REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-263/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Renate Marić, kao predsjednice vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i članice vijeća i mr. sc. Zlatka Pirca kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Misti gradnja d.o.o. Hrvatski Leskovac, Zastavnice 20C, OIB: 76547337883, kojeg zastupa punomoćnik Matija Dorić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-535/2023-5 od 20. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se uvažava, preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Povrv-535/2023-5 od 20. veljače 2024. i sudi:

I. Nalaže se tuženiku Misti gradnja d.o.o. Hrvatski Leskovac Zastavnice 20C, OIB: 76547337883 da tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, isplati iznos od 1.730,05 EUR sa zateznim kamatama prema članku 29. ZOO koje teku:

- na iznos 57,59 EUR od 19.02.2020. do isplate;

- na iznos 930,52 EUR od 23.04.2020. do isplate;

- na iznos 404,62 EUR od 22.05.2020. do isplate;

- na iznos 121,98 EUR od 18.06.2020. do isplate;

- na iznos 107,67 EUR od 17.07.2020. do isplate;

- na iznos 107,67 EUR od 19.08.2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.527,63 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog poslovni broj Ovrv-470/2022 UPP/OS-Ovrv-26/2022 od 15. veljače 2022., kojim je tuženiku Misti gradnja d.o.o. Hrvatski Leskovac naloženo da tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb isplati iznos od 1.730,05 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 57,59 EUR od 19.02.2020. do isplate;

- na iznos 930,52 EUR od 23.04.2020. do isplate;

- na iznos 404,62 EUR od 22.05.2020. do isplate;

- na iznos 121,98 EUR od 18.06.2020. do isplate;

- na iznos 107,67 EUR od 17.07.2020. do isplate;

- na iznos 107,67 EUR od 19.08.2020. do isplate,

te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

II. Nalaže se tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. da tuženiku Misti gradnja d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20.02.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova parničnog postupka tužitelju , podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe tužitelj ističe kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a navedeni razlozi da su nejasni i proturječni, pa da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 . ZPP-a, da prvostupanjski sud pogrešno navodi kako tužitelj nije dostavio nikakav konkretan dokaz u prilog svojih tvrdnji, iako je tužitelj na okolnost visine utuženog potraživanja dostavio izvod iz poslovnih knjiga i račune na kojima je jasno iskazana potrošnja vode, da se prvostupanjski sud u presudi koncentrirao isključivo na račun za vodne usluge i naknade od 29.02.2020. do 31.03.2020. broj 34631110, za iznos od 7.011,04 kn, kojemu je tuženik prigovorio u e-mailu, dok uopće nije obrazložio na kojim činjenicama temelji svoju odluku da količina potrošnje vode za preostale utužene račune nije dokazana. Tužitelj navodi da redovnim i kontrolnim očitanjem nisu utvrđene nikakve nepravilnosti na vodomjeru i vodomjernom oknu, da je prema Općim i tehničkim uvjetima isporuke vodne usluge, granica razdvajanja vlasništva u vodomjernom oknu spoj iza zapornog uređaja glavnog vodomjera, a sva instalacija od spoja iza tog uređaja nije u vlasništvu tužitelja, te da je za kvar na takvoj instalaciji odgovoran tuženik, sukladno članku 9. st. 2. Općih uvjeta prema kojima je obveznik plaćanja dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti internu vodovodnu instalaciju. Naglašava da predmetni računi koji čine osnovu tužiteljevog potraživanja predstavljaju javnu ispravu u smislu čl. 230. st. 1. ZPP-a, da nije dužan dokazivati istinitost javne isprave, jer zakonska predmnijeva određuje da je sadržaj javne isprave istinit, da konkretnom slučaju tuženiku koji sumnja da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, sukladno članku 230. st. 3. ZPP-a, je dopušteno isto dokazivati, da je takav stav zauzeo Ustavni sud RH u svojoj odluci broj U-III/807/2018 od dana 20. lipnja 2018, da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno, te da je posljedično i odluka o parničnom trošku pogrešna.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode istaknute u žalbi tužitelja , te predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Tvrdi da u spornom razdoblju u predmetnoj nekretnini nitko nije boravio niti koristio isti prostor, a osobito nije bilo konzumacije i potrošnje vode, da tužitelj nije poduzeo nikakve mjere za utvrđenje kvara na predmetnom vodomjeru sukladno važećim propisima i ničim ne dokazuje svoje tvrdnje o mogućem kvaru na internim instalacijama, da je na tužitelju teret dokazivanja količine potrošene vode, da je sukladno čl. 84. i 85. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. tužitelj kao isporučitelj vodnih usluga po zaprimljenoj obavijesti dužan utvrditi neispravnost mjerne opreme odmah nakon dojave i otkloniti je u najkraćemu mogućem roku, što da tužitelj povodom obavijesti tuženika nije učinio, da je bespredmetno pozivanje tužitelja na odredbu članka 230. stavak 1. ZPP-a, jer da tužitelj nije osoba sa javnim ovlastima, te se javnim ispravama ne mogu smatrati računi tužitelja i izvod iz poslovnih knjiga, da se odluka Ustavnog suda na koju se tužitelj poziva temelji na činjenično i pravno različitom supstratu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutih žalbenih navoda ovaj sud nalazi da osnovanim žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 , 89/14 70/19, 80/22 dalje u tekstu: ZPP) na koju osnovano u žalbi ukazuje tužitelj, budući da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaja isprava.

6. U ovom predmetu tražbina tužitelja kao isporučitelja vodne usluge odnosi se na naknadu za pružene vodne usluge za stan na adresi [adresa] – šifra kupca 3407510, mjerno mjesto 1000546 za razdoblje od 31.12.2019. do 25. srpnja 2020.

7. Prvostupanjski sud je utvrđenja; da je tužitelj javni isporučitelj vodnih usluga i da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik navedenog stana i obveznik plaćanja vodnih usluga, sukladno članku 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/2019), da je tužitelj tuženiku ispostavio račune (str. 62-73 spisa) za potrošnju vode za mjerno mjesto 1000546 [adresa], za utuženo razdoblje od 31.12.2019. do 30.06.2020, da je tuženik osporio količinu potrošene vode za koju su mu ispostavljeni računi, navodeći da u utuženom periodu nitko nije živio u predmetnom stanu, da u stanu nije bilo potrošnje ni konzumacije vode, da je priložio i e-mail korespondenciju sa tužiteljevim Odjelom za odnose sa korisnicima (str. 23-27 spisa), iz koje je vidljivo da je 24.04.2020. podnio reklamaciju na zaprimljeni račun koji se odnosio za ožujak 2020. u iznosu od 7.011,04 HRK, zbog "enormne cifre", još tada navodeći da u stanu nitko ne živi, da se tužitelj samo paušalno očitovao na tuženikov prigovor navodeći da je sporni račun tuženiku ispostavljen na temelju očitanja od 09.03.2020. (kojim je utvrđena potrošnja od 837 m2), što da je potvrđeno i kontrolnim očitovanjem od 20.04.2020. (kada je utvrđena potrošna od 927 m2), kao i da prilikom redovnih i kontrolnih očitanja nisu zabilježene nikakve nepravilnosti na vodomjeru i vodomjernom oknu, da tužitelj nije dostavio nikakav konkretan dokaz u prilog svojih tvrdnji i da se navedene tvrdnje o potrošnji vode ne mogu pouzdano utvrditi iz niti jedne od dostavljenih isprava, da je prema odredbi članka 219. st. 1. ZPP svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika,te da tužitelj ničim nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju potrošio upravo onu količinu vode za koju su mu ispostavljeni računi.

8. Na temelju navedenih utvrđenje prvostupanjski sud zaključuje kako tvrdnja da kroz utuženo razdoblje u stanu nitko nije boravio nije relevantna za presuđenje jer bi potrošnja vode za ožujak 2020. u iznosu 7.011,04 HRK bila jednako nerealna i neživotna i da stan nije bio prazan, odnosno da je netko u njemu živio , da je potrošnja vode na razini jednog mjeseca (u stanu u stambenoj zgradi) potpuno nerealna i neživotna, pa da se stoga osnovanost utuženog potraživanja ne može utvrditi bez dodatnih dokaza o stanju brojila. Nastavno zaključuje da kada je pravilnost obračunate potrošnje osnovano dovedena u pitanje za jedan od utuženih mjeseci (ožujak 2020.), time je po logici stvari dovedena u pitanje obračunata potrošnja i za sve ostale utužene mjesece i to bez obzira na iznose računa koji su tuženiku za te preostale mjesece ispostavljeni, jer se generalno postavlja pitanje pravilnosti tužiteljevih obračuna potrošnje vode za predmetni stan, pa budući je tuženik osporio osnovanost i visinu potraživanja za sve mjesece koji su utuženi, prvostupanjski sud ukida platni nalog i odbija tužbeni zahtjev.

9. Navodima žalbe utvrđenje prvostupanjskog suda i razlozi pobijane presude su dovedeni u sumnju.

10. U ovom predmetu nije sporno da tužitelj javni isporučitelj vodnih usluga i da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik navedenog stana i obveznik plaćanja vodnih usluga, sukladno članku 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama, sporno je da li je tuženi u obvezi platiti utuženi iznos.

11. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda i razlozima prvostupanjske presude iz predmetnog spisa i isprava u spisu proizlazi ;

- da je radi naplate tražbine tužitelja, temeljem vjerodostojne isprave izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, javni bilježnik Stjepan Volarić iz Jastrebarskog donio rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave Ovrv-470/2022 UPP/OS -ovrv-26/2022 od 15. veljače 2022. doneseno rješenje o ovrsi kojim je naloženo ovdje tuženom da u roku od 8 dana namiri tražbinu tužitelja u iznosu od 13.035,10 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i trošak ovrhe od 1.187,50 kuna,

- da je u izvatku iz poslovnih knjiga (str. 10 spisa) evidentirano dugovanje tuženika u iznosu od ukupno 13.035,10 kn, i to 433,88 kn sa dospijećem 18.02.2020.; 7.011,04 kn sa dospijećem 22.04.2020.; 3.048,58 kn sa dospijećem 21.05.2020.; 919,08 kn sa dospijećem 17.06.2020.; 811,26 kn sa dospijećem 16.07.2020. i 811,26 kn sa dospijećem 18.08.2020.,

-da je protiv rješenja o ovrsi tuženik kao ovršenik izjavio prigovor navodeći da je tužitelja kao ovrhovoditelja pravovremeno obavijestio o nastalom problemu vezano uz potrošnju vode, da povodom tog prigovora tužitelj ništa nije poduzeo, već da je samo utvrdio da prilikom redovnih i kontrolnog očitanja nisu zabilježena nikakve nepravilnosti na vodomjeru u vodomjernom oknu i da tužitelju nisu poznati razlozi povećane potrošnje, nastavno je u prigovoru navedeno da u kritično vrijeme u stanu nitko nije koristio prostor,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 29. rujna 2022. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu u kojemu je određena ovrha , te odlučeno da se postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga,

- da prema sadržaju g-maila ( str. 25 spisa) proizlazi kako je tuženik 24. travnja 2020. tužitelju uputio reklamaciju za račun 34631110 za 3 mjesec 2020. zbog velikog iznosa računa navodeći da u stanu nitko ne živi 10 mjeseci, da se nikakav kvar u zgradi nije dogodio, te da tužitelj može doći pogledati o čemu se radi,

- da je na reklamaciju tuženika, tužitelj odgovorio 10. srpnja 2020. ( str. 23 spisa) navodeći da je sporni račun 34631110 za 3 mjesec 2020. ispostavljen temeljem redovnog očitanja vodomjera od strane ovlaštenih osoba 9. ožujka 2020., prilikom kojega je registrirano stanje vodomjera 837m3, ispravnost kojeg je potvrđena i prilikom kontrolnog očitanja 20. travnja 2020. kada je utvrđeno stanje vodomjera 927m3, da prilikom redovnih i kontrolnih očitanja nisu zabilježene nepravilnosti na vodomjeru i u vodomjernom oknu, te da uvidom u evidenciju kvarova nema zabilježenih podataka o prijavi i sanaciji kvarova za predmetnu adresu tuženika ( [adresa] mjerno mjesto1000546 bj), uz dodatno obrazloženje da se računi za potrošenu vodu izdaju mjesečno temeljem procijene potrošnje iz ranijih razdoblja (P) i/ili temeljem očitanja (O) što da je navedeno na svakom računu i sa uputom tuženiku na što da obrati pozornost i kako da postupi u slučaju nekontroliranog istjecanja vode u vodomjernom oknu, odnosno kada je vodomjerno okno suho, a vodomjerni sat pokazuje potrošnju, ukoliko su sva izljevna mjesta zatvorena, da je vjerojatno kvar na internom dijelu instalacija čija kontrola i održavanje je u nadležnosti korisnika usluge .

-da je tužitelj tuženiku ispostavio račune (str. 62-73 spisa) za potrošnju vode za mjerno mjesto 1000546 [adresa], iz kojih proizlazi, da je prvi utuženi račun za razdoblje od 31.12.2019. do 31.01.2020. na iznos 433,88 kn izdan temeljem procijenjene potrošnje od 14m2 mjesečno, da je račun za razdoblje od 29.02.2020. do 31.03.2020. na iznos 7.011,04 kn izdan temeljem izvršenog očitanja potrošnje 9.3.2020. sa utvrđenom potrošnjom od 258m3, da je račun za razdoblje od 31.3.2020. do 30.4.2020. izdan temeljem očitanja potrošnje izvršenog 20.4.2020. sa utvrđenom potrošnjom 90 m3 u razdoblju od 31.3.2020. do 20.4.2020. , a od očitanja pa do 30.4.2020. temeljem procjene potrošnje od 21m3 mjesečno, da su preostali utuženi računi za mjesece svibanj, lipanj i srpanj 2020. izdani temeljem procjene potrošnje od 28m3 mjesečno,

12. Odredbom članka 40. st. 1. Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine br. 66/2019 dalje ZOVU), propisano je da je isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu sa njima, a u stavku 2. je propisano da opći uvjeti između ostalog sadrže, standarde vodomjera i mjerača protoka i uvjete njihovog održavanja, te način mjerenja isporuke vodnih usluga, a odredbom članka 42. stavak 1. ZOVU je propisano da je obveznik plaćanja korisnik vodne usluge.

12.1. Prema odredbi članka 11. stavak 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga tužitelja ( dalje Uvjeti) smatra se da je korisnik usluge prihvatio uvjete za korištenje vodnih usluga iz Uvjeta, ako je nakon njihovog stupanja na snagu nastavio koristiti vodne usluge.

12.2. Prema odredbi članka 82. st .1. Uvjeta, količina pružene vodne usluge mjeri se mjerilima na obračunskom mjernom mjestu koje je na mjestu preuzimanja ili isporuke vodne usluge za m/3.

12.3. Prema odredbi članka 84. Uvjeta korisnik usluge može zatražiti kontrolni pregled mjerne opreme ukoliko postoji sumnja da se isporučena usluga ne registrira pravilno. Ako se kontrolnim pregledom utvrdi da je mjerilo imalo veća odstupanja nego što je to prema važećim propisima dopušteno isporučitelj snosi troškove pregleda i zamjene mjerila. Ako se kontrolnim pregledom utvrdi da je mjerilo ispravno troškove pregleda i zamjenu snosi korisnik.

12.4. Prema odredbi članka 85. Uvjeta korisnik usluge dužan je bez odlaganja obavijestiti isporučitelja o neispravnosti mjerne opreme. Isporučitelj usluge dužan je utvrditi neispravnost odmah nakon dojave i otkloniti je u najkraćem mogućem roku.

12.5. Prema odredbi članka 86. Uvjeta količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje se vodomjerom, a cijena usluge obračunava se prema očitanoj potrošnji m/3 i to petnaestodnevno, jednomjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosni jednom godišnje ovisno o kategoriji korisnika usluge, a isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju korisnika usluge.

12.6. Prema odredbi članka 88. Uvjeta korisnici usluga količinu isporučene vodne usluge plaćaju prema cijeni utvrđenoj važećom odlukom isporučitelja.

12.7. Prema odredbi članka 89. Uvjeta stanje brojila na vodomjeru očitava ovlaštena osoba isporučitelja .

12.8. Prema odredbi članka 97. korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavlja petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika. Isporučitelj usluge samostalno određuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika.

12.9. Prema odredbi članka 99. Uvjeta korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun koji ne odgađa rok naplate računa. Prigovor se podnosi u pisanom obliku u roku od 8 dana od dana primitka računa. Isporučitelj je dužan u roku od 15 dana ispitati osnovanost prigovora te dati pisani odgovor na njega, odnosno proslijediti ga komisiji za otpis vode utrošene bez koristi, ukoliko su za to ispunjene pretpostavke. Korisnik usluge nezadovoljan odlukom tijela iz stavka 3. ovlašten je u roku od 30 dana od primitka podnijeti reklamaciju Povjerenstvu za reklamacije potrošača.

13. U predmetnoj stvari tuženik je putem g-maila( str. 25 spisa) dana 24. travnja 2020. tužitelju uputio reklamaciju, isključivo za račun 34631110 za 3 mjesec 2020., u bitnome navodeći da je račun enormno visok, a da u stanu nitko ne živi 10 mjeseci, dok za ostale utužene račune tuženik nije tužitelju podnosio prigovor. Tužitelj je na reklamaciju odgovorio 10. srpnja 2020. ( str. 23 spisa) navodeći da je sporni račun 34631110 za 3 mjesec 2020. ispostavljen temeljem redovnog očitanja vodomjera od strane ovlaštenih osoba 9. ožujka 2020., prilikom kojega je registrirano stanje vodomjera 837m3, ispravnost kojeg je potvrđena i prilikom kontrolnog očitanja 20. travnja 2020. kada je utvrđeno stanje vodomjera 927m3, da prilikom redovnih i kontrolnih očitanja nisu zabilježene nepravilnosti na vodomjeru i u vodomjernom oknu, te dao obrazloženje da se računi za potrošenu vodu izdaju mjesečno temeljem procijene potrošnje iz ranijih razdoblja (P) i/ili temeljem očitanja (O) što da je navedeno na svakom računu, uz uputu tuženiku na koji način da postupi u slučaju nekontroliranog istjecanja vode u vodomjernom oknu, odnosno ako je vodomjerno okno suho a vodomjerni sat pokazuje potrošnju, ukoliko su sva izljevna mjesta zatvorena, da je vjerojatno kvar na internom dijelu instalacija održavanje koje je u nadležnosti korisnika usluge.

14. Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, po mišljenju ovog suda posve je arbitrarna odluka prvostupanjskog sud prema kojoj tužitelj ničim nije dokazao svoje potraživanje, da je u spornom račun za ožujak 2020. obračunata potrošnju vode za period od mjesec dana, koja je nerealna i neživotna, da tužitelj ničim nije dokazao stanje brojila, pa da je time po logici stvari dovedena u pitanje obračunata potrošnja i za sve ostale utužene mjesece i to bez obzira na iznose računa koji su tuženiku za te preostale mjesece ispostavljeni.

15. Naime, pogrešno prvostupanjski sud tumači da se sporni račun 34631110 za 3 mjesec 2020. odnosi isključivo i samo na vodne usluge isporučene za navedeni mjesec, jer je iz priloženih računa razvidno da je tuženik za razdoblje koje je prethodilo spornom računu, isporuku vodnih usluga plaćao prema procjeni, da je tužitelj 9. ožujka 2020. izvršio očitanje brojila, da je i 20. travnja 2020. ponovo izvršeno očitanje brojila nakon čega su izdani računi za ožujak i travanja 2020. prema evidentiranoj potrošnji.

16. Budući je tuženik izjavio prigovor samo za sporni račun 34631110 za 3 mjesec 2020. te nije prigovarao ostalim utuženim računima, a iz očitovanja tužitelja proizlazi da prilikom redovnih i kontrolnih očitanja nisu zabilježene nepravilnosti na vodomjeru i u vodomjernom oknu i da uvidom u evidenciju kvarova nema zabilježenog podataka o prijavi i sanaciji kvarova za tuženika ( [adresa] mjerno mjesto1000546 bj), a prema odredbi članka 9. Uvjeta korisnik usluge je dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti vodovodnu instalaciju od zapornog uređaja iza glavnog vodomjera, suprotno prvostupanjskom sudu, ovaj sud nalazi potraživanje tužitelja osnovanim.

17. Budući je nakon izdavanja platnog naloga javnog bilježnika stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ( Narodne novine 57/22), valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 155. ZPP-a, te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak odgovora na prigovor iznos od 200,00 eura (tbr. 8.1.) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine 138/23), za zastupanje na ročištu 8.12.2022. po tbr.9.1.OT iznos od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 17. 1.2024. po tbr.9.1. OT iznos od 200,00 eura, za sastav žalbe od 18.1.2023. i 5.3.2024. po tbr.10.1. OT po 250 eura uvećano za PDV, pristojbe na žalbe u iznosu od 66.36 eura i 86,27 eura , što ukupno iznosi 1527,63 eura.

U Požegi, 1. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Renata Marić