Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž-124/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja Ponikve usluga d.o.o. za uslužne djelatnosti, Krk Vršanska 14, OIB: 92143159456, kojeg zastupa punomoćnik Petar Petrinić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Robert Rist, odvjetnik u Krku, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku broj Povrv- 18/2021-11 od 14. siječnja 2026., dana 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku broj Povrv-18/2021-11 od 14. siječnja 2026. u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika ABC poslovni broj Ovrv-136/2020 od 23. studenog 2020., u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 118,69 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na tamo navedene pojedinačne iznose do isplate. Pod točkom II. izreke ukinut je navedeni platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 17,82 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i dijelu u kojem mu je naloženo platiti tužitelju ovršni trošak, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 140,24 EUR, u roku od 15 dana.

2. Tuženik pravodobnom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti te naloži tužitelju naknaditi mu trošak postupka, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava njezine navode i predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka koji je započeo prijedlogom tužitelja za ovrhu, a nastavljen je kao parnični postupak povodom prigovora tuženika na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika ABC poslovni broj Ovrv- 136/2020 od 23. studenog 2020., zahtjev je tužitelja za isplatu iznosa od 136,51 EUR koji se odnosi na račune za komunalnu uslugu zbrinjavanja komunalnog otpada u razdoblju od listopada 2019. do rujna 2020.

6. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), koje se odnose na spor male vrijednosti.

6.1. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, pa stoga nedopušteno tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zbog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. i 221.a ZPP.

7. Žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koji se pozvao tuženik, postoji kada presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, ovaj sud nije našao da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena navedena apsolutno bitna povreda odredaba postupka, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima obrazloženja, presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjen icama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8. Kako nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, to žalba tuženika iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

9. U odnosu na prigovor žalitelja o pristranosti, odnosno neobjektivnosti prvostupanjskog suda navesti je da je isti očito motiviran nezadovoljstvom donesenom odlukom što nije okolnost koja dovodi u pitanje nepristranost suda ni uz primjenu subjektivnog ni uz primjenu objektivnog testa pristranosti. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odlučio o postavljenom zahtjevu te je svoju odluku obrazložio, pa stoga postupanje istog nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pak, samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

10. U tijeku prvostupanjskog postupka utvrđeno je i pravilnost tog utvrđenja se ne može pobijati žalbom:

-da je tuženik vlasnik kuće na adresi [adresa] na koju se odnose izdani računi,

-da je tužitelj ovlašten naplaćivati uslugu u ime i za račun Ponikve eko otok Krk d.o.o.,

-da tuženik nije dokazao da je sukladno članku 32. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i članka a)2. Cjenika tužitelju dostavio očitovanje o nekorištenju nekretnine za utuženo razdoblje, cijeneći pritom i činjenicu da je račun za kolovoz 2020. uredno podmiren,

-da je takvu izjavu tuženik dao 1. listopada 2018. te da mu do 1. listopada 2019. nije obračunavana cijena obvezne minimalne javne usluge zbrinjavanja otpada,

-da tužitelj potražuje isplatu po dvije osnove – po osnovi minimalne javne usluge kao fiksnog dijela, te po osnovi pražnjenja dva spremnika od 60 L kao varijabilnog dijela, koja usluga je obračunata po osnovi odvoza miješanog komunalnog otpada dva puta mjesečno u utuženom razdoblju,

-da je visina tražbine obračunata temeljem Odluke i Cjenika na koji je suglasnost dala izvršna tijela jedinice lokalne samouprave.

11. Prema odredbi članka 32. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se da se nekretnina ne koristi kad je takvu izjavu dao vlasnik nekretnine uz prilaganje prihvatljivih dokaza o tome, dok je u članku a)2. Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada sadržana napomena da se očitovanje vlasnika nekretnine za nekretninu koja se trajno ne koristi daje za tekuću kalendarsku godinu.

12. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer, kada je utvrdio da je tužitelj ovlašten naplaćivati uslugu u ime i za račun Ponikve eko otok Krk d.o.o. koji obavlja javnu uslugu sakupljanja miješanog komunalnog otpada korisnik koje usluge je tuženik, da tuženik u utuženom razdoblju nije platio naknadu za tu uslugu u visini cijene obvezne minimalne javne usluge, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava – članak 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“, broj 94/13, 73/17, 14/19), članak 26. i 32. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, te članka a)2. Cjenika javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, predmetni platni nalog održao na snazi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti iznos od 118,69 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, koji se odnosi na cijenu obvezne minimalne javne usluge za korisnika kategorije kućanstvo (članak 451. stavak 3. ZPP).

13. U odnosu na žalbene navode tuženika da tužitelj ne obavlja djelatnost javne usluge prikupljanja otpada, već da je registriran za računovodstvene i knjigovodstvene djelatnosti, izdavanje softvera i obradu podataka, usluge poslužitelja i djelatnosti povezane s njima, te da iz Ugovora o poslovnoj suradnji zaključenog između tužitelja i stvarnog pružatelja komunalnih usluga Ponikve eko otok Krk d.o.o. ne proizlazi da je tužitelj ovlašten podnositi ovršni prijedlog odnosno voditi postupke, navesti je da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj ovlašten naplaćivati uslugu u ime i za račun Ponikve eko otok Krk d.o.o., a koji zaključak je u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-475/2021, po kojem s obzirom na to da pozitivnim zakonskim odredbama nigdje nije stavljena izričita zabrana pružateljima komunalnih usluga da ovlaste drugo trgovačko društvo na naplatu i pokretanje parnica radi prisilne naplate naknade za pruženu uslugu, to trgovačko društvo koje pruža komunalne usluge gospodarenja otpadom može ugovorom ovlastiti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga, što uključuje i ovlast pokretanja ovršnih i parničnih postupaka radi prisilne naplate vodnih i komunalnih usluga za trgovačka društva koja su isporučitelji tih usluga.

14. Glede navoda u žalbi da je pogrešno tumačenje suda prema kojem je očitovanje o nekorištenju nekretnine potrebno obnavljati svake godine iako takva obveza ne proizlazi iz zakona, pa da stoga Odluka i Cjenik ne mogu propisivati obveze koje nisu predviđene zakonom, navesti je da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud utvrdio neosnovanim prigovor tuženika o nekorištenju nekretnine iz razloga jer isti nije dostavio tužitelju očitovanje o nekorištenju nekretnine za utuženo razdoblje, te cijeneći pritom i činjenicu da je račun za kolovoz 2020. uredno podmiren.

15. Stoga je ukazati tuženiku da je sud u postupku vezan upravnim aktom kojeg je donijelo nadležno tijelo te da nije ovlašten ispitivati pravilnost tog akta, a pored toga ukazati je i na odredbu članka 71. stavak 1. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21) kojim je propisano da se nekretninom koja se trajno ne koristi smatra nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva.

16. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.

17. Slijedom navedenog, ne ulazeći u ocjenu ostalih žalbenih navoda koji nisu od odlučnog značenja (članak 375. stavak 1. ZPP), žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i primjenom članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP), a zahtjev tuž itelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu odbiti jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP).

19. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 1. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić