Gž-487/2026-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
R E P U B L I K A H RV A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ani Jeleč-Pecirep, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Hrvatske radiotelevizije, Zagreb, OIB 68419124305, Prisavlje 3, koju po punomoći zastupa Đina Lukac, odvjetnica u Zagrebu, Domagojeva 18, protiv tuženika ĆČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi izdavanja platnog naloga, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pl- 403/2026-5 od 4. svibnja 2026., dana 1. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: Pl- 403/2026-5 od 4. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor tužiteljice i potvrđeno rješenje istog suda broj: Pl-403/2026-3 od 23. travnja 2026. kojim je naloženo tužiteljici platiti sudsku pristojbu na ime prijedloga i rješenja o izdavanju platnog naloga u iznosu od 13,28 EUR.
2. Navedeno rješenje žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže u smislu žalbenih navoda ukinuti pobijano rješenje i utvrditi da je tužitelj oslobođen u ovom postupku obveze plaćanja predmetne pristojbe sukladno članku 11. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23 - dalje: ZSP).
3. Žalba je neosnovana.
4. Iz podataka predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda broj: Pl- 1570/2024-4 od 16. lipnja 2025. naloženo tužiteljici platiti sudsku pristojbu na ime prijedloga i rješenja o izdavanju platnog naloga u iznosu od po 6,64 EUR, te da je tužiteljica pravovremenim prigovorom osporavala rješenje ističući kako je javna ustanova osnovana zakonom koja djeluje u javnom interesu i osoba s javnim ovlastima, pa kako predmetni postupak radi izdavanja platnog naloga po osnovi neplaćenih rtv pristojbi proizlazi iz obavljanja javnih ovlasti, sukladno odredbama Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji, smatra da je oslobođena obveze plaćanja predmetne pristojbe u smislu članka 11. stavak 1. točka 2. ZSP.
5. Prvostupanjski sud je, suprotno navodima žalitelja, pravilno ocijenio neosnovanost prigovora, polazeći od ocjene da prema članku 6. Zakona o ustanovama (Narodne novine br. 29/97., 76/93., 47/99., 35/08., 127/19. i 151/22.) tužitelj ica kao javna ustanova svoju djelatnost i usluge obavlja kao javnu službu, što samim time ne znači da istodobno obavlja i javne ovlasti u postupcima kao predmetnim koje pokreće radi naplate RTV pristojbe, slijedom čega pravilno zaključuje kako u ovom postupku nije oslobođena navedene obveze, zbog čega pravilnom primjenom članka 11. stavak 1. točka 2. ZPS u vezi članka 29. stavak 2. ZSP ocjenjuje neosnovanost prigovora i potvrđuje navedeno rješenje.
6. Neutemeljeno tužiteljica u žalbi se poziva na odredbu članka 1. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj: 137/10–dalje ZHRT) koja tužitelja određuju kao javnu ustanovu od posebnog društvenog interesa sa statusom pravne osobe s javnim ovlastima, te članak 3. stavak 1. ZHRT koji regulira da je djelatnost HRT proizvodnja radijskog, audiovizualnog i multimedijskog programa, glazbena proizvodnja, pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga, multimedijskih usluga i usluga elektroničkih publikacija kao javnih usluga. U žalbi se pored toga poziva i dostavlja određeni broj sudskih odluka kojima su osnovanim ocijenjeni predmetni navodi odnosno da tužitelj u ovakvoj vrsti sudskih postupaka nije obveznik plaćanja sudske pristojbe.
7. Prema članku 11. stavak 1. točka 2. ZSP od plaćanja pristojbi oslobođene su osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizišlima iz obavljanja takvih ovlasti, pa iako je tužiteljica javna osoba koja obavlja javnu službu, u postupcima pokrenutim radi naplate RTV pristojbe nema status pravne osobe s javnim ovlastima, jer naplatu pristojbe ostvaruje kao svoj prihod u smislu članka 33. stavak 2. i 3. ZHRT , čime u ovakvoj vrsti postupaka ne izvršava nikakvu javnu (državnu) vlast u ime Republike Hrvatske kao svog osnivača (članak 1. stavak 2. ZHRT), slijedom čega temeljem navedene zakonske odredbe nije oslobođena obveze plaćanja navedene sudske pristojbe.
8. Pored toga, dostavljene sudske odluke nemaju značaj ustaljene sudske prakse koja bi bila izvor prava.
9. Slijedom naprijed navedenog, kako nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), neosnovanu žalbu tužiteljice valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje, te temeljem članka 380. točka 2. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Šibeniku 1. lipnja 2026.
Sudac:
Ana Jeleč-Pecirep
