REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7999/2025-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Albin Hotić, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika H-ABDUCO d.o.o., Zagreb, Horvatova 80 a, OIB:13667298928, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 7. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja TJ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika HJ, dipl. pravnika, zaposlenog kod tuženika, dana 1. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da osiguranje novčane tražbine uknjižbom založnog prava određeno rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr- 2054/2019 od dana 11.10.2019., u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (E- 57 i E-113) k. o. [katastarska općina], nije dopušteno.
2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, brisanje uknjižbe založnog prava u korist tuženika na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (E-57 i E-113) k. o. [katastarska općina] i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe založnog prava.
3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovr-2054/2019 od dana 11.10.2019. određeno osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja, ovdje tuženika, uknjižbom založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, ovdje tužitelja, upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (E-57 i E-113) k. o. [katastarska općina], temeljem ovršne isprave. Rješenje o osiguranju temeljeno je na prijedlogu za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 30.5.2019., ispravljenog podneskom 9.10.2019., kojim se određuje osiguranje na nekretnini ovršenika temeljem ovršne isprave – zadužnice protivnika osiguranja (tužitelja), ovjerene dana 14.3.2006. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OV-3895/06, u iznosu od 122.000,00 EUR, kojom je protivnik osiguranja (tužitelj) dao suglasnost da se radi naplate novčane tražbine Hypo Alpe Adria Bank d.d. koja proizlazi iz Ugovora o kreditu broj: 011-129/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 13.3.2006. neposredno provede prisilna ovrha na svim njegovim novčanim sredstvima. Dana 22.5.2014. je između Hypo Alpe Adria Bank d.d. i tuženika sklopljen Ugovor o ustupu tražbine, solemniziran istoga dana kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, pod br. OV-5966/14, temeljem kojeg Ugovora je na tuženika prenesena tražbina po predmetnoj zadužnici.
2. Zadužnica ovjerena dana 14.3.2006. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OV-3895/06, nije podobna isprava temeljem koje bi bilo moguće odrediti osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini zato što je tražbina nastala temeljem te isprave zastarjela. Naime, predmetna zadužnica datira iz 2006. godine te je prošao desetogodišnji zastarni rok tijekom kojega se tražbina nastala temeljem zadužnice mogla ispuniti pa je iz tog razloga i tuženik izgubio pravo temeljem sporne zadužnice od tužitelja zahtijevati ispunjenje tražbine.
3. Poziva se na čl. 311. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u nastavku ZV) koji propisuje da se prisilno sudsko založno pravo osniva temeljem odluke suda donesene u postupku prisilnog osiguranja tražbine, na način koji uređuju zakonske odredbe o ovrsi i prisilnom osiguranju. Navedena odredba upućuje na odredbe Ovršnog zakona koji u čl. 50. st. 1. t. 11. propisuje da ovršenik može podnijeti žalbu na rješenje o ovrsi ukoliko je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a što je tužitelj (ovršenik) i učinio dana 13.12.2019. Kako ovršna isprava ima jednaku snagu kao i pravomoćna presuda, a čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, u nastavku ZOO) određuje da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, to je tuženik izgubio od tužitelja zahtijevati pravo ispunjena tražbine temeljem zadužnice iz 2006.
4. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud presudom utvrdi da nije dopušteno osiguranje novčane tražbine uknjižbom založnog prava određeno rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2054/2019 od dana 11.10.2019., u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (E-57 i E-113) k. o. [katastarska općina], da naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu brisanje uknjižbe založnog prava u korist tuženika na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (E-57 i E-113) k. o. [katastarska općina] i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak. Tužitelj uz tužbu prilaže sljedeće dokaze: zk izvadak (list 4 - 6 spisa), presliku zadužnice tužitelja ovjerene 14.3.2006. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OV-3895/06 (list 8 - 9 spisa), Prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 30.5.2019. sa rješenjem o osiguranju (list 10 – 13 spisa) i Ugovor o ustupu tražbine od 22.5.2014. (list 14 – 19).
5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev. Ističe kako se potraživanje osigurano prisilnim založnim pravom temelji na solemniziranom Ugovoru o kreditu sklopljenom između glavnog dužnika Solara design d.o.o., OIB:80721026681, i ranijeg vjerovnika – HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. (sada Addiko Bank d.d.), Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877. Tuženik je navedeno potraživanje stekao temeljem Ugovora o ustupu tražbine sklopljenog dana 22.5.2014. s ranijim vjerovnikom koji je istog dana ovjeren od strane javnog bilježnika Mladena Matoša, pod brojem OV-5966/14.
6. Radi osiguranja predmetnog potraživanja, pored ostalih instrumenata osiguranja, izdana je i zadužnica tužitelja kao jamca, pod brojem ovjere OV-3895/06. Ugovor o kreditu otkazan je 2012., a predmetna zadužnica OV-3895/06 je aktivirana na FINI već 2013., čime je prekinuta zastara pa je prigovor zastare u potpunosti neosnovan. Prigovor zastare neosnovan je i zbog činjenice da je potraživanje osigurano hipotekom, slijedom čega predmetna tražbina niti ne može zastarjeti. Također, zastara je prekinuta i prijavom tražbine tuženika kao stečajnog i razlučnog vjerovnika u stečaju nad glavnim dužnikom.
7. Potraživanje tuženika nije zastarjelo, već tuženik kao vjerovnik osnovano koristi ugovorene instrumente osiguranja radi naplate i/ili osiguranja potraživanja temeljem ugovora o kreditu, koje nije vraćeno niti djelomično, a tužitelj pritom izbjegava čak i nagodbu s tuženikom. Stoga tuženik nema drugih, izvansudskih mogućnosti za osiguranje svog potraživanja. Predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan.
Uz odgovor na tužbu tuženik prilaže sljedeće dokaze: Prijavu tražbine u stečajnom postupku (list 27 - 30 spisa), obavijest o raskidu ugovora o kreditu 014-51005974 (list 31 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 32 - 38 spisa), stanje duga na dan u svrhu prodaje potraživanja (list 38 spisa), Ugovor o kreditu broje 011-129/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine (list 40 - 47 spisa), Zahtjev FINI za naplatu zadužnice OV-3895/06 od 27.6.2013. (list 48 spisa).
8. Tužitelj je podneskom od dana 15.6.2021. obavijestio sud da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj St-5739/2016-115 doneseno rješenje o dosudi kojim je tuženiku dosuđena nekretnina upisana kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica]. Dana 12.3.20202. je doneseno rješenje o ispravku rješenja od 5.3.2020. kojim je tuženik oslobođen od plaćanja kupovnine. Tužitelj ističe da je tuženik time naplatio svoju tražbinu za koju je prisilno zasnovao založno pravo na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] te u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi i da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ob- 38/2020-4 utvrđena bračna stečevina njega i ZJ. Prilaže navedene sudske odluke (list 50 - 55 spisa i list 56 - 58 spisa).
9. Tuženik je u cijelosti ostao kod protivljenja tužbenom zahtjevu, a naknadno dostavljenu dokumentaciju ocjenjuje beznačajnom za odlučivanje u predmetnom postupku jer se u istom odlučuje u granicama propisanim čl. 50 st. 1 t. 7 i t. 11 Ovršnog zakona. Ističe da je prijedlog za osiguranje podnesen dana 30.5.2019. prema stanju zemljišnih knjiga na dan podnošenja prijedloga te je rješenje o osiguranju doneseno dana 11.10.2019. Dakle, hipoteka je upisana prije rješenja o dosudi i prije no što je presudom na temelju priznanja utvrđeno suvlasništvo ZJ. Napominje i da je, nakon što mu je dosuđena nekretnina umanjio svoje potraživanje, no isto još uvijek nije zatvoreno već su djelomično zatvorene samo kamate što je razvidno iz izvatka iz poslovnih knjiga koji prilaže uz opisani podnesak od 30.11.2021. (list 63 spisa).
Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
10. Presudom poslovni broj P-5448/2020-15 od dana 7.11.2022. sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da istaknuti prigovor zastare nije osnovan.
11. Županijski sud u Sisku je dana 5.11.2025. donio rješenje poslovni broj Gž-44/2023- 3 kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju svoje odluke drugostupanjski sud ističe da prvostupanjska presuda nema jasnih razloga je li u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare kao niti zbog čega sud nije izveo dokaze po prijedlogu tuženika radi utvrđivanja te odlučne okolnosti, a što je odlučno radi pravilne primjene materijalnog prava. Stoga je drugostupanjski sud ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu u smislu čl. 369. i čl. 370. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP-a).
12. Sud je dana 7.5.2026. sukladno uputi drugostupanjskog suda održao novu glavnu raspravu. Tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je predložio pročitati sve ranije provedene dokaze i usvojiti tužbeni zahtjev. Tuženik je ostao u cijelosti kod odgovora na tužbu. Ustrajao je i na prijedlogu da sud od Financijske agencije (FINA) pribavi podatak je li zadužnica broj OV-3895/19 bila isknjižena sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odnosno zato što nije bilo po istoj naplate. Ustrajao je i na argumentaciji da je prijavom tražbine u stečajnom postupku nad društvo Solara dizajn prekinuta zastara u odnosu na prethodno potraživanje po ugovoru o kreditu. Sud je odbio prijedlog tuženika za pribavom novih dokaza budući je Županijski sud sukladno čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP- a vratio postupak u stadij glavne rasprave.
13. U odnosu na tuženikovo ranije predlaganje pribave podataka od Fine, u prvom redu obavijest je li predmetna zadužnica Ov-3895/06 bila isknjižena iz redoslijeda naplate sukladno čl. 12. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima, odnosno zbog nemogućnosti naplate valja reći da je takav dokazni prijedlog tuženik prvi puta iznio na ročištu za glavnu raspravu dana 28.9.2022. (stranice 73 – 74 spisa).
14. U čl. 299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (st. 1.).
Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (st. 2.). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (st. 3.).
15. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 25 - 26 spisa) nije iznosio dokazni prijedlog opisan u točci 13. obrazloženja. Isti nije iznio niti na drugom pripremnom ročištu održanom dana 7.12.2021. (list 64 spisa) za koje je ispričao svoj nedolazak. Stoga je sud pročitao i usvojio one dokazne prijedloge koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i u podnesku od dana 30.11.2021., kao i dokazne prijedloge tužitelja iznesene u tužbi i na drugom pripremnom ročištu dana 7.12.2021. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika sukladno čl. 291. st. 1. ZPP-a. Stoga sud nije uzeo u obzir naprijed opisani dokazni prijedlog tuženika jer za usvajanje istog nije utvrđeno postojanje okolnosti iz st. 2. čl. 299. ZPP-a pa je isti odbio i na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 7.5.2026. budući je Županijski sud vratio postupak u fazu glavne rasprave, a tuženik navedeni prijedlog nije predlagao do zaključenja prethodnog postupka.
16. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem naprijed pobrojane dokumentacije dostavljene u spis. Po prijedlogu tužitelja je priklopljen i ovršni spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2054/19 te je sud službenim putem od FINA-e zatražio podatak je li protiv tužitelja bila aktivirana zadužnica OV-3895/19 i kada. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a utvrđuje se da tužbeni zahtjev nije osnovan.
17. Predmet spora je prijedlog tužitelja da se utvrdi nedopuštenim osiguranje novčane tražbine tuženika određeno na temelju ovršne javnobilježničke isprave i to zadužnice koju je NJ izdao predniku tuženika, Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., ovjerene dana 14.3.2006. kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem Ov- 3895/06, radi osiguranja naplate novčane tražbine Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u iznosu od 122.000,00 EUR koje proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 011-129/2006 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je opisanu tražbinu stekao temeljem Ugovora o ustupu tražbine od dana 22.5.2014. solemniziranom istoga dana kod javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba pod poslovnim brojem Ov-5966/14 temeljem kojeg ugovora je na istoga prenesena i tražbina po predmetnoj zadužnici, a što proizlazi iz čl. 3. t. 5. i čl. 5. Ugovora o ustupu tražbine (list 14 - 19 spisa).
18. Općinski građanski sud u Zagrebu je dana 11.10.2019. donio rješenje poslovni broj Ovr-2054/2019-8 kojim je određeno predloženo osiguranje na nekretnine protivnika osiguranja. Tužitelj je protiv navedenog rješenja pravovremeno podnio žalbu iz razloga propisanih čl. 50 st. 1 t. 7 i t. 11 Ovršnog zakona. Citirana odredba Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, u daljnjem tekstu: OZ-a) propisuje da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50 st. 1 t. 7 OZ-a) te ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50 st. 1 t 11 OZ-a).
19. Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2054/2019- 22 od 1.10.2020. tužitelj je upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz naprijed navedenog razloga te je dana 6.11.2020. pravovremeno podnio ovu tužbu. Kako je ovaj parnični sud vezan žalbenim razlozima koje je tužitelj iznio u žalbi protiv rješenja poslovni broj Ovr-2054/2019 od dana 11.10.2019., zbog čega je i upućen na pokretanje parnice, to nisu posebno cijenjeni navodi tužitelja da je presudom na temelju priznanja poslovni broj POb-38/2020-4 od dana 28.1.2020. utvrđeno da je treća osoba ZJ po osnovu bračne stečevine stekla pravo suvlasništva naprijed opisanih nekretnina (pri čemu se ističe i da pravo zaloga prati nekretninu bez obzira na promjenu vlasnika), kao niti navod da je u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Solara Design d.o.o. vođenim pred Trgovačkim sudom u Zagrebu tuženiku kao kupcu dosuđena nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] (budući nije sporno da time potraživanje tuženika nije u cijelosti podmireno).
20. Nije sporno da su prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i Solara Design d.o.o. zastupana po NJ zaključili Ugovor o kreditu broj 011-129/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kao niti da je NJ potpisao Zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod brojem OV 3895/06 kojom je dao suglasnost da se radi naplate tražbine i to iznosa od 122.000,00 EUR koja proizlazi iz Ugovora o kredita neposredno provede ovrha na svim njegovim novčanim sredstvima.
21. U čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona (NN, broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05., dalje OZ) koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice, propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke ili druge pravne osobe koja obavlja poslove platnoga prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate (st. 1.). Vjerovnik može svoja prava iz isprave iz st. 1. ovoga članka prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe, koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik (st. 4.). Isprave iz st. 1. i 2. toga članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe (st. 7.).
22. Čitanjem izvornika zadužnice (prileži priklopljenom spisu Ovr-2054/2019) broj Ov- 3895/06 od 14.3.2006. utvrđeno je da je javni bilježnik Ilinka Lisonik potvrdila da je NJ iz [adresa], u njenoj nadležnosti potpisao prednje pismeno. Stoga se radi o zadužnici koja je privatna isprava s javno ovjerenim potpisom izdavatelja (ovdje tužitelja) koja isprava nije potvrđena (solemnizirana) od strane javnog bilježnika već je isti samo ovjerio potpis dužnika (ovdje tužitelja).
23. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 19.11.2018. (Broj: Su-IV-4/1817) zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."
24. Sporno je pitanje od kada počinje teći navedeni zastarni rok od pet godina. U smislu odredbe čl. 215. st. 1. ZOO zastara počinje teći od prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.
25. U odnosu na početak zastarnog roka tražbine koja je osigurana zadužnicom je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev 1067/2020-2 od 27.3.2024. izrazio pravno shvaćanje: „Zastarni rok, za tražbinu koja je osigurana zadužnicom sačinjenom u formi privatne isprave na kojoj je samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., Ovršni zakon, Narodne novine broj 139/10), dakle koja nije sačinjena u formi javnobilježničkog akta, počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, tj. prvog dana poslije trenutka dospjelosti tražbine koja je osigurana zadužnicom“.
26. Tražbina tuženika proizlazi iz Ugovora o kreditu broj 011-129/2006, sklopljenog dana 14.3.2006. Čitanjem navedenog Ugovora (list 40 – 47 spisa) utvrđeno je da je trajanje kredita ugovoreno do dana 1.4.2016. (čl. 4. st. 1.). Stoga je tražbina osigurana zadužnicom dospjela prvog dana nakon dana određenog kao posljednjeg dana otplate kredita. Tužitelj svoju obvezu plaćanja kredita nije uredno ispunjavao zbog čega je i već prednik tuženika aktivirao zadužnicu. Prvi puta je ista dostavljena u Finu dana 27.6.2013. te nakon toga 24.2.2015. kada je podnesen zahtjev za uvećanje naplate po zadužnici. Dana 3.4.2019. dostavljen je zahtjev za opoziv i vraćanje navedene osnove za plaćanje (list 68 spisa). Prednik tuženika i tuženik su dana 22.5.2014. sklopili Ugovor o ustupu tražbine (list 14 - 19 spisa) slijedom čega je ovdje tuženik postao vjerovnik u pogledu novčane tražbine po predmetnoj zadužnici. Tuženik je podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine dana 30.5.2019., a kako je, po stavu ovog suda, ta tražbina dospjela u travnju 2016., to u vrijeme podnošenja prijedloga nije protekao petogodišnji zastarni rok slijedom čega istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev je odbijen.
U Zagrebu 1. lipnja 2026.
Sutkinja
Ivana Markotić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku