Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž Ovr-92/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ani Jeleč-Pecirep, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Čistoća d.o.o. Varaždin, Ulica Ognjena Price 13, OIB 02371889218, kojeg po punomoći zastupa Krešimir Jelaković odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelaković&Partneri u Varaždinu, Zagrebačka 6/III, protiv ovršenika EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Ovr-1662/2025-2 od 17. veljače 2026., dana 1. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Ovr-1662/2025-2 od 17. veljače 2026. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovršnog postupka od 19,91 EUR na ime naknade za provedbu osnove plaćanja i od 62,5 EUR na ime troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi.
II. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-1662/2025- 2 od 17. veljače 2026. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem ovrhovoditelju nije priznat daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,87 EUR i rješava: Nalaže se ovršenici u roku od 15 dana naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.
III. Nalaže se ovršenici u roku od 15 dana naknaditi ovrhovoditelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 22,84 EUR.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem djelomično je prihvaćen kao osnovan prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troška postupka izvansudske ovrhe - izravne naplate kod Financijske agencije u iznosu od 96,41 EUR s zateznom kamatom (točka I. izreke), dok je preostali iznos zahtjeva odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Navedeno rješenje pod točkom II. izreke žalbom pobija ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ). Predlaže preinačiti prvostupanjsko rješenje i dosuditi daljnje troškove postupka. Zahtijeva trošak sastava žalbe od 62,5 EUR i plaćene pristojbe žalbe od 6,64 EUR.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjsko rješenje nije opterećeno nedostatcima zbog kojeg se ne bi moglo ispitati slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP kako to ovrhovoditelj ukazuje sadržajem žalbe, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ), time je žalba ovrhovoditelja podnesena zbog navedenog žalbenog razloga neosnovana.
5. U odnosu na zahtjev za naknadu troška po osnovi naknade radi provedbe osnove za plaćanje u zahtijevanom iznosu od 19,91 EUR, ističe se da je odredbom članka 22. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj: 68/18, 2/20, 47/20, 83/20, 133/20 - dalje: ZPONS) propisano da je ovrhovoditelj dužan predujmiti Agenciji iznos propisane naknade za provedbu osnove plaćanja, a Agencija će taj iznos upisati u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje te provesti ovrhu u korist ovrhovoditelja (stavak 1.), te da iznimno ovrhovoditelj nije dužan Agenciji predujmiti naknadu u slučaju kad se ovrha provodi radi naplate tražbina Republike Hrvatske, te tražbina s osnove poreza, doprinosa i drugih javnih davanja (stavak 3. al. 4.).
6. Kako je osnova plaćanja predstavljala tražbinu za pruženu javnu uslugu na ime prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazradivog komunalnog otpada (list 13 spisa) koja predstavlja javno davanje, time ovrhovoditelj nije obveznik plaćanja navedene naknade, kako to proizlazi i iz priloženog zahtjeva za izravnu naplatu u kojem nije niti naznačio da je obveznik plaćanja predmetne naknade i da je istu platio.
7. Budući da navedeni trošak kao stvaran nije nastao, a sve i da jeste bio bi naplaćen zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada taj iznos nije priznao kao daljnji trošak ovršnog postupka, zbog čega žalitelj neosnovano smatra da je pobijanim rješenjem propušteno priznati mu po toj osnovi daljnjih 19,91 EUR.
8. Nadalje, neutemeljeno ovrhovoditelj smatra da mu pripada pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u smislu Tbr. 36. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 – dalje; OT) u vezi članka 14. stavka 4. OZ.
9. Naime, iz podataka predmeta proizlazi da je ovrhovoditelj podneskom od 11. lipnja 2025. zahtijevao daljnju naknadu troškova postupka izravne naplate, između ostalih i na ime pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,5 EUR , povodom zahtjeva za naplatu po računu ovršenika na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv-5446/2023 od 27. studenoga 2023., kojim je radi naplate glavnice i zatezne kamate, te troškova postupka, određena ovrha općenito na imovini ovršenika.
10. Prema Tbr. 36. stavka 2. OT za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku se priznaje nagrada od 25 bodova.
11. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio kako ovrhovoditelj nema pravo na taj trošak, kraj činjenice da je izostao dokaz da je ovrhovoditelj podnio javnom bilježniku zahtjev za pribavu navedenih potvrda i da su iste izdane po njegovom zahtjevu. Naime, klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, bez zahtjeva ovrhovoditelja, izdaje i ovrhovoditelju dostavlja javni bilježnik sukladno odredbi članka 283. stavka 1. i 4. OZ kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud, slijedom čega se, imajući u vidu naprijed navedeno, ne radi o stvarno nastalom trošku koji bi bio potreban za navedeni postupak, kako to ovrhovoditelj ističe, neosnovano smatrajući da mu taj trošak pripada neovisno od okolnosti na koji način je ovrhovoditelj pribavio navedenu potvrdu.
12. Pored toga, na osnovanost žalbenih navoda, ne utječe niti pozivanje ovrhovoditelja na pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev - 74/2023-2 od 14. veljače 2023., jer je isto dano u odnosu na drugu činjeničnu situaciju od one iz ovog postupka. Naime, uvidom u odluku drugostupanjskog suda koja je bila predmet ocjene u navedenoj revizijskoj odluci (putem sustava eSpis) vidljivo je da se u tom postupku radi o postupku izravne naplate novčane tražbine po računima ovršenika po osnovi ovršne isprave - pravomoćne presude, a u ovom postupku radi se o izravnoj naplati novčane tražbine po osnovi ovršne isprave - rješenja o ovrsi javnog bilježnika na temelju vjerodostojne isprave, u odnosu na koju pravomoćnost i ovršnost rješenja o ovrsi izdaje i ovrhovoditelju dostavlja javni bilježnik sukladno naprijed navedenom, dok odluke drugih drugostupanjskih sudova na koje se žalitelj poziva nemaju značaj ustaljene sudske prakse kao izvora prava.
13. Kako nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog glede zahtjeva za naknadu troška od 19,91 EUR na ime naknade za provedbu osnove plaćanja i 62,5 EUR po osnovi pribave potvrde pravomoćnosti i izvršnosti rješenja o ovrsi, neosnovanu žalbu ovrhovoditelja valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsko rješenje u predmetnim dijelovima, te temeljem članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ odlučiti kao točki I. izreke.
14. Međutim, u pravu je ovrhovoditelj kada navedeno rješenje pobija zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava u dijelu u kojem nije priznat daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 46,87 EUR.
15. Ovo stoga jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tbr. 11. točka 10. OT kada je za trošak pribave podataka o zaposlenju ovršenice priznao 15,63 EUR, budući je pravilnom primjenom Tbr. 36. stavka 3. OT za navedeni trošak valjalo priznati 25 bodova, imajući u vidu da je riječ o trošku pribave drugih isprava za što odvjetniku pripada nagrada u toj visini.
16. Stoga bi ovrhovoditelju po toj osnovi pripadao iznos od 62,5 EUR, prema vrijednosti boda i porezom na dodanu vrijednost od 25%, zbog čega je kao razliku između priznatog i pripadajućeg iznosa valjalo dosuditi daljnji iznos od 46,87 EUR, nastavno čemu je uvažavanjem osnovane žalbe ovrhovoditelja preinačeno prvostupanjsko rješenje u predmetnom dijelu, te primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ odlučiti kao u točki II. izreke.
17. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 21. stavak 1. OZ, a zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova sastava žalba valjalo je prihvatiti kao djelomično osnovan za 1/3 dijela (33,33%), budući je u tom omjeru uspio sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 2. ZPP u vezi članka 21.stavak 1. OZ). Imajući u vidu vrijednost predmeta žalbenog postupka, ovrhovoditelju bi u smislu članka 13. stavak 1. OT pripadala nagrada od 25 bodova za sastav žalbe, što u odnosu na uspjeh predstavlja 8,33 boda, pa kada se isti pomnoži s vrijednosti boda od 2,00 EUR (16,66 EUR), uz uvećanje na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (4,16 EUR) ovrhovoditelju pripada razmjeran trošak sastava žalbe od 20,82 EUR, te plaćene sudske pristojbe žalbe od 2,02 EUR.
18. Žalbom nepobijani dio prvostupanjskog rješenja (dio točke I. izreke u kojem je dosuđen trošak) ostaje neizmijenjen.
U Šibeniku 1. lipnja 2026.
S U D A C
Ana Jeleč-Pecirep