i 2.tužitelja, 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je Ugovor o plodouživanju nekretnina nepostojeći, koji je ovjeren pred javnim bilježnikom Ivnom Kaliman u Korčuli, broj OV-5216/17, dana 06.12.2017. u potpisu tuženoga ad.2. NT kao suvlasnika poslužnih nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica], kuća stojna, površine 138 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], vrt Kršina ulica, površine 151 m2, Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te čest. zgr. [katastarska čestica], košara, površine 16 m2, ZU 914 i čest. zem. [katastarska čestica], vrt, površine 198 m2, ZU 64, K. O. [katastarska općina],te u potpisu tužene ad.1 KT kao plodouživateljice na navedenim nekretninama, pa se ovlašćuju tužitelji da na temelju ove presude mogu zatražiti i postići brisanje uknjižbe prava osobne služnosti plodouživanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli na opisanim nekretninama."

II. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o plodouživanju nekretnina, koji je sklopljen između tužitelja NT kao suvlasnika poslužnih nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica], kuća stojna, površine 138 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], vrt Kršina ulica, površine 151 m2, Z. U. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te tužene KT kao plodouživateljice na navedenim nekretninama, koji je ugovor ovjeren pred javnim bilježnikom Ivnom Kaliman u Korčuli, broj OV 5216/17, dana 06.12.2017., pa se ovlašćuju tužitelji da na temelju ove presude mogu zatražiti i postići brisanje uknjižbe prava osobne služnosti plodouživanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli na opisanim nekretninama.

Odbija se ostali zahtjev u dijelu za utvrđenje ništetnosti ugovora i brisanje uknjižbe prava služnosti plodouživanja na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica], košara, površine 16 m2, ZU 914 i čest. zem. [katastarska čestica], vrt, površine 198 m2, ZU 64 K. O. [katastarska općina].

III. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su temeljem ugovora o darovanju nekretnina tužitelji stekli suvlasničke dijelove na nekretninama u k. o. [katastarska općina] oznake čest. zgr. [katastarska čestica], kuća stojna, površine 138 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] vrt Kršina ulica površine 151 m2 od darovateljice JT i na temelju navedenog ugovora tužitelji su podnijeli prijedlog zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda radi uknjižbe prava vlasništva, predmet posl.br.Z.2262/22. Nadalje se navodi da su uvidom u zemljišne knjige i zbirku isprava posl.br.Z.14462/17 tužitelji utvrdili da je na navedenim nekretninama upisan teret služnosti plodouživanja i to na temelju Ugovora o plodouživanju nekretnina koji je sklopljen između ad 1 tužene kao plodouživateljice i tuženog ad 2 kao davatelja plodouživanja. Predmetni ugovor o plodouživanju sklopljen je protivno pozitivnim prisilnim propisima i to odredbama čl. 250. Zakona o obveznim odnosima i čl. 219. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojim je propisano da ugovor i suglasnost moraju biti u pisanom obliku, a kada je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću a odredbom članka 41. stavak 1. ZV da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (među ostalim i za osnivanje stvarnih i osobnih služnosti) potrebna suglasnost svih suvlasnika i to bez obzira na odredbu članka 200. ZV kojom je propisano da osobna služnost može postojati na cijeloj poslužnoj stvari ali i na nekom njezinom idealnom dijelu, a odredba čl. 219. stavak 5. ZV je lex specialis u odnosu na odredbu čl. 203. st. 6. ZV kada se radi o osnivanju prava plodouživanja pravnim poslom na posebnom dijelu nekretnine, koja je u suvlasništvu. Tužitelji se pozivaju na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet u odluci posl.br.:Rev-98/2021 od 2. ožujka 2021., prema kojem je za zasnivanje služnosti čak i na idealnom dijelu samo jednog suvlasnika potrebna pisana suglasnost svih ostalih suvlasnika jer oni nisu dužni trpjeti takav teret. Nadalje tužitelji smatraju da predmetni ugovor o plodouživanju nije niti nastao, niti je mogao biti podoban za valjanu uknjižbu u zemljišnoj knjizi, obzirom da tuženi prilikom sklapanja tog ugovora nisu imali pismenu suglasnost suvlasnika predmetnih nekretnina, i to prednika tužitelja ET tj. imenovani vlasnik nije dao svoju pismenu suglasnost za zasnivanje služnosti plodouživanja kao tereta na nekretnini a koja je suglasnost jedna od bitnih pretpostavki za nastanak ugovora tj. za zasnivanje prava služnosti na temelju pravnog posla. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak tako da oni i ne postoje jer nije postignuta suglasnost za njihov nastanak a prema članku 250. ZOO kada je za sklapanje ugovora potrebna suglasnost treće osobe, ona mora biti dana u obliku propisanom za taj ugovor. Temeljem toga tužitelji smatraju da je za nastavak ovog ugovora bila potrebna pisana suglasnost drugog suvlasnika ET a isti nije dao suglasnost pa ugovor nije ni nastao.

Tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je ugovor o plodouživanju nekretnina kojeg su zaključili tuženi OV-5216/17 od 6. prosinca 2017. nepostojeći. Ukoliko sud ne prihvati prvi istaknuti tužbeni zahtjev tužitelji su postavili podredni zahtjev kojim traže da se utvrdi da je isti taj ugovor ništetan.

2. 1.tužena u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe i osnovni i alternativno postavljeni tužbeni zahtjev. Dalje navodi da je točno da su ona i tuženik NT sklopili ugovor o plodouživanju nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim stav tužitelja da je isti ugovor nepostojeći ili ništetan iz razloga jer da raniji suvlasnik predmetnih nekretnina nije dao suglasnost na sklapanje takovog ugovora, apsolutno je pogrešan. U konkretnom slučaju tuženik pod 2 je suvlasnik predmetnih nekretnina i on je slobodno raspolagao svojim suvlasničkim dijelom na način da ga je opteretio pravom plodouživanja u korist tužene pod 1 a člankom 37. stavak 3. Zakona o vlasništvu propisani je kako se u pravnom prometu uzima da je idealni dio samostalna stvar, a stavkom 5. istog članka propisano je da suvlasnik smije slobodno raspolagati svojim idealnim dijelom ako time ne dira u tuđa prava. 1.tužena se poziva i na odredbu članka 200. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja popisuje kako osobne služnosti mogu postojati na cijeloj poslužnoj stvari, a i na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta. Odredba članka 219. stavak 5. Zakona o vlasništvu na koju se tužitelji pozivaju je odredba opće naravi i općenito regulira stjecanje služnosti na temelju pravnog posla, kako osobne služnosti tako i stvarne. S obzirom da Zakon o vlasništvu decidirano propisuje da se osobna služnost može osnovati i na idealnom dijelu (za razliku od stvarne služnosti) i da je prema odredbi članka 37. stavak 3. Zakona o vlasništvu suvlasnički dio tuženika pod 2 samostalna stvar, nema govora da bi za zaključenje predmetnog ugovora bila potrebna suglasnost ranijeg suvlasnika predmetne nekretnine sukladno članku 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

1.tužena se poziva i na odredbu članka 203. ZV unutar Odjeljka 2. kao posebnih pravila o pojedinim služnostima. U članku 203. stavak 1. ZV propisano je kako je pravo plodouživanja osobna služnost koja svojeg nositelja (plodouživatelja) ovlašćuje da se u svakom pogledu služi nečijom stvari (poslužna stvar) u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo, dok je u stavku 6. istog članka ZV propisano da kada je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik prava plodouživanja koje tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo.

1.tužena predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja, kako osnovi tako i podredni u cijelosti.

3. 2.tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te priznaje da nikad nije tražio suglasnost drugog suvlasnika ET za sklapanje ugovora o plodouživanju s ŽTU.

4. Predmet raspravljanja osnovni je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ugovor o plodouživanju, kojeg su sklopili tuženi, ovjeren u potpisu ugovornih strana pred javnim bilježnikom Ivnom Kaliman u Korčuli, broj OV-5215/17 dana 6. prosinca 2017. o osnivanju prava osobne služnosti plodouživanja u korist 1.tužene ŽTU na nekretninama 2.tuženika NT oznake čest. zgr. [katastarska čestica] kuća stojna površine 138 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], vrt Kršina ulica površine 151 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te čest. zgr. [katastarska čestica], košara, površine 16 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica], vrt površine 198 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nepostojeći i zahtjev tužitelja da na temelju presude zatraže brisanje uknjižbe prava osobne služnosti plodouživanja na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama, kao i podredni zahtjev na utvrđenje ništetnim istog ugovora i zahtjev tužitelja da zatraže brisanje uknjižbe prava osobne služnosti plodouživanja u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama. Pri tome se tužitelji pozivaju na pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci posl.br.Rev-98/2021-2 od 2. ožujka 2021.

5. U odgovoru na tužbu 2.tuženik je priznao tužbeni zahtjev a 1.tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, a s obzirom na pravni položaj tuženih radi se o jedinstvenim suparničarima budući se spor može riješiti samo na jednak način prema tuženima te se oni smatraju kao jedna parnična stranka.

6. U dokaznom postupku pročitan je izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 9. ožujka 2022., Ugovor o darovanju nekretnina od 18. veljače 2022., Ugovor o plodouživanju nekretnina broj: OV-5215/17 od 6. prosinca 2017., rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava u Korčuli Klasa: UP/I-335-03/18-01/324, Urbroj: 2117-03-07/3-18-4 od 5. rujna 2018., izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 18. srpnja 2024. i povijesni izvadak iz zemljišne knjige kat. čest. [katastarska čestica] zgr, 743 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

7. U provedenom postupku utvrđene su sljedeće odlučujuće činjenice:

- da su u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] (prije 22) k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] kuća stojna površine 138 m2 i kčbr. [katastarska čestica] vrt Kršina ulica površine 151 m2 uknjiženi kao suvlasnici, 1.tužitelj za 1145/5376 dijela, 2.tužitelj za 1145/5376 i 2.tuženik za ostali suvlasnički udio a da je u korist 1.tužene na suvlasničkom dijelu 2.tuženika uknjižena osobna služnost-pravo plodouživanja (Z-14462/2017, Z-8000/2021)

- da je pod brojem Z-1343/2021 zabilježba, prijedlog za sudsko razvrgnuće suvlasništva pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, pod brojem RI-29/21 od 6. veljače 2021.

- da je darovateljica JT iz [adresa] ugovorom o darovanju od 18. veljače 2022. darovala svoj vlasnički udio na nekretninama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. [katastarska čestica] u naravi kuća i 743 u naravi vrt daroprimateljima ŽT i BT, ovdje tužitelji, na temelju kojeg su tužitelji uknjiženi kao suvlasnici (Z-2262/2022)

- da je prethodno iste nekretnine darovateljica JT stekla temeljem ugovora o darovanju OV-845/21 od 24. ožujka 2021. na temelju kojeg je bila uknjižena kao suvlasnica (Z-3128/2021)

- da su 2.tuženik NT kao vlasnik nekretnine i 1.tužena ŽTU kao plodouživatelj zaključili ugovor o plodouživanju nekretnina na kojem je ovjeren potpis ugovornih stranaka kod javnog bilježnika broj OV-5215/17, dana 6. prosinca 2017., kojim ugovorom se osniva pravo doživotnog plodouživanja u korist plodouživatelja na opisanim nekretninama ovog spora

- da su u članku 1. Ugovora o plodouživanju ugovorne stranke suglasile da nekretnine označene kao čest. zgr. [katastarska čestica], kuća stojna, površine 138 m2 i čest. zem. [katastarska čestica], vrt Kršina ulica površine 151 m2 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u 1338/2688 dijela predstavlja knjižno vlasništvo vlasnika nekretnine, a u ostalom dijelu njegovo izvanknjižno vlasništvo, te se radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalnoj službi u Korčuli vodi parnični postupak pod posl.br.P-275/11, dok je u članku 2. navedeno da se sadržaj prava plodouživanja odnosi na cijelu poslužnu stvar

- da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na suvlasničkom udjelu 2.tuženika na temelju ugovora o plodouživanju nekretnina OV-5216/17 javni bilježnik Ivna Kaliman, Korčula od 6. prosinca 2017., uknjižena osobna služnost-pravo plodouživanja u korist

1.tužene Odak Gordane pod brojem Z-14462/2017

- da iz rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava u Korčuli od 5. rujna 2018. proizlazi da je ukinuto rješenje kojim je NT odobreno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u objektu koji se nalazi na kat. čest. zgr [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] jer je utvrđeno da je ET iz [adresa] suvlasnik predmetnih nekretnina i da nije dao pisanu suglasnost NT iz [adresa] da može pružati navedenu ugostiteljsku uslugu u domaćinstvu u predmetnom objektu

- da je u vrijeme zaključenja ugovora o plodouživanju suvlasnik nekretnina bio ET

- da raniji suvlasnik ET nije dao pismenu suglasnost za zasnivanje služnosti plodouživanja na predmetnim nekretninama u korist 1.tužene.

8. Tužitelji osnovnim tužbenim zahtjevom zahtijevaju da se utvrdi da je predmetni ugovor o plodouživanju nepostojeći kao i zahtjev za brisanje uknjižbe prava osobne služnosti na predmetnim nekretninama. Takav zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da je za nastanak ovog ugovora bila potrebna pisana suglasnost drugog suvlasnika ET, a koja je suglasnost jedna od bitnih pretpostavki za nastanak ugovora tj. za zasnivanje prava služnosti te se pozivaju na odredbu članka 250. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 121/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO) pa smatraju da predmetni ugovor o plodouživanju nije ni nastao.

9. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisnima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

10. U konkretnom slučaju ugovor o plodouživanju broj OV-5216/17 od 6. prosinca 2017. sadrži sve bitne sastojke za nastanak ugovora te je temeljem tog ugovora i dozvoljena uknjižba prava plodouživanja na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama. A to što predmetni ugovor nije sklopio i drugi suvlasnik ET ne znači da se radi o nepostojećem ugovoru niti je suvlasnik ET morao biti ugovorna stranka. Izostanak pismene suglasnosti drugog suvlasnika za osnivanje služnosti na nekretnini u suvlasništvu ne znači da ugovor nije ni nastao odnosno da se radi o nepostojećem ugovoru već je ova okolnost relevantna kod ocjene pravne valjanosti ugovora.

11. Stoga, predmetni ugovor o plodouživanju nekretnina kojeg su sklopili tuženi pravno egzistira te je bez ikakve pravne osnove zahtjev tužitelja koji je postavljen kao osnovni zahtjev kojim se traži utvrđenje ugovora nepostojećim.

12. Slijedom navedenog presuđeno je kao u točci I. izreke.

13. Tužitelji su postavili i podredni zahtjev za utvrđenje ništetnosti istog ugovora, a kako je osnovni zahtjev tužitelja odbijen sud je odlučio i o podrednom zahtjevu u smislu članka 188. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

14. Sporno je, da li je ugovor o osnivanju prava plodouživanja od 6. prosinca 2017. ništetan po odredbi članka 322. stavak 1. ZOO iz razloga što raniji suvlasnik a pravni prednik tužitelja ET nije dao pisanu suglasnost za osnivanje prava plodouživanja na spornim nekretninama, a tužitelji kao sadašnji suvlasnici imaju pravni interes za utvrđenje ništetnosti ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

15. Prema odredbi članka 41. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25-dalje: ZV) za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna je suglasnost svih suvlasnika.

16. Odredbom članka 203. stavak 6. ZV propisano je da kada je poslužna nekretnina u vlasništvu više suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, svaki od njih mora trpjeti da se ovlaštenik prava plodouživanja koje tereti njihovu nekretninu njome služi na način na koji ga ovlašćuje njegovo pravo.

17. Odredba članka 219. stavak 5. ZV glasi: "Kada je nekretnina u vlasništvu nekolicine suvlasnika ili zajedničkih vlasnika, samo svi oni suglasno mogu odrediti da se ona optereti služnošću."

18. U ovom slučaju sud je imao u vidu obvezujuću pravnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude Rev-98/2021-2 od 2. ožujka 2021. kojom presudom je revizijski sud ocjenjivao pravilnost primjene odredbe članka 219. stavak 5. i članka 41. stavak 1. ZV koja je činjenično i pravno podudarno ovom sporu. Prema izraženom pravnom stavu iz navedene presude za osnivanje prava plodouživanja na temelju pravnog posla na nekretninama koje su u suvlasništvu, potrebna je suglasnost svih suvlasnika, odnosno i preostalih suvlasnika iste nekretnine, koji taj teret na nekretnini nisu dužni trpjeti, a odredba članka 219. stavak 5. ZV je lex specialis u odnosu na odredbu članka 203. stavak 6. ZV kada se radi o osnivanju prava plodouživanja, pravnim poslom na nekretnini koja je u suvlasništvu.

19. S obzirom na sadržaj osobne služnosti plodouživanja (plodouživatelj ima pravo posjedovati stvar, a ima pravo na potpunu uporabu i na sve koristi od te stvari) radi se o poslovima koji premašuju okvir redovitog upravljanja za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika, a kada je nekretnina u suvlasništvu, za osnivanje osobne služnosti plodouživanja je potrebna suglasnost svih suvlasnika.

20. U postupku i nije sporno da pravni prednik tužitelja, raniji suvlasnik ET nije dao pisanu suglasnost da se nekretnine u suvlasništvu opterete služnošću. Iz tog razloga ugovor o osnivanju prava osobne služnosti plodouživanja zaključen između tuženih je po odredbi članka 322. stavak 1. ZOO ništetan, a uknjižba plodouživanja u korist 1. tužene nevaljala na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

21. Provedenim dokazima činjenično stanje dovoljno je utvrđeno pa je sud odustao od provođenja dokaza saslušanjem parničnih stranaka.

22. Slijedom navedenog prihvaćen je drugopostavljeni zahtjev (podredni) i presuđeno kao u točci II. izreke presude.

23. Tužitelji međutim zemljišnoknjižnim izvatkom nisu dokazali da su stekli suvlasništvo na ostalim nekretninama koje su bile predmet ugovora o plodouživanju niti su te nekretnine bile predmet ugovora o darovanju nekretnina od 18. veljače 2022. zbog čega je u tom dijelu zahtjev za brisanje uknjižbe osobne služnosti plodouživanja odbijen.

24. Na kraju treba nadodati da je punomoćnik 1.tužene ĆT, odvjetnik u [adresa] pismenim podneskom predanim 9. travnja 2026. obavijestio sud da je tužena pod 1 otkazala punomoć za zastupanje naznačenom punomoćniku.

Prema odredbi članka 99. stavak 1. ZPP stranka može punomoć u svako vrijeme opozvati, a punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati. Opozivanje odnosno otkaz punomoći mora se saopćiti sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na zapisnik. U spisu nema dokaza kada je i na koji način 1.tužena opozvala punomoć svom odvjetniku a u smislu navedene odredbe opozivanje punomoći proizvodi učinke od kada je stranka priopći sudu pred kojim se vodi postupak, a punomoćnik 1.tužene bio je dužan uputiti svoju stranku da obavijesti sud o opozivu punomoći.

Stoga sud nalazi da punomoćniku 1.tužene punomoć nije prestala opozivom i da je dužan na temelju izdane punomoći zastupati 1.tuženu u ovom postupku.

25. Prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka ovaj sud je ocijenio da su parnične stranke u jednakom omjeru uspjele u ovoj parnici s obzirom da su tužitelji postavili dva deklaratorna i dva kondemnatorna zahtjeva pa s obzirom na to da je jedan deklaratoran i jedan kondemnatoran zahtjev prihvaćeni, a preostala dva odbijena, na temelju odredbe članka 154. stavak 4. ZPP odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

U Korčuli, 1. lipnja 2026.

S u t k i nj a :

Katarina Rendulić Vežić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.