REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-48/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Maji Jurovicki, u pravnoj stvari tužitelja AFRO d.o.o., OIB: 42046322633, Mučići (Matulji), Mučići 38E, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, radi naknade štete i isplate, zastupan po punomoćniku Davoru Bubalo, odvjetniku u OD Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 27. travnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, s danom objave 1. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 155,03 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 26. travnja 2024. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 176,17 € sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova u iznosu od 62,50 € sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2026. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 1. listopada 2023. nastala je šteta na vozilu, marke i model HYUNDAI KONA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika IĆ a koju štetu je tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju ima ugovorenu kod tuženika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 08. travnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete broj: 238403201346 i utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete.

Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi i tužitelje je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 477-21340-1 u ukupnom iznosu od 1.259,16 € (PDV uključen) koji je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos 1.104,13€, a razliku od 155,03 € po računu koji tuženik nije platio, opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju.

Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Ističe kako na izvidu štete nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 54,00 € / sat plus PDV u ovoj šteti, a to je i niža cijena sata rada od službene cijena sata rada njegove radionice koja je u Cjeniku (list 15 spisa) navedena u iznosu od 75,00 € s uračunatim PDV-om.

Ustupitelj/oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 10. travnja 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 155,03 € na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik, slijedom čega predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava aktivnu legitimaciju, pasivnu legitimaciju, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva . Ističe kako tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom odnosu, odnosno tužitelj nije s tuženikom sklopio kasko policu nego je kasko policu sklopio s vlasnikom vozila i prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju tuženik i vlasnik vozila koji je kao kao ugovaratelj i osiguranik pristao na Uvjete koji su sastavni dio police, pa ne može tužitelj ostvarivati veća prava nego li ih ima vlasnik vozila.

Tuženik je ukazao oštećeniku/osiguraniku na odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka sukladno Uvjetima određuje tuženik.

U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali je bez obzira na navedeno odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni, a osporava i Službeni cjenik radionice tužitelja pa tuženik ustraje u navodima da je cijena sata proizvoljno određena i smatra da je cijena upravo ovakva jer se naknada štete pokušava ostvariti od osiguravajućeg društva, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku prema čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08; 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 i 146/25 u daljnjem tekstu: ZPP) proveo dokaze uvidom u račun tužitelja (list 9 spisa), u zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 10 spisa), u uputu o radionici za popravak vozila (list 11 i 12 spisa), u obavijest o isplati osigurnine po ponudi (list 13 spisa), u potvrdu o provedenom plaćanju (list 14 spisa), u Cjenik usluga (list 15 spisa), u e-mail korespondenciju (list 16 do 18 spisa), u ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 19 i 20 spisa), u notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 21 spisa),

Sud je pročitao i sudsku praksu koju su stranke dostavile u spis.

4. Valja naglasiti da je tužitelj predložio provesti dokaz saslušanjem svjedoka IĆ na okolnost nastanka prometne nezgode, popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se od tužitelja zatraži dostava računa za popravke vozila u 2023. kao i dokaz da su računi plaćeni, predložio je i provođenje prometno tehničkog vještačenja na okolnost visine cijene sata rada.

5. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1 . ZPP-a, obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

7. Predmet spora je isplata iznosa od 155,03 € na temelju računa br. br. 477- 21340-1

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija i visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom br. 477-21340-1

9. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 10. travnja 2024. utvrđeno, između ostaloga, da je LĆ kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa br. 477-21340-1, prema izvidu štete broj 238403201346 u iznosu od 155,03 €.

10. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 238403201346 utvrđeno je da se odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što proizlazi i iz tužiteljevog računa br. 477-21340-1 , odnosno utvrđeno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 238403201346

11. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika IĆ prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa br. 477-21340-1 pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim tuženikov istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je oštećenik tražbinu ustupio tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

12. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljeve police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u obrazloženoj ponudi. Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u nespornom dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik je time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

13. U odnosu na osporenu osnovu utuženog potraživanja, valja naglasiti da je tuženik u obavijesti o isplati osigurnine po ponudi od 6. studenog 2023. izrijekom naveo da je utvrđeno postojanje tuženikove obveze na isplatu činidbe po odštetnom zahtjevu te da je isti stoga pravno osnovan. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete broj 238403201346 određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

14. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu tužitelja broj 477-21340-1, odnosno po cijeni radnog sata od 62,50 € (PDV uračunat) već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

15. Iz utuženog računa br. 477-21340-1 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 1.007.33 € (što uvećano za 25% PDV-ukupno iznosi 1.259.16 €), da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 238403201346 te da je naznačeno da je za rad limara na vozilu utrošeno 0,90 sati i za rad lakirera na vozilu utrošeno 2,30 sati dok je u tuženikom izvidu štete broj 238403201346 isto navedeno da je za rad limara na vozilu potrebno 0,90 sati i za rad lakirera na vozilu potrebno 2,30 sati.

16. U tužiteljevom računu obračunata je cijena radnog sata od 54,00 €, što uvećano za PDV iznosi 67,50 €, dok u izvidu štete tuženik nije naveo cijenu sata rada.

17. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (54,00 € po satu uvećano za PDV) i cijene radnog sata koju priznaje tuženik, valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja utvrđeno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat autolimarskih i autolakirerskih radova za električna vozila po cijeni od 54,00 € što uvećano za 25% PDV-a iznosi 67,50 €, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Treba navesti i da je tužitelj oštećeniku obračunao cijenu radnog sata nižu od cijene sata rada koja je u Cjeniku navedena u iznosu od 75,00 € s uračunatim PDV-om.

18. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

19. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik. Tim više što je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž-3526/2023).

20. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

21. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz obavijesti o šteti od 6. listopada 2023. utvrđeno da je odštetni zahtjev podnesen 3. listopada 2023. o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

22. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u toč. I. izreke.

23. Odluka o troškovima postupka iz toč. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

24. Tužitelju je priznat trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pa mu je tako priznat zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 € (Tbr. 7. 1.), za zastupanje na ročištu 27. travnja 2026. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 9. 1.) i za zastupanje na ročištu za objavu presude 1. lipnja 2026. u iznosu od 25,00 € (Tbr.9.3.) ukupno 125,00 € uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46.) u iznosu od 31,25 €, dakle ukupno 156,25 €.

25. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 € (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje:

ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 13,28 €. Dakle, tužitelju je ukupno priznat parnični trošak u iznosu od 176,17 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

26. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 9. ožujka 2026. u iznosu od 62,50 € zajedno s PDV-om (Tbr.8.1.i 46.) jer taj podnesak sukladno čl. 155. ZPP-a nije bio potreban za vođenje postupka budući tužitelj u njemu samo ponavlja sve rečeno u tužbi, slijedom čega je odlučeno kao u toč III izreke.

U Zagrebu, 1. lipnja 2026.

Sudac:

Maja Jurovicki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelj po pun. uz nalog za upl. sud. pristojbe na presudu

- tuženiku po punomoćniku

- kal 30 dana